150 likes | 292 Views
Derivativno stjecanje vlasništva. Kristina Kinda , Patrik Kovačić. Derivativno stjecanje. Temelji se ne pravu prijašnjeg vlasnika Načelo: “ Nemo plus iuris ad alium transferre potest quam ipse habet ”. Mancipatio. Prvotno formalistički pravni posao, realna kupoprodaja
E N D
Derivativno stjecanje vlasništva Kristina Kinda,Patrik Kovačić
Derivativno stjecanje • Temelji se ne pravu prijašnjeg vlasnika • Načelo: “Nemo plus iuris ad aliumtransferrepotestquamipsehabet”
Mancipatio • Prvotno formalistički pravni posao, realna kupoprodaja • Kasnije prividna kupoprodaja • Priznata po civilnom pravu, dostupna samo rimskim građanima, Latinima i peregrinima ako su dobili ius commercii • Prenošenje prava vlasništva res mancipi stvari • Upotreba vage (libra) i bakrene šipke (aes) • Poznata već u Zakoniku XII ploča, detaljnije ju opisuje Gaius u institucijama
Mancipatio – povijesni razvoj • Zbog nepostojanja kovanog novca, rude koje su bile sredstvo razmjene morale su se vagati prilikom kupoprodaje • Prisustvo 5 svjedoka (prvi među njima – antestatus) i libripensa (nosača vage) • Objekt kupoporodaje je morao biti prisutan, stjecatelj ju je morao zahvatiti rukom • Kod nekretnina se vršila na jednom dijelu (gruda zemlje, cigla itd.) • Formula prilikom kupnje: “Hunc ego hominem ex iure Quiritum meum esse aio isque mihi tempus esto hoc aere aeneaque libra” - “Tvrdim da je taj rob po kviritskom pravu moj i da sam ga kupio ovim bakrom i bakrenom vagom”
4. st. p.n.e. – uveden kovani novac, prestaje potreba vaganja • Mancipacija je zadržana kao forma za prenošenje vlasništva, postaje simbolički akt • Nakon toga dovoljan je samo jedan udarac bakrenom šipkom ili jednim sestercijem po vagi, pravi iznos plaćao se izvan tog akta • Više razlog prijenosa (causa) nije morala biti isključivo kupoprodaja • Predaja stvari u posjed (traditio) nije bila nužna za stjecanje vlasništva
Zaštita kupca • Mancipanta je teretilo jamstvo za evikciju • Actioauctoritatis: prodavatelj je bio dužan ući u parnicu s trećim koji revindikacijom oduzeo stvar kupcu, ukoliko to prodavatelj ne bi učino kupac je protiv njega mogao podići tužbu i dobiti dvostruki iznos • Tužba se može podići u roku od godine dana, jer se nakon toga vlasništvo stječe uzukapijom (ne vrijedi za strance) • Actio de modo agri: jamstvo za faktične mane, ukoliko bi kupac utvrdio da zemljište nema površinu koju je prodavatelj naveo • Mogli su se ugovarati i uzgredni uzglavci
“Cum nexum faciet mancipiumque, uti lingua nuncupassit, ita ius esto” - “Kod nexuma ili mancipacije, kako je ugovoreno tako neka bude pravo” • Pactum fiduciae: stjecalac se obvezuje da stvar neće otuđiti, nego će je mancipantu remancipirati pod određenim pretpostavkama (fiducia cum amico, fiducia cum creditore) • U Justinijanovo vrijeme mancipacija je i formalno ukinuta i zamijenjena tradicijom
In iure cessio • Oblik prividne parnice • Dostupna samo rimskim građanima • Actus legitimi – nije joj se mogao dodavati naknadni rok ili uvjet • Na res mancipi i rec nec mancipi • Pred pravosudnim magistratom • Vindikacijska formula: “Hunc ego hominem ex iure Quiritum meum esse aio” • Vlasnik ne bi izgovarao kontravindikacijsku formulu i time bi dao svoj pristanak
Iz nje ne proizlazi Actio de modo agriniti Actioauctoritatis • Iz samog akta nije vidljiv razlog pravnog posla (causa) • U Justinijanovom pravu nestaje
Traditio • Iusgentium • Neformalni prijenos posjeda stvari • Resmancipi– civilno vlasnistvo • Res nec mancipi– bonitarno vlasništvo • U Justinijanovom pravu – jedini i redovni derivativni način
Prijenos posjeda • Dogovor stranaka o prijenosu vlasništva (prethodi) • Pretpostavke : 1. tradent = vlasnik 2. tradent prepušta posjed 3. volja stranaka 4. iustacausatraditionis
Materijalna predaja stvari do klasičnog prava • Objektivna kauza i subjektivna kauza (kondikcije) • Materijalna predaje pismene isprave (traditioficta) bez ikakve predaje
Ostali slučajevi • Adiudicatio – dosuđenje skupne stvari pojedinim suvlasnicima po sucu u diobenim parnicama 1. actio familiae erciscundae 2. actio finium regundorum 3. actio communi dividundo
Legatumpervindicationem– ostavitelj u oporuci svečano ostavlja nekome svoju stvar legatar postaje ipsoiurevlasnikom • Slučajevi ex lege
Izvori • Horvat, Marijan, Rimsko pravo, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2008.