Sveučilište u Dubrovniku Kolegij: Povijest političkih ideja Dubrovnik, 14. listopada 2009.

Prof. dr. sc. Anđelko Milardović, Mr. sc. Davor Pauković Antičke i srednjovjekovne političke ideje Sveučilište u Dubrovniku Kolegij: Povijest političkih ideja Dubrovnik, 14. listopada 2009.

Struktura predavanja • ANTIKA : • Platon • Aristotel • SREDNJI VIJEK: • Aurelije Augustin • Toma Akvinski

Platon - DRŽAVA • Platonova Grčka • Bilješka o Platonu • Filozofija • Što je filozofija? • Odnos filozofije i pojedinačnih znanosti • Filozofske discipline • Razdoblja u grčkoj filozofiji • Crtice za oris Platonove filozofije • Platonova “Država”: raščlamba • Knjiga prva • Knjiga druga • Knjiga treća • Knjiga četvrta • Knjiga peta • Knjiga šesta • Knjiga sedma • Knjiga osma • Knjiga deveta • Knjiga deseta

1. Djela o vrlinama pod sokratovskim utjecajem Obrana Sokratova (Apologija) Kriton Protagora Ion Država Lised 2. Djela protiv sofista Gorgija Etudiem Kratil 3. Zreli spisi Gozba(Simpozij ili o ljubavi) Fedon Fedar 4. Kasni Platon Sofist Fileb Zakoni Timej Kritija Bilješka o Platonu • Grčki filozof (427-.-347 pr.n.e.) Atenjanin. Potječe iz aristokratske obitelji. Pod utjecajem Sokrata. Djela je pisao u dijalozima. Opus se može podijeliti u četiri skupine:

Filozofija • Metodički je ispravno smjestiti Platonovu filozofiju u kontekst povijesti filozofije. Prethodno je potrebno odgovoriti na tri pitanja: • Što je filozofija ? • Kojem razdoblju u povijesti filozofije pripada Platonova filozofija i filozofija politike? • U kojim je djelima zastupljen nauk o političkim idejama u Platonovoj filozofiji politike ? (Izvor: Atlas filozofije, Golden marketing, Zagreb, 2001., str. 29- 54.)

Što je filozofija? • Ljubav spram mudrosti (philos = prijatelj, sophia = mudrost) • Traganje za istinom • Istraživanje i mišljenje cjeline • Prevladavanje straha od umiranja • Traganje za spoznajom

Odnos filozofije i pojedinačnih znanosti • Filozofija se bavi sveukupnošću zbilje, cjelinom bitka, a pojedinačne znanosti isječcima zbilje

Filozofske discipline • Antropologija - nauk o čovjeku kao biću među bićima, njegovoj biti, postavljenosti u odnosu s drugim ljudima i položaju u svijetu, kozmosu • Etika - bavi se moralnim normama i postupanjima, držanjem i djelovanjem čovjeka orijentiranim na dobro. Cilj etike je pokazati metodički zajamčen temelj pravednog, razumskog i osmišljenog djelovanja (zajedničkog života) • Estetika - filozofija umjetnosti i znanje o lijepom • Metafizika i ontologija -shvaća se kao «prva filozofija». Potječe od Aristotela. Pita o prvim uzrocima i podrijetlu bića kao bića. Njezina su tri tematska područja: sam bitak (ontologija), božanski bitak (filozofska teologija), duša (psihologija) i sveza svih bića u cjelini (kozmologija) • Logika - «Učenje o dosljednom i sređenom mišljenju. Formalna, klasična logika dijeli se na elementarno učenje (pojam, sud, zaključak) i učenje o metodi (postupak, istraživanje, dokazivanje) • Gnoseologija - teorija spoznaje i znanosti (učenje o uvjetima i granicama spoznaje) • Filozofija jezika - promatra nastanak, razvoj, značenje i funkciju jezika • Filozofija povijesti - pokušava shvatiti i protumačiti bit i smisao i tijek povijesti te shvatiti čovjeka u njegovoj povijesnosti • Filozofija religije -pita se o pojavi i biti religije za čovjeka i društvo • Filozofija prirode - mišljenje i istraživanje prirode • Filozofija prava - bavi se utemeljenjem prava, osobito postoji li neka nadređena norma iz koje se može izvesti propisano pravo • Filozofija politike - razmatra strukturu, funkciju i smisao države i društva

Razdoblja u grčkoj filozofiji • Predsokratika - (miletska filozofija prirode, pitagorejska škola, Elećani, Heraklit, atomisti - atomističko razdoblje); ovdje se još pribrajaju i sofisti. («Razdoblje sofista, koji mitske modele dodatno oslobađaju začaranosti i dovode u pitanje naslijeđene moralne predodžbe, označuje se i kao grčko prosvjetiteljstvo) • Klasično razdoblje - (Sokrat, Platon i Aristotel u odnosu učitelj-učenik).Središte filozofije postaje Atena. • Sokrat – utemeljitelj samostalne etike • Platon – Sokratov učenik; Platonov nauk o idejama • Aristotel – sistematičar i znanstveni utemeljitelj filozofije upravljene prema sistematizaciji znanja i ljudskog iskustva • Helenističko razdoblje - (uspon i pad Aleksandrova carstva; rimska svjetska vladavina) nastaju dva najznačajnija učenja helenizma: stoičko i epikurejsko, obilježeno prema etici)

Crtice za oris Platonove filozofije • Nauk o idejama • «Sadržaj Platonova učenja o idejama jest pretpostavljeno carstvo nematerijalnih, vječnih i nepromjenjivih biti, ideja (grč.eidos, idea) • Ideje u Platonovu smislu jesu praslike stvarnosti, prema kojima su oblikovani predmeti vidljivoga svijeta» - pojmovi predstavljaju ideje • Objektivni idealizam. («Te ideje objektivno egzistiraju, tj. neovisno o našem spoznavanju ili o svijetu mišljenja. One, dakle, ne nastaju iz nekog stanja naše svijesti, nego ih pomoću nje spoznajemo.» • Teorija dvaju svjetova. Može se prispodobiti s crtom u djelu Država. «Prema tomu svijet se da podijeliti na dva područja: • vidljivi svijet • posredno zamjetljivoga (npr. sjene i slike u ogledalu) • neposredno zamjetljivoga (npr. predmeti i živa bića) • misaoni svijet • područje znanosti (matematika i geometrija) • carstvo ideja koje je dostupno čistom umu bez ikakva promatranja

Crtice za oris Platonove filozofije • Ideja dobra - u njegovoj filozofiji smatra se središnjom točkom • podaruje bitak i spoznatljivost • ideje sudjelovanja • omogućuje spoznaju • «U usporedbi o suncu («Država») Platon pokazuje da čovjek samo u svijetlu dobra može spoznati bitak…».Usporedba sa špiljom pokazuje «uspon prema idejama» (Država) • Eros («Nagon, koji čovjeka uvijek nanovo vodi u područje istinitog bitka i dobra. On ljudima budi čežnju da se posvete promatranju ideja) • Dijalektika (metoda dolaska do spoznaje). Ona je bit svih znanosti koje se bave stvarnim bitkom, za razliku od fizike koja se bavi zbivanjima u iskustvenom svijetu. • Metafizički dualizam (Duša i tijelo su oštro razgraničeni). Govori o besmrtnosti duše.

Crtice za oris Platonove filozofije • Ideja pravednosti (jedna od bitnih ideja Platonove Države ) • Platonova Država - «model idealne države» • Njegovi opisi države – utopije • Nastanak države – ne izvodi se iz nagona za osnivanjem države, već slabosti pojedinca • Iz potrebe za udruživanjem s drugim ljudima jer sam ne može opstati • Kako je duša podijeljena na tri dijela tako su i staleži u državi podijeljeni na tri staleža (vladajući – mudraci, učiteljski stalež, stalež čuvara (vojnički stalež), stalež ostalih građana (proizvodni ili hranidbeni stalež) • U državi – vladari su filozofi; “Oni se ističu svojim posebnim sposobnostima, koje se usavršavaju pedesetogodišnjom izobrazbom u svim pravcima.” U njima se treba povezati mudrost s moći.

Crtice za oris Platonove filozofije • Odgoj je za Platona temelj države • Platon govori o više izobrazbi. Predviđeni su odgoji: • elementarni odgoj glazbom, pjesništvom i gimnastikom (do 20. godine života) • znanstvena izobrazba u matematici, astronomiji, harmoniji (10 godina) • proučavanje u dijalektici (filozofiji) (5 godina) • praktična djelatnost u državi (15 godina) • nakon toga preuzimanje vlasti ili kontemplativni život • Oblik vladavine ove države je totalitarni, «koja uspjehe svojih građana uzima sasvim za sebe» • Ustav te države je aristokratski, tj. temelji se na vladavini najboljih. U djelu Zakoni Platon više ne polazi od slike idealnih vladara: državu uređuju zakoni

Platonova “Država”: raščlambaPlaton: Država, Naklada Juričić, Zagreb, 1997. • Platon je nastojao svoju filozofiju prenijeti na uređenje države • Djelo je pisano u dijalozima • Dijalog se odvija u Pireju u kući bogataša Polimerha. • U djelu se spominje više sudionika razgovora: sudionici su Platonova braća Glaukon i Adimant, koji će od druge knjige biti glavni nositelji razgovora sa Sokratom. • U prvoj knjizi aktivno sudjeluju u raspravi o pravednosti Polemarh i njegov otac Kefal, a poseban ton razgovoru daje sofist Trazimah, koji je u pratnji svojih simpatizanata Klitofonta i Harmantida. • Razgovoru prisustvuju bez aktivnog sudjelovanja Polemarhovi sinovi Etidemon i Lisija, te Nikerat, sin atenskog generala Nikije.

Knjiga prvaRasprava o pravednosti • Određenje pravednosti • Vraćanje duga – 331 (c), 332 (c) • Nenanošenje štete – 335 (d) • Pravo i korist jačega; svaka vlast postavlja zakone za svoju korist 338 (c) • Temeljna vrlina (Sokrat) • Na kraju dijaloga Prve knjige rasprava o pravednosti završava aporetski bez konačne definicije pravednosti - 354 c

Knjiga drugaNastavak rasprave o pravednosti • Nastavak rasprave o pravednosti i otvaranje dijaloga o polisu • Pravednost u svakodnevnom životu je korisnija od nepravednosti • Ona se ne događa po iskonskom postupanju svakog pojedinca • Za njezino postupanje/prakticiranje postoje konvencionalni razlozi • Pravednost se ovdje vezuje uz zakone 359(b) • Ona se tiče svakog pojedinca i cijelog polisa • Polis/država nastaje iz ne-samodostatnosti pojedinca kojemu su potrebni drugi 369 (b) • Do dobrog polisa/grada države dolazi se odgojem

Knjiga trećaRasprava o odgoju duše i polisu • Počinje raspravom o bogovima šire filozofije • Nastavlja se raspravom o odgoju, glazbi, umjetnosti, tjelovježbi i harmoniji 400 (e), 401 (e) • Odgoj i vještine usklađivanja duše – harmonija 412 • Harmonija u državi – harmonično nastojanje mora biti: «akose želi sačuvati državno uređenje» 412 (b) • Što se vladara tiče, treba tražiti one koje se drže svojeganačela, i koji misle najbolje za državu 413 (c) • Tko je vladar? Osoba dobra odgoja, ritma sklada, tj.«tko se tako ponaša, da bi sebi i državi najkorisniji bio».Idalje,dakle, onaj koji se kao «dječak i kaomladić i kao muž iskazao i čist kroz sve prošao. Njega trebapostavljati državiza vladara i čuvara». 414

Knjiga četvrtaO sreći pojedinca, staleža i države • Počinje raspravom o sreći • Država se ne osniva zbog sreće jednog staleža, nego cijela država mora biti sretna 420 (b) • Državom se treba upravljati dobro i ona sretna treba biti 421 (b) • Državom se upravlja razumom 423 • Glede veličine države nju treba povećavati «dokle, dok može sačuvati svoju jedinstvenost» 423 (c) • Država se javlja kao jedinstvo raznolikoga u kojoj svatko obavlja svoj posao najbolje što može • U državi za posao treba uzimati one koji su stvoreni da najbolje obavljaju svoj posao

Knjiga četvrtaO sreći pojedinca, staleža i države • Glede kreposti i vrlina države Platon zbori o tomu koja je dobra država. Savršeno dobra je ona država, ako je doista kako treba osnovana 427 (e) • Hrabra država je ona država u kojoj se ističe vrlina hrabrosti, koja je hrabrost mjerena nekim djelom 429 (c) • Pravedna država je ona u kojoj pojedinac radi svoj posao i ne petlja se u posao drugih 433 (b), (d) • I na drugom mjestu pravednost je definirana kao postupanje u kojem svatko radi svoj posao i ne radi mnoge • Pogibelj države nastaje: • kada bi došlo do prijelaza iz staleža u stalež, npr. iz obrtničkih u ratnički, i iz ratničkog u vladarski. Stoga Platon kaže «da je njihovo zamjenjivanje mnogostruki rad i propast za državu». 434 (b) • pogibelj za državu nastaje zamjenjivanjem triju staleža, što vodi nepravednosti i najvećoj šteti za državu.

Knjiga četvrtaO sreći pojedinca, staleža i države • Pravednost se izvodi iz stroge podjele uloga u državi 434 (c) • Gdje se može ostvariti pravednost? Pravednost se može ostvariti samou dobroj državi 434 (e) • Platon poistovjećuje pravednog čovjeka i pravednu državu 435 (b) • U raspravi o duši Platon ističe prednost razuma, kao «vladara duše»koji brine za cijelu dušu 441 (e) • Dijelovi duše su: • hrabrost – djelovanje uskladu s nalozima razuma • mudrost - vladar svih dijelova duše • trijeznost – sklad između vladara i podložnika tj. među dijelovima duše • pravednost – djelovanje u skladu znanja za posao koji se najbolje može obaviti • Dijelovi duše ocrtavaju ustroj države i staleža 422 (b), (c), (d)

Knjiga četvrtaO sreći pojedinca, staleža i države • Nasuprot pravednosti stoji nepravednost. Po Platonu nepravednost je «nekakva nesloga ovih triju sposobnosti i obavljanje više poslova i uplitanje u tuđe poslove i ustanak nekog dijela protiv cijele duše». 444 (b) • Što znači davati pravednost? To znači «uspostaviti takav prirodni odnos u duši da međusobno vladaju i slušaju, a nepravednost uspostaviti takav nepravedan odnos, da jedno drugo protiv prirode vlada i pokori se». 444 (d) • Duša i ustavi državni. Oblika državnih ustavnih ima koliko i oblika duša 444 (c) • Koliko? Platon kaže: «pet oblika ustava, a pet duša» 444 (d) • Koji su to oblici? • Kraljevstvo – vladavina jednog «ako bi se pojavio jedan osobit čovjek». • Aristokracija – vladavina «njih više» 445 (d) • Na kraju četvrte knjige prekida se rasprava o tipologiji ustava

Knjiga petaO vladavini filozofa • Tko su po Platonu najbolji vladari? Odgovor filozofi – državni kraljevi 473 (d). Njih vodi umni dio duše koji upravlja ostalima. Bez umnog upravljanja neće «prestati zlo u državama a mislim i u rodu ljudskom» 473 (c) • Platon primjećuje poteškoće glede ostvarivanja takvog vladateljstva: «to državno uređenje…neće se zaista nikada prije moći ostvariti ni svijetlo sunčano ugledati». Kraj 473 (e) • Razlikujemo one koji znaju/spoznaju od onih koji mniju • Po Platonu «znanje je stvoreno za bitak ,naime da spozna,da bitak jest» 447( b) • Znanje pripada filozofima (mudroljubcima) • Mnijenje je «ono, čime možemo mniti» 477 (e) ili za to da mni 478 • «Mnijenje dakle ne bi bilo ni znanje ni neznanje» 478 (c) • Ono bi bilo «između toga u sredini» 478 (d) • Mnijenje je dakle nešto između znanja i neznanja • Za razliku od filozofa kao ljubitelja znanja i mudrosti filodoksi su ljubitelji mnijenja

Knjiga šestaO filozofima, istini i bitku i spoznaji istine • Platon nastavlja tumačiti poziciju filozofa-vladara 485 • Tko su filozofi? Tko su pravi filozofi? Oni koji rado gledaju istinu • Pravi su oni filozofi koji se “bore oko bitka” (Platon jedn.) – 490 (b) • Prispodoba sa suncem ili o: «Sunce nije sam vid ni ono mjesto, gdje vid nastaje,tj. oko» 508 • Sunce je čedo dobrote: »Što je sama dobrota u misaonom svijetu za um i predmete mišljenja,to je sunce u vidljivom svijetu za vid i vidljive predmete« 508 (c) • Duša i sunce. Platon na jednom mjestu kaže «kada se uperi u ono, na što sja istina i bitak, onda duša to opazi, spozna,te se čini da ima uma» 508 (d)

Knjiga šestaO filozofima, istini i bitku i spoznaji istine • Prispodoba sa crtom(509 (e)). Crta podijeljena na dva dijela predstavlja dvije vrste svijeta tj. vidljivi i misaoni. Svaki se opet podijeljeni dio dijeli: • vidljivi svijet na slike i projekcije slika i što je nastalo prema slikama (životinje, biljke, proizvodi ljudskog umijeća); 510 • misaoni (geometrija/računarstvo i snaga raspravljanja (dialegesthai) koja se ne služi osjetilnim/vidljivim «nego idejama samima po sebi i da završi idejama» 510 (c), 511, 511 (c) • Platon daje prednost razumu a ne osjetilima • Znanost o raspravljanju ili dijalektika - vodi prema jasnijem dijelumisaonog bitka

Knjiga sedmaPrispodoba sa špiljama, problem spoznaje • Mit o špilji 514 (a) – 517 (c). • Jednom davno, postojali su zatvorenici koji su od rođenja bili okovani u špilji. Njihova jedina stvarnost bile su sjene na zidu što su ih stvarali predmeti nošeni ispred vatre. Jedan je zatvorenik uspio pobjeći, okrenuo se i vidio što se događa. Izvukao se iz mračne špilje i stupio na svjetlo dana. Ugledao je stvarni svijet, pa konačno i samo Sunce, izvor svekolike svjetlosti. Vratio se u špilju noseći dobre vijesti, ali njegovi kolege zatvorenici ne samo što mu nisu povjerovali, nego su mu strogo priprijetili da im prestane pripovijedati o svojoj pustolovini. • Ljudi su kao zatvorenici, vide samo preslike i sjene – samo malobrojni su “pobjegli” iz špilje, ti malobrojni mudraci-čuvari upravljaju utopijskom Platonovom državom

Knjiga sedmaPrispodoba sa špiljama, problem spoznaje • Izlazak iz pećine predstavlja kognitivni uspon što se kreće od osjetilnih zapažanja do spoznaje istinskog bivstva, kristalno jasnih ideja, koje spoznajemo potpuno i savršeno

Knjiga sedmaPrispodoba sa špiljama, problem spoznaje • Svijet se «preko vida ukazuje». Prema tomu, izlazak iz pećine na svjetlo ili kretanje prema gore – svjetlu, predstavlja «uzlazak duše u misaoni kraj» 517 (b) • Platon kaže da je u svijetu spoznaje ideja dobrote zadnja te da se «jedva može vidjeti» 517 (c) • Ideja dobrote je uzrok svemu ispravnom i lijepom u svijetu • U vidljivom svijetu rađa svjetlo i gospodara njegovoga • U misaonom svijetu «kao gospodar daje istinu i um…» • Nju treba vidjeti spoznati, onaj «koji želi razumno raditi bilo u posebničkom bilo u javnom životu» • Duša ima moć učenja, dosezanja, uzdizanja do «bitka i najsvjetlije točke bitka a to je velimo dobrota». 518 (b) • Ideja dobra je u najužoj svezi s državom • Savršena država je ta u kojoj moraju upravljati vješti istini i koji raspolažu razumnim življenjem 521

Knjiga sedmaPrispodoba sa špiljama, problem spoznaje • Istinskom filozofijom Platon naziva «odgojno okretanje duše, koja ide iz noćnoga dana na istinski dan tj. na izlazak k bitku…» 521 (c) • U 533 (d) Platon govori o postupku dijalektike. Postupak dijalektike jedini ide pravim putem, naime do samog početka, da ga utvrdi, te oko duše, zaista zakopano u glibu neznanja, pomalo vuče i izvodi prema gore. • Umijeće dijalektike i znanja, ona se mora podučavati 15 godina, oni koji nakon podučavanja ostanu, vide dobrotu, trebaju uređivati i voditi državu, baviti se filozofijom i odgojem… • Država se poslije njihova života prema njima treba odnositi kao prema božanstvima 540 (c)

Knjiga sedmaPrispodoba sa špiljama, problem spoznaje • Platon govori o filozofima kao o vladarima države, tj. «kad pravi filozofi, bilo više njih, bilo jedan, u državi postanu vladarima…» • Državu treba urediti po pravednosti • Filozofi moraju «svoju državu urediti tako da služi pravednosti i nju unapređuju» 540 (e)

Knjiga osmaRasprava o porecima • Slijedi nastavak dijaloga o državi • Pri kraju četvrte knjige Platon govori o pet oblika ustava. • Spominje kraljevstvo i aristokraciju • U petoj knjizi čini se kako želi opisati ostale oblike, ali u dijalog se upletoše Polmerah i Aimand, koji skrenuše raspravu o ustavnim porecima • U osmoj knjizi Platon opisuje državno uređenje, ta uređenja su: • Kretsko ili spartansko • Oligarhija (vlada nekolicine) 544 (c) • Demokracija. Pučka vlada: demokratska vlada nastaje, «dakle, mislim, kad siromasi pobijede, te jedne od protivnika ubiju, druge prognaju, a ostalima jednako podjele građanska prava i službe; zatim kad se u njoj oblasti većinom ždrijebom biraju» 557 • Tiranija (samosilnička vlada) - bolest države • Timokracija ili timarhija (vlast ili vlada po časti / častohleplju) 545 (b), (c)

Knjiga osmaRasprava o porecima

Knjiga osmaRasprava o porecima • Platon kaže da se oblik vladavine uvijek mijenja prema onima koji su na vladi, u trenutku razdora, zatim zbori o tranziciji iz jednoga u drugi oblik vladavine, zapravo o kružnom kretanju ustava

Knjiga osmaRasprava o porecima • Timokracija kao prijelazna pojava uzurpira ustav • Iako su vladari priznati, ipak se porastom utjecaja novca već ističe slijedeći oblik države – oligarhija • U njoj se moć poklapa sa posjedom. U ovom propadajućem obliku već vrlo udaljenom od idealne države. Bogatstvo je preuzelo središnju poziciju • Njezin će se kraj dogoditi prevratom, tj. tako što će manjak dobra do tada nemoguće iznuditi demokraciju • Konačno ona porastom anarhije čini odlučujući pomak premanajgorem obliku vladavine, tiraniji. Sve u Svemu Platonovska idealna država nikad nije pretvorena u stvarnost. Njegova vlastiti pokušaj da je osnuje na Siciliji bio je neuspješan (Atlas filozofije, Golden Marketing, Zagreb, 2001. str. 45.)

Knjiga devetaRasprava o kružnom kretanju ustava • Platon opisuje tranziciju iz demokratskog čovjeka u tiranina 571 • Slijedi opis tiranina • Tiranin je mahnit čovjek koji ima volju vladati ljudima i bogovima 573 (d) • Određuje ga kao sina silnika 574 (b), (c) • Samosilnika • Grabežljivca • Čovjeka koji vlada bez zakona • Čovjeka u kojega su ušli «nagoni od zla društva 575 (b) • Tiranin je zapravo najgori čovjek, on odgovara tiranskoj a demokratski čovjek demokratskoj vladi 576 (c)

Knjiga devetaRasprava o kružnom kretanju ustava • Tiranska država je ropska (u najvećem stupnju) 576 (c) • Platon dalje opisuje dušu tiransku • Duša tiranska je ropska, siromašna, puna straha, najjadnija • Tiranska država je najjadnija država među državama • Platon dalje psihologizira život tiranina, tiranin živi mučnije; nužno je «najviše sam nesretan, a zatim takvima čini bližnje svoje» 580 • Silnik živi najneugodnije a kralj najugodnije 587

Knjiga desetaO pjesničkom umijeću • Nakon dijaloga o državi slijede dijalozi o pjesništvu, pjesničkom umijeću, o ponašanju i oponašatelju • Kao uzor uzima se Homer, koji je «bio prvi učitelj i vođa svih tih divnih tragika» 595 (c) • Pjesnici kao oponašaoci utvara kreposti i ostalo 601 • «Oponašalac, velimo ništa ne zna i bitku ali zna za priviđanje…» 601 (c) • Dijalozi između filozofije i pjesništva 607 (c) • Deseta knjiga završava tezom o besmrtnosti duše, držanju puta prema gore i razumnom vršenju pravednosti 621 (c)

Zaključno o Platonovoj političkoj filozofiji • društvena priroda pojedinca – prioritet je harmoničan život u zajednici pa i na štetu individualnih sloboda • država je iznad pojedinca • odbacio je osnovni princip atenske demokracije da je prosječna osoba sposobna obavljati državne poslove • Platonova država je idealistička, totalitarna, hijerarhijska i utopistička • državom upravljaju, vladaju filozofi/mudraci – čuvari, oni posjeduju nepogrešivo znanje o univerzalnim idejama – stoga nema zakona već vladari na temelju svog nepogrešivog znanja prosuđuju • ključnu ulogu ima obrazovanje kroz koje se profiliraju vladari/mudraci • svatko ima svoju ulogu u društvu – tri staleža (vladari, ratnici i proizvoditelji – građani se od malena moraju navikavati da je to prirodno stanje • u Zakonima napustio ideju idealne države – takvu državu mogli bi oživotvoriti samo bogovi ili božji sinovi

ARISTOTEL (384.-324. pr. Krista) • Rođen u Stagiri • 20 godina bio Platonov učenik u njegovoj Akademiji • Oko 324. pr. K. pozvan za učitelja Aleksandru Velikom • Suvremenik uspona Makedonije • U Ateni je osnovao svoju peripatetsku školu • Od njegovih sačuvanih spisa sastavljen je corpus aristetolicum: • knjige o logici (nazvane Organon (oruđe)) • prirodoznanstvena djela • metafizika • etički spisi • knjige o estetici

Aristotel – iako učenik Platonove filozofske škole njegovo se shvaćanje politike znatno razlikuje od Platonova idealizma • Njegova teorija države zasniva se na empirizmu, odnosno obimnom i sistematskom proučavanju povijesnih državnih oblika – to mu je poslužilo za pisanje Politike • Napušta Platonovu ideju spekulativnog izgrađivanja države te svoju teoriju gradi na realnim činjenicama iz iskustva života država-gradova • On je svoje normativno-političko mišljenje upotpunio s iskustvom konkretne političke stvarnosti • Čovjek je po svojoj prirodi političko biće, on svoje potpuno ispunjenje ostvaruje u zajednici – osnovni oblik obitelj, najpotpuniji država • Politika - Knjiga prva • Prvi tip zajedništva je selo/naselina izniklo od jednog doma sastavljeno od istomišljenika. Po Aristotelu je to obitelj (istomišljenici), srodnici 1252(20) • Već spomenuti grad nastaje iz nekoliko sela, kao tip zajedništva ‘potpune samodostatnosti’ • Nastao je ‘poradi pukog življenja’ i opstoji ‘poradi dobra življenja’ 1252b (27) • Aristotel grad određuje kao oblik društvenosti a čovjeka u gradu kao ‘društvenu životinju’ 1253a (5), (10) • Onaj tko je izdvojen iz društvenosti (cjeline) i koji se ponaša samodostatno po Aristotelu je ‘Bog ili životinja’ 1253a (29)

Prema Aristotelu čovjekov socijalni nagon toliko je dubok da je država po svom cilju prvobitnija nego obitelj i pojedinac • Cilj države nije samo osiguravanje fizičkog života, već i moralnog – država teži određenom dobru • Država je savršeno ljudsko društvo koje je postiglo cilj pune samodovoljnosti, nastaje iz životnih potreba, a postoji da omogućuje najbolji život – iz toga proizlazi da je najviši zadatak države moralno obrazovanje građana • Ljudi su po prirodi slobodni ili robovi • Knjiga prva - robovi • Rob je onaj koji po naravi ne pripada sebi nego drugome. Njegova bit je pripadnost drugome • Pripadnost drugome stavlja ga u poziciju vladanoga (onim kojim se vlada) • Rob i slobodnjak određuju se po kreposti i nevaljalosti • Prema tomu ‘jedno mora biti vladano, a drugo vladati…’ 1255b (4, 5) • Rob je dio imovine 1256a • Ekonomska teorija – svako dobro služi dvama ciljevima – obuća se može obuti, ali se može i razmijeniti – potreba posredovanja – novac – bogatstvo se uvijek na poklapa s količinom novca – time je upozorio na umjetni karakter novca – (priča o Midi) – osudio je kamatarenje jer time novac napušta svoju svrhu i sam postaje produktivan

Sveučilište u Dubrovniku Kolegij: Povijest političkih ideja Dubrovnik, 14. listopada 2009.