BAROK od 17. do sredine 18.stoljeća

1. BAROKod 17. do sredine 18.stoljeća Barok je razdoblje od 17. do sredine 18. stoljeća. Sama riječ Barok potječa od portugalske riječi barroco a znači "nepravilan biser".

2. Društvo U razdoblju baroka društvo je bilo feudalno. Na vrhu društva pojedinih država nalaze se carevi i kraljevi, a na dnu je kmetstvo. Između tih dviju krajnosti – plemstva i kmetstva – postoji građanstvo. Građanstvo se bavi proizvodnjom, trgovinom, prometom i bankarstvom.

3. Država

4. Kršćanska crkva Katolička crkva borila se protiv reformacije kojom je Martin Luther pokušao unijeti duhovnu i strukturalnu promjenu crkve što je dovelo do reformiranog kršćanstva.

5. Arhitektura

6. . Umjetnost

7. Znanost Talijanski fizičar i astronom Galileo Galilei usavršava teleskop i otkriva da prostor nema granica, već da je prostor beskrajan.Isaac Newton, engleski znanstvenik, postavlja zakone gibanja tijela: gravitaciju i dinamiku.

9. Književnost Književnost je obilježena čestom upotrebom metafora, kontrasta, parabola i hiperbola, a važna stilska figura je concetto(končeto), odn. spajanje naizgled nespojivih pojmova kako bi se postigla duhovnost.

10. U 17. st. Dalmacija je pod Mlecima, Turci su zauzeli Slavoniju, a preostali dio je pod Habsburgovcima. Slobodan je samo mali dio uz Dubrovačku Republiku. U razdoblju baroka Dubrovnik je centar književnog razvoja. Tako se pod utjecajem Dubrovnika počinje izdvajati štokavsko narječje, Bartol Kašić, 1604. godine izdaje «Hvatsku gramatiku» te postavlja temelje hrvatskog jezika. Književne vrste koje se razvijaju su: Ilirika, Epika i Drama.

11. Važne ličnosti • Važne ličnosti: • Isaac Newton, engleski fizičar i znanstvenik • Galileo Galilei, talijanski astronom i fizičar • Luj XIV, francuski vladar (1661. u Parizu otvara prvu plesnu školu) • barokni književnici u Hrvatskoj: Fran Krsto Frankopan, Katarina Zrinska i Petar Zrinski • Ivan Gundulić, hrvatski pjesnik

12. GLAZBA BAROKA (17. i prva polovica 18. stoljeća) Najvažnije novosti baroka su opera i koncert Najomiljenija zabava na dvoru bila je opera

13. Razlikujemo dvorsku i crkvenu glazbu, tj. svijetovnu i duhovnu Slušni primjer: J.S.Bach: Brandenburški koncert br.2, I.stavak G.F.Handel: Messiah For unto Us a Child is born

14. Tonska građa više nisu stari načini već dur i mol tonaliteti.Ritam ima neprekidan tijek koji podsjeća na zvuk rada motoraNe koriste se postupni prijelazi crescendo – decrescendo već nalazimo nagle izmjene tihog (p) u glasno (f) ili fortea u piano – plošna dinamika. Žena je mogla postati operna pjevačica, ali nije mogla svirati u orkestru.

15. Prema broju izvođača razlikujemo solističku glazbu od komorne i orkestralne glazbe. (razlika između komorne i orkestralne glazbe bila je samo u broju izvođača). Solistička glazba namijenjena je orguljama, violini ili čembalu. Komorna i orkestralna glazba,(razlika je samo u broju izvođača), namijenjena je za gudače kojima su dodavali i poneki puhački instrument. S obzirom na velik broj izvođača u orkestru neophodan je bio dirigent. Dirigent se pojavljuje u opernom kazalištu. Dirigent je imao veliku palicu kojom je udarao o pod te tako označavao taktove doba.

16. Hrvatska U Hrvatskoj, u tadašnje vrijeme, postojala su tri crkvena reda: isusovci, pavlini i franjevci. Zapisivali su jednostavne duhovne pjesme. Tako je 1644.god. nastala Pavlinska pjesmarica. U svom stvaralaštvu isusovci su se oslanjali na narodne popijevke. Tako npr ispod popjevke Posejal sem bažulek potpisuju tekst Zdravo budi Marija.

17. Monodija Monodija označava pjevanje glavne melodije a prati je basso continuo - orgulje, čembalo ili orkestar. U monodiji se ističe pojedinac i jasno se mogu razumijeti riječi. Skladatelji su veliku važnost usmjeravali na odnos teksta i glazbe. Uz pojavu monodije veže se nastanak opere. U baroku opera je bila najomiljenija zabava plemića, a kasnije i građana. Monodija se širi i u crkvenu glazbu, pa nastaju oratorij i kantata, a zatim i u instrumentalnu sonatu. U Hrvatsku monodiju je uveo Ivan Lukačić. Slušni primjer: I.Lukačić: Canite et psalite omnes populi (Pjevajte i svirajte svi narodi)

18. Polifonija Polifonija je način skladanja u kom su sve dionice ravnopravne, jer svaka dionica donosi samostalnu melodijsku liniju. Samostalnost glasova skladatelji ostvaruju postupkom imitacije (nakon izlaganja u jednom glasu tema se ponavlja u drugom glasu). Fuga (lat. bijeg) najsavršeniji je oblik polifonije. Slušni primjer: J.S.Bach Fuga u c-molu

19. Homofonija • Homofonija je način skladanja u kom glavnu melodiju, najčešće u najvišem glasu, prate ostali glasovi u akordima. • Efektne kontraste skaldatelji su postizali izmjenom homofonih i polifonih odlomaka. • Slušni primjer: J.S.Bach • Muka po Mateju br. 54. ili55.

20. Basso continuo Javlja se basso continuo. Njega izvode dva instrumenta violončelo i čembalo ili orgulje. Svira se na način da se lijevom rukom svira ista basova linija dok se desnom rukom izmišlja melodija i svira je (improvizira).

21. Najveći napredak imala je gradnja gudačkih instrumenata, te je graditeljstvo gudačkih instrumenata postalo pravo umijeće. Na taj način u središte dolazi instrumentalna glazba. Vokalnoj glazbi pridodaje se instrumentalna pratnja. Takova glazba naziva se vokalno-instrumentalna glazba. U baroku su nastala tri vokalno- instrumentalna oblika: opera, oratorij i kantata. Preuzeti vokalni oblici, iz razdoblja renesanse, misa, motet i pasija dobivaju iinstrumentalnu pratnju pa i oni postaju vokalno-instrumentalne skladbe Slušni primjer: motet Ivan Lukačić: Cantabo Domino

22. nastaju novi gl. oblici instrumentalne glazbe: koncert (solistički koncert, concerto grosso), sonata i suita • Riječ koncert ima dvojako značenje : tal. concertareznači natjecati se, sukobiti, a druga riječ je conserere što znači slagati se, uskladiti. Tako se u koncertu suprotstavljaju jedan ili više solista sa orkestrom. • postoje dvije vrste koncert: concerto grosso i solistički koncert. • u concertu grossu (tal. veliki koncert) izmjenjuje se manja skupina solista nazvana concertino (tal. mali koncert), s orkestrom Tutti(tal.-svi) • concertino su sačinjavali dva do četiri instr. Tutti čine gudači i čembalo. • Slušni primjer: J.S.Bach • Brandenburški koncert br. 5 u D-duru

23. Solistički koncert Solistički koncert nastaje smanjenjem solističke skupine concertina na jednog solistu u concertu grossu. Obično ima tri stavka: brzi-polagani-brzi. Slušni primjer: Antonio Vivaldi: Koncert za violinu i gudački orkestar "Proljeće"

24. Suita je niz stiliziranih plesnih stavaka koji su poredani po kontrastima: mjere, tempa i ugođaja. Najčešći slijed stavaka suite je: allemande, courante, sarabande i gigue. Allemande – podrijetlom iz Njem. umjerenog tempa i stalnog ritmičkog toka i bogato ukrašene melodije. Courante je najbrži suitni stavak, potječe iz francuske Sarabande potječe iz južne Amerike i u 16. st. dolazi u Španjolsku. polaganog je tempa i svečanog ugođaja.. Gigue potječe od živahnog seljačkog plesa, koji postoji još i danas u Irskoj. Suite su svirali na dvorskim koncertima, u privatnim kućama, za vrijeme objeda ili vrtnih zabava. Slušni primjer: G.F.Handel: Suita za čembalo u d-molu

25. Početkom 17.st. u Italiji se javljaju novi gl- oblici.: • sonata (tal. sonare- svirati) skladba za sviranje na gudačkim instrumentima • toccata (tal. toccare – dirati),, gl. za instr. s tipkama • kantata(tal. cantare – pjevati) skladba za pjevanje • Slušni primjer: Johann Sebastijan Bach • Toccata i fuga u d-molu za orgulje