140 likes | 258 Views
Praaustralci ili aboridžini bili su lutajući narod. Osim onoga što su nosili na sebi ili u rukama, ništa nisu posjedovali. Nisu se vezivali za predmete. Hranu ne nalaze slučajno. Najprije je zatraže, zatim očekuju da se pojavi, a kad se pojavi zahvalni su ma o čemu se radilo.
E N D
Praaustralci ili aboridžini bili su lutajući narod. Osim onoga što su nosili na sebi ili u rukama, ništa nisu posjedovali. Nisu se vezivali za predmete.
Hranu ne nalaze slučajno. Najprije je zatraže, zatim očekuju da se pojavi, a kad se pojavi zahvalni su ma o čemu se radilo.
Svaki novi dan, započinju molitvom zahvalnosti onom Jednom. Zahvaljivali su za novi dan, za sebe, prijatelje i čitav svijet. Ako su tražili nešto posebno, uvijek su se ovako izrazili: "Ako je to za moje najviše dobro i najviše dobro cjelokupnog života."
Sporazumijevali su se telepatijom. To je bilo moguće jer su imali otvorene umove, nisu imali skrivene misli, niti su lagali, bili su isključivo dobronamjerni. Govorili su srcem ili mentalno. Glas su koristili za pjevanje, proslave i liječenje.
Živjeli su skladno, podržavali su jedan drugog, cijenili se međusobno i otkrivali svoje osobne i jedinstvene talente. Napredovanje u talentima i mudrosti nekog člana, proslavljali bi na proslavama.
Poznavali su mnoge aspekte psihologije. Znali su važnost učenja od prošlosti i događaja, a odbacivali su osuđivanje. Znali su da je važno voljeti samoga sebe kako bi mogli voljeti druge.
Znali su da je svatko od nas tamo gdje zaslužuje biti. kad se uzmu u obzir sve naše odluke u prošlosti, a i naša sadašnja slobodna volja. Nas zapadnjake nazivali su Mutantima.
Svaki dan su nastojali biti bolji ljudi. Bili su povezani sa Božanskim Jednim i cjelokupnim životom. Poštivali su druge ljude, životinje, biljke i blagoslivljali ih. Prihvaćali su sve što im je dolazilo ili se događalo, sa zahvalnošću.
Smatrali su da u svakome od nas živi duh - vječno biće. Znali su da bolesti nastaju kao rezultat loših odnosa, krivih uvjerenja, potisnutog straha, pomankanje vjere u stvoritelja...
Stvaranje novog života za njih je stvaralački čin. Djeca su se rađala planski i s ljubavlju. Svi članovi pomažu djetetu na usavršavanju i napretku.
Odrasli ljudi nisu izgubili osjećaj za dječju radost. U igri nema natjecanja, nema pobjednika i gubitnika, samo zabava za sve.
Svaki se čovjek može mijenjati ako to odluči, može promijeniti bilo koji vid svoje osobnosti. Nema granica onome što možemo promijeniti ili steći. Na druge imamo pravi utjecaj jedino putem vlastitog života i načina na koji djelujemo.
Nazivali su se: Veliki lovac na kamenje, Majstor oruđar,Iscjelitelj, Majstorica švelja, Žena duh, Čuvarica tajni, Pripovjedačica priča, Veliki glazbenik...
“Tihi zov Australije” (Mutant Message Down Under), Marlo Morgan Smatrali su ih divljacima. Što smo onda mi?