230 likes | 1.25k Views
Simptomi oboljenja uha . bol u uhu ( otalgija ),gnojenje iz uha ( otoreja ), bilo da je sekret serozan, gnojav ili sukrvicav,pad sluha ( hipoakuzija ), koja moe da dovede do nagle ili progresivne gluhoce,zujanje u uima,vrtoglavica (Medicinska enciklopedija, 1978).. Bol u uhu - izazvan je pr
E N D
1. Medicinski aspekti razvrstavanja:oboljenja, povrede, nedostaci
Dr.sci. Husnija Hasanbegovic
2. Simptomi oboljenja uha bol u uhu ( otalgija ),
gnojenje iz uha ( otoreja ), bilo da je sekret serozan, gnojav ili sukrvicav,
pad sluha ( hipoakuzija ), koja može da dovede do nagle ili progresivne gluhoce,
zujanje u ušima,
vrtoglavica (Medicinska enciklopedija, 1978).
3. Bol u uhu - izazvan je procesima u uhu ili u njegovoj okolini.On je ili neznatan ili takvog intenziteta da ga bolesnik vrlo teško podnosi.Može biti spontan ili provociran pomjeranjem ušne školjke ili palpacijom mastoidnoga nastavka, pulzirajuci, lokalizovan u orbiti, sljepoocnom ili potiljacnom predjelu. Bol u uhu je znak o kojem uvijek treba voditi racuna i koji mora da se razjasni, pošto može biti uzrokovan kako banalnim procesima, tako i vrlo ozbiljnim patološkim stanjima , kao npr. malignim procesima.
Iscjedak iz uha - je važan simptom bolesti uha.Sekrecija iz uha je sluzava, gnojna, sukrvicava, krvava, ili se javlja kao likvoreja.Ona može da ima karakteristican miris, da bude privremena ili stalna, manje ili više obilna, pracena bolom ili bol prestaje kada se ona pojavi.
4. Krvavi sekret opažamo kod akutnih upala, kod granulacija koje nastaju u toku hronicnih upala ili kod zaraznih bolesti.
Sluzavi iscjedak opažamo kod bolesti kože zvukovoda, a i u nekim stadijima upale srednjeg uha ili kod upale tube.
Šumovi u uhu - šumovima u uhu zovemo akusticne ili zvucne senzacije koje nemaju uzrok u nekom izvoru izvan covjecijeg tijela.Šumovi prate gotovo polovinu bolesti uha, pa ponekad muce bolesnika teže nego nagluhost ili gluhoca.
Oni se javljaju ponekad samo na kratko vrijeme i vracaju se u dugim intervalima, a ponekad su konstantni i traju dan i noc kroz sedmice , mjesece i godine. Ponekad su posve tihi, da ih bolesnik cuje samo u najvecoj tišini, a nekada tako intenzivni, da bude bolesnika iz sna.
5. Šumove dijelimo na : subjektivne, entoticne i vaskularne.
Subjektivni su šumovi oni, koje cuje sam bolesnik; entoticni su oni, koji nastaju u uhu bolesnika pa ih cuje bolesnik, a može ih cuti i lijecnik; a vaskularni su šumovi oni, koje prouzrokuje strujanje krvi u arterijama ili u venama bolesnikova uha.
Entoticni šumovi nastaju u srednjem uhu usljed grcevitog stezanja mišica, koji napinje bubnjic ( musculus tenzor tympani ), ili usljed otvaranja tube.
Subjektivni šumovi nastaju kao reakcija na bilo koji podražaj unutrašnjeg uha ili slušnog živca
Trajni i intenzivni šumovi su loš prognosticki znak, jer dokazuju afekciju unutrašnjeg uha, a osim toga djeluju i depresivno na raspoloženje bolesnika.
Bolesnici oznacuju svoje šumove, kao da kiša pada, kao šum vjetra u šumi, šum mora ili vodopada, ili pak, kao zvonjavu, pištanje, grmljavinu i dr.
6. OBOLJENJA VANJSKOG UHA Oboljenja uške dijelimo na: urodene malformacije, upale, tumore i povrede.
Malformacije uha su mnogobrojne. Mogu da budu:
anomalije broja (poliotije )
anomalije dimenzija (makrotija ili mikrotija ),
anomalije oblika, od kojih je najcešca “otaapostaza .“
7. Kongenitalne malformacije vanjskog uha dijele se u cetiri grupe :
manjkavosti tkiva uške : anotia, microtia
suvišak tkiva u formi : appendices auriculares, macrotia, polyotia, otophyma
promijenjen položaj uške : otapostasis – odstojece uši, kryptotia
promijenjen oblik uške: uška poput šalice, invaginirano uho ( Padovan, 1982 ).
8. Otapostasis - predstavlja malformaciju pri kojoj ušna školjka znatno odstoji od planuma mastoideuma. Cešce je obostrana i dovodi do estetskih poremecaja koji se mogu hirurški korigovati.
Macrotia - predstavlja uvecanje ušne školjke, koja dovodi do estetskog poremecaja.Uspješno se lijeci plasticno – hirurškim zahvatima.
Microtia - je izuzetno mala ušna školjka sa slabije ili jace izraženim deformitetima pojedinih anatomskih detalja školjke.Pracena je cesto i poremecajima razvoja spoljnjeg ušnog kanala ( atrezija ).Pretpostavlja se da je kod ove anomalije u pitanju dominantno nasljedivanje.
U lijecenju se primjenjuju plasticko – hirurški zahvati ili se upotrebljavaju ušne školjke od plasticke mase.
9. Anotia - je potpuni nedostatak ušne školjke koja je najcešce udružena s atrezijom spoljnjeg ušnog kanala kao i s poremecajima razvoja srednjeg uha.
Appendices auriculares - su okruglaste formacije smještene obicno ispred ušne školjke, rjede iza ili na ušnoj školjci, cešce su jednostrane. Obicno su multiple. Ponekad se srecu udružene anomalije kao što su : deformacija ušne školjke, atrezija meatusa, preaurikularne fistule.
Fistula auris congenita - otvara se na mjestu gdje heliks ponire u kožu lica. Ponekad fistule vlaže, izazivajuci ekcematozne promjene na okolnoj koži ili apscediraju.Kanali fistula nekada su duboki i nekoliko centimetara i mogu slijepo da se završavaju. Nastaju usljed poremecaja spajanja kvržice ušne školjke ili škržnih lukova.
10. Upale ušne školjke Upale uške su cesta oboljenja, a posljedica su širenja upalnog procesa iz okoline ili nastaju nakon povreda.
Mogu zahvatiti (ekcemi, dermatitisi, zarazne bolesti kao crveni vjetar ) ovojnicu hrskavice - perihondrij ( perichondritis auriculae).
Uzrocnici su najcešce piogene bakterije, ali se mogu naci i drugi kao bacilus pyocianeus, proteus.
11. Erysipelas auriculae - crveni vjetar ušne školjke je infektivno oboljenje koje nastaje kao posljedica streptokokne infekcije kože ušne školjke. Koža ušne školjke je crvena, otecena, zategnuta, sjajna s karakteristicnim bedemom na ivicama crvenila. Perichondritis auriculae - predstavlja zapaljensko oboljenje perihondrijuma sa skupljanjem gnojnog eksudata izmedu perihondrijuma i hrskavice.Infekcija nastaje kao posljedica povrede ušne školjke ili kanala, inflamacije othematoma ili poslije hirurških intervencija.Simtomi ovog oboljenja su jak bol, crvenilo i otok ušne školjke.
12. Herpes zoster oticus - je oboljenje praceno crvenilom kože ušne školjke, bolom i herpetickim vezikulama koje se javljaju na koži školjke i spoljnjeg ušnog kanala. Izazivac ovog oboljenja je neurotropni virus.
Bolest pocinje jakim bolom u predjelu ušne školjke na koji se kasnije nadovezuju crvenilo kože i pojava vezikula.Ponekad se može javiti oduzetost nervusa facialisa, vrtoglavica i nagluhost (Ramsay - Huntov sindrom).
Tuberculosis auriculae - je danas vrlo rijetko oboljenje, koje može da se javi u formi tuberculoma i lupus vulgarisa. Oboljenje je obicno lokalizovano na lobulusu ušne školjke, kao posljedica bušenja ušiju radi nošenja minduša.
13. Tumori ušne školjke Ovi tumori su : benigni ( dobrocudni ) i maligni (zlocudni ).
Benigni tumori ušne školjke (nastaju iz svih njenih tkiva) su : angiomi, fibromi,.hondromi, ateromi, dermoidne ciste, papilomi i keloidi.
Maligni tumori ušne školjke su : karcinomi, melanomi i sarkomi.
Karcinomi - se javljaju cešce kod starijih osoba, posebno kod muškaraca.Kao predisponirajuci faktor smatra se hronicna iritacija, izloženost suncanim zrakama, promrzline.U pocetku rastu sporo u obliku tvrde bradavice da bi kasnije pokazali izrazito agresivan rast zahvatajuci cijelu ušku.Metastaziraju u regionalne limfne žlijezde vrata.
14. Patologija vanjskog slušnog kanala Urodene anomalije vanjskog slušnog kanala mogu biti sužen ili potpuno zatvoren kanal (stenosis seu atresia meati acustici externi congenita ), udruženi sa anomalijama ostalih dijelova uha ili se javljaju samostalno. Manifestuju se oslabljenim sluhom provodnog tipa.
Povrede vanjskog slušnog kanala - mogu biti direktne i indirektne.
Direktne povrede - nastaju kao posljedica djelovanja oštrih predmeta (igla, cackalica, šibica, šnala ) kod nekontrolisane upotrebe zbog svrbeža.Povrede se mogu desiti i kod nestrucnog vadenja stranog tijela iz vanjskog kanala.
Indirektne povrede - se nalaze u sklopu preloma zaušne kosti.
Bez obzira na uzrok povreda zajednicki su im simptomi bol i krvarenje iz vanjskog slušnog kanala.Ukoliko dode do infekcije ozljede, nastaje otok kože, gnojna sekrecija.
15. Upale vanjskog slušnog kanala Mogu biti lokalne i difuzne, a nastaju djelovanjem lokalnih ili opštih faktora, te njihovom kombinacijom.
Cir ( furunculus, otitis externa circumscripta ) - nastaje kao posljedica stafilokokne infekcije korijena dlake. Javlja se u vanjskom, membranoznom dijelu ušnog kanala.Prisutna je bol koja se pojacava pri žvakanju i prilikom pritiska ispred uha.Ako je zahvaceno više dlacica može vanjski kanal biti zatvoren te postoji nagluhost. Ukoliko se cir spontano otvori (perforira ), kanal može biti ispunjen gnojem, koža je crvena i natecena. Kod pojave sekrecije bolovi se smanjuju.
Difuzne upale ( otitis externa diffusa ) - mogu biti izazvane bakterijama, alergijskom reakcijom, gljivicama.Upala zahvata kožu citavog kanala , a može se javljati kao akutna ili kronicna bolest.Javlja se bol ( spontana ili na dodir spolja ), svrbež , curenje iz kanala, oslabljen sluh.
16. Cerumen obturans - cerumen je ušna smola koja se luci od strane lojnih i ceruminalnih žlijezda kože vanjskog kanala.Ukoliko postoji pojacano lucenje ili nema dovoljno spontane eliminacije, može doci do nakupljanja i stvaranja cepa.
Normalno, cerumen je žuckaste boje, polucvrst, a dužim stajanjem u kanalu dobija mrku boju i cvršcu konzistenciju.
U dodiru sa vodom cerumen bubri i dovodi do zatvaranja kanala i nagluhosti, koju prati autofonija, zujanje i osjecaj punoce u uhu.
17. Exostosis meatus acustici externi - egzostoze predstavljaju lokalno bujanje koštanog tkiva.Vidaju se obicno u ljudi preko 40 godina starosti.Razlog ovog oboljenja je nepoznat, ali se pretpostavlja da je kupanje u hladnoj tekucoj vodi jedan od glavnih razloga. Razlikujemo dva tipa egzostoza: sesilni i difuzni tip.
Sesilni tip - najcešci tip egzostoze.Javlja se obostrano u vidu ogranicenih zadebljanja koštanog dijela kanala.Obicno se jedno zadebljanje nalazi na prednjem, a drugo na zadnjem zidu.
Difuzni tip - predstavlja difuzno zadebljanje koštanog dijela spoljnjeg slušnog kanala.
Bolesnici nemaju smetnje sve dok postoji i najmanja prohodnost spoljnjeg slušnog kanala.Ako se kanal zatvori (cerumen, detritus ), javlja se nagluhost.
18. OBOLJENJA SREDNJEG UHA Kongenitalne malformacije srednjeg uha mogu biti : izolovane i udružene.
kod izolovanih javlja se poremecaj razvoja srednjeg uha ili njegovog sadržaja,
kod udruženih, pored poremecaja razvoja srednjeg uha, srecu se i malformacije kako spoljašnjeg, tako i unutrašnjeg uha.
Udružene malformacije imaju veci klinicki znacaj, jer dovode do oštecenja sluha, što uzrokuje zastoj u razvoju govora, a samim tim i zastoj psihickog razvoja djeteta.
Na srednjem uhu javlja se više tipova anomalija : poremecaj razvoja anulus timpanikusa i bubne opne ili njihov potpuni nedostatak, poremecaj razvoja slušnih košcica, suženje ili potpuni nedostatak bubne duplje kada je ova zamjenjena spongioznom kosti.
19. Neke od ovih malformacija udružene su s poremecajem razvoja spoljnjeg uha, unutrašnjeg uha ili malformacijama lica.Kod ove djece postoji umjerena ili jako izražena nagluhost.Kada je unutrašnje uho intaktno postoji dobra kohlearna rezerva što obecava uspjeh u rehabilitaciji.
Kada je u pitanju obostrana anomalija, koja je pracena teškim oštecenjem sluha, potrebno je rehabilitaciju ( uz pomoc individualnog slušnog aparata ) sprovoditi vec poslije prve godine života da bi se na vrijeme razvio govor.
20. Povrede srednjeg uha U srednjem uhu mogu biti povrijedeni samo pojedini elementi ( bubna opna ili košcice ), ili postoje udružene povrede zidova srednjeg uha i njegovog sadržaja.
Faktori koji dovode do povreda srednjeg uha su fizicke ili hemijske prirode.
Povrede bubne opne - mogu biti uzrokovane dejstvom mehanicke sile, hemijskim sredstvima ili termickim noksama. One nastaju :
pri vadenju stranih tijela iz spoljašnjeg slušnog kanala,
pri nepažljivom ispiranju spoljašnjeg slušnog kanala,
pri cackanju uha oštrim predmetima ( igla, šibica itd. ),
pri grubom produvavanju Eustahijeve tube,
prilikom zapadanja kapi rastopljenog metala u spoljašnji slušni kanal ( pri zavarivanju metala ),
usljed opekotina i korozija bubne opne korozivnim hemijskim supstancijama,
indirektno, povrede bubne opne mogu nastati usljed naglog povecanja pritiska vazduha u spoljašnjem slušnom kanalu ( udarac po uhu, eksplozija i skakanje u vodu ).
21. Bolesti bubnjica Myringitis – je upala bubnjica koja se nadovezuje na upale zvukovoda i srednjeg uha, ili je izazvana fizikalnim ili hemijskim podražajima.
Idiopatski oblik je rijedak.Akutni oblik nastupa s brzim razvijanjem upalnih simptoma.Bubnjic u tom stanju može imati razlicit izgled, što zavisi od stupnja i vrste upale.
Kod myringitis bullosa vide se mali serozni mjehurici.Eksudat se iz tih mjehurica može spontano resorbirati, ili mjehuric može puknuti.
Na njegovom mjestu nastaju erozije ili perforacije, koje brzo zarastaju.
Tuberkuloza bubnjica ( kao i tuberkuloza srednjeg uha ) sekundaran je proces.Kod tuberkuloze srednjeg uha bubnjic može biti pošteden.Milijarni se tuberkuli rijetko vide na bubnjicu, i to više u djece nego u odraslih.
22. Najcešca posljedica oboljenja bubnjica je nagluhost provodnog tipa.Nastaje od smetnja provodenja zvucnih podražaja preko aparata timpano - osikularne transmisije, tj. bubnjica i sistema slušnih košcica.
Zatvaranje perforacije sa umjetnim bubnjicem u nekim slucajevima poboljšava sluh, a osim toga može djelovati na smanjenje perforacije i sekrecije iz srednjeg uha.
Kod audiometrijskog ispitivanja može se na taj nacin saznati da li je nekoj nagluhosti uzrok u perforaciji bubnjica, ili su tome krive lezije slušnih košcica, bubnjišta, ili poremecaji na fenestrama.
23. Akutna zapaljenja srednjeg uha