Biblijska antropologija

1. Biblijska antropologija Čovjek prema biblijskoj poruci

2. Specifičan biblijski mentalni sklop • Biblijska je antropologija izražena pripovjedalački; • biblijski jezik i rječnik o čovjeku i njegovim sastavnicama je sasvim pučki. • hebrejska riječ za čovjeka ’adam ne označuje vrstu, nego skupinu (slično kao hrvatska riječ stado), • pojedini član skupine biva razlikovan time što je nazvan sin čovječjiili kći čovječja.

3. Specifičan biblijski mentalni sklop • Skupinu promatra kao konkretnu a ne apstraktnu stvarnost. • Uz hebr. riječ ’adampostoje još mnogi drugi hebrejski izrazi kojima biblijski pisci izražavaju mnogovrsne vidove u kojima se izražava biblijski čovjek: ’iš, ’enoš, nefeš, ru’ah, basar, u grčkomanthropos, psyche, sarks

4. Treba imati na umu • hebrejski jezik nije ni filozofski ni znanstveni jezik, a ni jezik dogmatske teologije. • riječi imaju vrlo široko značenje i zato je teško za njih u našem jeziku naći adekvatno i točno značenje. • biblijskaantropologija ima u vidu konkretnog čovjeka, čovjeka koji živi na određenom prostoru i vremenu, vremenu s određenim religijsko-kulturnim određenjima. Nema u vidu apstraktnog čovjeka. • ne zanima se za čovjeka pojedinca, nego začovjeka kao člana Božjeg naroda.. Biblijski čovjek nikad nije pred Bogom sam nego uvijek zajedno sa svojom braćom.

5. Razlika između biblijskog i grčko-helenističkog poimanja čovjeka • Velika je razlika između biblijskog i grčko-helenističkog poimanja čovjeka. • Grčka filozofija, a poslije nje i kršćanska skolastička filozofija i teologija, • dijeli čovjeka na dvije sastavnice, na dušu i natijelo, na formalnii na materijalnielement. Zastupa dualističko pojimanje čovjeka. • Dualističko pojimanje čovjeka (Platon: duša je u tijelu kao zatovrenik u zatovru. Smrt je oslobođenje duše iz zatvora tijela)..

6. Razlika između biblijskog i grčko-helenističkog poimanja čovjeka • Prema biblijskom poimanju, naprotiv, čovjek jest • cjelina, on jest duša (hebr. nefeš,ruah) i on jest tijelo (hebr. basar). Biblijsko pojimanje čovjeka je monističko. • Nefeš(život, duša) i basar (meso, tijelo) samo su dva vida kojima se izražava cijeli čovjek.

7. Razlika između biblijskog i grčko-helenističkog poimanja čovjeka • Čovjek je duša ukoliko ga oživljuje duh života (nefeš hajah); • Čovjek je tijelo (hebr. basar) ukoliko je propadljivo, slabo i smrtno stvorenje; • on je duh(hebr. ru’ah) ukoliko je otvoren prema Bogu. Svojim je duhom usmjeren prema Bogu, a svojim tijelom prema vanjskom svijetu. • Čovjek stvorenje Božje: Bog je stvorio čovjeka a ne čovjek Boga; čovjek je stvoren na sliku Božju a ne Bog na sliku čovjekovu

8. Biblijski hebrejski izrazi (Stari zavjet) • nefeš: duša (psyche), zapravo grlo, grkljan, disanje, životni dah, život (Ps 25,1; 86,4; 143,8). • “Hvali, dušo moja, Gospodina!” ili “Ljubi Boga svom dušom svojom” • Cijeli čovjek treba hvaliti Boga, cijeli čovjek treba ljubiti Boga.. • rua’h: vjetar, oluja; dah, duh, disanje, dahtanje.

9. Biblijski hebrejski izrazi (Stari zavjet) • basar: meso, tijelo. • u smislu “tijela” izražava svu vanjsku egzistenciju čovjekova života; grješnost, slabost, nedostatci u fizičkom i ćudorednom pogledu. (usp. Job 6,12; 21,5; Ps 109,24; 38,4; Prop 12,12: “Mnogo učenje tijelo umara!”).

10. Biblijski hebrejski izrazi (Stari zavjet) • “U početku bijaše riječ ... i riječ je meso (grč. sarks) postala“ (Iv 1,1.14). • Biblijski grčki izraz (Novi zavjet): antropos, psyche, soma. • “Što koristi čovjeku ako cijeli svijet zadobije a dušu svoju izgubi“ (Lk 9,25)

11. Hehrejski izraz adam = čovjek, ljudi, čovječanstvo • Jahvist (X.-VIII. st. pr. Kr.) je dao izvrsnu sliku čovjeka u Post 2,7sl..: čovjek je središte i cilj stvaranja. Zemaljski svijet ugrađen je u čovječanstvo a čovječanstvo u zemaljski svijet kao u svoj životni prostor. Čovjek je „oblikovan“ iz zemlje (hebr. ha-adamah). Dakle, ’adam znači zemljani. • Prema istočnosemitskim mitovima čovjek je stvoren da služi bogovima pri spremanju pića i ića, a prema Post 2 da uređuje, obrađuje i čuva “edenski vrt” (Post 2,15).

12. Svećenik • Svećenik (P, VI-V. st. pr. Kr.) je prikazao stvaranje čovjeka u Post 1, 26-28.: Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku. Čovjek je kao Božji kip na zemlji. Na starome Istoku pogani su vjerovali da je u kipu prisutan Bog pa su se stoga klanjali kipovima. Biblijski pisac je naglasio da je Bog prisutan u čovjeku a ne u kipu. Čovjek je ’elohim (to jest BOG) na zemlji: • Ps 8: “slavom i sjajem njega okruni... Vlast mu dade nad djelima ruku svojih...” Čovjek kao slika Božja predstavlja otajstvo.

13. Proroci • posebnu pozornost poklanjali čovjeku. • Izaijasnažno naglašava razliku između Boga i čovjeka, • Jeremijapouzdanje čovjekovo usmjeruje samo u Boga: “proklet bio čovjek koji se u čovjeka pouzdaje” (17,5). • Ezekielvrlo često upotrebljava izraz ’adam-čovjek (93 puta). Prema njemu čovjek je različit od Boga (28,2; 34,31)., živi od slušanja riječi Božje. O čovjeku često govori kad naviješta eshatološka vremena.

14. Psalmist • Psalmistna mnogo mjesta govori o čovjeku. Bog je stvorio sve ljude (Ps 89,48), dao im zemlju (115,16), s neba ih na zemlju gleda (14,2; 33,13; 53,3), čudesa čini među ljudima (66,5), ljudi ga slave (107; 145,12), svojima Bog dobrotu iskazuje (31,20), Bog čovjeka uzima k sebi (90,3)... • Konačno, čovjek je neiskazana veličina: on je mali elohim, mali bog na zemlji (Ps 8). Ipak, on je samo dah (39,6.12), smrtan je.

15. Kasnožidovsko poimanje čovjeka • snažno utjecalo na Isusa Krista i na njegove učenike. Kasnožidovsko (III. st. pr. Kr. do I. st. po Kr.) poimanje čovjeka razvilo se pod utjecajem grčke i azijske misli u jedan vjerski svjetonazor. • U kasnožidovstvu susreću se sinkretistički - i židovski i izvanžidovski - elementi a s time u svezi i različita poimanja svijeta i čovjeka od kojih su neka (grčka) izrazito dualistička i dihotomijska a druga (starozavjetna) izrazito monistička.

16. Kasnožidovsko poimanje čovjeka • U helenističkom se židovstvu pod utjecajem helenističke misli počinje razvijati dualističko poimanje čovjeka. Ono počinje već s prijevodom Biblije SZ na grčki jezik (LXX) koja npr. hebrejski izraz leb-srce prevodi s -duša, a čovjeka kao i sav kozmos dijeli na dvije sfere, na sferu duha i na sferu tijela.

17. Kasnožidovsko poimanje čovjeka • Helenizacija se osobito razvija u Knjizi Mudrostikoja ne samo da tijelo dua­listički dijeli od duše, nego dušu mnogo više cijeni nego tijelo. Svoj vrhunac helenizacija židovstva dostiže uFilonu Aleksandrijskome koji prihvaća grčko-helenističko dualističko poimanje čovjeka. No, palestinsko kasnožidovstvo i dalje se oslanja na tipično staro­zavjetno poimanje čovjeka i odupiralo se utjecaju grčko-helenističke promidžbe, premda je stanovitog utjecaja bilo i na palestinsko židovstvo.

18. Rabinska književnost • u shvaćanju čovjeka prihvatilaneke helenističke predodžbe, ali je svjesno izbjegavala utjecaj helenizma. • za razliku od aleksandrijske židovske škole, nije prihvaćala dualizam poput aleksandrijskog židovstva. • rabinska je teologija u cjelini ostala vjerna sz. poimanju čovjeka.

19. Rabinska književnost • za razliku od grčkog poimanja čovjeka, naučava i vjeruje da će se duša nakon stanovitog međustanjaopet združiti s tijelom. • Rani novozavjetni spisi zastupaju tipično staro­zavjetno poimanje čovjeka, a pogotovu su to oni spisi koji nastadoše u kasno novo­zavjetno doba i spisi koje napisahu Oci.

20. Čovjek u zajednici • U SZ dvije skupine društva: • prva: obitelj, rod i pleme (stvarne odnosno srodne skupine), • druga: selo, grad i kraljevstvo (političke skupine). • Jedinstvo skupine je vodoravno i okomito: • vodoravnose proteže na sve članove tadašnjeg pokoljenja, a okomito se proteže kroz sva ranija pokoljenja.

21. Čovjek u zajednici • Personificiranje skupine ili osobe u Bibliji česta pojava: • “korporativna osobnost” (corporate personality, H. Wheeler Robinson). • Izraz znači: • osoba uključuje skupinu (u osobi je personificirana skupina), a • skupine uključuju osobu (skupine personificiraju osobu pojedinca).

22. Čovjek u zajednici • Primjer: Patrijarsi sa svojim osobnim obilježjima i doživljajima posjeduju crte koje su svojstvene Izraelu kao skupini: • Jakov u odosu prema Ezavu = Izrael u odnosu prema Edomu • Jakov u odnosu prema Labanu = Izraela prema Aramejcima.

23. Čovjek u zajednici • Savez Bog Jahvea i Izraela anticipiran je u savezu između Abrahama i Jahve. • Kralj je također takva korporativna osobnost: u sebi uosobljuje narod i sudbinu svoga naroda. • Skupina je odgovorna za ono što je učinio pojedinac, kao što je pojedinac odgovoran za ono što je učinila skupina.

24. Čovjek u zajednici • Pojedinac u drevna vremena siguran je samo kad je unutar svoje obitelji, unutar svojega plemena, grada ili sela. • Izvan granica tih stvarnosti, on je nesiguran, nezaštićen, izložen svim opasnostima koje su vrebale od strane tuđinaca.

25. Čovjek u zajednici • Pojedinac koji nije bio pridružen nekakvoj skupini, bio je bez obrane i bez pomoći. Srodnici su bili zaduženi da čuvaju život, cjelovitost i vlasništvo pojedinca. • Cijena koju je pojedinac plaćao za zaštitu bila je potpuno integriranje u skupinu i potpuno prihvaćanje njezinih postupaka i odluka. Solidarnost nije trpjela ispade pojedinaca.

26. Čovjek u zajednici • Skupina je štitila pojedinca, pojedinac skupinu time što joj je bio potpuno odan. • U SZ je snažno naglašena religioznost čovjeka; i ona je uokvirena u društvo: • ne postoji odnos pojedinca prema Bogu nego odnos grupe prema Bogu; pojedinac se obraća Bogu kroz kultnu grupu. • Tek će proroci Jeremija i Ezekiel naglasiti individualnost i osobnost religije naglasivši da je svatko odgovoran za svoje osobne čine.

27. Zaključak (sinteza)... • Biblijski pisci nisu došli do poimanja čovjeka spekulacijom nego životnim iskustvima. • Biblijski je čovjek iskusio da posvema ovisi o Bogu i da sve što ima – i životni prostor, i svijet, i ženu, i hranu, i odijelo – ima od Boga. • Boga je shvaćao kao prijatelja, kao zaručnika, kao oca. Boga je doživljavao kao osobu koja govori, koja obećaje, objavljuje svoj naum.

28. Zaključak (sinteza) ... • Tako je ostvareno stanovito utjelovljenje Boga u narodu (hebr. imanu’el = s nama je Bog), mogućnost i polazište za novozavjetno utjelovljenje u Isusu Kristu (Iv 1,14). • Već u SZ Bog uspostavlja zajedništvo s čovjekom: on s njim sklapa takve odnose kakvi se mogu izraziti samo pojmom saveza(usp. Post 15,17; Izl 19,24; 34).

29. Zaključak (sinteza) ... • Tako je, dakle, biblijski čovjek spoznao Boga ne intelektualnim odnosno filozofskim putem (kao Grci!), nego iskustvenim susreta s Bogom. • On prihvaća povijest kao mjesto razgovora s Bogom. Zato je biblijski čovjek upućen na povijest te povezan s poviješću.

30. Zaključak (sinteza) ... • Čovjek je prema Bibliji društveno biće. Bez društva, bez zajednice ne može opstati. “Nije dobro da čovjek bude sam!” (Post 2,18). • Bog mu zato daje biće kojemu može reći ti, s kojim se može družiti, razgovarati, postati jedno tijelo. Daje mu ženu koju stvara iz njegova rebra (Post 2,21s).

31. Zaključak (sinteza) ... • Žena je dakle, to želi reći ova slika, iste naravi kao i čovjek: jedno bez drugoga ne mogu postojati, jedno teži prema drugome. “Zato čovjek napušta oca i majku da prione uza svoju ženu, da s njome bude jedno tijelo!” (2,21.23).

32. Zaključak (sinteza) • Stvaranje žene iz rebra razlogom je čovjekova erosa koji oba spola neodoljivo privlači jedan prema drugome “da budu jedno tijelo”. • Biblijski pisac ima temeljito pozitivan odnos prema spolnosti u kojoj se najosnovnije ostvaruje čovjekova društvenost i druževnost. • Oboje, muž i žena, bili su goli ali se nisu jedan drugog stidjeli (Post 2,25)

33. Zaključak (sinteza) ... • Biblijski je čovjek podređen afektima i emocijama: ljubav, strah, strast, srdžba, žalost, tuga i negodovanje (Post 18,23-33 itd). • Osjećaji mogu toliko ovladati čovjekom da reagira jednostrano, samo na temelju neke simpatije (Post 29,31 Jakov više voli Rahelu nego Leju; Pot 37,3: Josipa Jakov više voli nego ostalu djecu).

34. Zaključak (sinteza) ... • Biblijski je čovjek vrlo gostoljubiv (primjer: Abraham s tri zagonetna gosta u Mambre prema Post 18,2s). • Dakako, i druga strana čovjekova ponašanja dolazi do izražaja: • sebeljublje (Post 13,10-11; 27; 30,25-43; 38,9), • ljubomora(Sara nad Hagarom: Post 37,4).

35. Zaključak (sinteza) ... • Zna i lagati(Abraham izdaje svoju ženu za sestru: Post 12,11-20; isto čini i Izak: 26,7-11). • Čovjek je grješan. Ne ispunjuje sve svoje obveze. Zna i u važnim stvarima zakazati (Post 3: grijeh prvih ljudi; Post 11: grijeh ljudi u Babilonu; 2 Sam 22: grijeh Davida koji ubija Uriju).

36. ... Zaključak (sinteza) Svijet je stvorenje Božje i Bog u svemu njime upravlja. Bog i svijet nisu međusobno oprečne stvarnosti, nisu konkurenti koji bi jedan drugoga isključivali.