PRAVOPIS

1. PRAVOPIS (Ponavljanje) Napravile: Ivana Puljić, 8. c Dolores Aladić, 8. c

2. Pravopis ili ortografija – obuhvaća skup pravila o pravopisu, načinu pisanja pojedinih glasova, pisanju velikog i malog slova, sastavljenome i rastavljenome pisanju riječi, uporabi razgodaka (rečeničnih, interpunkcijskih znakova) i pravopisnih znakova • Ortografija dolazi od grč. orthόs-prav + grafό-pišem

3. Pravogovor ili ortoepija – propisuje pravila o izgovoru glasa i riječi u cjelini te o pravilnom naglašavanju (isticanju) sloga u izgovornoj (naglasnoj) cjelini • Dolazi od grč. orthόs-prav + ėpos-govor

4. Ostvarujući jezik kao pismo služimo se slovima, znakovima i bjelinama. Slovopis ili grafija - skup je znakova kojim bilježimo pojedine glasove. GLASOVI I GLASOVNI SKUPOVI

5. Suglasnik č koristi se a) u riječima kojima ne znamo postanak -npr. čast, čaša, čelo, četiri, čovjek, dječak, ključ, priča, čak, nečist, točan… b) u oblicima riječi prema k i c u osnovi npr. pjesniče < pjesnik pečem < pečen < peći (*pekti > peku) kličem < klicati; vičem < vikati

6. c) u srodnim riječima prema k i c u osnovnoj riječi npr. pjesnički < pjesnik; srčan < srce dječji, sunčan < djeca, sunce ručica, ptičurina < ruka, ptica d) U nastavcima npr. -čić, -čica, -čina: kamenčić, grančica, cjevčina -ač, -ič, -ača: plivač, vodič, savijača -ački, -ički: zagrebački, turistički

7. Suglasnik ć koristi se a) U riječima kojima ne znamo postanak npr. ćud, ćuk, domaćin, kći, kuća, nećak, noć, moć, pomoć, već, nekoć… b) U oblicima riječi prema t u osnovi npr. upornošću < upornost ljući, žući < ljut, žut krećem, kreći, krećući < kretati

8. c) U srodnim riječima prema t u osnovnoj riječi npr. pruće, lišće, braća < prut, list, brat Pamćenje, kraćenje < pamtiti, kratiti osjećajan, osjetiti; sreća < sretan d) U nastavcima npr. -ić, -čić: brodić, cvjetić, balončić -aći, -eći: domaći, pileći -ći: naći, ići, reći

9. _ ast, _ud, brodi_, pjesni_ki, vo_e, to_an, osje_ajan, ve_, br_kati, dje_ak čast, ćud, brodić, pjesnički, voće, točan, osjećajan, već, brčkati, dječak Č ili Ć ?

10. Suglasnik dž Glas dž nalazi se u riječima i njihovim izvedenicama kojima postanak nije vidljiv: npr. srdžba, džudo, džip, džus, pidžama … Ali: naranča, narančast! Udžbenik < uč(iti) + -benik Predodžba < predočiti + -ba

11. Suglasnik đ Nalazi se: a) u riječima i njihovim izvedenicama kojima postanak nije vidljiv: anđeo, čađa, đak, evanđelje, lađa, leđa, krađa, smeđ … b) Posljedica glasovnih promjena (jotacija d) mlad> mlađi, posuda > posuđe, grad> građanin ...

12. Velikim početnim slovom pišemo: 1. vlastita imena 2. prvu riječ u rečenici 3. riječi iz počasti Ostale riječi pišemo malim početnim slovom VELIKO I MALO POČETNO SLOVO

13. Jednočlana vlastita imena

14. Višečlana vlastita imena

16. VELIKO ili malo slovo ana, savska cesta, primorsko-goranska županija, hrvatski sabor, sjeverna amerika, trg kralja tomislava, slavonski brod, republika hrvatska, božić Ana, Savska cesta, Primorsko-goranska županija, Hrvatski sabor, Sjeverna Amerika, Trg kralja Tomislava, Slavonski Brod, Republika Hrvatska, Božić

17. REČENIČNI I PRAVOPISNI ZNAKOVI • Rečenični znak ili razgodak je znak u pisanome tekstu kojim se odjeljuju rečenice i dijelovi rečenice. U pisanome tekstu oni nadomještaju govorna obilježja (naglasak, intonacija, pauza) kojima se rastavlja glasovni niz na smislene cjeline. - Rečenični su znakovi: točka, upitnik, uskličnik, zarez, točka sa zarezom, dvotočje, trotočje, višetočje, crtica, kosa crtica, spojnica, navodnici, polunavodnici i zagrade.

18. Pravopisni znak je znak koji, bez obzira na rečenicu, određuje kako treba pročitati ili razumjeti ono što se pred njim nalazi. Tako brojku pred točkom treba čitati kao redni broj, a zvjezdica ispred riječi označuje da se radi o pretpostavljenoj ili mogućoj, ali nepotvrđenoj riječi. -posebni su pravopisni znakovi: * zvjezdica, ‘ izostavnik,< i > znakovi podrijetla, naglasni znakovi i znak za dužinu te neki drugi.

22. PONAVLJANJE: 1. Što je rečenični znak? - znak u pisanome tekstu kojim se odjeljuju rečenice i dijelovi rečenice 2. Što je pravopisni znak? - znak koji, bez obzira na rečenicu, određuje kako treba pročitati ili razumjeti ono što se pred njim nalazi. 3. Nabroji neke znakove! - spojnica, točka, dvotočje, uskličnik, upitnik,zagrade…

23. SASTAVLJENO I RASTAVLJENO PISANJE RIJEČI • Riječi se mogu pisati: a) sastavljeno b) kao polusloženice, sa spojnicom c) rastavljeno

24. Kao složenice pišu se: • riječi kojima se jedan ili oba dijela ne rabe samostalno:možda, neprestano, tobože, valjda, zgodimice(sastavnice se ne rabe samostalno) • riječi u kojima se jedna od sastavnica ne rabi uz drugu u obliku koji ima u složenici:oduvijek (prema od vijeka, ne rabi se spoj od uvijek), napose, pokraj • riječi u kojima se sastavljenim pisanjem dobiva novo značenje:naokolo, usprkos, odoka, smjesta, zajedno, zapravo, zato.

25. Polusloženice – riječi koje su nastale slaganjem ravnopravnih sastavnica od kojih svaka zadržava svoj naglasak, a mijenja se samo drugi dio. Pišemo ih sa spojnicom npr. lovor-vijenac, lovor-vijenca rok-glazba pop-kultura

26. U rastavljanju riječi na kraju retka rastavljamo jednosložne riječi, dvoslove i troslove, ne prenosimo u novi redak jedno slovo ili skup zatvornika, a polusloženice rastavljamo na mjestu spojnice koju pišemo dva puta npr. slon, snijeg sl-on, sni-jeg gleda-ti, gla-san gledat-i, glasa-n

27. PISANJE POSUĐENICA I STRANIH RIJEČI • U pisanju posuđenica razlikujemo usvojenice (riječi stranoga podrijetla prilagođene hrvatskomu jeziku) koje pišemo kao sve hrvatske riječi i tuđice (neprilagođene strane riječi). • Različito se pišu tuđice koje nisu vlastita imena i tuđa vlastita imena.

28. Tuđice koje nisu vlastita imena pišu se prema izgovoru u jeziku izvorniku. -postoje tuđice koje se po općemu pravilu pišu prema izgovoru, a ne prema pisanju u jeziku davaocu: horor, fitnes-centar, fer-plej, džojstik, džins, ofsajd, laser, pašta, lazanje. Njih pisac može, želi li istaknuti strano podrijetlo riječi, pisati i u izvornome obliku: horror, fair-play, jeans, itd.

29. Kratice mogu biti stalne ili prigodne. Stalne kratice nastaju po pravopisnim odredbama o pisanju kratica, dok prigodne stvara sam pisac pazeći da čitatelj uvijek može razumjeti puni oblik riječi označene kraticom. Stalne se kratice dijele na: a) obične kratice b) sastavljene (složene) kratice. KRATICE I ZNAKOVI

30. Obične kratice-pišu se malim slovima i s točkom na kraju koja je znakom kraćenja riječi. • Neke se kratice pišu velikim slovima: L. S. / M. P. – locus sigilli /mjesto pečata; P. S. – post scriptum (poslije svega). • Višeslovne kratice međunarodno prihvaćenih latinskih riječi pišu se izvorno: dipl. oec. – diplomirani ekonomist; dr. sc. – doctor scientiarum (doktor znanosti).

31. Sastavljene kratice 1. Kratice sastavljene od početnih slova svakoga člana višečlanoga naziva pišu se bez točke iza pojedinoga slova i u njima su sva slova velika: HAZU–Hrvatskaakademijaznanosti i umjetnosti MH–Maticahrvatska HINA–Hrvatskaizvještajnanovinskaagencija RH– RepublikaHrvatska OŠ–Osnovnaškola FF– Filozofskifakultet … Jedne se čitaju kao samostalne riječi [Hazu], a druge po imenima slova [Erha]. Padežni nastavak odvaja se spojnicom od kratice i pisan je malim slovom: SAD, SAD-a, SAD-u, SAD-om … [Esade, Esadea, Esadeu, Esadeom… 2. Kratice sastavljene od početnih slogova višečlanoga naziva. Ove skraćenice imaju oblik vlastitoga imena i sklonidbu kao imenice: Nama– Narodnimagazin, Name, Nami, Namu …

32. Znakovi • Od kratica razlikujemo znakove. To su međunarodno prihvaćene oznake mjernih jedinica, kemijskih elemenata, novčanih jedinica, imena država, strana svijeta, stručnih termina i slični znakovi koji se pišu bez točke na kraju, a čitaju se kao puna riječ.

33. KRAJ