AMERIČKI POVRATAK NA SVJETSKU POLITIČKU SCENU

1. AMERIČKI POVRATAK NA SVJETSKU POLITIČKU SCENU

2. Povratak SAD na međunarodnu pozornicu • Prije 1940.Kongres je izglasao tri zakona o neutralnosti od 1935. i 1937.Takođe je odobrio američku pomoć Velikoj Britaniji u cilju sprječavanja uplitanja u rat. • Japanski napad na Perl Harbor bio je događaj na osnovu koga je Ruzvelt uspio da izolacionistički nastrojen američki narod, koji evropske sukobe nije smatrao značajnim za bezbjednost Amerike, uvede u rat. • Novo angažovanje SAD za razliku od prethodnog, u Prvom svjetskom ratu, bio je prvi korak ka trajnom prisustvu na međunarodnoj sceni. • Angažovanje SAD tokom rata održalo je savezništvo i uobličilo multilateralne institucije koje međunarodna zajednica do danas koristi.

3. Frenklin Delano Ruzvelt u američkoj istoriji • Ruzvelt je prema ocjenama istoričara, jedan od predsjednika koji je uz Abrahama Linkolna načinio najznačajnije promjene u američkoj istoriji. • Pošto je obnovio nadu u zemlju koju je velika kriza poljuljala, Ruzvelt je na sebe preuzeo obavezu da brani demokratiju širom svijeta. • Amerikanci su i dalje gajili misao o sebi, svojoj jedinstvenosti, misiji Amerike kao stožera slobode, moralne superiornosti i demokratičnosti spoljne politike, značaju otvorene diplomatije i značaju međunarodnog konsenzusa oličenog u Ligi naroda, nasuprot evropskoj ravnoteži. • Odredbe Versajskog ugovora tumačene su kao osvetničke, a reparacije kao kontraproduktivne.

4. Brisanje razlika između izolacionista i internacionalista • Razočaranost ratom okončanim 1918. izbrisala je razlike između internacionalista i izolacionista. • Internacionalisti nijesu vidjeli američki interes u održavanju lošeg poslijeratnog ustrojstva. Ravnoteža snaga nije imala podršku. • Internacionalizam se poistovjećivao sa članstvom u Ligi naroda, a ne sa učešćem u međunarodnoj politici. • Izolacionisti su napadali Ligu naroda jer je ugrožavala Monroovu doktrinu.

5. Monroova doktrina bila je nespojiva sa kolektivnom bezbjednošću koja je podrazumijevala uključivanje Lige naroda u sporove na zapadnoj hemisferi. • Izolacionizam je takođe bio nespojiv sa sistemom kolektivne bezbjednosti jer je obavezivao Ameriku da se uključi u sporove izvan zapadne hemisfere. • Podržali su konferencije o razoružanju pošto oružje izaziva rat, a smanjenje naoružanja doprinosi miru. • Zalagali su se za opšte principe o mirnom rješavanju sporova, bez upotrebe sile kao što je to predviđao Brijan - Kelogov pakt. • Na Pomorskoj konferenciji u Vašingtonu 1922-1923. određene su granice razvoja ratne mornarice za: SAD, Veliku Britaniju i Japan. SAD-u je odobrena gradnja ratne mornarice koja bi bila jednaka britanskoj, a Japanu 3/5 od veličine američke. SAD su dobile novu ulogu dominantne sile na Pacifiku, koju su dijelile sa Japanom, a Velika Britanija je dobila drugorazredni značaj.

6. Ugovor četiri sile • Englesko-japanski sporazum iz 1902. (Lansdaun) zamijenio je Ugovor četiri sile sklopljen između Japana, SAD, Velike Britanije i Francuske koji je predviđao rješavanje sporova mirnim putem (1921. godine). • Otvoreno je pitanje da li bi, ako jedna od potpisnica Ugovora četiri sile prekrši njegove odredbe, druge preuzele akciju protiv nje. • Ugovor četiri velike sile nije predviđao nikakvu ratnu obavezu, savezništvo, niti pisanu obavezu za uključivanje u odbranu. • Amerika ni pod kakvim okolnostima nije željela da učestvuje u mjerama prinude. Američki Senat usvojio je dodatne klauzule da SAD neće biti obavezne da u slučaju agresije primjenjuju vojnu silu. Ugovor nije bio ničim obezbijeđen.

7. SAD i Brijan-Kelogov pakt • Kelog-Brijanovim paktom 62 države su odbacile (osudile) rat kao način vođenja nacionalne politike, ali su odbijale da garantuju mehanizam za njegovu primjenu. • Pristalice Lige naroda su dokazivale da je rat stavljen izvan zakona. • Sam državni sekretar Kelog u jednom obraćanju Senatu je istakao da se poštovanje Pakta nikada neće nametati silom. • Pakt nije sadržao ni definiciju agresije, a Senat je smatrao da sporazum ne ograničava pravo na samoodbranu, ili Monroovu doktrinu, niti da stvara bilo kakvu obavezu za pružanje pomoći žrtvama agresije.

8. SAD i sistem kolektivne bezbjednosti • SAD su odbacivale savezništva i ispoljavale sumnje u efikasnost Lige naroda, tako da se sistem iz Versaja mogao čuvati jedino „snagom javnog mijenja“. • I Kelogov nasljednik Henri Stimson kao najbolje sredstvo protiv agresije nudio je Kelog-Brijanov pakt, koji će podržati snaga javnog mijenja. • Za SAD evropski sporovi su bili nejasni. Kao ostrvska sila, ona nije morala da dovodi u pitanje vlastitu bezbjednost.

9. Razlike između američkog i brtanskog izolacionizma • Britanska “sjajna“ izolacija iz XIX vijeka i američki izolacionizam iz XX vijeka su se razlikovali iako su u oba slučaja države bile po strani u odnosu na probleme Evrope. • Britanska bezbjednost zavisila je od ravnoteže snaga i ona je nastojala da tu ravnotežu brani tradicionalnim metodama evropske diplomatije. • Nasuprot tome Amerika nije prihvatala ravnotežu i evropski način vođenja diplomatije. Amerika se jednostavno nije angažovala ili je to činila za opštu stvar. • Evropske zemlje, a naročito Francuska, nijesu prihvatale američke ideje o kolektivnoj bezbjednosti i međunarodnoj arbitraži, kao ni pravne definicije rata i mira, a Velika Britanija, nije imala iskustva u vođenju politike na toj osnovi.

10. Značaj neučešća SAD u sistemu kolektivne bezbjednosti • Odbijanje SAD da se posveti očuvanju Versajskog poretka bilo je karakteristično za krize koje su se javljale tridesetih godina. • Za japansku okupaciju Mandžurije 1931.SAD su kao kaznenu mjeru odbile da priznaju teritorijalne promjene izvršene silom. • Ruzvelt je ponavljao izolacionističke stavove pozivajući se na Keloga i obavezu da ni jedna zemlja neće svojim vojnim snagama stupiti na teritoriju druge. • Za eventualno kršenje obaveza osuda javnog mnjenja bila je jedino raspoloživo sredstvo.

11. Stav SAD prema razoružanju • Sa istekom važnosti Pomorskog ugovora (1933) SAD su predložile da se njegov sadržaj proširi kako bi bila predviđena mogućnost uništenja ofanzivnog oružia. • Shodno Brijan-Kelogovom paktu zagovarana je obaveza po kojoj nijedna zemlja neće dozvoliti svojim vojnim snagama da stupe na teritoriju druge. • Preispitivanjem I svjetskog rata jedan senatski odbor je objavio izvještaj Džeralda Naja -_Put u rat prema kome su za ulazak SAD u rat optuženi američki proizvođači oružja. • Kongres je između 1935. i 1937. izglasao 3 zakona o neutralnosti koji su branili davanje kredita ili bilo kakve druge finansijske pomoći zaraćenim zemljama i nametali enbargo na oružje svim stranama. • Dok su se u Evropi uveliko pripremali za rat Amerika je ukinula razliku između agresora i žrtve

12. Promjena Ruzveltovih političkih stava • Poslije pobjede naizborima 1936. Ruzvelt je promijenio politiku. Početak je predstavljao „karantinski govor“ koji je održao 5. oktobra 1937. u Čikagu. U njemu je podržao zapadne zemlje i prvi put upozorio Ameriku na približavanje opasnosti. • Ponovna vojna agresija Japana na Kinu, kao i proglašenje osovine Berlin-Rim uticali su da njegova zabrinutost dobije globalne razmjere. • Ruzvelt je mogao da oscilira između tri način mišljenja koja su preovladavala u Americi: podrške svim miroljubivim zemljama, podrške pod uslovom da se SAD ne uključuju u rat, i većinskog stava koji je podržavao Zakone o neutralnosti.

13. Sukob sa izolacionističkim raspoloženjem u zemlji • U zemlji je vladalo snažno izolacionističko raspoloženje. • Januara 1938. Predstavnički dom zamalo je usvojio amandman po kome bi za objavu rata, izuzev u slučaju invazije na SAD, bio potreban referendum. • SAD nijesu reagovale na pripajanje Austrije Njemačkoj, a tokom Minhenske konferencije Ruzvelt je izjavio da se Amerika neće uključiti u front protiv Hitlera. • Minhenska konferencija je podstakla Ruzvelta da svrsta Ameriku uz evropske zemlje, najprije politički, a onda i materijalno.

14. Izmjene u vojnoj strategiji • Šest nedjelja poslije Minhenskog sporazuma, Ruzvelt se založio za jačanje američke odbrane. • U oktobru 1938. britanskom ministru vazduhoplovstva predložio je zaobilaženjeZakona o neutralnosti otvaranjem britanskih i francuskih pogona za proizvodnju aviona u Kanadi. • Istovremeno je nagovijestio Čemberlenu da bi u slučaju rata sa Hitlerom Britanija imala iza sebe američke industrijske resurse. • U izvještaju o stanju nacije 1939. Ruzvelt je kao zemlje agresore naveo Italiju, Njemačku i Japan, a okupaciju Praga i agresiju na manje zemlje označio kao pitanje američke bezbjednosti. U govoru u Panameričkoj uniji iznio je da interesi bezbjednosti SAD ne mogu da budu ograničeni Monroovom doktrinom.

15. Poruka Hitleru i Musoliniju • Aprila 1939. Ruzvelt je u poruci Hitleru i Musoliniju, koju su oni ismijali, zatražio da u periodu od narednih 10 godina neće napasti 31 navedenu zemlju. • Slične garancije zatražio je od tih zemalja u pogledu Njemačke i Italije i ponudio konferenciju o razoružanju. • U govoru u Rajhstagu, Hitler se rugao Ruzveltovoj poruci, a zatim je od zemalja sa spiska, zatražio da mu odgovore da li se zaista osjećaju ugroženim. • Ruzvelt je ipak postigao svoj cilj jer je, tražeći od Hitlera i Musolinija garancije, njih obilježio kao agresore pred američkim narodom. Da bi američko javno mnjenje podržalo demokratske zemlje, Ruzveltu je bilo potrebno da to pitanje pokrene kao borbu nevinih žrtava od zlog agresora, a ne kao problem ravnoteže.

16. Nastanak nove startegije • Psihološke promjene koje je izazvao Ruzvelt je uspioda pretoči u strategiju. • Aprila 1939. on je predložio vojnu saradnju SAD sa Velikom Britanijom. Potpisanim sporazumom britanskoj Kraljevskoj mornarici je omogućio da sve svoje snage koncentriše na Atlantik, dok su SAD svoju flotu premjestile na Pacifik. • SAD su preuzele odbranu britanskih posjeda u Aziji od napada Japana. • Kada su poslije napada na Poljsku Velika Britanija i Francuska3. septembra 1939. objavile Njemačkoj rat, Ruzvelt se pozvao na Zakone o neutralnosti i istovremeno preuzeo mjere da ih izmijeni, kako bi Velika Britanija i Francuska mogle da kupuju američko oružje. Prilikom prva tri glasanja njegov prijedlog nije prošao na Kongresu.Ruzveltov prijedlog o Četvrtom zakonu o neutralnosti Kongresje usvojio 21. septembra 1939.

17. Stav prema ratnom angažovanju SAD • Američki političari su dugo vjerovali da se od njih samo traži materijalna pomoć. Vladalo je uvjerenje da će Francuska vojska iza Mažino linije, koju je iz pozadine štitila Kraljevska mornarica, moći da porazi Hitlera. • Februara 1940. Ruzvelt je poslao u Evropu državnog podsekretara Velsa, da ispita mogućnost sklapanja mira, što je Daladje ocijenio kao pokušaj da se kompromisnim mirom Njemačkoj omogući kontrola nad Srednjom Evropom. • Ruzvelt je Velsovom misijom želio da američkom narodu pokaže svoje opredjeljenje za mir.Velsova misija je prekinuta kada je Njemačka napala Norvešku u aprilu 1940.

18. Napuštanje neutralnosti • SAD su napustile neutralnost 10. juna 1940. kada je Francuska padala u ruke nacističkih okupatora. Ruzvelt je tada jasno stao na stranu Britanije. • U govoru u Šarlotsvilu u Virdžiniji, osudio je Musolinija, čije su snage toga dana napale Francusku i objavio američku riješenost da pruži pomoć svakoj zemlji koja se odupre njemačkoj agresiji. • Ruzveltov govor predstavljao je prekretnicu. Mogućnost poraza Velike Britanije, za svakog američkog predsjednika značila je gubitak bitne komponente koju je za bezbjednost zapadne hemisfere imala britanska Kraljevska mornarica. • Očekivanje da će SAD postati britanski saveznik bila su jedan od najvažnijih činilaca za Čerčilovu odluku da Britanija nastavi da se sama bori.

19. Početak gradnje ratna strategija Ruzvelta. • Poslije pada Francuske Ruzvelt je snažnije isticao opasnost ugrožavanja američke bezbjednosti. • Za Ruzvelta je Atlantik imao isti značaj kao Lamanš za britanske državnike. Podnoseći izvještaj o stanju nacije 6. januara 1941. američku bezbjednost direktno je povezao sa opstankom britanske Kraljevske mornarice. • Da bi pomogao Britaniji, Ruzvelt je u septembru 1940. dao 50 zastarjelih razarača u zamjenu da ona Americi ustupi baze na osam britanskih posjeda - od Njufaundlenda do Južne Amerike.

20. Unutrašnje pripreme za rat • Ruzvelt je povećao američki budžet za odbranu i uspio da Kongres 1940. uvede mirnodopsku regrutaciju. Regrutacija je ponovo uvedena 1941. sa jednim glasom više. • Ukinute su odredbe Četvrtog zakona o neutralnosti po kome je ratni materijal mogao da se kupuje samo za gotov novac, i donesen je Zakon o zajmu i najmu, koji je predsjedniku davao diskreciono pravo da pozajmi, iznajmi, proda ili trampi, pod uslovima koje je smatrao odgovarajućim, bilo šta što je potrebno za odbranu SAD. • Državni sekretar Hal objašnjavao je zakon time da bi bez američke pomoći Velika Britanija pala, a kontrola nad Atlantikom prešla u neprijateljske ruke. To je značilo bi Amerika uspjela da izbjegne učešće u ratu samo ako bi Velika Britanija bila sposobna da sama savlada Hitlera.

21. Otpočinjanje izrade planova za američki ulazak u rat • Britanski i američki načelnici generalštabova, sastali su se radi dogovora o potrebnim sredstvima i radi izrada planova za trenutak kada se SAD uključe u rat, mada datum ulaska nije bio utvrđen. • Nacistički zločini su sve više poništavali razliku između borbe za američke vrijednosti i borbe za odbranu američke bezbjednosti. • U januaru 1941. Ruzvelt je američke ciljeve formulisao kao četiri slobode: slobodu govora, slobodu vjeroispovijesti, slobodu od siromaštva, slobodu od straha.

22. Sporazumi sa predstavnikom Danske • Novi korak ka ratu učinjen je 1941. sporazumom Ruzvelta sa predstavnikom Danske u Vašingtonu po kome su američke snage mogle da zaposjednu Grenland. • Istovremeno je odlučeno da američki brodovi patroliraju sjevernim Atlantikom, zapadno od Islanda-pokrivajući 2/3 okeana. • Tri mjeseca kasnije, na poziv lokalnih vlasti, američke trupe su se iskrcale na Island, drugi danski posjed, kako bi tamo zamijenili Britance. • Bez odluke Kongresa Ruzvelt je objavio da cijela oblast između danskih posjeda Grenlanda i Islanda i Sjeverne Amerike predstavlja dio odbrambenog sistema zapadne hemisfere.

23. Vizija o novom poretku u svijetu kao način angažovanja Amerikanaca • Kontrola nad Atlantikom bila je dovoljna da osigura bezbjednost Americi, ali njeni ratni ciljevi su morali da uključe viziju o novom svjetskom poretku.To nije bila ravnoteža snaga već svjetska zajednica koja bi se mogla uporediti sa američkim demokratskim i socijalnim idealima. • Ideju o novom svjetskom poretku sa američkim pečatom izražavala je i izjava Vinstona Čerčila i Ruzvelta data u 14. avgustu 1941. donošenjemAtlanske povelje na krstarici u blizini Njufaundlenda. • U Povelji je objavljen niz principa na kojim su zasnivane nade u bolju budućnost svijeta. Osim „četiri slobode”, uključeni su i ravnopravan pristup sirovinama i zajednički trud u cilju unaprjeđivanja uslova života širom svijeta.

24. Atlanska povelja i poslijeratna bezbjednost • Atlanska povelja je problem poslijeratne bezbjednosti izrazila vilsonovskim izrazima i nije sadržavala ni jedan geopolitički element (sloboda naroda, odricanja od primjene sile, trajno razoružavanje država agresora...). • Predviđene su dvije kategorije država: „agresorske“, Njemačka, Japan i Italija, koje će biti trajno razoružane i „miroljubive“, kojim je dozvoljeno da zadrže smanjene vojne snage. Osnov novog svjetskog poretka bilo je samoopredjeljenje naroda. • Atlanska povelja je objavljena kada se njemačka vojska približavala Moskvi, a Japan spremao za rat u jugoistočnoj Aziji. Ćerčil je želio da SAD uđu u rat jer je znao da Velika Britanija ne bi mogla sama da pobijedi, uprkos učešću SSSR-a i američkoj materijalnoj pomoći.

25. Približavanje SAD ratu • SAD su se veoma približile ratu kada je Ruzvelt naredio da se Britanska ratna mornarica obavještava o položaju njemačkih podmornica. • Potapanje američkog razarača „Grir“ 4. septembra 1941. uslovilo je naredbu ratnoj mornarici o potapanju svake njemačke ili italijanske podmornice u odbrambenoj zoni SAD, koja se protezala do Islanda. SAD su time ušla u rat na moru. • Poslije japanske okupacije Indokine u julu 1941. Ruzvelt je poništio trgovački sporazum sa Japanom, zabranio je prodaju starog gvožđa i podstakao holandsku vladu u izbjeglištvu da, iz Indonezije, prekine isporuke nafte Japanu.

26. Pregovori sa Japanom i ulazak Amerike u rat • U pregovorima sa Japanom Ruzvelt je zahtijevao povlačenje sa okupiranih teritorija uključujući Mandžuriju, pozivajući se na ranije američko odbijanje da prizna te teritorijalne promjene. • Pošto Japan nije prihvatio ponuđene uslove 7. decembra 1941. je napao Perl Harbor i uništio znatan dio američke pacifičke flote. • Hitler koji je sa Japanom bio u Trojnom paktu 11. decembra 1941. objavio je rat SAD. • Ulazak Amerika u rat bio je vrhunac Ruzveltove politike. Za manje od tri godine on jeSAD opredjeljene za izolacionizam uveo usvjetski sukob.U maju 1940, 64% Amerikanaca smatralo je da je očuvanje mira značajnije od poraza nacista. 18 mjeseci kasnije decembra 1941. uoči napada na Perl Harbor: 32% je bilo za mir prije nego za preventivnu pobjedu.

27. Ruzveltov stav prema ratu • Ruzvelt nije bio naklonjen ratu koliko potrebi poraza nacizma i to je bilo jedino moralno opravdanje za američko angažovanje. • Amerikancima se činilo da su rano ušli u rat: jer nijesu imali iskustva u ratovanju iz bezbjednosnih razloga van svoje hemisfere; jer su vjerovali da zapadnoevropske zemlje mogu same da pobijede; i na kraju, nije im bila poznata diplomatska pozadinu japanskog napada na Perl Harbor i njemačka objava rata SAD. • Koliko je duboke korijene imao izolacionizam pokazuje to što je tek bombardovanje Perl Harbora uvelo Ameriku u rat. • Da se Japan usredsredio na jugoistočnu Aziju, a da Hitler nije objavio Americi rat, Ruzveltu bi bilo mnogo teže da usmjeri svoj narod u borbu presudnu kako za budućnost slobode, tako i za američku bezbjednost.