230 likes | 450 Views
Kako smo preživjeli?. Uključi zvuk !. Ako si bio/la dijete za vrijeme 70, 80 -tih ( kao ja …)... Kako si preživio/la ??? !!!!!!!!!!!. Djeca su se vozila u aut u bez sigurnosnih pojasa i airbag -ova . Putovati na zadnjem sjedalu bila je simpatična šetnja . Prava zabava .
E N D
Kako smo preživjeli? Uključi zvuk !
Ako si bio/ladijeteza vrijeme 70, 80-tih ( kao ja…)... Kako si preživio/la??? !!!!!!!!!!!
Djecasu se vozila u autu bezsigurnosnih pojasai airbag-ova. Putovatina zadnjem sjedalubila jesimpatična šetnja. Prava zabava. Još se sjećam...
Nisu postojalisigurnosni čepovina bočicamalijekova, nitibrave na ladicama ili vratima...
Kadsmo vozili bicikle, nismo imali nikacigu, niti štitnike za laktoveikoljena.
Pila sevodaizšpineu vrtuili gdjebije našli, sve dokviše nebibiližedni. Nisu postojalebocesvodomza piće.
Satima smo izrađivaliaute i karićeodkutija,daski i cijevi, a oni sretnijikojisu imali prijatelja s biciklom, uhvatilibiseodzada da ih vuče na vrh uzbrdice… , gdjebi se sjetilida nemaju kočnice!!!
Nakon nekoliko padovanašli birješenje problema, ... Zaustavljali bi se udarom u stabloili zemlju. Eh da! U to vrijeme nije bilopuno prometa
Izlazilo sevan igratipod jedinimuvjetom– vratiti se na ručakili večeru... ili kada padne mrak.
Išli smo u školu samoujutro ili samo popodne, tj. u jednoj smjeniivraćali sekući na ručakili večeru usputkušajućisvovoće koje binašli uz put...
Nismo imali mobitele... Tako nitkonije mogao znati gdje smo !!! !!! Nezamislivo !!!
Padali smo, ranjavali se, lomili kosti, gubili zube, ali nikad nije bilo tužbi za ove incidente. Nitko nije bio kriv... Samo mi.
Jelo se sve:kolači, kruh, čokolada, sladoled. Pili smozašećerene sokovealinismo imali problema s težinom, jer smoprovodili danetrčećii igrajući se..
Jedna Coca Cola dijelila se na četiri (kadbi je mogli kupitii to je bilastaklena boca od litre)... Pilismo sviiziste bocei nitko nije zbog toga umro.
Nismo imali Play Station-e, MP3-e, Nintendo 64, XBox-ove, video igrice, 99 TV kanalanakablovskoj, kućno kino, “surround” zvuk, prijenosnike, PC , “chat-sobe”, Internet, itd ... Imali smo umjesto toga: PravePRIJATELJE !!!
Izlazili smo ! Na biciklu ilipješkeišli smo kod prijatelja, zvonili smo ili... Ulazili bijednostavno bez zvonai išli bi se igrati...
Tamo vani ! Uovom okrutnom svijetu ! Bez čuvarakoje plaća tata!
Igrali smo seklikera, skrivača, lovice, policajaca i lopova,graničara, nogomet, a ako neko nije bio izabran u tim za igru to nikad nije bila drama.
Neki nisubilidobriuškoli, morali sujednostavno ponovitigodinuako su je pali. Nitkonije išao psihologu niti pedagogu. Ponavljala se godinaisvakom se davala druga prilika
Imali smoslobodu uspjeha ineuspjeha. Odgovornosti... I naučili smo birati.
Jesi li iz te generacije ? Ako jesi, potrošiminutuna sjećanje i pošalji ovu poruku svojim prijateljima. Možda na trenzaboraveužurbani životkoji provodeiponovo postanu djeca kao nekad... Neki će sigurno reći :« Kad je to sve bilo ? !!! » Ma... Kad smo biliSRETNI sa tako malo ..... !!!