HRVOJE TURKOVIĆ TEORIJA MONTAŽE (20 12 -201 3 )

1. HRVOJE TURKOVIĆTEORIJA MONTAŽE (2012-2013) 10. Upoznavanje s likovima – uvođenje likova u film 18. XII. 2012.

2. ČIME OSIGURATI PREPOZNAVANJE lika NA MONT. PRIJELAZU? • A) kontekstualnom pripremom – razvojem specifičnih očekivanja pred m. Prijelazom • C) vođenjem računa o prisutnosti nekih ključnih, uočljivih identifikacijskih atributa lika s obje strane montažnog prijelaza • D) vođenjem računa o tome da se tematizirani lik po atributima i situacijskoj ulozi dostatno razlikuje od drugih likova u vezanoj situaciji koju pratimo • Po obliku (tjelesnom liku), po identifikacijskim atributima

3. DVA TIPA NAČELNE IDENTIFIKACIJE LIKOVA • PRIMJER: Ozloglašena (uvodna scena u predvorju sudnice), A. Hitchcock (SAD, 1946.) • Specifična(individualna) i nespecifična(tipska) identifikacija • Uvođenje reportera – nespecifična identifikacija, identifikacija tipova • Uvođenje glavnog lika – individua je važna, o njoj se govori i nju se sustavno prati A) Specifična identifikacija: pamti se i prepoznaje baš taj lik, važna je - individualnost lika • Uloge koje se pamte i prate kao individue:glavne uloge (‘junaci’, ‘protagonisti’; eng. lead; main role; protagonist; hero; pomoćne uloge (eng. supporting role); epizodisti (eng. bit player) • Određeni lik treba pamititi nadkontekstualno, jer ćemo ga morati pratiti u različitim kontekstima i nakon otklona, i znat kad se na njega dijaloški poziva i prati (napreskokce) B) Nespecifična identifikacija: registriraju se samo tipovi, ali ne i likovi pojedinačno, individualno – ne mora ih se pamtiti • Uloge koje se registriraju tek tipski: statisti (eng. extras), statisti sa zadatkom (eng. walk-on)

4. OČEKIVANJA VEZANA UZ UPOZNAVANJE LIKOVA • PRIMJER: Ozloglašena (scena tuluma kod protagonistkinje) • netipično (nestandardno) uvođenje naglašeno važnog lika: s potiljka, s odgađanjem da se vidi lice • Stilsko figurativni postupak: sinegdohalan (pokazuje se manje važni dio lika, onaj koji ne omogućuje inividualno upoznavanje, upamćivanje njegove individualnosti • Tipično (standardno) uvođenje: s vizure s koje se najbolje dade razgledati lik • Jedni su zahtjevi pri praćenju lika unutar scene (prostorno-kontekstualna smještenost lika), a drugačiji pri upoznavanju lika između scena (dekontekstualizirano prepoznavanje)

5. DVA TIPA INDIVIDUALNOGPREPOZNAVANJA LIKA • Kratkoročno – situacijsko - pratilačko prepoznavanje istovjetnosti lika: Prepoznavanje pri neposrednom prizornom praćenju (s kadra na kadar unutar scene) • Važna je postojana smještenost u ambijentu, ili prostorna predvidivost kretanja • Važni su tzv. ‘osnovni kontinuiteti’ (sekretarica režije): kontinuiteti frizure i šminke; kontinuitet stanja odjevenosti (posebno naglašenih detalja); kontinuitet situacijske (ambijentalne i grupno-društvene kontekstualiziranosti) • Dugoročno, trans-situacijskoprepoznavanje istovjetnosti lika: prepoznavanje da imamo posla s istim likom u posve drugoj sceni, sekvenci – od one u kojoj smo ga upoznali – tj. da je prepoznajemo nakon prekida u praćenju, nakon povremena otklona interesa za taj lik • prepoznavanje lika pri jakoj promjeni njegovih ‘atributa’ – osobno-rekvizitnim – uvjetima: drugačijoj odjeći, drugačijoj uređenosti (fizuri, našminkanosti) drugačijem tjelesnom stanju (emotivno-izražajnom; položajnom) • Važnost dobivaju postojaniji identifikatori: lice, način općeg držanja, obilježavajući detalji odijevanja i ponašanja...

6. PITANJE ‘USVAJANJA’ LIKOVA U FILMU • Da bismo lakše prepoznavali likove, i od kadra do kadra, ali i od scene do scene potrebno se pobliže upoznatis njima, ‘odomaćiti se’ s njima, ‘usvojiti ih’ • ‘usvajanje’ je ovdje metaforički preneseno iz žargona priprema filma. ‘Usvaja’ se ‘objekt’ (‘usvajanje objekta’) tako da u izabrani ambijent dođu ključni ljudi ekipe (redatelj, scenograf, snimatelj slike, snimatelj zvuka, pomoćnik redatelja/vođa snimanja) da razgledaju ambijent i procijene što sve treba uraditi u ambijentu prije snimanja, što sve od tehnike donijeti, kako osigurati ambijent da bi se moglo snimati zadane scene u tom ambijentu • Upoznaje se s likom tako da se stvore dovoljno raznolike mogućnosti pri njegovu uvođenju i praćenju da se • (a) upozna s njegovom fizionomijom i glasom • (b) tipičnim ‘osobnim obilježjima’ (tipičnom odjećom; frizurom; šminkom; osobnom rekvizitom) • (c) tipičnim manirizmima (tipska mimika, kretnje, držanje, govor…) • (d) da se uoči njegov osnovni društveni ‘status’ – kojem sloju ili tipičnom krugu ljudi pripada (iz svega prethodnog) • (d) da se uoči njegov temeljni psihološki profil, ‘stil reakcija’ • Sa izvedbene strane, osiguravanje gledatelju tih sastavnica potrebnih za upoznavanje s likom naziva se karakterizacijom lika

7. UVOĐENJE LIKA U SCENU, ODNOSNO U FILM • 1. Netipično uvođenje lika u film: • Uvođenje potiljkom jednog glavnog lika: Carry Granta u Ozloglašenoj Lik se tipično uvodi licem, u bližim planovima– da se može upoznati s njegovim licem (konstelacijom crta): • 2. Tipično omogućavanje upoznavanje lika u film: • Naredna scena u Ozloglašenoj – dva lika na samu i prati ih se izbliza s različitih vizura, a potom i u različitim dinamičnim situacijama

8. ‘OBILJEŽAVANJE’ LIKA • Tipično se ključne likove u filmu (protagoniste, potporne i epizodske likove, kao i statiste sa zadatkom) nastoji osobito, naglašeno, obilježiti(‘okarakterizirati’) kakobi se gledatelju olakšalo njihovo zapamćivanje • Obilježavanje je tipično razlikovno, diferencijalno– mora biti od važnog lika do važnog lika uočljivo različito (unikatno za dani lik), a izuzetkom prema prevladavajućim karakteristikama pozadinskih likova (statista u sceni)

9. TIPIČNA OBILJEŽAVANJA (NAGLAŠENE KARAKTERIZACIJE): • ‘Rekvizitno’ (odjevno) obilježavanje • Primjer: gamašne Spanksa u Neki to vole vruće(ch 2 – unatrag) Nastoji se lik obilježiti osobitom odjećom i opremom koja ga razlikuje od drugih važnih likova i koja se zbog svoje osobitosti naglašeno uočava i pamti. Što ako su likovi uniformirani (policija, vojska, svećenstvo…)? • ‘Fizionomsko’ obilježavanje • Primjer: različite fizionomije četiri mušketira u Četiri mušketira, R. Lestera (ch. 2) • Najproširenije obilježavanje je, međutim, višestruko obilježavanje, višestruka karakterizacija uz vođenje računa o maksimalnom uraznoličavanju, međusobnoj diferencijacijilikova • Fizionomsko, rekvizitno, ambijentalno vezano, obilježenim držanjem… • Što je više unikatnih karakteristika ili unikatne kombinacije karakteristika to ćemo lakše pamtiti likove • Primjeri: • Amelie • Peti element • Zvonili ste Milorde?