PRAKTIČNA BIOETIČKA PITANJA u PRESAĐIVANJU ORGANA

1. PRAKTIČNA BIOETIČKA PITANJA u PRESAĐIVANJU ORGANA Autor rada KULIĆ SELIM med.teh-INSTRUMENTAR

2. UVOD • Nema razvoja transplantacijske medicine bez uspješnog prikupljanja organa od umrlih osoba. Prikupljanje organa i organizacija presađivanja jedno je od najkompleksnijih poslova u zdravstvenom sustavu. Tri su uvjeta za uspješnost transplantacijskog polja s kadaveričnim organima: izobrazba u zdravstvenom sustavu, prihvatljivo informiranje javnosti i savršena organizacija.

3. ETIČKI ASPEKTI MOŽDANE SMRTI • Nijedno polje medicinske znanosti i prakse nije u početku izazvalo toliko etičkih dvojbi kao dobivanje organa od umrlih osoba. Sredinom prošlog stoljeća smrt je bila označavana samo kao kardio-respiratorni zastoj, t..j. kao prekid plućne i srčane funkcije. Razvoj biomedicinskih znanosti i unapređenje medicinske tehnologije omogućili su održavanje krvne cirkulacije i funkcije pojedinih organa unatoč nepovratno oštećenoj moždanoj funkciji.

4. To je otvorilo put dobivanju organa od umrlih osoba. Nisu, dakle, kako se često i netočno tvrdi, transplantacijski kirurzi otkrili moždanu smrt kako bi dobili organe za presađivanje, nego su to omogućili napreci, u prvom redu medicinskom, a zatim i tehnološkom  znanstvenom razvoju i razumijevanju smrti kao procesa. Dijagnoza moždane smrti bit će korisna i onda, kada organi od umrlih više neće biti potrebni.

5. Moždana smrt je najvažnija dijagnoza u medicini. Ona ima duboke medicinske, etičke, ekonomske,  sociološke, psihološke, vjerske, pravne i druge implikacije. Utvrđivanje trenutka smrti davatelja treba povjeriti medicinskoj znanosti i per se nije primarno filozofsko ili teološko pitanje. Cjelokupna bioetička znanost definirala je kadaveričnu transplantaciju potpuno opravdanom radi brige za živote i zdravlje ljudi.

6. ETIČKI ASPEKTI TRANSPLANTACIJE ORGANA OD UMRLIH OSOBA • Uspješnost prikupljanja organa od umrlih osoba radi presađivanja je mjerilo civilizacijske razine društva u svakoj zemlji. Dobivanje organa od umrlih osoba je istovremeno područje koje najviše objedinjuje sve svjetske religije. Danas u svijetu žive milijuni ljudi koji su ovim medicinskim i jasnim etičkim  i civilizacijskim pomacima sačuvali zdravlje i život.

7. Pred nama su novi etički izazovi na području presađivanja organa. Idealan odgovor bio bi da će kriteriji u transplantacijskom polju biti optimalni onda kada će služiti svim ljudima, na svim mjestima i u svako vrijeme. Ostaju, međutim, otvorena mnoga pitanja: publicitet, suzdržanost informacija, pitanje obaviještenog pristanka, pitanje vlasništva mrtvog tijela, uloge države i dr. Nema opće prihvaćenog stava oko korištenja živih davatelja, novčane naknade, kriterija oko lista čekanja, podobnosti davatelja i distribucije eksplantiranih organa. Opća načela koja definiraju moralni problem presađivanja organa su obrana života davatelja i primatelja, zaštita njihovog osobnog identiteta i obaviješteni pristanak.

8. Potrebno je što je više moguće izbjegavati dobivanje organa od živih davatelja, jer to najprije predstavlja rizik za same davatelje i zanemaruje toliko potrebne organizacijske napore za dobivanje organa od umrlih osoba. Potrebno je ograničiti dobivanje organa ex vivo samo od bliskih srodnika, a u sferi nesrodnih davatelja ograničiti samo na supružnike kao emocionalno vezane osobe. Širenje dobivanja organa na emocionalno vezane nesrodne davatelje dalekosežno bi otvorilo put manipulacijama i zloupotrebama koje bi lako izmakle kontroli. Isto tako nije potrebno presađivati organe od živih davatelja, s obzirom na dovoljno veliki broj kadaveričnih organa.

9. Iznad svega je potrebno naglašavati da su isključene manipulacije i zloupotrebe. Trgovina organima je  protuzakonita, a prodavanje dijelova ljudskog tijela ne smije nikome biti put za materijalnu korist.   Moralno je neprihvatljivo da netko prodaje dio sebe pa makar to koristilo zdravlju neke druge osobe. Nema nijednog dokaza da su ljudi nestajali ili djeca oteta radi presađivanja njihovih organa.

10. ETIČKI ASPEKTI KSENOTRANSPLANTACIJE • Bit će također potrebno postaviti nove znanstvene i etičke standarde kako bi se u budućnosti mogli suočiti s novim izazovima u ksenotransplantaciji, što se i dalje predviđa kao rješenje za organe koji nedostaju. Ksenotransplantacija ili alogenična transplantacija je sredinom 90-ih godina, zbog nedovoljno dobrih rezultata i neprestanog konsterniranja javnosti, privremeno obustavljena. Objašnjenje međunarodnih znanstvenih foruma koje je upućeno javnosti, bilo je da stupanj razvoja znanosti za sada ne omogućuje korištenje životinjskih organa u liječenju ljudi

11. ETIČKI ASPEKTI POSTMORTALNOG DARIVANJA ORGANA • Razumijevanje moždane smrti i održavanje autonomne funkcije pojedinih organa je teško razumljivo i medicinski obrazovanim osobama pa je zbog toga teško pristupačno i širem krugu ljudi. S druge pak strane, nerazumijevanje moždane smrti ima dokazano negativni utjecaj na odluku pojedinca za života i obitelji nakon smrti njihovog člana.

12. Potrebno je naglasiti specifičnost obaviještenog pristanka kada se radi o uzimanju organa od umrlih osoba. Opće upute, a i europska praksa kaže, da je dobro dobiti dozvolu kada je god to moguće. No od koga, ako je osoba mrtva? Pristupa se, dakle, najužoj obitelji kako bi se dobila dozvola, jer oni po logici stvari imaju najviše prava na takvu odluku, bez obzira na uvijek otvoreno pitanje vlasništva mrtvog tijela (res communitatis).  Stvari se krajnje pojednostavljuju kada svaka osoba za života razmisli i donese odluku o darivanju organa nakon smrti, i to obznani. Obitelj će tada lako donijeti odluku, poštujući njegovu odluku za života. To podrazumijeva i poštovanje pokojnika samoga.

13. Unatoč stalnom poboljšanju, još uvijek postoji značajna stopa odbijanja obitelji. Razlog odbijanja je uvjerenje da transplantacija nije uspješna, obitelj nema povjerenja u zdravstveni sustav ili postoji sumnja u sustav distribucije organa, kao i zbog nepoznavanja religijske strane presađivanja. Osim svega, od obitelji se zahtijeva odluka  o darivanju organa u najtežem trenutku. I zato je dobro da svaka osoba za života o tome donese odluku u okvirima svoje obitelji.

14. Kod presađivanja organa poziv na altruizam ulazi u sferu solidarnosti među nepoznatima kao najvišeg stupnja ljudske solidarnosti, Čovjekov život, pa i njegovo zdravlje, u službi su drugih ljudi. Solidarnost, u etičkom smislu, postaje dužnost. Zadaća prikupljanja organa  je obveza čitavog društva, a ne samo zdravstvene službe. Odatle je posebno važno njegovati autentičnu kulturu darivanja u okviru koje  svatko izražava potrebu davanja vlastitog pristanka, čina duboke ljudske solidarnosti i velike socijalne vrijednosti.

15. DONORSKA MREŽA KANTONA SARAJEVO • Donorska mreža Kantona Sarajevo osnovana je 2007. godine. Projekt uspostavljanja donorske mreže u Kantonu Sarajevo implemetirala je organizacija HealthNet International u Bosni i Hercegovini. Glavninu sredstava za provođenje projekta obezbjedila je vlada Kanade kroz "CIDA BH Local Initiatives Program". Projekt se odvijao uz podršku Ministarstva zdravstva Kantona Sarajevo i Klinickog centra Univerziteta u Sarajevu.

16. U provođenju projekta sudjelovali su i: • -    Asocijacija studenata medicine u BiH - BoHeMSa, • -    Udruženje bubrežnih bolesnika u Kantonu Sarajevo, • -    Bioetičko društvo u Bosni i Hercegovini.

17. Ovaj projekt je zasnovan na inicijativi grupe liječnika koji su od početka uključeni u formiranje Donorske mreže u BiH i koji su uvidjeli da bi konkretne aktivnosti na promociji donorske mreže i približavanju javnosti koncepcije doniranja organa, lakše dovele do rezultata ukoliko bi se provodile na razini kantona ili slične manje regije. Shvatili smo da moramo stanovnicima Bosne i Hercegovine pružiti priliku da donesu, na informaciji zasnovanu odluku o tome da li da se pridruže Donorskoj mreži u BiH tako što će se svojih nedoumica osloboditi izravno postavljajući pitanja osobama iz struke.

18. IZGLED DONORSKE KARTICE

19. RAD U JAVNOSTI • Po općem iskustvu, nema uspješnog doniranja organa bez djelovanja u javnosti. Prikupljanje organa od umrlih osoba zahtijeva aktivni angažman javnosti. Ovo je jedino polje medicinske znanosti i prakse, koje ne može opstojati bez podrške građana. Osjetljivost javnosti na nepravilnost u uzimanju organa ili netransparentnost u distribuciji, neizbježno donosi pad broja organa. • Mnogostruke implikacije dobivanja organa od umrlih osoba govore za potrebu cjelokupne društvene edukacije u pitanju presađivanja i darivanja organa.

20. ZAKLJUČAK • Ovo je stoljeće transplantacije  i moramo se pripremati za razdoblje nove faze transplantacijskog razvoja. Već uobičajena transplantacija vaskulariziranih organa je sami početak, a prosječna dob davatelja je sve starija. • Svaki je građanin  potencijalni davatelj, no on je u isto vrijeme  i potencijalni  primatelj organa. Vrijedno je naglasiti da postoje veći izgledi da nekome zatreba transplantirani organ negoli da će njegov organ trebati nekom drugom. Uspješnost jedne zemlje u prikupljanju organa proporcionalan je izgrađivanju povjerenja u zdravstveni sustav. • Mnoge dvojbe u transplantacijskom polju i dalje su prisutne. Posebnu pažnju zaslužuju etička razmatranja u pitanju darivanja i presađivanja krvotvornih matičnih stanica - koštane srži, posebice s obzirom na gotovo potpuni nedostatak informacija i nedovoljni angažman javnosti na tom važnom polju liječenja velikog broja teških bolesnika.  

21. HVALA NA PAŽNJI