Mitovi i legende, pomorski običaji i tradicije

1. Mitovi i legende, pomorski običaji i tradicije Poglavlje 7

2. Mitovi i legende vezani uz more More je izvor života. Poznavanje ćudi mora pitanje je opstanka priobalnog stanovništva. Nastanak legendi o moru vezan je upravo uz hirovitu prirodu mora. U mitovima starog Egipta božanstva mora su Oziris i Izida – zaštitnica pomoraca. Bog plovidbe bio je Serapis koji je bio na pomoći pomorcima u nevolji. U Memfisu se spominjao prahistorijski ocean Nun i njegova žena Nunet – božica oceana.

3. Sumerani su u svojoj mnogobožačkoj religiji imali božicu Namu. Ona je po vjerovanju bila majka koja je porodila nebo i zemlju. Legende kažu da je sumerski heroj Gilgamešzaronio na dno mora u potrazi za morskim raslinjem koje će donijeti vječnu mladost. U mitologiji zapadnih semitskih naroda spominje se princ Yam čije ime znači more, a podvodni svijet i civilizaciju simbolizirao je Kathar.

4. Po prehelenističkoj religiji bila su dva boga mora – Ocean bog vanjskog i Pont bog unutrašnjeg mora. Oni su bili sinovi Geje. U unutrašnje mora mogli su pristupiti i obični ljudi, dok je vanjsko bilo pristupačno samo bogovima. Kćeri Oceana i Tetije bile su Oceanide. Bilo ih je više od 3000 a bile su predstavljene kao svi valovi svijeta. Sin boga Oceana i Tetije (Tetis) bio je Nerej koji je s nimfom Doridom imao više kćeri – Nereida. One su bile boginje niže ranga jer im oba roditelja nisu bila božanskog porijekla i stanovale su u unutrašnjem moru u srebrnim morskim špiljama. Prema Homeru bilo ih je 44, a po legendi je Amfitrita postala žena Posejdona. Nereida Tetida se udala za Peleja i postala majka ahejskog junaka Ahileja. Nereide i Oceanide prikazivane su kao lijepe mlade djevojke.

5. Najznačajniji među božanstvima mora bio je u grčkoj mitologiji bog mora Posejdon. On je bio ravnopravan vrhovnom bogu Zeusu i bogu podzemlja Hadu koji su mu bili braća. Roditelji su im bili Kron i Rea. Posejdon je prikazivan kao čovjek visokog stasa s trozubom, a često su uz njegov lik prikazivani bik (simbol snage morskih valova) i dupin (simbol mirnog mora naklonjenog mornarima). Posejdon se vozio površinom mora u kolima koja su vukli zlatogrivi konji. Prema legendi Posejdon i Amfitrita imali su sinove Tritona i Glauka koji su bili niži bogovi. Posejdon je imao još djece kao što je Protej ili pak kiklop Polifem kojeg je oslijepio Odisej pa je Posejdon osudio Odiseja da luta morima.

6. Tritonpolučovjek poluriba vozio se morem u zlatnoj kočiji daru svoga oca ili jahao na dupinu. Nosi je veliku savijenu školjku (puža) s kojom je snažnim trubljenjem izazivao oluje na moru ili pak tihom svirkom smirivao valove. Drugi je Posejdonov sin Glauko bio poznat kao zaštitnik ribara i ronilaca. Mitološka bića bile su nimfe i sirene koje su bile stanovnice mora. Nimfe kćeri Zeusove bile su djevojke izuzetne ljepote. Najpoznatija je bila nimfa Kalipso koja je na svom otoku Ogigiji zadržala Odiseja 7 godina. Sirene su ptice s djevojačkim licem koje su zavodljivim pjevanjem privlačile pomorce, a zatim ih ubijale isisavajući im krv.

7. Neprijatelji pomoraca bile su i Harpije zli duhovi, koje su prikazivane kao ptice grabljivice. Tu su i Scila – neman sa 12 ruku i nogu, šest glava i šest ždrijela i s tri reda zuba u svakom ždrijelu, te Haribda – vodeni vir. Haribda je bila proždrljiva žena koja je otjerala Heraklova goveda pa ju je za kazni Zeus bacio u more i pretvorio u vodeni vir. Hipokampi su bili stvorenja glavom slična konjima sa zadnjim dijelom u obliku ribe. Prema mitologiji grk Glaukos je postao bogom pošto je pojeo morske alge i zaronio u more. Legenda kaže da je sami Aleksandar Veliki u more spuštan u velikoj bačvi.

8. Odisej junak trojanskog rata, koji je lukavstvom omogućio osvajanje Troje, na povratku iz rata plovio je 10 godina do svog rodnog otoka Itake. Drugi je grčki junak moreplovac Jazon, vođa Argonauta, hrabre posade broda “Argo” koja je prema legendi preplovila Egejsko more, te kroz Bospor i Dardanele uplovila u Crno more. Jazonov cilj bila je zemlja Kolhida i zlatno runo koje je trebao odnijeti svom stricu Pelijasu da bi vratio oteto prijestolje grada-države Joliks. Posadu je sačinjavalo pedeset hrabrih boraca, između kojih Heraklo, Pelej, Telamon, Kastor i Poluks, pjevač Orfej, Tezej, Mentije, liječnik Eskulap...

9. Rimski bogovi su grčka božanstva latiniziranih imena. Kult mora i morskih bogova javlja se tek u 5 stoljeću p.n.e. kada se Rim razvija u pomorsku silu. Bog mora Neptun je identičan grčkom Posejdonu, a Neptunova žena Salacija bila je boginja mora. U mitologiji Slavena također se poštuje kult mora. Božanstvo mora i rijeka i zaštitnik ribarstava je Vodan. Slavenska mitologija poznaje i morske vile primorkinje. U germanskoj mitologiji vrhovni bog mudrosti i rata, kojeg su poštovali mornari moleći ga za povoljan vjetar na moru bio je Wodna, Votan ili Odin.

10. Pomorski običaji i tradicije Dio pomorskih običaja izrastao je na iskustvima srednjeg vijeka. To je bilo doba otiskivanja na daleka mora i velikih geografskih otkrića. Tadašnji običaji i tradicije npr. proslava prelaženja granice – poznatih geografskih orijentira potječu vjerojatno od Vikinga.

11. Brod i njegova oprema Porinuće broda Religiozne svečanosti prilikom porinuća brodova zabilježene su još oko 2100 godina p.n.e., a nastale su kao preporuka božanstvima za naklonost brodu. U Kini se na džunkama dugo vremena zadržao običaj ugradnje svetišta gdje se palio tamjan. Vikinzi su porinuće broda vršili preko tijela zarobljenika, a kasnije su koristili životnije, žrtvujući ih u slavu božanstva. U ranim ritualima porinuća koristilo se i vino. Stari Grci su polijevali navoz vinom prije porinuća u slavu Bakha, tako i Rimljani. Kasnije su upotrebljavali vodu koja je simbolično predstavljala čišćenje.

12. Religiozni su običaji zadržani u srednjem vijeku. Svetišta-oltari dobila su mjesto u pozlaćenim nišama krmenih galerija. Do početka 20. stojeća bilo je uobičajeno da porinuće obavlja muškarac, a nikako žena, jer bi mornari odbijali ući u takav brod, smatrajući to predznakom nesreće. U novije se vrijeme uz porinuće obavlja i krštenje. Danas se u obredu porinuća također razbija pjenušac o pramac broda, a pjenušavo vino koje klizi niz pramac šalje simboličnu poruku da isto tako brod uspješno razbija morske valove. U zemljama gdje je alkohol zabranjen, porinuće se obavlja razbijanjem boce mlijeka.

13. Ime brodova Pomorski narodi starog vijeka postavljali su figure mitoloških bića na pramce brodova, na bizantskim dromonima su bili nacrtani likovi svetaca, na mediteranskim razne skulpture. Prema tim su obilježjima brodovi bili prepoznavani i nazivani. Obilježavanje brodovima imenima javlja se u 12. stoljeću, a zakonske propise o imenima brodova donijela je Španjolska u drugoj polovini 13. stoljeća. Ime broda je određeno za vrijeme gradnje, a objavljuje ga kum(a) broda. Svoje prvo ime koje brod dobiva prilikom gradnje, kasnije može promijeniti.

14. Oproštaj brodova U nas je običaj da se brodovi koji se povlače iz službe i upućuju u rezalište pozdravljaju sviranjem sirena svih brodova koji se zateknu u luci. Bojanje brodova U početku se brod štitio samo premazivanjem uljem, a kasnije i bojanjem. U staroj su Grčkoj brodovi premazivani crvenom, modrom i bijelom bojom. Vikinzi su brodove premazivali samo mašću. Parobrodi su obično premazivani crnom bojom. Danas se brodovi najčešće premazuju sivom bojom, a nadgrađe bijelom bojom. U današnje je vrijeme običaj da se putnički brodovi oboje bijelom bojom (bijela flota).

15. Pulena – zaštitnik i ukras broda Feničani, Egipćani, Grci, Kartažani, Rimljani, gotovo bez izuzetka postavljali su na pramce pramčane figure. Egipćani su imali izrađene glave mitoloških zvijeri, Feničani obično konjske glave, Rimljani vojskovođe ili životinje, Grci bogove, a Ilirska plemena figure zmija, konjskih i ovnovskih glava. U srednjem vijeku na Hvaru se postavlja zvir, a u Dubrovnikubestion. Pulene su osobito u modi u doba jedrenjaka. Također se vjerovalo da oči pulene vode brod. Kad bi se brod našao u oluju pulenu bi se pokrilo dok opasnost ne bi prošla. Pulenu se pokrivalo dok je brod gusario ili općenito činio nešto nečasno.

16. Krmena paluba i desna strana broda – mjesta privilegiranih Krmeni dio broda i desna strana broda bila su privilegirana mjesta na brodu. Ranije je na brodovima na krmi bio postavljen žrtvenik, s tog se mjesta upravljalo brodom za plovidbe, ili zapovijedalo tijekom borbe, a sve je to označavao uzdignuti dio krme. Od davnih su se vremena izrazi poštovanja i pozdravi bili upućivani prema krmi. Npr. pozdrav se u engleskoj mornarici izražavao skidanjem kape i okretanjem lica prema krmi. Kasnije se i zastava vješala na krmu. Da li je desna strana palube privilegirano mjesto ili je to samo praktična mjera usmjeravanja teško je reći. U današnje vrijeme ne postoje ove diferencijacije u trgovačkoj mornarici, ali se zadržala u ratnoj mornarici.

17. Koš na jarbolu – služba osmatranja Na egipatskim brodovima oko 2000 godina p.n.e. na jarbolima su postojala osmatračka mjesta – koševi u obliku okruglog zvona, a stoljećima ima se oblik nije promijenio. U doba brodova na jedra koševi imaju još veći značaj, gotovo da su nezamjenjivi za sigurnost plovidbe. Zbog razapetih jedara preglednost je s zapovjedničkog mosta bila mala, pa je osmatrač predstavljao oči broda. Metkom strijelca s koša francuskog bojnog broda Redutable bio je u bitci kod Trafalgara smrtno ranjen engleski admiral Nelson na palubi svog broda Victory.

18. VRSTE JEDARA

19. U najstarije vrijeme čovjek se koristio vjetrom samo ako mu je pravac bio povoljan, u krmu, razapinjući neko platno ili životinjsku kožu na motki, koja se križala sa jarbolom. Toje prvo KRIŽNO JEDRO kojim se moglo koristiti jedino kada vjetar puše u smjeru kretanja broda. LATINSKO JEDRO nastaje poboljšanjem križnog gdje je u motka koso namještenom u odnosu na jarbol. Plovidba ovim jedrom bila je znatno olakšana, jer se snaga vjetra iskorišćuje i pod oštrim kutom. OGLAVNO JEDRO nastalo je poboljšanjem latinskoga, sa kojega, je uklonjen prednji trokutni dio, jer je pred jarbolom smetao, a nije koristio u privjetrini.

21. Daljnjim usavršavanjem nastaje STRMO JEDRO, koje na kosom križu visoko strši i kod kojega gotovo iščezava dio pred jarbolom, dok je donja strana jedra privezana o motku, koja se dade ravno okretati oko jarbola. Kad se počelo gradnjom većih brodova s više jarbola i usavršavanjem uređaja za dizanje i spuštanje jedara sa zadnjeg jarbola nestali su križevi i nastalo je SOŠNO JEDRO, razapeto na dvjema oblicima (sošnjak i gornjak), koje jednim krajem dodiruje jarbol i po njemu klizi, te se oko njega lako okreće. Šošna jedra dadu se lako razapeti i skupiti, ne iziskuju veliki broj posade na brodu, a omogućuju jedrenje napetim jedrima pod oštrim kutem protiv vjetra.

22. Rezultatima najnovijih naučnih proučavanja, koristila se i pomorska plovidba, pa je tako došlo do usavršavanja oblika jedara po uzoru ptičjih krila. Tako nastaje KRILNO JEDRO. Ovo jedro oslobađa se teške gornje križne motke i ima samo donju motku, dok se prema gore trokutaste suzuje u šiljasti vrh. Prednja mu je strana pričvršćena o jarbol, dok je stražnja zaobljena.

23. VRSTE POMOĆNIH JEDARA Sva ova pomoćna jedra nastala su kao nadopuna glavnih jedara u cilju da se vjetar iskoristi što bolje i da se postigne što veća brzina broda. Ova su se jedra upotrebljavala, kada je vjetar bio slabe ili srednje jakosti i ona su povećavala brzinu broda. Prečke i preletače, koje su smještene na pramcu broda, pridonosile su mnogo kod plovljenja broda sa vjetrom subočice ili olakšavale vršenje preleta, odakle im i ime preletače.

24. Letla su smještena među jarbolima i obično ih između dva jarbola ima do tri. Kod plovljenja vjetrom subočice mnogo koriste na taj način, što dio vjetra koji bi inače prošao neiskorišten među jarbolima, udara o leta, koja ovaj dio sile vjetra prenose na brzinu broda. Skrajnici su nastavak križnih jedara sa obje strane križa i ova jedra kod plovljenja vjetrom u krmu pridonose brzini broda gotovo jednako kao i samo križno jedro, čiji su nastavak. Ova su jedra osobito upotrebljavali kliperi na svojim dugim putovanjima. Prečke, preletače i leta su trokutastog oblika dok su skrajnici četverokutnog oblika.

25. Zviždaljka Još od antičkih vremena zviždaljke i svirale, u stalnoj su uporabi na brodu. Na grčkim i rimskim brodovima su korištene za davanje znakova i održavanje takta u veslanju. Tijekom vremena je pored funkcije davanja znakova postala obilježje i simboličan znak zapovijedanja, te odražavala zapovjedno dostojanstvo. U 17. stoljeću pravo nošenja zviždaljke na brodu imao je pomorski kapetan, a kasnije brodski podoficir i kormilar. Zviždaljaka kao sredstvo za davanje znakova i zapovijedanje zadržana je na ratnim brodovima u gotovo svim mornaricama.

26. Brodska zvona Brodsko zvono kao sredstvo za davanje znakova prvi put se spominje u 14. stoljeću u jednoj knjizi putopisa. Zvono je označavalo vrijeme smjene službe i općih pokreta na brodu. Brodska su zvona ostala u opremi broda i za svaki se veći brod posebno izrađuju, iako na suvremenim brodovima nemaju praktičnu primjenu, već su ostatak pomorske tradicije. Na zvona se urezuje ime i oznaka broda, te godina izgradnje. Poznato brodsko zvono je ono s engleskog broda Lutine koji je 1799 potonuo ispred nizozemske obale s teretom zlata vrijednim oko milijun funti. Zvono se čuva u osiguravajućem društvu Lloyd i njegovom zvonjavom se oglašavaju vijesti o nestalim brodovima osiguranim u toj firmi.

27. Zastava - oznaka pripadnosti Povijesno nije utvrđeno gdje ikada je počelo isticanje zastava i drugih obilježja na brodovima. Poznato je da su narodi još u drevnoj Kini, Asirci, Perzijanci, Grci, Rimljani i Kartažani imali na svojim brodovima simbole raznih boja i crteža kao znakove pripadnosti. Zastave od tkanine upotrebljavali su Kinezi oko 1000 godina p.n.e., a na egipatskim i grčkim brodovima oznake su isticane na jedrima, što se održalo gotovo do kraja srednjeg vijeka. Prema dosadašnjim saznanjima, najstarija poznata zastava kao oznaka državne pripadnosti jest današnja danska zastava („danska marama“). Tek uspostavljanjem stalnih ratnih mornarica zastave poprimaju značenje državnog suvereniteta.

28. U mornarice se uvode tek od 15. stoljeća (npr. u Engleskoj), dok je u Španjolskoj i Portugalu obilježavanje pripadnosti na jedrima zadržao se do 16. stoljeća. Brodovi hrvatskih srednjovjekovnih primorskih gradova plovili su pod obilježjima gradskih znakova koji su isticani još u 13. stoljeću. Zastave naših brodova nisu bile vlastite već simboli država ili suverena osvajača naših obala – mletačkog lava ili amblema s austrijskim orlom. Za austro-ugarske vladavine naši su pomorci i brodovlasnici isticali svoju nacionalnu zastavu (slavjansku bandijeru) na jarbolima ili jedrima, jer se tuđinska morala vijati na zastavnom koplju ili na sošnjaku.

29. U trgovačkoj mornarici podizanje zastave nije strogo određeno kao u ratnoj (kad je brod na sidru ili u luci diže se u jutro u 08.00 i vije se cijeli dan do zalaska Sunca, a kad plovi zastava se vije neprekidno), ali brodovi moraju posebno isticati zastavu pri uplovljavanju ili isplovljavanju iz luke, te kada su u vidokrugu ratnih brodova, pri mimoilaženju s drugim brodovima, za vrijeme plovidbe rijekama, kanalima i jezerima, te ako je brod u obalnom moru države čiji zakon propisuje obvezu isticanja zastave.

30. Modra vrpca - plavi plamenac brzine Modra vrpca ili plava traka, počasna je oznaka koja se kao trofej dodjeljuje putničkom brodu za postignutu najveću brzinu u plovidbi preko Atlantika. Početkom 18. stoljeća plamenac plave boje vijao se na brodu čiji se zapovjednik istakao nekim podvigom. S vremenom plava vrpca prestaje biti oznaka priznanja, pa se u 19. stoljeću ovo obilježje dodjeljivalo jedrenjaku koji je na trgovačkoj ruti postigao najveću brzinu u plovidbi. Plava je vrpca kao trofej za rekord brzine uvedena za putničke brodove tek 1935 godine iako je njena tradicija duga više od jednog stoljeća.

31. Plava vrpca Vjesnika Plava vrpca Vjesnika je naš pomorski trofej, priznanje pojedincima i grupama, za hrabrost, čovječnost i požrtvovnost u spašavanju na moru, te briga i ljubav za njegovanje pomorskih tradicija. Ovaj je trofej ustanovila redakcija lista Vjesnik i prvi je put dodijeljena u Dubrovniku 1966.

32. Posada Disciplina na moru Zbog teških uvjeta života na brodovima i disciplinske mjere na brodovima bile su surove. Disciplinska previla na kojima se zasnivala pomorska moć Engleske bila je zasnovana na Oleronovim propisima. Ta je pravila propisao engleski kralj Richard Lavlje Srce, a priredio ih je Oleron, a korijen vuku iz starih rimskih zakona. Nekoliko primjera iz Zakona (Black Book of the Admirality): Onaj tko ubije čovjeka na brodu privezat će se za mrtvo tijelo i baciti u vodu. Onaj tko ubije čovjeka na kopnu privezat će se za mrtvo tijelo i s njime pokopati u zemlju.

33. Onaj tko potegne nož na drugoga i pri tom ga rani odrezat će se ruka. Ako neko ukrade bilo kakav predmet na brodu obrijat će mu se glava, a na nju sasutu katran ili smola, a zatim posuti perjem. Za klevetu je prekršitelj bio novčano kažnjen (in silver) prema Oleronovim propisima, a kasnije struganjem jezika, paljenjem jezika vrelim željezom ili žigosanjem. Bičevanje je bila teška kazna pa već nakon 20 udaraca i jači bi čovjek pao u nesvijest, a nakon 60 udaraca obično bi nastupila smrt. Kazna se u američkoj mornarici izvršavala bičem s devet krakova poznatim pod nazivom the cats.

34. Jedna od teških kazni bila je spuštanje u more. Mornara vezanog uz struk sidra spuštali su u more na dubinu jedne ili više uza sidrenog lanca. Da li će se udaviti ovisilo je o brzini kojom je posada dizala sidro na brod. Vrlo teška kazna koja je redovito završavala smrću bilo je provlačenje ispod kobilice broda. Kazna brodskog zatvora se često izdržavala u lančaniku – mjestu na pramcu koje je služilo za smještaj sidrenog lanca broda. Bilo je slučajeva da bi zaboravili na zatvorenika za vrijeme sidrenja, pa je zatvorenik umro strašnom smrću. Suđenje prijestupnicima održavalo se na palubi uz prisustvo cijele posade, a branitelja nije bilo.

35. Zanimljivo je da su u Japanu prvi napustili fizičko kažnjavanje. Umjesto zatvora prekršitelj bi bio poslan u prognanstvo obučen u prugasto odijelo, nije se smio javiti kući, jer ga ukućani ne bi primili kao ni itko drugi. Izdržavajući kaznu učio se strpljivosti i poslušnosti. Služba na brodu - palubna straža U epohi brodova na vesla brodsku su posadu činili vojnici – dio posade zadužen za ratovanje i dio posade koji su bili zaduženi za plovidbu. Npr. posadu grčke trijere činilo je oko 200 ljudi, od toga 170 veslača, 10-20 vojnika i oko 10 mornara.

36. U epohi brodova na jedra broj posade se dalje povećava iako nema više veslača, ali složena tehnika jedrenja i manevriranje jedrima zahtijeva veći broj mornara, kao i potreba za opsluživanjem velikog broja topova (koji su i na trgovačkim brodovima služili kao zaštita od pirata i gusara). Na tropalubnim linijskim jedrenjacima broj posade je bio 1700 i više ljudi. U doba pare broj posade se smanjuje. Danas u obavljanju palubne službe u ratnoj ili trgovačkoj mornarici nema bitnih razlika. Uobičajeno je da se služba obavlja u tri smjene, a svaka traje dva puta po četiri sata (dnevne i noćna smjena). Služba oficira straže određena je položajem i zvanjem časnika palube.

37. U mornarskom je žargonu uobičajeno da se druga smjena palubne službe naziva pasja straža, pa se u literaturi nailazi na izraze prva i druga pasja straža (od 12.00 do 16.00 i od 00.00 do 04.00). Služba kod fitilja – anakronizam koji potječe iz doba brodova na jedra. Da bi se posadi omogućilo pušenje bilo je određeno posebno mjesto – manji prostor u obliku bunara u koji se silazilo s palube na pramčanom dijelu broda. Pod bunara je bio posut pijeskom, a sa stropa je visio tinjajući konop – fitilj, koji je služio posadi za pripaljivanje duhana u luli. Dužnost dežurnog je bila paziti da se fitilj ne ugasi i da je pijesak vlažan.

38. Uniforma časnika Prvi podaci o jednoobraznom odijevanju na ratnim brodovima potiče još iz doba Rimske imperije. Na mletačkim galijama zapovjednici i časnici nosili su crvenu odjeću, dok su na većim jedrenjacima imali odjeću modre boje. Prve mornaričke uniforme propisane su u XVII. stoljeću u Francuskoj. Po uzoru na vodeće pomorske zemlje i u većini ratnih mornarica do kraja XVIII. stoljeća doneseni su propisi o uniformama. Od engleske mornarice prihvaćena je žuta metalna dugmad sa sidrima na kaputima časnika, od francuske epolete, a od španjolske ešarpa – paradni pojas. Za zimsku je uniformu usvojena tamnoplava boja, a za ljetnu uniformu bijela. Mornaričke su uniforme postale gotovo identične u cijelom svijetu.

39. Uniforma mornara Mornarska bluza ima tri karakteristična detalja: okovratnik, flor i gajtana. Mornarski okovratnik potječe iz vremena brodova na jedra, s namjerom da gornji dio odjeće zaštiti od nečistoće – tijekom putovanja izrasla kosa padala bi im niz leđa, a oni su je radi zaštite mazali smolom i drugim mastima. Stoga da ne bi umastili odjeći, stavljali su komad jedrenine kao štitnik. Flor na bluzi predstavlja također dio tradicije, a potječe iz doba jedrenjaka. Flor je bio obična marama koja je mornarima služila u svakodnevnoj upotrebi – za brisanje lica i ruku, a osobito da se zaštiti od barutnog dima. Ovaj je povez, vjerojatno zbog svoje crne boje, dobio naziv flor.

40. Gajtan – pletena vrpca, je tanja pletena uzica na kojoj je prema prvobitnoj namjeni visio mornarski nož. Nož se tako vezan na uzici nosio obješen oko vrata. Kadeti u mornarici U vrijeme kad je počelo školovanje časnika za ratnu mornaricu, na engleske su brodove ukrcavani dječaci koji su se od najranije mladosti pripremali za poziv pomorca. To su bili dječaci u dobi od 10 do 12 godina porijeklom iz obitelji pomoraca ili drugih obitelji zaslužnih za Krunu. Oni su se zvali kadeti, a rang im je bio niži od časničkog, ali viši od ostalih članova posade. Bilo ih je obično 4 do 6 s učiteljem koji se starao o njihovom obrazovanju.

41. Ceremonijal i počasti Zastavna gala (zastavni nakit) Svečano ukrašavanje brodova u dane praznika ili u drugim svečanim prilikama pojavilo se još u srednjem vijeku. Isticanje zastava uzduž broda od pramca do krme – tzv. engleski način usvojen je u pomorskoj praksi. Zastavna gala može biti velika i mala. Noću se na brodovima pali svjetlosna gala. I brodovi trgovačke mornarice u dane državnih praznika viju zastavnu galu (državna zastava na pramčanom i krmenom zastavnom koplju, i prednjem jarbolu, te zastava brodarskog poduzeća).

42. Počasna paljba Teško je navesti izvor ovog običaja, ali je ovo jedan od najstarijih pomorskih ceremonijala, a potiče iz srednjeg vijeka. Običaj ispaljivanja topova spominje se i kao izraz oduševljenja posade kada bi nakon dugotrajne plovidbe došli do kopna. Počasna paljba običaj je usvojen u svim mornaricama svijeta i obično se daje s rubnim pozdravom. Ispaljivanje brodskih topova bio je znak miroljubivosti i dobrih namjera. Ispaljivalo se postupno jedan po jedan top, i to jedan po jedan brod naizmjence. Mala brzina gađanja artiljerije bila je dovoljna sigurnost da topovi do međusobnog susreta ne mogu biti napunjeni. Počasne paljbe izvršavaju se uvijek neparnim brojem hitaca, a parnim samo posmrtne.

43. Rubni pozdrav Istovremeno s počasnom paljbom, posada se izlagala na nadgrađu i snasti broda. Ovaj običaj potječe iz srednjeg vijeka. Ceremonijal sahrane U doba jedrenjaka sahrana umrlih vršila se spuštanjem u more. Posmrtni ostaci umotali bi se u jedreninu i opšili jedrencem da truplo bude zaštićeno. Zadnji bi šav prolazio kroz nos preminulog. Na noge se stavljao uteg da truplo odmah potone jer se smatralo lošim znakom ako mrtvo tijelo ne potone, odnosno ako neki brod naiđe na plutajući leš. Stavljanje utega bilo je na noge da pokojnik ode uspravno iz života. Zatim se leš nošen kroz špalir posade stavljao na dasku na boku broda, pokrio zastavom i spustio u more.

44. Počast se odavala pozdravom posade, a zastava je mogla biti spuštena na pola koplja sve dok je mrtvac na brodu. Običaj da se zastava u znak žalosti spušta na pola koplja prema nekim izvorima potječe iz 17. stoljeća. Povod je bila smrt kapetana broda Hartrige kojega su ubili Eskimi kada je brodom pristao na Grenland. Mornari su spustili zastavu na pola da bi brodu koji ih je pratio priopćili tu vijest. U nas je običaj bio da se padom trupla u more izgovore riječi „lako ti oceansko dno mili naš brate“, a potom bi svaki iz posade prolio iz staklenke u more tri kapi maslinova ulja. U 20. stoljeću sahrana u more je izuzetak, moguća je, ali u ratnim uvjetima.

45. Svečanost prolaza Ekvatora – mornarski ispit Obično se za proslave biralo poznate geografske orijentire. Slavio se prolaz kroz Gibraltar, prijelaz preko 30 paralele, preko polarnice, a posebno se slavio prolaz preko Ekvatora. Smatra su da su s tim običajem prvi počeli Vikinzi. Proslava prijelaza Ekvatora na početku je organizirano kao ispit kojim su novi mornari dokazivali svoju vještinu i prilagodbu mornarskom životu. Ispit su polagali mornari pred Neptunom, a odgovore bi zapisivali pisari. Potom su, kad bi pozitivno odgovorili, škropljeni vodom iz kablića, a onda bi ih brijač obrijao.

46. Proslava otplate mornarskog duga Ovaj je običaj vezan za duga putovanja brodom, a ostao je do današnjih dana. Slavi se odrađivanje predujma plaće spaljivanjem starog isluženog konja. Konja bi mornari načinili od platna ili od stare bačve ispunjene starim uževljem. Tako načinjenog i potom zapaljenog konja podigli bi s palube i usmjerili prema moru.

47. Običaji Ptice – Vikinški radar Ptice su na moru najsigurniji znak blizine kopna. Zbog toga su se prema pticama pomorci odnosili prijateljski. Ako bi se na čamac brodolomaca spustio galeb, bio je običaj da ga se ne lovi, jer se ubijanje umorne ptice smatralo znakom nesreće (kao i ubojstvo dupina). Vikinzima su ptice služile kao orijentir. Sa sobom su nosili gavrane u krletkama. Kada bi htjeli znati ima li kopna u blizini puštali su ih iz krletki.

48. Konjske širine ili konjske tišine U suptropskim područjima na pušu pasati i antipasati. U doba jedrenjaka plovidba je ovisila o tim vjetrovima. Upadanje u područja tišina konji ako bi bili na brodu, teško su podnosili. Zbog oskudnih zaliha, pogotovo vode, životinje su pobolijevale i ugibale, pa su bacane u more kako bi se snažnijima omogućilo preživljavanje.

49. Čvor – mjera za brzinu broda Brzinu kao element plovidbe prvi je u povijesti pomorstva spomenuo Antonio Pigafetta u brodskom dnevniku za Magellanovih putovanja. Brzina se mjerila ispuštanjem trokutaste drvene pločice s krme broda u more za vrijeme plovidbe i mjerenjem brzine istjecanja konopa kojim je pločica bila vezana (otuda i današnji engleski naziv za brzinomjer log, što znači oboreno drvo). Kako se na konopu vezivalo čvorove da bi se lakše odredila brzina istjecanja, tako je i naziv za izmjerenu brzinu broda ostao čvor.

50. SOS – signal opasnosti Znak SOS povezan je s jednom od najvećih pomorskih tragedija. Znak SOS kojim brod traži pomoć pripisuje se drugom radiotelegrafisti na brodu Titanic, te da su to prva slova riječi molitve Save Our Souls. Brodska pošta Prema staroj pomorskoj tradiciji stanovništvo u Mesinskom tjesnacu dočekuje brodove koji tuda plove. Pomorci koji su svoju poštu željeli uputiti svojim obiteljima, stavljali su pisma u boce i bacali u more. Stanovnici su iz brodica vadili pisma iz boca i slali ih poštom. Za troškove su pomorci stavljali u boce cigarete, a rjeđe novac. Iako se ovom uslugom nije postizala materijalna korist, stanovništvo tu tradiciju redovito održava.