Jelena Rukavina,4.b

1. narodne nošnje Jelena Rukavina,4.b

2. Povijest narodne nošnje • Sve do druge plovice 19. stoljeća narodna je nošnja značajna za cjelokupno naše seosko stanovništvo. Specifičan način odijevanja uobičajen je u to vrijeme i u mnogim gradskim sredinama, osobito kod puka primorskih gradova i gradića kao i u varošicama brdovitog primorskog zaleđa te na sjeveru u slavonskim gradovima, kod o­nih gradskih stanovnika, kojima je i u gradskoj sredini poljoprivreda osnovna grada gospodarstva. Sredinom 19. stoljeća počinju se međutim osjećati promjene u načinu odijevanja tih najširih slojeva naroda. Muškarci postepeno napuštaju narodnu nošnju, a u ženskoj se nošnji sve više pojavljuju najprije kupovne tkanine, a zatim i sve

3. jači utjecaji suvremene gradske odjeće na tradicionalno ruho. Te promjene nastaju kao logična posljedica društvenih i političkih zbivanja u svijetu nakon revolucionarnih preokreta koji potresaju Europu krajem 18. i u prvoj polovici 19. stoljeća, što se nužno odrazuje i na tlu Hrvatske. Početkom stoljeća, za napoleonskih osvjanja, ruši se stoljećima izgrađivana ravnoteža među europskim zemljama, slama se i velesila Venecija, a s njome i poredak na velikom dijelu hrvatskog primorskog područja, što je nekoliko vjekova bilo pod vlašću mletačkog lava. Na drugoj strani turska sila, koja još uvijek sjedi u srcu Balkanskog poluotoka, gubi svoju moć pa krajevi Hrvatske što graniče s turskim carstvom (Slavonija, Banija, Kordun, Lika, Dalmacija) počinju slobodnije disati i bezbrižnije živjeti. Sredinom stoljeća, tj. 1848. godine dolazi u Hrvatskoj (što se sada gotovo cijela nalazi u sklopu Austro-Ugarske) do vrlo značajne promjene koja se tiče upravo najširih slojeva naroda, a to je ukidanje

4. kmetstva. velike mase seljačkog svijeta oslobađaju sezatvorenih okvira u kojima se stoljećima živjelo, radilo i potčinjavalo feudalnom gospodaru. Krajevi uz tursku granicu koji nisu bili obuhvaćeni feudalnim poretkom, alsi su na sebi nosili teret neprekidne vojne obaveze za sigurnost granica i za interese carevine, razvojačeni su god. 1873. nakon nekoliko stotina godina vojnog režima, koje su proveli u okviru Vojne Krajine i 1881. god. sjedinjeni su s ostalom Hrvatskom. Prva suštinska promjena koja se zbiva u životu seoskog stanovništva nakon tih događaja je raspadanje velikih obiteljskih zadruga na pojedine samostalne obitelji. Zadruge su nekada brojile i nekoliko desetaka pa i preko stotinu ukućana, a svi poslovi odvijali su se organizirano raspoređeni među brojnim članovima po strogim, tradicijom ustaljenim pravilima. U takvom zadružnom životu na žensku je čeljad spadala briga o izradi odjeće za sve ukućane, a ruho se uglavnom proizvodilo u autarkičnoj sredini, samo su se neki određeni dodatni dijelovi kupovali. Žene su se brinule o uzgoju, proizvodnji i preradi tekstilnih sirovina, o njihovom predenju,

5. bojadisanju, o tkanju platnenih, suknenih pa i svilenih tkanina i konačno o šivanju i ukrašavanju odjeće za svu kućnu čeljad. • Taj značajan zadatak nakon raspadanja zadruge žena domaćica u inokosnoj obitelji više nije mogla svladavati, o­na nije više imala ni vremena ni snage da uz ostale kućne i gospodarske poslove prihvati na sebe i tu obavezu. Zato doista možemo reći da je raspadanjem obiteljskih zadruga i narodna nošnja neminovno osuđena na odumiranje. To naravno nije jedini razlog propadanja nošnje u nas, što ga pratimo za posljednjih stotinjak godina - tamo od sedamdesetih godina prošlog stoljeća gotovo do naših dana. ne smijemo previdjeti ni ostale važne uzroke koji su odigrali svoju ulogu u tom procesu, a to je u prvom redu razvitak tehnike. Kao posljedica tehničkog napretka znantno su brže i lakše prometne veze sa svijetom, o­nim svijetom izvan okvira najužeg zavičaja. Na račun manufakturnih radionica razvija se tekstilna industrija, što daje zamah trgovini, koja za svoje artikle stiče sve više i više potrošača i u seoskim sredinama. Razumljivo je da narodna nošnja svoju posljednju fazu ne proživljava jednako i istovremeno na cijelom hrvatskom

6. području. U primorskom dijelu Hrvatske to propadanje nošnje najprije se zamjećuje, a počinje još sredinom prošlog stoljeća. Muškarci je najčešće potpuno napuštaju dok ženska nošnja obično prolazi nekoliko preobražajnih prijelaznih faza i održava se u životu mnogo duže, u određenim krajevima i na nekim otocima sve do današnjih dana. Tamo gdje se narodna nošnja još nosi, uglavnom je izgubila čistoću izvornosti, ljepotu izvedbe i raznovrsnost oblika. Pretežno je nosi stariji svijet, a to znači da je u upotrebi samo najskromnija njena varijanta, a i ta je obično već preslojena novijim gradskim elementima, kako s obzirom na materijal od kojeg se izrađuje, tako i na pojedine nove gradske utjecaje. U koliko se starinska nošnja još čuva u škrinjama, često se međutim više ne zna kako se što nosilo. Poseban problem za ostvarenje cjelovitog starinskog ruha predstavljaju obuća i oglavlje, koji su obično potpuno izgubljeni, a tako su važni u konačnoj slici svakog kompleta narodne nošnje.

7. Lićke nošnje

8. Slavonska nošnja

9. Dalmatinske nošnje

10. Hrvatska narodna nošnja • Nosnja je tradicionalna odjeca i dio bastine svakog naroda.Po tradiciji se hrvatska nosnja sastoji iz kosulje,suknje(haljina),pregace,marame,prsluka,hlaca i obuce. • Hrvatska narodna nosnja se moze ugrubo podijeliti na:kontinentalnu,planinsko-priobalnu i nosnje na moru. • Kontinentalna nosnja: • Zbog hladnih zima i oštrije klime, uz platno i vunu nosi se i krzno, pa obavezan dodatak čine debeli prsluci, kaputi i kabanice. Na noge omotane platnom u funkciju čarapa (obojci) obuvaju se opanci, a na krajnjem se sjeveru nose čizme.

11. Žensko ruho ukrašeno biljnim i životinjskim motivima ima crveni, bijeli ili plavi vez od svile ili vune, ukrasne svilene mašne i trake, čipkarski radovi i nakit od zlata i srebra, koralji, jantarne ogrlice i perle, a kosa se upliće u jednu ili dvije pletenice i ukrašava crvenim trakama ako je djevojka neudana, dok su glave udanih žena pokrivene tkanim i svilenim maramama. Nošnja mladenke imala je krunu i bila upotpunjena sa što je više moguće nakita. Uz svakodnevno je ruho postojala i posebna zlatna nošnja "zlatara" ukrašena vezom od zlatnih niti, a neobičan dio muškog ruha je mala pregačica koja se nosi preko hlača (Baranja).

12. istarske nošnje

13. Međimurska nošnja

14. turopoljske nošnje