9.PREDAVANJE SKLADIŠTE

1. 9.PREDAVANJESKLADIŠTE

2. SKLADIŠTE Skladište je čvor u logističkoj mreži, u kojem se proizvodi privremeno zadržavaju ili prevode na drugi put koji vodi tom mrežom. U organizacijskoj strukturi poduzeća skladište nije više jedinica nižeg ranga nego je ono element funkcije logistike koja je ravnopravna s ostalim funkcijama u poduzeću (s proizvodnjom, kontrolingom, marketingom…). Osnovne funkcije skladišnog poslovanja: - stalna opskrba proizvodnje, ili prodaje odgovarajućom količinom proizvoda određene kakvoće, a sve to uz minimalne troškove skladišta, - pravilno rukovanje uskladištenim proizvodima i njihovo čuvanje od kala, rasipa, kvara i loma i sl.

3. Vrste skladišta prema funkcijama: - skladišta zaliha - skladišta obrtaja - skladišta za raspačavanje

4. Skladišta zaliha najviše postoje uz proizvodne pogone. Najvažnija im je funkcija stavljanje na raspolaganje kapaciteta za preuzimanje dobara koja su potrebna za proizvodnju, ali i za preuzimanje gotovih proizvoda. U skladištima zaliha prevladavaju skladišni procesi. Skladišta zaliha mogu biti nabavna, proizvodna, ili distribucijska. Skladišta obrtaja (tranzitni terminali) trebaju kratkoročno prihvatiti proizvode između pretovara iz jednoga u drugo transportno sredstvo. Takva skladišta su uvriježena kod logističkih poduzeća, ali sve značajniju ulogu imaju kod trgovinskih poduzeća. U ovakvim skladištima prevladavaju procesi kretanja.

5. U skladištima za raspačavanje tok proizvoda se mijenja u svome sastavu. U takvim skladištima isto značenje imaju i procesi i skladišna kretanja. Funkcija raspačavanja može biti dobavna, ili otpremna, tako da se mogu razlikovati dobavna, ili otpremna skladišta. Dobavna skladišta su točke koncentracije u logističkim sustavima. U njima se skupljaju proizvodi od različitih dobavljača i raspačavaju jednome, ili nekolicini proizvodnih, ili trgovinskih pogona. Primjer za ova skladišta su otkupna poduzeća koja otkupljuju poljoprivredne proizvode od individualnih proizvođača. Tako primljene male količine koncentriraju se u velike pošiljke i šalju u distribucijske centre, ili tvornice za preradu.

6. Otpremna skladišta su točke razlaganja u logističkim sustavima. U njima se skupljaju proizvodi iz proizvodnje i otpremaju kupcima. Obično su to tzv. distribucijski centri u kojima se prima roba od velikih proizvođača, u velikim količinama, te se asortimanski složena (ali sada u relativno malim količinama) šalje u maloprodaju. Otpremno skladište treba omogućiti brzu opskrbu kupaca s obzirom na njihova očekivanja i konkurenciju. Putem otpremnoga skladišta račva se tok proizvoda od dobavljača do kupca. Proizvodi se prihvaćaju npr. u vagonskim pošiljkama, ili u pošiljkama teretnoga vlaka te dovode dalje do kupaca u znatno manjim jedinicama, na osnovi narudžbi kupaca. Opravdanost osnivanja otpremnoga skladišta može se ocjenjivati kako na osnovi troškova, tako i na osnovi razine usluge isporuke za kupce.

7. Lokacija otpremnog skladišta Lokacija otpremnog skladišta ovisi o vrsti, veličini i obliku pojedinog područja koje treba opskrbljivati. Izbor lokacije otpremnoga skladišta ovisi o tome da li je potražnja koncentrirana na određene točke u prodajnom području. Ulogu igraju i fizičke prepreke u prostoru unutar prodajnoga područja (npr. aerodromi, željeznički čvorovi, riječne i morske luke…). Mikrolokacija proizvodnog skladišta Nakon toga što je odlučeno da treba izgraditi skladište, treba dati odgovor na dva pitanja: Postavlja se pitanje njegove lokacije. - Za problem lokacije skladišta vrijedi pravilo da se skladište sirovina i reprodukcijskog materijala locira što bliže početku proizvodnje. Skladište poluproizvoda potrebno je locirati što bliže određenim radnim mjestima, a skladište gotovih proizvoda što bliže završnim fazama proizvodnoga procesa. Drugo pitanje - Gdje smjestiti pojedine artikle unutar skladišta?

8. Tipovi skladišta

9. Prema načinu izgradnje skladišta mogu biti: 1. Otvorena – radi se o robi koja nije osjetljiva na atmosferske prilike i / ili koja ne zahtijeva posebnu zaštitu od krađe, a ima velike dimenzije (kamen, trupci, željezničke tračnice). Najčešće se ovdje radi o skladištenju na tlu. 2. Natkrivena – služe za skladištenje roba masivnijih dimenzija i većih pojedinačnih težina, ali osjetljivijih na atmosferske prilike (drvena građa, cement, vapno, umjetno gnojivo i sl.). 3. Zatvorena – mogu biti smještena u prizemnim zgradama (jednoetažna, ili dvoetažna ako zgrada ima podrum), ili u zgradama na katove (višeetažna). Mogu se sastojati od jedne, ili više prostorija. Razlikuju se opća i specijalizirana zatvorena skladišta. Specijalizirana (silosi za žito, podrumi za vino, rezervoari za naftu i sl.).

10. Jednoetažna skladišta mogu biti: - skladišta bez regala (visine do 5m), - niskoregalna skladišta (visine 3m – 7m), - visokoregalna skladišta (visine 12m – 45m). Prema stupnju mehanizacije skladišta mogu biti: 1. Niskomehanizirana – prevladava manualni rad, u upravljanju se upotrebljava jednostavnija skladišna oprema i tehnika. 2. Visokomehanizirana – upotrebljavaju se automatska sredstva, ali u manjem opsegu. 3. Automatizirana – svi se poslovi obavljaju automatizirano, a zaposleno osoblje je nazočno samo u slučaju potrebe. Upravljanje skladišnim procesima obavlja se računalno. Računalna tehnologija omogućuje ekonomičnu upotrebu prostora i znatno manje troškove radne snage.

11. 4. Robotizirana – podrazumijevaju rad robota koji se prati računalno putem video kamera, koji obavljaju čitav posao. Skladišta prema vlasništvu: 1. Privatna – koriste ih njihovi vlasnici zbog vlastitih potreba. 2. Javna – pružaju skladišne usluge drugima. Prema vrsti materijala koji se uskladištava postoje skladišta: - sirovina, - dijelova, - materijala, - gotovih proizvoda, - alata.

12. Skladišni procesi i organizacijske jedinice unutar skladišta Kako bi se ispunile funkcije skladišta potrebni su procesi skladištenja i procesi pokretanja, a oni uvjetuju i izvršavanje određenoga broja zadataka skladišta. U odjelu ulaza robe ispunjavaju se zadaci prihvaćanja materijalnog dobra od dobavljača i njihova priprema za skladištenje. Ovdje se obavlja: - istovar prispjele robe, - identifikacija prispjele robe, - kontrola ulaza robe (roba se zaprima na temelju ulaznog dokumenta – tovarni list, teretnica, otpremnica i sl.). - priprema robe za skladištenje (npr. pretovar na odgovarajuće teretno pomoćno sredstvo, ili npr. prepakiranje).

13. U jediničnom skladištu artikli se uskladištavaju u većim količinama, te se takva skladišta mogu u većoj mjeri automatizirati. To skladište može okruživati komisijsko skladište i popunjavati ga, jer se u komisijskom skladištu zalihe popunjavaju u malim količinama. Zbog toga ono zahtijeva i relativno mali prostor. Odluku o osnivanju komisijskoga skladišta treba donijeti uzevši u obzir ukupni asortiman. Tada treba odlučiti i o mjestu svakoga artikla unutar skladišta, kako bi troškovi skladištenja i troškovi skladištenja bili što niži. U odjelu pakiranja narudžba se spaja u jedinicu za otpremu. Odjel izlaza robe bavi se upućivanjem robe primateljima i pripravnim poslovima u svezi toga (prihvat robe iz pakirnice, međuskladištenje i sl.).

15. Raspored robe u skladištu Raspored robe u skladištu ovisi prije svega o vrsti robe koja se uskladištava. Pri tome valja naročito poznavati zakonitosti čuvanja zapaljivih roba, roba koje treba posebno njegovati, roba koje treba čuvati od kvarenja i sl. Također u obzir je potrebno i uzeti tehničke i tehnološke zahtjeve skladištenja. U organizaciji rasporeda robe u skladištu moguća su različita rješenja: Kod fiksnog rasporeda - roba je klasificirana prema grupama i podgrupama. Roba uvijek stoji na istom mjestu. Materijalu / robi, iliskupiniistovrsnihmaterijala / roba se dodijelifiksnomjesto u skladištunakoje se uskladištisvekoličine tog materijala / robe.

16. Određivanjetakvogmjestaobavlja se kompjuterski, iligaodredisamskladištar s obziromnakoličine, koeficijenteobrtaja, dimenzije i drugerazličitečimbenike. Potrebno je predvidjetitolikomjestada se mogustavitimaksimalnezalihepojedinihmaterijala.Ako se zalihepovećajuiznadterazine, smještaju se naodređenojošneraspoređenoskladišnomjesto. Najčešće se u određivanjufiksnihmjestazasmještaj robe koristeodređenalogičkanačela: smještajpremagranamaproizvodnje, skupinama, vrstamaproizvoda, izvorimanabave, potrebamaproizvodnje i sl. Prednostrasporedanafiksnamjestaje u lakompronalaskupotencijalnih predmeta rada (radnicidobroznajugdjesusmještenipojedinimaterijala). Ovakavsustavuspješno se primjenjujeako je asortimanmaterijala / robe malen.

17. Modificirani fiksni raspored - odnosi se na istu metodu samo što se skladište dijeli u dva dijela - u jednome dijelu nalaze se zalihe do visine minimum, a u drugom dijelu zalihe prema preko te visine. Kaotični raspored - koristi se u velikimskladištima u kojima se smještajem i izdavanjem robe upravljakompjuterski. Raspored robe u skladištuprovodi se prilikomulazapremasvimkriterijimaracionalnogsmještaja. Pretpostavkaovakvogkorištenjaskladišnogprostora je razrađen i provedensustavšifriranjaskladišnihmjesta, teraspolaganjehardwareom i softwareomzaupravljanjeprocesimasmještaja i izdavanja robe, kao i adekvatnomskladišnomopremom. Prednosti: - mjestoskladištenja i potrebanprostorodređuju se premaaktualnimpotrebama, - boljeiskorištenjeskladišnogprostora, - nemapotrebezapričuvnimprostorom i premještanjem robe u skladištu, - upravljanjeprocesimaskladištenja i izdavanja je jednostavno,

18. - malen je rizikneovlaštenogizdavanja robe, jer se kompjuterskiautomatskievidentiravrsta i količinaizlaza. Nedostatak: - robunijemogućepronaći u kratkomvremenuukolikonamnijepoznatašifra robe, ilišiframjestanakojem je robauskladištena. Kod modificiranog kaotičnog rasporeda - unosi se više reda u lociranje pojedinog artikla. Raspored na osnovi pravokutnoga koordiniranog sustava – polazi se od tlocrta skladišnog objekta. Raspored robe na osnovi ABC klasifikacije – artikli se prvo razvrstavaju u grupe A, B, C.

19. Artikli se u grupe klasificiraju prema slijedećoj tablici: Roba A – smješta se blizu ulaza i izlaza Roba B – u sredini Roba C – najdalje od ulaza izlaza