310 likes | 625 Views
Mateo Črep,7a. Rovovski ili pozicijski rat. 8. 7. 6. 5. 4. 3. 2. 1. Rovovi su iskopine u zemlji Služili su za obranu od neprijatelja,vojnici su iz rovova pucali i bacali bombe. Što su rovovi?. Tehnika ratovanja. Vojnici pucaju na neprijatelja. No često je završavalo tragično.
E N D
Mateo Črep,7a Rovovski ili pozicijski rat
Rovovi su iskopine u zemlji Služili su za obranu od neprijatelja,vojnici su iz rovova pucali i bacali bombe Što su rovovi?
Podrška u ratovanju! • Podršku u rovovskom ratovanju dali su topovi,strojnice,periskopi... • topovi su najčešće pucali kad je neprijatelj bio udaljen od rovova • Strojnice su pucale iz prvog reda rovova
Borbe na Zapadnom bojištu 1914. godine • Njemačka je planirala da brzim napadima porazi i osvoji nedovoljno spremnu Francusku i Englesku, a poslije da vojne snage okrene na Rusiju. Njemačka vojska je preko Belgije i Luksemburga prodrla u Francusku, gotovo do Pariza. Napredovanje njemačke vojske zaustavljeno je tek početkom Rujna 1914. godine na rijeci Marni. Engleske i francuske vojne snage nanijele su njemačkoj vojsci velike gubitke i spriječile da uspješno završi rat. • U bitci na Marni,oko 63 000 vojnika je poginulo, više od 300 000 ranjeno. Do kraja 1914. godine na Zapadnom bojištu je vođen pozicijski ili rovovski rat.
Životni uvjeti • Životni uvjeti su bili vrlo teški prevladavale su mnoge bolesti(rovovska stopala, dizenterija,rovovska groznica) • U rovovima je bilo vrlo hladno • Tlo je do travnja bilo zamrznuto
Bolest “Rovovska stopala” • Tijekom prve dvije godine rata zabilježeno je desetke tisuće slučajeva bolesti nazvane "rovovska stopala". Bolest je izazivala gljivična infekcija uzrokovana mokrim, hladnim i nehigijenskim uvjetima unutar vojne obuće. Vojnici su satima stajali u blatu ili čak u vodi. Obuća je propuštala vlagu u čarape koje se nisu mogle često mijenjati. Vojnicima su većinom dodijeljena dva para čarapa, pa su u pismima kući često zahtijevali da im se pošalju čarape. Infekcija je mogla dovesti do gangrene, pa i amputacije stopala.
Rovovsko stopalo je pogađalo sve zaraćene strane, a recimo da su samo Britanci u zimskom ratu 1914. na 1915. godinu zabilježili oko 20.000 slučajeva te bolesti. Bolest je prvi puta zabilježena tijekom Napoleonova povlačenja iz Rusije, kada su vojnicima noge prilikom dugih marševa bile izložene niskim temepraturama i vlazi. Bolest se manifestira natečenjem stopala do gležnjeva, promjenom boje u crvenu ili plavu, te krvavim žuljevima. Usljedilo je umrtvljenje živaca. Liječenje se vršilo podizanjem stopala, utopljavanjem i jednostavnim čekanjem da se bolest povuče.
U slučaju komplikacija bolesnik je mogao izgubiti prste ili cijelo stopalo. Vrlo je važna bila prevencija bolesti, pa je časnicima bilo naređeno da se brinu o stopalima svojih vojnika. Više puta dnevno stopala su semorala osušiti, premazati kitovskim uljem i navući suhe čarape.
Oružje • Suvremeni minobacači "dijete" su Rusko-japanskog rata 1904. - 1905. koji je donio znatne novine u razvoju naoružanja, vojne tehnike i ratne vještine, a po angažiranim snagama i sredstvima nagovijestio dolazak novoga doba i novog načina ratovanja. Masovnost angažiranih snaga (u ratu je neposredno sudjelovalo po 1 200 000 ljudi sa svake strane), povećane potrebe za njihovim materijalnim osiguranjem i specifičnost ratišta, istaknuli su značenje logistike i transporta (pomorskog i željezničkog).
Ruski minobacač iz Rusko-japanskog rata 1904. ? 1905. Natkalibarna mina težine 11,5 kg izbacivana je iz preuređenog topničkog oruđa kal. 47 mm na maksimalnu udaljenost od oko 370 m. Unatoč vrlo primitivnom načinu ciljanja, preciznost tog oružja bila je zadovoljavajuća, a učinak mine na cilju iznad očekivanja, zbog čega su slično oružje počeli koristiti i Japanci