ERIC ROHMER (1920-2010)

1. ERIC ROHMER(1920-2010) -Savremena teorija filma- UDG, 2. godina I kolokvijum Jevrem Milošević

2. ~Pravo ime: Žan-Mari-Moris Šerer (Jean-Marie-Maurice Scherer). ~Rođen 4.aprila 1920. u Nansiju, Francuska. ~Bavio se filmskom kritikom,novinarstvom,pisanjem romana i scenarija,profesorskim radom... ~Najviše će ostati upamćen po režiranju. Njegovo glavno i osnovno zanimanje tokom cijelog života bilo je režiranje filmova. ~Prvo je radio kao učitelj, a kasnije je postao osnivač i urednik „La Gazette du Cinema“ 1950, a potom i urednik uticajnog časopisa Novog vala „Cahiers du Cinema“ (1957-63). ~Pošto je režirao nekoliko kratkometražnih filmova, napravio je serije contes moraux(„moralnih priča“) u koje su spadali uspješni filmovi „Moja noć kod Mod“(1968), „Klerino koljeno“ (1970) i „Kloi u podne“ (1972), senzitivne studije o romantičnoj ljubavi.

3. ~Za svoj umjetnički pseudonim uzeo je ime Erik Romer, prema režiseru Eriku fon Štrohajmu i piscu Saksu Romeru. ~U početku je radio kao novinar i profesor književnosti, a onda se počeo baviti filmskom kritikom i zajedno sa Žan-Likom Godarom i Žakom Riveteom osniva gore pomenuti časopis. ~On snima svoj prvi kratkometražni film „Journal d’un scelerat“(1950). ~Dok je radio kao učitelj, radio je i kao novinar u jednim novinama, pod pseudonimom Žilbert Kordie je izdao novelu „Elizabet“ 1946. godine. Kasnije je napisao i studiju o Alfredu Hičkoku zajedno sa Klodom Šabrolom, takođe režiserom, fokusirajući se na Hičkokovu katoličku pozadinu, a knjiga je opisana kao „jedna od najuticajnijih filmskih knjiga nakon Drugog Svjetskog rata, bacajući novo svjetlo na ovog režisera“. ~Godine 1957. oženio se Terezom Barbet i sa njom ima dva sina.

4. EricRohmer

5. ~Svoj prvi dugometražni film „U znaki lava“, završio je 1959. godine, a od 1963. do 1972. snimao je filmove iz ciklusa „Šest moralnih priča“. ~Prva dva filma su kratkometražni „La Boulanegre de Monceau“ i srednjometražni „La carriere de Suzanne“, dok su svi ostali dugometražni filmovi, „Kolekcionarka“, „Moja noć kod Maud“, „Klarino koljeno“, koji je osvojio najviše priznanja na filmskom festivalu u San Sebastijanu 1970. godine i „Ljubav poslijepodne“. Prva dva filma su inspirisana filmom i pričom „Sunrise“ F.V. Murnaua iz 1927. godine u kojima se oženjeni čovjek , izazvan od druge žene, odupire svojoj žudnji za njom.

7. ~“Moja noć kod Maud“ dobila je pohvale kritičara, a Romeru je donijela nominaciju za „Oscara“ u kategoriji najboljeg stranog filma i originalnog scenarija. ~Uspjeh je postigao i filmom „Paulina na plaži“ koji je osvojio nagradu kritike i „Srebrnog medvjeda“ na Filmskom festivalu u Berlinu, a „Zelena zraka“ je dobila nagradu kritike i „Zlatnog lava“ u Veneciji, a na istom festivalu je 2001. nagrađen za životno djelo.

9. ~Nakon moralnih priča, Romer je napravio dva filma „La Marquise d’O...“ po noveli Hajnriha fon Klajsta i „Perceval de Gallois“ po skriptama iz 12.vijeka Kretiena de Trojea. ~Druga serija filmova je bila „Komedije i putopisi“, svaki baziran na različitom putopisu, a nakon toga je snimio i treću seriju u devedesetima „Priče o godišnjim dobima“, od kojih je najpoznatija „Priča o jeseni“ koja je izašla 1999. godine kada je režiser imao 79 godina.

10. ~Početkom novog vijeka, Romer se vratio periodu drama sa „The Lady and the Duke“ i „Triple Agent“. Prvi je izazvao kontroverze u Francuskoj, jer je negativno portretisao francusku revoliciju. ~Romantična drama „Ljubav Astreje i Celadona“ iz 2007. godine je njegov posljednji film.

11. ~Iako je pripadao Novom valu koji se odlikovao borobom protiv ograničenja klasičnog filma i sam je radio filmove u klasičnom stilu. ~Ostaće upamćen i po izjavi da je radije istražiao misli nego akcije. Njegovi jednostavni filmovi odlikuju se dugim razgovorima likova, bez efekata kao što su muzički saundtrek ili upečatljivi pokreti kamere. Sve je koncentrisano oko inteligentnih likova, a koncentrisao se na prikazivanje kontrasta između onoga što žele i osjećaju i što mogu da imaju. Često je prikazivao svoje junake kako putuju sa mjesta na mjesto šetajući, vozeći bicikl i putujući vozom, što je najviše vidljivo u filmu „Le beau mariage“ gdje žena putuje stalno između Pariza i Le Mana.

13. ~U njegovim filmovima su prepoznatljivi pejzaži, predivne plaže, zalasci Sunca, plavo nebo, zelena trava i čista voda. Jedan od najupečatljivijih takvih primjera je „Priča o ljetu“ bez saundtrek muzike, sa slikama plaže, dugim razgovorima i predivnim mladim ljudima. Američki glumac Džin Hekmen rekao je za Romerove filmove da su oni „kao da gledate neku sliku“.

14. ~Izjave, citati, komentari: „What I would most like to do is to make movies with a invisible camera.“ (Ono što bih najviše volio da radim je da pravim filmove sa potpuno nevidljivom kamerom) „We have to show what lies beyond behavior, while knowing we can’t show anything but behavior.“ (Mi moramo da pokažemo šta se krije iza ponašanja(vaspitanja), znajući da ne možemo da pokažemo ništa drugo do ponašanja) „Classic and romantic,wise and iconoclast, light and serious, sentimental and moralist, he created the „Rohmer“ style, which will outlive him.“ (Klasičan i romantičan, mudar i ikonoklast(rušitelj konvencionalnih vrijednosti), svijetao i ozbiljan, sentimentalan i moralan, stvorio je „Romer“ stil, koji će ga nadživjeti. „His films were known for their long conversations between characters, although Romer often said that many of his films consisted of a „story that deals less with what people do than with what is going on in their heads while they are doing it“. (Njegovi filmovi su poznati po svojim dugim razgovorima između likova, iako je Romer često govorio da se mnogi od njegovih filmova sastoje od „priče koja se bavi manje onim što ljudi rade već više sa onim što se dešava u njihovim glavama dok to rade) „I saw a Rohmer film once. It was kind of like a watching paint dry.“ (Vidio sam Romerov film jednom. Bilo je to kao da gledate da se boja suši) „I’ve often said that I became a director because of watching silnet films,“ he said. „They talked a lot in silent films, even if we didn’t hear it. But it’s not only the words. I think that my characters must have a grand presence, a physical presence.“ (Često sam pričao da sam postao režiser zbog gledanja nijemih filmova,govorio je,Pričali su mnogo u nijemim filmovima, čak iako mi to nijesmo čuli. Ali nijesu to samo riječi. Mislim da moji likovi imaju veliko prisustvo,fizičko prisustvo) „What I say, I do not say it with images, either, with all due respect to partisans of pure cinema, who would speak with images as a deaf-mute dose with his hands. After all, I do not say, I show. I show people who move and speak. That is all I know how to do, but that is my true subject. The rest, I agree, is literature.“ (Ono što ja govorim, ne govorim riječima. Ja ne govorim slikama, ili , uz svo dužno poštovanje prema partizanima čistog filma, koji govore slikama kao što gluvonijemi to rade rukama. Uostalom, ja ne govorim, ja pokazujem. Ja prikazujem ljude koji se kreću i govore. To je sve što znam kako da uradim, ali to je moj istinski predmet. Ostatak, slažem se, je literatura) „My films are literary.The things I said could be said in a novel. Yes, but what do I say? My characters’ discourse is not necessarily my film’s discourse.“ (Moji filmovi su literarni(književni). Stvari koje ja kazuje mogle bi se reći u romanu. Da, ali šta ja kažem? Diskurs(govor,rasprava,izlaganje) mojih likova nije nužno diskurs u mom filmu)