Seminar 15.4.2014 .

1. Seminar15.4.2014. Katedra za međunarodno privatno pravo Dora ZgrabljićRotar Seminar 2014.

2. Cilj unifikacije kolizijskih pravila za ugovorni statut Zašto je važna unifikacija pravila međunarodnog privatnog prava na europskoj razini? Moguća rješenja: • Harmonizacija privatnog prava • Harmonizacija pravila mpp

3. Međunarodni ugovori kojima se ujednačava ugovorno pravo npr. Bečka konvencija o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe iz 1980. Primjenjuje se ako: • stranke ugovora o prodaji imaju sjedište poslovanja u različitim državama ugovornicama • ako mpp upućuje na pravo države ugovornice (čl. 1. Konvencije) Za pitanja koja nisu riješena konvencijom primjenjuju se opća načela na kojima se ona temelji, a podredno pravo na koje upućuje mpp

4. Rimskakonvencija o mjerodavnompravuzaugovorneobvezeiz 1980. Cilj: unifikacija kolizijskih pravila za ugovorni Statut na području EU Prvi i Drugi protokol uz Konvenciju iz 1998. godine predvidjeli su nadležnost Europskog sudada na upit sudova država članica dajevjerodostojna tumačenja Rimske konvencije te su uredili ovlasti Suda da ostvaruje tu nadležnost (na snazi od 2004.) Sudska praksa Europskog suda koja tumači odredbe Rimske konvencije primjenjuje se i na tumačenje istih odredaba Uredbe Rim I

5. Ugovor iz Amsterdama • Iz 1997., stupio na snagu 1999. • Članak 65. • Donošenje kolizijskih pravila i pravila međunarodnog građanskog procesnog prava u nadležnosti su europskog zakonodavca s ciljem stvaranja unutrašnjeg tržišta • Na području MPP-a ne donose se više konvencije nego uredbe – Rimska konvencija zamijenjena je Uredbom Rim I, Briselska konvencija zamijenjena je Uredbom Bruxelles I

6. Uredba Rim I (6) Radi unaprjeđenja predvidivosti ishoda parničnih postupaka, sigurnosti u pogledu primjene mjerodavnog prava i slobodnog kretanja sudskih odluka, neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta stvara potrebu za time da kolizijska pravila u državama članicama određuju kao mjerodavno isto nacionalno pravo bez obzira na to u kojoj državi je sudpred kojim je tužba podnesena.

7. Vremenska granica primjene Uredbe Rim I u RH Uredbe EU stupaju na snagu na dan koji je u njima naveden kao datum stupanja na snagu ili dvadeseti dan od objave u SL EU, a primjenjuju se od datuma koji je u njima naveden. Uredbe EU koje su u EU stupile na snagu prije pristupanja RH EU, u RH su stupile na snagu na dan pristupanja EU Uredba Rim I stupila je na snagu u RH 1.7.2013., a primjenjuje se na ugovore sklopljene nakon 1.7.2013. (na ugovore sklopljene prije primjenjuje se ZRS)

8. Polje primjene Uredbe Rim I Uredba se primjenjuje na: 1) Ugovorne obveze 2) U građanskim i trgovačkim stvarima 3) Koje su međunarodno obilježene (Čl. 1) • Primjenjuje se univerzalno ili ergaomnes(Čl. 2) • Isključuje renvoi(Čl. 20)

9. Uredba Rim I 1. stranke mogu izabrati pravo mjerodavno za ugovor (članak 3) 2. u nedostatku izbora prava mjerodavno je pravo države koja je najuže povezana s ugovorom (članak 4) 3. s iznimkom nekih određenih vrsta ugovora u kojima je toliko poremećen odnos snaga da je potrebno zaštiti slabiju stranu (potrošački ugovori, ugovori o osiguranju, pojedinačni ugovori o osiguranju, ugovori o prijevozu)

10. Stranački izbor mjerodavnog prava (lexautonomiae) čl. 3. st. 1. Uredba Rim I “Za ugovor je mjerodavno pravo koje stranke izaberu. Izbor mora biti izričit ili mora jasno proizlaziti iz ugovornih odredaba ili okolnosti slučaja. Stranke mogu izabrati pravo mjerodavno za čitav ugovor ili neki njegov dio.” (Pravo mjerodavno za dopuštenost izbora mjerodavnog prava i određivanje granica izbora mjerodavnog prava: lex fori)

11. Kolizijskopravna i materijalnopravna autonomija • Kolizijskopravna autonomija • izbor prava je poveznica • izabrano pravo je mjerodavno pravo • primijenit će se dispozitivni i prisilni propisi izabranog prava • Materijalnopravna autonomija • izbor prava je ugovaranje sadržaja stranog prava • primijenit će se samo dispozitivni propisi izabranog prava

12. Veza s izabranim pravom • Za izbor mjerodavnog prava ne traži se koneksitet,. tj. objektivna veza ugovora ili stranaka s izabranim pravom • Lexautonomiaepredstavlja odstupanje od načela najuže veze kao temeljnog načela mppa

13. Oblik izbora mjerodavnog prava • načelo neformalnosti • ne traži se određeni oblik (npr. pisani) • može biti izričit ili prešutan • izričit: uglavnom kao ugovorne klauzule o izboru mjerodavnog prava

14. Prešutni izbor mjerodavnog prava • Prešutni izbor mora biti izraz stvarne, a ne hipotetske volje stranaka da ugovore određeno pravo. • Indiciji o prešutnom izboru: • ugovorne odredbe, npr. • klauzula o nadležnosti suda određene države; • upućivanje na odredbe zakona neke države; • upotreba općih uvjeta poslovanja tipičnih za neko pravo; • (jezik ugovora); • (ugovorena valuta). • okolnosti slučaja, npr. • praksa koju su stranke između sebe uspostavile; • ponašanje stranaka tijekom ispunjenja ugovora; • ponašanje stranaka tijekom postupka.

15. Ograničenja stranačke autonomije • Potrošački ugovori (čl. 6. Rim I) • Ugovori o radu (čl. 8. Rim I) • Ugovori o osiguranju (čl. 7. Rim I)

16. Što stranke žele postići izborom mjerodavnog prava? • osigurati primjenu vlastitog (ili barem neutralnog) prava; • osigurati primjenu prava koje pogoduje zajedničkom interesu stranaka ili interesu jedne od stranaka; • otkloniti neizvjesnost u pogledu mjerodavnog prava (tijekom ispunjavanja ugovora i nakon toga); • smanjiti informacijske troškove.

17. ZRS, Članak 19. “Za ugovor je mjerodavno pravo koje su izabrale ugovorne strane, ako ovim zakonom ili međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno”. Razlikuje li se primjena članka 19 ZRS-a od primjene članka 3 Uredbe Rim I?

18. Uredba Rim I – članak 4. (podredna poveznica) • Konkretizacija načela karakteristične činidbe za izričito određene ugovore (uz tri iznimke) • Poveznica karakteristična činidba • Izbjegavajuća klauzula – zbog poštivanja načela najuže veze • Poveznica najuža veza

19. Ugovorni statut • Ako stranke nisu izabrale mjerodavno pravo, mjerodavno je pravo s kojim je ugovor najuže povezan. • Oboriva presumpcija da je ugovor najuže povezan s pravom karakteristične činidbe. • Karakteristična činidba je za većinu ugovora nenovčana (naturalna) činidba. • npr. činidba prodavatelja, zajmodavca, izvođača radova

20. Zašto pravo karakteristične činidbe? • najčešće ispunjava glavnu gospodarsku i društvenu svrhu ugovora • uglavnom je više regulirana od činidbe plaćanja • upućivanje na pravo karakteristične činidbe omogućuje da se za slične ugovore mjerodavno pravo određuje na sličan način • relativno predvidljiv kriterij za određivanje mjerodavnog prava

21. ZRS, članak 20. • Zakonodavac je konkretizirao načelo karakterističnog sadržaja • 3 iznimke: • Burzovni poslovi • Ugovor o prijenosu tehnologije • Imovinska potraživanja iz ugovora o radu

22. Pravila neposredne primjene “Pravila neposredne primjene su propisi čiju primjene su propisi čiju primjenu država smatra toliko važnom za zaštitu njezinog javnog interesa, kao što je njezin politički, društveni i gospodarski ustroj, da se ona primjenjuju na sve slučajeve koji ulaze u njeno polje primjene, bez obzira na pravo koje je inače mjerodavno za ugovor prema ovoj Uredbi.” (Članak 9) Pravila države suda – lex fori Pravila države mjesta izvršenja – lexlocisolutionis

23. Javni poredak “Primjena neke odredbe prava na koje upućuje ova Uredba može se odbiti samo ako bi njezina primjena bila očito protivna javnom poretku države suda” (Članak 21.)

24. Koji je odnos između prisilnih propisa, pravila neposredne primjene i javnog poretka?