RODITELJSTVO SE MOŽE UČITI

1. RODITELJSTVO SE MOŽE UČITI “Svaki roditelj koji se pita je li dobar roditelj zasigurno JEST dobar roditelj”. mAriNA Raspović, mag.

2. Zašto djelujemo na način na koji djelujemo? Svi odnosi u obitelji (i društvu) temelje se na pokušaju zadovoljenja osnovnih potreba: Bioloških – potreba za preživljavanjem, razmnožavanjem, zaklonom i sigurnošću. Psiholoških – 1) potreba za slobodom; 2) potreba za zabavom; 3) potreba za pripadanjem i 4) potreba za moći.

3. 1. Potreba za slobodom Zadovoljava se na mnogim područjima: u obitelji, na radnom mjestu, u stvaralaštvu, u govoru, u mislima… Želimo biti slobodni dok se zabavljamo, želimo “imati slobodne ruke” kad nastojimo zadovoljiti svoju potrebu za moći i to na način na koji sami želimo. To nije samo potreba tijela, nego i potreba duha.

4. 1. Potreba za slobodom često želimo zadržati svoje dijete “pod staklenim zvonom” slobodu im teško dajemo zbog straha od zlouporabe slobode na štetu djeteta Možda se to i dogodi, no ako kod djece razvijemo zdravo samopouzdanje te sposobnost postavljanja i ostvarenja (životnih) ciljeva, ako izgradimo iskren i odnos pun podrške, izgledi za to su znatno manji.

5. 1. Potreba za slobodom sloboda koju dajemo djetetu treba biti usklađena s njegovim uzrastom i trenutnim mogućnostima učeći dijete kako da zadovolji potrebu za slobodnom na kvalitetan način postižemo jedan od najviših ciljeva odgoja - pomažemo mu da postane samostalna i odgovorna osoba potpunu sigurnost da će dijete na pravi način zadovoljiti svoju potrebu za slobodom nikada nećemo imati

6. 2. Potreba za zabavom Zabavljamo se: uređujući prostor u kojem živimo, sebe, zabavljamo se učeći, družeći se s prijateljima, kolegama, članovima obitelji, gledajući TV, slušajući glazbu, čitajući knjige, njegujući vrt, kroz igru… u trenutku kad u zabavu uđe “moramo” – ona prestaje biti zabava gotovo je nevjerojatno koliko toga činimo iz potrebe za zabavom, a ne osvješćujući što se s nama događa (kocka, alkohol, brza vožnja…)

7. 2. Potreba za zabavom U svakom kvalitetnom odnosu treba biti zabave, ona nas ispunjava radošću i energijom – zabavljajući se “punimo baterije” kako bismo lakše obavili ono što ne svrstavamo u kategoriju zabave. Zabavljajući se s djetetom u naš odnos unosimo radost i veselje, bliskost i aktivnost. Učimo dijete da postoji vrijeme za zabavu kojom sadržajno obogaćujemo svoj život.

8. 2. Potreba za zabavom Kroz igru i zabavu stimuliramo djetetov mozak i tako izravno utječemo na razvoj djetetovih sposobnosti. Neizostavni dio zabave je SMIJEH – smanjuje posljedice stresa, jača imunološki sustav i obogaćuje odnose s drugim ljudima. Istraživanja pokazuju da je jedan od znakova mentalnog propadanja kod starijih ljudi upravo prestanak zanimanja za zabavu.

9. 3. Potreba za pripadanjem Uključuje: ljubav, prisnost, nježnost, uzajamnost, podršku, zajedništvo, suradnju i sudjelovanje. Ovu potrebu zadovoljavamo u odnosima s članovima obitelji, prijateljima, suradnicima, susjedima… ponekad i s kućnim ljubimcima U okviru ove potrebe razmjenjujemo osjećaje, doživljaje, aktivnosti i razmišljanja.

10. 3. Potreba za pripadanjem Teško je zamisliti osobu koja nikada nije doživjela nijedan oblik pripadanja. Teško je zamisliti osobu koja bi dobrovoljno odustala od nje. Ponekad više vremena posvetimo svom automobilu ili računalu nego bliskim osobama. Međutim, osjećaj pripadnosti i potrebu za pripadanjem možemo zadovoljiti jedino i isključivo u odnosu s drugim osobama.

11. 3. Potreba za pripadanjem Ne zadovoljavamo isključivo na način da primamo, a da nam davanje ostane u drugom planu. Odnos u kojem samo primamo ili samo dajemo gubi ravnotežu i možda se neće u potpunosti ugasiti, ali će svakako izgubiti na kvaliteti. Uzajamnost primanja i davanja je nužna za uspostavu i očuvanje kvalitetnog odnosa.

12. 4. Potreba za moći Psihološka potreba koja nas na prvi dojam može potaknuti da nastojimo nadvladati druge. Pruža nam mogućnost da jačamo sebe i svoje sposobnosti nastojeći usvojiti više znanja, više vještina, razviti više sposobnosti, kompetencija. Moguće je zadovoljiti na način kojim poboljšavamo, obogaćujemo i uljepšavamo odnose s ljudima koji nas okružuju.

13. 4. Potreba za moći Ukoliko se osjećamo moćniji jer smo se izvještili u nekoj aktivnosti toliko da ona poboljšava kvalitetu našeg i tuđih života - potreba za moći postaje vrijednost za nas i za druge. Moćniji smo ako imamo više znanja, spretnosti, (samo)discipline, usredotočenosti i spremni smo taj oblik moći dijeliti s drugima.

14. 4. Potreba za moći Moćniji smo ako smo plemenitiji, tolerantniji, suosjećajniji, velikodušniji, humaniji – iako baš tu najčešće zakažemo. može biti pogubna za odnose ako ostale ljude tjeramo da nam se podrede uvjeravajući ih da smo bolji, sposobniji, vrjedniji… ili u natjecanju tko je u odnosu jadniji, siromašniji, bolesniji, usamljeniji…

15. Psihičke potrebe – utjecaj na odnose Može se dogoditi da u nekom interpersonalnom odnosu dominira samo jedna potreba. Npr. zadovoljavanje potrebe za moći, ali ne i potrebe za zabavom, slobodom i pripadnošću – ukazuje na neuravnoteženost osnovnih psihičkih potreba. “Naši odnosi se još uvijek nisu poboljšali, ali sada barem razumijem što se događa” – izjava jedne majke.

16. Izraz “dobar” roditelj neka djeca koriste da bi time izrazila stav o roditelju kao pravednoj osobi, neki pod time misle na popustljive roditelje, na roditelje koji uvijek i samo ugađaju, a neka djeca pod time podrazumijevaju roditelja koji iskazuje LJUBAV. Što za Vaše dijete znači biti “dobar roditelj”?

17. Što znači biti “dobar roditelj” u kontekstu psiholoških potreba? Roditelji koji uravnoteženo zadovoljavaju svoje psihološke potrebe lakše i jednostavnije tome uče i svoju djecu. Uravnoteženo zadovoljavati psihološke potrebe ne znači da više nikada nećemo izgubiti ravnotežu. To znači preuzeti ODGOVORNOST za vlastite NAČINE zadovoljavanja potreba, težiti njihovu uravnoteženju i tome podučavati svoju djecu.

18. Literatura Filipović, I. (2005): Knjiga za roditelje, Zagreb, Hrvatska udruga socijalnih radnika. Glasser, W. (2000): Teorija izbora, Zagreb, Alineja.