290 likes | 1.36k Views
“JA” PORUKE I AKTIVNO SLUŠANJE. DIDAKTIKA Dr.sc. Elvi Piršl Sveučilište Jurja Dobrile u Puli. 1. “JA” PORUKE. “Ja – poruke” su obavijesti s visokim udjelom samoočitovanja. “Ja – porukama” izlažemo dio vlastitoga unutarnjeg života.
E N D
“JA” PORUKE I AKTIVNO SLUŠANJE DIDAKTIKA Dr.sc. Elvi Piršl Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
1. “JA” PORUKE • “Ja – poruke” su obavijesti s visokim udjelom samoočitovanja. • “Ja – porukama” izlažemo dio vlastitoga unutarnjeg života. • “Ja – poruka” u suprotnosti je s “Ti-porukom” kojom izjavljujemo nešto o drugome.
1. 1. Bitni kriteriji “Ja” poruka • Mogu s velikom vjerojatnošću pobuditi želju za promjenom ponašanja. • Smanjuju na minimum negativno vrednovanje sugovornika. • Ne određuju unaprijed odnos.
1. 2. Elementi “Ja” poruka • Poruke u prvom licu počinju s “kada, ako”. • Drugielement govori oočevidnomilikonkretnom učinku na nastavnika (sugovornika) uzrokovan specifičnim ponašanjem opisanim u prvom dijelu poruke. • Treći element ja-poruke iskazujeosjećaje nastavnika koje u tom trenutku osjeća zbog jednog odbijajućeg ponašanja.
Primjer I. • Kada pričate za vrijeme mojih vježbi (predavanja), to me ometa dok govorim jer mislim da Vas nije briga za ono što govorim. • Ako stavljate noge izvan klupe, u sredini prolaza (opis ponašanja), mogu se spotaknuti (očevidan učinak) te me strah da se mogu udariti ili pasti (osjećaj).
Primjer II. • Tako bih rado s Tobom popričao! • Stvarno Te volim! • Ja bih to učinio ovako! • Žao mi je, da me nisi shvatio! • Drugi puta ću se bolje potruditi!
2. “TI” - PORUKE • “Ti” poruke nude gotova rješenja, koriste se kod: • vrijeđanja, napadanja, predbacivanja, osuđivanja, dijagnosticiranja, etiketiranja, okrivljavanja, ocjenjivanja, kažnjavanja. • Odnose se na druge. Potiču obrambene mehanizme, defenzivnu komunikaciju ili protunapad.
Primjer • Opet kasniš! • Koliko puta sam ti rekao da to ne činiš! • Budalo, otvori oči i koncentriraj se! • Prestani me gnjaviti! • Moraš biti bolji!
ZAKLJUČAK • “Ja” poruke privlače i aktiviraju. • S iskrenim “Ja” porukama ljude privlačimo sebi i onome što im govorimo! • “Ti” poruke odbijaju i pasiviziraju. • S “Ti” - porukama ljude odbacujemo od sebe i udaljavamo od onoga što im nudimo!
3.AKTIVNO SLUŠANJE • Razlog zbog kojeg imamo dva uha a samo jedna usta je da bismo mogli više slušati a manje govoriti. • Latinska poslovica • Većina ljudi smatra da je slušanje nešto što se samo po sebi podrazumijeva i vjerojatno bi ih pitanje znaju li slušati prilično iznenadilo. To je zbog toga što sposobnost komuniciranja obično vežu uz sposobnost govorenja, iako je za dobru komunikaciju podjednako važno znati i dobro slušati i dobro gledati.
Slušanje je komunikacijska vještina koja uključuje usmjeravanje pažnje, interpretiranje i zapamćivanje onoga što smo čuli. • Aktivno slušanje zahtijeva od nas da se “uživimo” u osobu koja nam govori i da razumijemo komunikaciju s njene točke gledišta. • Jednom riječju, aktivno slušati znači: • slušati usredotočeno, • slušati s empatijom i prihvaćanjem druge osobe, te • slušati odgovorno tj. uložiti napor da u potpunosti razumijemo što nam druga osoba govori.
3. 1. Naučiti što bolje slušati • Većina ljudi ne zna slušati. Osnovni cilj pravog slušanja je shvatiti sugovornika, a ne slušati ga tek toliko da bismo od njega oteli riječ ili dobili priliku napasti ga. To ne znači da ćemo stalno šutjeti. Možemo i aktivno reagirati pa tada govorimo o tehnici aktivnog slušanja.
3. 2. Što znači aktivno slušati? • Odlučite da ćete slušati! • Gledajte sugovornika u oči! • Pitajte! • Parafrazirajte! • Nemojte previše govoriti! • Nemojte prekidati! • Iskoristite šutnju! • Izbjegavajte pokrete koji ometaju!
3. 3. Karakteristike aktivnog slušanja • Potiče pročišćavanje osjećaja. • Pomaže da postanemo manje zaplašeni negativnim osjećajima. • Pomaže u rješavanju problema. • “Ostavlja loptu u rukama sugovornika”.
3. 4. Gledišta koja zahtijevaju aktivno slušanje • Htjeti čuti što sugovornik ima reći. • Htjeti pomoći sugovorniku u tom trenutku. • Biti uistinu sposobni prihvatitinjegoveosjećaje. • Imati povjerenje u sugovornikovu sposobnost upravljanja svojim osjećajima. • Uvidjeti kako su osjećaji prolazni, nestalni. • Svakog sugovornika treba gledati kao nekoga odvojenogodnas.
Vježba • Profesor:Mario, uvijek kasniš i to mi predstavlja problem. Naime, kada god uđeš sa zakašnjenjem, bilo što da radim, moram se zaustaviti u svom poslu. To me dekoncentrira i smeta mi. • Student: Da. Činjenica je da sam u posljednje vrijeme imao puno posla i da koji put ne stignem na vrijeme. • Profesor: .......(nastavite razgovor primjenjujući Ja – poruke i aktivno slušanje)