Download
1 / 26
E N D
Upravljačko računovodstvo (računovodstvo za potrebe upravljanja) podrazumijeva prikupljanje, klasifikaciju, obradu i interpretaciju informacija koje su oblikovane na način da pruže potporu menadžmentu u planiranju i kontroli poslovanja poduzeća, kao i u donošenju odluka. • Informacije upravljačkog računovodstva oblikovane su tako da pravodobno zadovolje potrebe unutarnjih korisnika te omoguće brzo i učinkovito reagiranje na novonastale situacije.
Usporedba temeljnih obilježja financijskog i upravljačkog računovodstva
Povezanost upravljačkog s financijskim računovodstvom i računovodstvom troškova
Razvoj upravljačkog računovodstva valja sagledati kroz sljedećih pet faza: • Razdoblje upravljanja troškovima => u ovoj fazi razvoja (do sredine 20. stoljeća), upravljačko računovodstvo je prvenstveno usmjereno na razvoj računovodstva troškova i prilagođavanje financijskih izvještaja za potrebe praćenja učinkovitosti organizacijskih jedinica. • Razdoblje upravljačke kontrole => u toj fazi razvoja (1950. - 1960.), upravljačko računovodstvo se koncipira kao temelj za donošenje upravljačkih odluka.
Razdoblje decentralizirane upravljačke kontrole => u okviru ove faze (1960. - 1970.) započinje razvoj računovodstva odgovornosti s ciljem utvrđivanja odgovornosti menadžera za postignute rezultate. • Suvremeni razvoj => u ovoj fazi razvoja (1970. do kraja 20. stoljeća) upravljačko računovodstvo se temelji na brzom razvoju kompjutorskih sustava i softver podrške, razvoju umjetne inteligencije i ekspertnih sustava što daje veće mogućnosti u rješavanju nestrukturiranih problema pri odlučivanju.
Razvoj upravljačkog računovodstva 21. stoljeća => u budućem se razdoblju predviđaju sljedeće dimenzije razvoja upravljačkog računovodstva: • razvoj kvantitativnih metoda, pri čemu bi se mjerila upravljačkog računovodstva, pored financijskih, proširila i na nefinancijske pokazatelje • razvoj analitičkih metoda i modela prilagodljivih specifičnim potrebama menadžera • razvoj kvalitativnih metoda, koje bi uključile nove pristupe kao što su ljudsko ponašanje, teorija slučajnosti, primjena znanja iz psihologije i sociologije, i drugo.
Odabir relevantnih računovodstvenih informacija • Donošenju odluka prethodi odgovarajuća analiza koja se temelji na relevantniminformacijama. • Relevantna informacija jest ona informacija koja se mijenja kod razmatranja alternativnih postupaka, te koja se pojavljuje upravo kao rezultat pokretanja tog postupka. • Troškovi, prihodi ili drugi čimbenici koji se ne mijenjaju promjenom alternativnih postupaka, nisu relevantni za odluku. • Svaka poslovna odluka uključuje izbor između alternativnih aktivnosti.
U okviru koncepta relevantne informacije, izbor najbolje alternative ne mora uvijek značiti ostvarenje veće koristi (dobitka), nego može značiti i ostvarenje manje štete (gubitka), ako je ona neizbježna. • Analizu razlika (u koristi ili šteti) dobivenu usporedbom relevantnih informacija različitih alternativa nazivamo inkrementalna ili diferencijalna analiza.
Primjer: • Pretpostavimo da je pilana zatvorena zbog štrajka radnika za koji se očekuje da će trajati nekoliko mjeseci. Tijekom štrajka, pilana ima tjedne troškove od 15.000 (troškovi se odnose na amortizaciju, kamate, plaće radnika koji ne štrajkaju). Nadalje, pretpostavimo da je filmska kompanija ponudila da će unajmiti pilanu na jedan tjedan po cijeni od 10.000 kako bi u njoj snimila scene za novi film. Ako iznajmi pilanu filmskoj kompaniji, menadžment pilane procjenjuje da će troškovi čišćenja pilane nakon završetka snimanja iznositi 2.000.
Nisu sve informacije u ovom izvještaju o dobiti relevantne za donošenje odluke. • Tjedni će troškovi pilane od 15.000 postojati bez obzira da li će se ili neće pilana iznajmiti filmskoj kompaniji. • Informacije relevantne za donošenje ove odluke jesu razlike prihoda i troškova između alternativa iznajmiti ili ne iznajmiti. • Ove se razlike zovu inkrementalni ili diferencijalni prihodi i troškovi.
Zaključak • Inkrementalna analiza pokazuje da prihvaćanje ponude filmske kompanije rezultira inkrementalnim prihodom od 10.000 te inkrementalnim troškovima od 2.000. • Iznajmljivanjem pilane filmskoj kompaniji ostvarit će se smanjenje poslovnog gubitka od 8.000 tjedno što, drugim riječima, predstavlja inkrementalnu dobit.
Značaj inkrementalnih, povijesnih i oportunitetnih troškova • INKREMENTALNI (DIFERENCIJALNI) TROŠKOVI: • budući troškovi kojima se razlikuju alternative koje se procjenjuju. • izbježivi troškovi koji se mogu mijenjati poduzimanjem jedne aktivnosti, a napuštanjem druge aktivnosti.
Primjer: • Pretpostavimo da poduzeće može uštedjeti 50.000 kn fiksnih troškova ako prestane prodavati na nekom području. Ovih 50.000 kn jesu budući izbježivi troškovi, odnosno diferencijalni troškovi jer će nastati ako poduzeće nastavi istu aktivnost, a neće nastati ako odustane od te aktivnosti.
POVIJESNI (POTONULI, NATALOŽENI, OPADAJUĆI) TROŠKOVI: • troškovi koji su već nastali prethodno poduzetim aktivnostima. • nisu relevantni za donošenje odluka jer se ne mogu promijeniti bez obzira kakva se odluka donese. • ovi su troškovi neizbježivi i biti će jednaki, neovisno o tome koja se alternativa odabere.
Primjer: • Pretpostavimo da je poduzeće potrošilo 500.000 kn za razvoj novog proizvoda. Obzirom da poduzeće ima poslovnih poteškoća, menadžment poduzeća mora odlučiti da li prodati projekt razvoja novog proizvoda ili ne. Nastali troškovi od 500.000 kn nisu relevantni za donošenje odluke jer će ostati jednaki, bez obzira proda li menadžment poduzeća ovaj projekt ili ne.
OPORTUNITETNI TROŠKOVI: • troškovi koji predstavljaju izgubljenu korist jedne alternative radi odabira druge alternative. • oportunitetni troškovi ne bilježe se u računovodstvenim evidencijama, ali su važan čimbenik u analizama troškova, a stoga i u donošenju poslovnih odluka.
Primjer: • Pretpostavimo da netko odbije ljetni posao na kojem bi zaradio 2.400 kn kako bi mogao pohađati ljetnu školu. Ovih 2.400 kn može se promatrati kao oportunitetni trošak pohađanja ljetne škole.
Cjeloviti primjer: • Pretpostavimo da je poduzeću koje proizvodi odjeću, iz ranijeg proizvodnog ciklusa, ostalo 5.000 košulja koje ne može prodati normalnim kanalima prodaje. Troškovi proizvodnje ovih košulja iznosili su 17.000 kn. Poduzeće je dobilo ponudu trgovačkog lanca za prodaju košulja na 12.000 kn. No, menadžment poduzeća odlučio je radije baciti košulje, nego ih prodati uz gubitak od 5.000 kn.
Je li menadžment donio ispravnu odluku? Nije, ponuda trgovačkog lanca trebala je biti prihvaćena jer donosi diferencijalnu dobit od 12.000 kn.
U ovom primjeru, oportunitetni trošak bacanja košulja jest izgubljena dobit od 12.000 kn. • Koliki bi bili oportunitetni troškovi prodaje košulja? Nula, jer se alternativnim postupkom ne bi ostvarila nikakva korist. • Što je sa 17.000 kn troškova proizvodnje? To su povijesni troškovi. Oni su nastali i neće se promijeniti, bez obzira na alternativu koja bi bila odabrana.
Razmatranje alternative • Razmotrimo novu mogućnost. Još jedan trgovački lanac ponudio je za košulje 20.000 kn, uz zahtjev da se košulje pobojaju i da im se prišiju dva džepa. Menadžment je procijenio da bi troškovi dorade košulja iznosili 5.000 kn.
Da li sada prihvatiti ponudu ili ne? Ponuda drugog trgovačkog lanca trebala bi biti prihvaćena jer donosi diferencijalnu dobit od 3.000 kn.
