11. RIZIK, NEIZVJESNOST I TEORIJA IGARA

1. 11. RIZIK, NEIZVJESNOST I TEORIJA IGARA dr. Svetislav Polovina

2. NEIZVJESNOST • U dosadašnjoj analizi ekonomski subjekti su donosili svoje odluke pri pretpostavci potpune i pravodobne informiranosti. • Potpuna informiranost je omogućavala donošenje najboljih odluka kao i izbor najpovoljnije alternative. • U stvarnosti to nije tako jer se ekonomski subjekti suočavaju s neizvjesnošću što u njihove odluke unosi elemente rizika pa je donošenje odluka puno složenije i teže nego u teoriji.

3. SPEKULATIVNI POSLOVI • Spekulativni poslovi su oni koji u sebi sadrže određeni stupanj rizika i kojima se dobra premještaju iz vremena i mjesta izobilja u vrijeme i mjesto oskudice. • Spekulativnim poslovima se bave spekulanti koji kupuju dobra po nižim cijenama i preprodaju ih po višim kako bi ostvarili profit • Visina njihovog profita je u tijesnoj korelaciji s visinom rizika. Što je rizik viši to je veći profit ali i mogućnost gubitka.

4. KARAKTER SPEKULATIVNIH POSLOVA • Iako su spekulativni poslovi kao i sami spekulanti bili od pamtivijeka predmetom društvene osude spekulanti obavljaju pozitivnu društvenu funkciju jer omogućavaju izravnavanje cijenasprečavajući njihovo divljanje koje bi zasigurno nastupilo u vremenu obilja odnosno oskudice • U svom poslu spekulanti se vode isključivo osobnim interesom unaprjeđujući istovremeno i društveni interes.

5. ARBITRAŽA • Arbitraža je najjednostavniji spekulativni posao a sastoji se od istovremene kupnje na jednom mjestu i prodaje na drugom mjestu. • Želi li spekulant izbjeći rizik to čini operacijom ograđivanja, tj. zaključivanjem posla s protivnim djelovanjem u odnosu na arbitražu.

6. GRAF IZJEDNAČAVANJA CIJENA PUTEM SPEKULATIVNIH POSLOVA Primjer efekata spekulativnih poslova Tržišna cijena Spekulativna cijena PROLJEĆE JESEN PROLJEĆE JESEN

7. JOŠ O SPEKULANTIMA • Pored svoje funkcije izjednačavanja cijena spekulanti su zaslužni i zbog toga što su za razliku od drugih spremni preuzeti rizik i snositi posljedice neizvjesne budućnosti • Oni su prosto osobe sklone riziku i hazardu.

8. OSOBE SKLONE I NESKLONE RIZIKU • Osobe sklone riziku su one kod kojih je osjećaj zadovoljstva dobitka jednog iznosa veći od osjećaja nezadovoljstva zbog gubitka isto tolikog iznosa. • Osobe nesklone riziku su one kod kojih je osjećaj nezadovoljstva i straha zbog gubitka jednog iznosa veći od osjećaja zadovoljstva zbog dobitka isto tolikog iznosa • Broj prvih je neuporedivo manji od ovih drugih

9. DIVERZIFIKACIJA RIZIKA • Da bi se rizik po pojedincu umanjio on se mora diverzificirati odnosno raspršiti na puno lica putem tržišta • Procesom diverzifikacije rizik neprihvatljiv pojedinoj osobi zbog svoje visine raspršivanjem na puno osoba postaje manji i prihvatljiv. • Glavni oblik diverzifikacije je osiguranje

10. OSIGURANJE (1) • Osiguranje je klađenje između osiguranika i osiguravatelja. • Osiguranik se kladi da će se događaj dogoditi a osiguravatelj da neće. • Ako se događaj ne dogodi osiguranik gubi uplaćenu premiju osiguranja a ako nastupi osiguravatelj gubi iznos dogovoren pri sklapanju osiguranja.

11. OSIGURANJE (2) • Vjerovatnost da će se osigurani događaj dogoditi veoma je mala tako da uplaćena premija praktično predstavlja sigurni gubitak • Međutim kako je većina ljudi nesklona riziku oni radije prihvaćaju mali i sigurni gubitak nego da se izlože mogućoj katastrofi pa zato plaćaju osiguranje.

12. UVJETI PROFITABILNOG OSIGURANJA • Ti uvjeti su vrlo strogi: • 1. osiguranje mora obuhvatiti veliki broj slučajeva kako bi se rizik mogao diverzificirati na što veći broj osoba. • 2. slučajevi moraju biti međusobno neovisni • 3. slučajevi moraju biti lišeni moralnog hazarda.

13. MORALNI HAZARARD • Pod moralnim hazardom se podrazumijeva čin kojim osiguranik radi ostvarenja financijske koristi sam izazove pojavu radi koje se osigurao. • PRIMJER: Osigurate kuću protiv požara pa ju sami zapalite da bi dobili ugovoreni iznos od osiguravatelja.

14. PRINUDNO OSIGURANJE • Ako uvjeti iz slide-a 12 ne postoje tada država umjesto dobrovoljnog uvodi prinudno, obvezno osiguranje za sve. • Privatni kapital nije zainteresiran za ove vrste rizika zbog visoke cijene osiguranja i nepovoljne selekcije.

15. TEORIJA IGARA • Teorija koja analizira načine kako dva ili više igrača među kojima postoji strateška interakcija trebaju voditi svoju poslovnu politiku. • Nju je razvio John von Neumann (1903-1957) u svom radu “The Theory of Games and Economic Behavior”

16. FAZE ANALIZE ZASNOVANE NA TEORIJI IGARA • Analiza zasnovana na teoriji igara pretpostavlja tri slijedeće faze: • 1. identifikacija igrača • 2. definiranje različitih akcija i strategija koju će primijeniti igrači • 3. popunjavanje matrice rezultata

17. IDENTIFIKACIJA IGRAČA • U ovoj fazi se utvrđuje broj igrača (najmanje dva) kao i njihova imena.

18. DEFINIRANJE STRATEGIJE • Prigodom definiranja i izbora strategije svaki igrač mora odrediti svoje ciljeve uz pretpostavku da se protivnički igrač ponaša strategijski i u svom najboljem interesu. • Primjeni li se strategija s najboljim ishodom neovisno o strategiji protivnika tada je riječ o dominantnoj strategiji. • Primjene li oba igrača dominantnu strategiju ishod je dominantna ravnoteža

19. PRIMJER MATRICE REZULTATA KOD IGRE RATA CIJENA IGRAČI: Mercator i Getro M E R C A T O R Rat cijena Normalna cijena A 10 $ B - 100 $ Normalna cijena 10 $ - 10 $ GETRO C -50 $ - 10 $ D Rat cijena - 100 $ - 50 $

20. DILEME KOD IGRE RATA CIJENA • Temeljna dilema je kakvu politiku cijena voditi: a) da li određivati normalne cijene ili b) obarati cijene izazivajući rat cijena. • Slučaj A: Mercator i Getro određuju normalne cijene i polučuju profit od 10 $ svaki. • Slučaj B: Mercator obara cijene stvarajući svjesno gubitak od 100 $ kako bi otjerao Getro s tržišta. Getro zadržava normalnu cijenu ali zbog gubitka tržišta ostvaruje gubitak od 10 $. • Slučaj C: Getro obara cijene stvarajući gubitak od 100 $. Mercator zadržava normalnu cijenu ostvarujući gubitak od 10 $. • Slučaj D: Mercator i Getro uzajamno obaraju cijene stvarajući gubitak od 50 $ svaki

21. ZAKLJUČAK IZVEDEN IZ IGRE RATA CIJENA • Pojedinačno obaranje cijena kao i uzajamno obaranje cijena donosi veće ili manje gubitke pa je za oba igrača jedino prihvatljiva strategija normalnih cijena. • Zaračunavanje normalnih cijena je dominantna strategija za oba poduzeća u igri rata cijena.

22. NASHOVA RAVNOTEŽA • Nashova ravnoteža je ona u kojoj ni jedan igrač ne može poboljšati svoj rezultat pri zadanoj strategiji drugog igrača. • Drugim riječima , ako je zadana strategija igrača A, igrač B ne može učiniti ništa bolje kao i obrnuto. • Nashova ravnoteža se naziva i nekooperativnom ravnotežom jer svaka strana bira svoju strategiju bez tajnog pregovaranja i međusobnog kooperiranja.

23. PRIMJER NASHOVE RAVNOTEŽE • Igrači : Mercator i Getro M E R C A T O R Monopolska cijena Normalna cijena A 200 $ B 150 $ Monopolska cijena 100 $ - 20 $ GETRO - 30 $ 10 $ D C D Normalna cijena 150 $ 10 $

24. ANALIZA PRIMJERA NASHOVE RAVNOTEŽE • Za oba igrača je najpovoljnije kada odrede monopolske cijene. Međutim to pretpostavlja međusobni dogovor i poštovanje dogovorenog (slučaj A) • Ako jedan od igrača odredi monopolsku cijenu a drugi igrač ga ne slijedi već određuje normalnu cijenu, takav potez donosi siguran gubitak (slučaj B i C) • Za svakog igrača je najpovoljnija strategija normalnih cijena jer njom postižu profit neovisno da li konkurent odredi monopolsku ili normalnu cijenu (slučaj D – Nashova ravnoteža)

25. SURADNIČKA RAVNOTEŽA • Suprotan slučaj Nashovoj ili nesuradničkoj ravnoteži je slučaj suradničke ili kooperativne ravnoteže. • Ona se javlja kada obje strane dogovaraju strategiju koja im daje najpovoljniji rezultat. • Najpoznatiji primjer suradničke ravnoteže je tzv. zatvorenikova dvojba u kojoj se dominantna ravnoteža postiže zajedničkom suradnjom

26. MATRICA REZULTATA KOD IGRE ZATVORENIKOVA DVOJBA • Igrači : David i Ronald D A V I D Priznati Ne priznati A B 5 10 Priznati 5 0 RONALD C D 0 1 Ne priznati 1 10

27. ZATVORENIKOVA DVOJBA (1) • David i Ronald su osumnjičeni za pljačku banke, uhapšeni i smješteni u odvojene ćelije. Policija nema čvrste dokaze za podizanje optužbe osim što je obojici dokazan prometni prekršaj. • Policija može dignuti optužbu jedino na temelju njihovih priznanja. • Ako obojica ne priznaju bit će zbog prometnog prekršaja kažnjeni po godinu dana zatvora (slučaj D) • Ako obojica priznaju dobit će svaki 5 godina zatvora zbog pljačke banke (slučaj A) • Ako samo jedan od njih prizna bit će oslobođen dok će drugi biti osuđen na 10 godina zatvora.

28. ZATVORENIKOVA DVOJBA (2) • Nashova ravnoteža se ostvaruje u slučaju A kada oba igrača priznaju. • Oba igrača priznanjem dobivaju manje kazne ne reskirajući strožu kaznu za slučaj nepriznanja. • Najpovoljniji rezultat za obojicu bi bio nepriznanje krivice ali tako nešto pretpostavlja međusobno dogovaranje i sigurnost da onaj drugi neće priznati.