SPOLJNOTRGOVINSKE KALKULACIJE

1. SPOLJNOTRGOVINSKE KALKULACIJE

2. POJAM KALKULACIJA Kalkulacija, kao pojam vodi porijeklo od latinske riječi calculus – kamičak, koje su antički narodi koristili pri iskazivanju i računanju količina, vrijednosti i raznih skupova. Od tada, tehnika i metodi rada pri kalkulisanju su bilježili veliki napredak pod pritiskom potreba rastućih proizvodnih snaga savremenog svijeta. Osnovni zadatak spoljnotrgovinske kalkulacije bi bilo utvrđivanje razlike koje mogu da postoje između domaćih uslova proizvodnje i međunarodnih uslova razmjene dobara i usluga

3. Spoljnotrgovinska kalkulacija posla obuhvata stavke troškova prometa i dejstva instrumenata režima razmjene sa inostranstvom da bi se primjenom najcjelishodnijeg računskog postupka, utvrdila cijena predmeta kupoprodaje, njena struktura i poslovni rezultat (rentabilitet) za posao koji predstoji, za posao u toku i za posao koji je već izvršen. U toku priprema za zaključenje izvoznog posla bitne su dvije veličine. Prva je stvarna cijena koštanja robe za izvoz (troškovi i utrošci u proizvodnji, prihodi, dobit, itd) i troškovi koji prate promet i koji će nastati u toku izvršenja izvoznog posla. Ova veličina se utvrđuje izradom izvozne kalkulacije na osnovu cijene proizvođača (dobavljača) kao polazne osnove

4. Druga veličina je visina tekuće tržišne cijene na veliko za robu namijenjenu izvozu u zemlju namjene i ona se dobija istraživanjem inostranog tržišta. Zaključenje izvoznog posla će zavisiti od odnosa između navedenih veličina.

5. Cilj spoljnotrgovinske kalkulacije može da bude: utvrđivanje troškova i utrošaka za izvršenje predstojećeg posla, posla u toku ili okončanog posla; iznalaženje cijene predmeta kupoprodaje (izvozna, uvozna, specijalni spoljnotrgovinski poslovi – kompenzacija, reeksport, svič, barter, dorada i prerada i drugo); cijena u službi unapređenja prodaje ili nabavke (provjera stepena konkurentne sposobnosti cijene po raznim mjerilima – presijecanje po razdjelima rada, po vrstama i mjestu nastajanja troškova i drugo) utvrđivanje poslovnog rezultata (rentabilitet)

6. METODI SPOLJNOTRGOVINSKIH KALKULACIJA progresivna metoda Polazna osnova kod ovog metoda kalkulacije je nabavna cijena domaće robe, cijena domaćeg proizvođača ili cijena stranog ponuđača tj. ova metoda se primjenjuje kada je poznata fakturna cijena robe i zavisni troškovi nabave. Cilj je da se pronađe prodajna cijena. Na osnovicu (fakturna cijena) se dodaju zavisni troškovi prometa koji nastaju u toku izvršenja posla; zatim se dodaju opšti troškovi poslovanja i na kraju dejstvo instrumenata režima spoljnotrgovinske razmjene. Na kraju se dobija cijena za ponudu u slučaju izvoznog posla ili cijena koštanja robe iz uvoza za određeni paritet njene isporuke.

7. b) retrogradna (inverzna) metoda Prilikom primjene ove metode polaznu osnovu predstavlja prodajna cijena robe u inostranstvu kod izvoznog posla, ili prodajna cijena u zemlji kod uvoznog posla. Idući od polazne osnove, stavke u strukturi kalkulacije se redaju obrnutim redoslijedom. Dakle, ova metoda se primjenjuje kada je poznata prodajna cijena i zavisni troškovi, a traži se fakturna cijena po kojoj bi se roba trebala nabaviti. Za primjenu ove metode treba poznavati cijene na stranom tržištu tj. cijene po kojima konkurencija nudi istu ili sličnu robu na tom tržištu.

8. c) diferenciona metoda Ova metoda predstavlja kombinaciju progresivne i retrogradne metode. Primjenjuje se kada su poznate fakturna (nabavna) i prodajna cijena i svi zavisni troškovi. Služi za izračunavanje opravdanosti i isplativosti izvoza tako da se od poznate prodajne cijene oduzmu zavisni troškovi u inostranstvu. Time se dobija postignuta neto devizna cijena ( npr. na paritetu FOB luka ukrcaja u zemlji izvoznika) koja se onda uspoređuje sa stvarnom vrijednošću robe na istom paritetu. Stvarna vrijednost robe se izračunava dodavanjem zavisnih troškova u zemlji izvoznika na fakturnu cijenu tj. cijenu robe domaćeg proizvođača. Razlika neto devizne cijene i stvarne vrijednosti robe na istom paritetu dat će podatak o opravdanosti i isplativosti budućeg izvoznog posla.

10. Podjela kalkulacija po vremenu izrade pretkalkulacija kontrolna kalkulacija konačna ili obračunska kalkulacija

11. Pretkalkulacija Prethodi svakom vanjskotrgovinskom poslu i koristi se pri donošenju poslovne odluke o prihvaćanju određenog posla i njegovom izvršenju. Primjenom ove kalkulacije se utvrđuje konačna nabavna cijena pri uvozu ili moguća prodajna cijena pri izvozu. Zbog prirode podataka koji se koriste pri izradi pretkalkulacije ona se ponekad naziva i planska jer ima karakter predviđanja tj. plana. Njen cilj je da objasni uslove i okolnosti izvršenja predstojećeg posla i da iskaže rezultat koji se iz njega može očekivati (dobit). U tom smislu, pretkalkulacija izvoznog posla treba pokazati koliko je izvoznikova cijena viša ili niža od cijene koja je realno postiziva na stranom tržištu, kako bi se mogle izvršiti određene korekcije cijene i finansijski rezultat posla.

12. Kontrolna kalkulacija Pravi se poslije zaključenja i djelimičnog izvršenja posla. To je vrsta međukalkulacije i ima izrazito kontrolni karakter. Njome se provjerava nastanak eventualnog raskoraka između planiranih i ostvarenih troškova. Ova vrsta kalkulacije se primjenjuje obično pri opsežnijim poslovima koji se mogu podijeliti na manje i zaokružene dijelove u tehničko-tehnološkom i troškovnom smislu.

13. Konačna kalkulacija To je računovodstveni dokument koji se izrađuje na temelju dokumentacije o stvarno nastalim troškovima pri izvršenju nekog vanjskotrgovinskog posla. Dakle, do početka izrade ove kalkulacije sva potraživanja treba da stignu na račun izvoznika-uvoznika a sve obaveze trebaju biti ispunjene po datom poslu. Svrha ove kalkulacije je izračunavanje konačne cijene, odnosno iskazivanje poslovnog rezultata.