830 likes | 1.23k Views
Građevinsko-arhitektonski fakultet Sveučilišta u Splitu Katedra za prometnice i geodeziju PROMETNA TEHNIKA. Prometno planiranje, prometne analize, projektiranje prometnica . Prometno planiranje. Prometno planiranje i namjena površina su usko povezani i moraju se sagledati zajedno
E N D
Građevinsko-arhitektonski fakultet Sveučilišta u Splitu Katedra za prometnice i geodeziju PROMETNA TEHNIKA
Prometno planiranje, prometne analize, projektiranje prometnica
Prometno planiranje i namjena površina su usko povezani i moraju se sagledati zajedno • Planiranje predstavlja donošenje odluke na temelju prikupljenih i analiziranih podataka • Različiti vidovi prijevoza moraju biti integrirani sa ciljem postizanja optimalnog transportnog sustava • Prometno planiranje se mora sagledati kao integralni dio šireg procesa planiranja. U prošlosti se, prečesto, smatralo da rješenja u transportu predstavljaju jedini način za rješenje transportnih problema…. Prometno planiranje mora biti sagledano u interakciji s planiranjem namjene površina što zahtijeva multidisciplinarni pristup analizi i jasnoj viziji tipa grada ili zajednice u kojoj želimo živjeti" – Bannister 1994.
PROMETNO PLANIRANJE • Značaj prometa: složenost, sveobuhvatnost, ovisnost • Promet ima značajnu ulogu u gospodarskom razvoju države, razvoju gradova, pokretljivosti stanovništva, organizaciji i korištenju prostora, kvaliteti okoliša. • U samim začecima prometnog planiranja (pedesetih godina 20. stoljeća) zasebno su se planirali pojedini dijelovi prometnog sustava: • cestovni • željeznički • riječni i pomorski • Avionski • Razvoj suvremenog svijeta, te značajno povećanje prijevoza robe i putnika povećalo je složenost rješavanja prometnih problema te međuovisnost različitih vidova prometa unutar prometnog sustava što je rezultiralo potrebom za sveobuhvatnim planiranje prometa.To uključuje istovremenu analizu i planiranje svih vidova prometa robe i putnika. Pri tome, sami prometni sustav treba razmatrati kao dio šireg sustava (prostorne organizacije-država) sa svojim ekonomskim i društvenim obilježjima.
Sveobuhvatni proces prometnog planiranja zahtijeva da provedenim analizama budu obuhvaćeni svi socijalno–demografski i ekonomski faktori koji uvjetuju veličinu i smjerove kretanja ljudi i roba, da procjene buduće prijevozne potražnje budu izrađene za sve vrste prijevoza (javni i privatni; osobe i robe; za sve vidove prometa: cestovni, željeznički...). Suvremene metode prometnog planiranja moraju se usredotočiti na odnose, odnosno uzajamnu interakciju između prometnog sustava i njegova okruženja, što određuje veličinu i razmještaj buduće prijevozne potražnje kao i način njezina podmirenja. Sustavno istraživanje prometa se, u svijetu, počelo provoditi prije pedesetak godina, a bilo je potaknuto napretkom tehnologije te naglim porastom broja prijevoznih sredstava što je uzrokovalo daljnji razvoj gradova te značajna ulaganja u prometne infrastrukturne građevine.
Povezanost prometa s drugim djelatnostima te uloga prometa u gospodarstvu društva • Postupak prometnog planiranja temelji se na procjeni buduće prijevozne potražnje, odnosno na predviđanju utjecaja što će ga izazvati različite razvojne politike na njenu veličinu i razmještaj. • Temeljni postupak za sve vrste prometnog planiranja svodi se na analizu dosadašnjeg razvitka prometa i njezinu povezanost sa socijalno-demografskim i ekonomskim karakteristikama društva, prognozu rasta stanovništva i gospodarskog razvoja, pretvaranje tih podataka u veličinu budućeg prometa i odgovarajuće prijevozne ponude te na testiranju i vrednovanju dobivenih rezultata za planirane varijante prometnog sustava.
2. RAZVOJ PROMETNOG PLANIRANJA • Sustavno istraživanje prometa se, u svijetu, počelo provoditi prije pedesetak godina, a bilo je potaknuto napretkom tehnologije te naglim porastom broja prijevoznih sredstava što je uzrokovalo daljnji razvoj gradova te značajna ulaganja u prometne infrastrukturne građevine. • Razvoj postupaka prometnog planiranja je posljedica naglog razvoja gradova i tehnološkog napretka te povećanja broja vozila i broja putovanja. Razvoju prometnog planiranja su pridonijela velika ulaganja u prometnu infrastrukturu, opći društveni interes za kvalitetom prometne povezanosti, neusklađeni odnosi između ponude i potražnje za prijevozom kao i neusklađeni odnosi između korištenja različitih vidova prijevoza. • Uz poboljšanje kvalitete i sigurnosti odvijanja prometnih tokova, optimalnim rješenjem prometne povezanosti i korištenja prijevoznih sredstava utječe se i na veličinu buke, čistoću zraka i vodotoka, očuvanje zelenila, krajobraznih i spomeničkih vrijednosti te smanjenje troškova. • Prvi počeci planiranja temeljili su se na jednostavnom ekspandiranju dotadašnjih stopa rasta prometa i shematskom prikazu prostorne razdiobe putovanja u obliku tabelarnih prikaza o izvorištima i odredištima putovanja. • Početke ozbiljnijeg pristupa prometnom planiranju predstavlja otkriće veze između namjene površina i putovanja. Ovaj pristup je uspješno primijenjen pri izradi prometnih studija za velike gradove u USA; Detroit i Chicago .
Temeljna premisa svih studija je da se na temelju planiranih namjena površine za neku ciljnu godinu (najčešće 20 godina) može prilično dobro prognozirati buduća prometna potražnja. • Općeniti postupak se ukratko može opisati na slijedeći način: Napravi se nekoliko alternativnih planova za ciljnu godinu koji uključuju različite odnose učešća javnog i privatnog prijevoza. Zatim se operativne karakteristike svake varijante procjenjuju u obliku prikaza prometnih tokova na planiranoj mreži prometnica i bira se optimalna na temelju kriterija kolektivne koristi za sve korisnike (što uključuje vrijeme i kvalitetu putovanja, zatim troškove izgradnje i održavanja prometnog sustava te troškove prijevoza).
Znanstveni pristup planiranju prometa omogućen je time što su uočene slijedeće zakonitosti u njegovom odvijanju: • Masovnost pojave prometnih kretanja pri čemu postoje određene pravilnosti u odvijanju kretanja: ona su mjerljiva, redovna i ustaljena te uravnotežena po izvorištima i odredištima, odnosno postoje vremenska (vidi primjer na slici 7) i prostorna kolebanja koja odražavaju određena pravila ponašanja. • Uočeno je da namjena površina, demografsko-socijalne i gospodarske karakteristike društva utječu na veličinu te prostornu i vremensku razdiobu kretanja. Slika: Primjeri vremenske razdiobe prometnih kretanja
Obilježja prometa važna za prometno planiranje • Najvažnija obilježja prometa na temelju kojih su se razvile metode i postupci planiranja su slijedeći: • Prijevoz je usluga koja nastaje kao posljedica potrebe za premještanjem robe i ljudi. (Velika vremenska i prostorna kolebanja veličine prijevozne potražnje otežavaju utvrđivanje potrebne veličine i razmještaja prijevoznih kapaciteta koji moraju biti osigurani na mjestu i u vrijeme potražnje.) • Prijevozna potražnja je izvedena potražnja jer postoji međuovisnost prijevozne potražnje i društveno-gospodarskih karakteristika promatranog područja. (S porastom broja stanovnika, zaposlenih i standarda te povećanjem proizvodnje raste potreba za prijevozom i obratno. Uz to, veličina potražnje ovisi o prostornom rasporedu sirovina, mjesta njihove prerade, udaljenosti i sastavu tržišta te o razmještaju stanovništva i njegovoj pokretljivosti. Također i kvaliteta raspoloživih prometnih kapaciteta utječe na povećanje gospodarskih aktivnosti) • Razlike u obilježjima pojedinih vidova prometa uzrokuju njihovu komplementarnost ili konkurentnost. Komplementarnost se javlja u slučajevima kada kretanje od ishodišta do odredišta zahtijeva, ili je optimalno obaviti, korištenjem različitih vidova prijevoza u više etapa. Konkurentnost se javlja kod putovanja kod kojih postoji mogućnost izbora koji se vrši na temelju usporedbe cijene, duljine, broja etapa i kvalitete prijevoza robe ili putnika).
3. POVEZANOST PUTNIČKOG PROMETA I DRUŠTVENO-DEMOGRAFSKIH OBILJEŽJA ZAJEDNICE • Prometna potražnja nastaje na mjestima gdje je mjesto stanovanja i stalnog boravka daleko od mjesta ostalih aktivnosti (posao, trgovina, škola, rekreacija, kino, bolnica….). Faktori koji utječu na veličinu i razmještaj prijevozne potražnje mogu se svrstati u one uvjetovane društveno-gospodarskim razvojem (stanovništvo, standard, razmještaj i veličina namjena površina…) i u faktore uvjetovane ponudom prometnog sustava (veličina, sastav i smještaj prometne mreže, ponuda prijevoznih sredstava …). • Najvažnija obilježja društveno-gospodarskog razvitka koji utječu na veličinu i razmještaj prijevozne potražnje su: • Veličina mjesečnih primanja (osim na povećanje broja dnevnih putovanja primanja utječu i na svrhu putovanja te izbor prijevoznog sredstva) • Veličina i sastav stanovništva (najčešće varijable koje se povezuju s brojem i vrstom putovanja te izborom prijevoznog sredstva su: ukupan broj stanovnika, prosječan broj osoba po kućanstvu, dob, spol, sastav prema zanimanju, zaposlenost. Npr. dobni sastav utječe na broj putovanja, svrhu putovanja, izbor prijevoznog sredstva)
Gustoća stanovanja (s povećanjem gustoće stanovanja raste broj putovanja i raste udio putovanja ostvaren javnim prijevozom. Na slabo naseljenom području teško je ostvariti gustu mrežu postaja s frekventnim polascima i pozitivnim poslovanjem) • Namjena površina (različite namjene privlače različiti broj putovanja - komercijalna, javne zgrade, industrijska, stambena, prometna, javne površine…) • Posjedovanje automobila (utječe na broj putovanja i izbor prijevoznog sredstva – porast broja putovanja na kraće udaljenosti i do odredišta nevezanih za mjesto rada)
Struktura procesa planiranja Postupak prostorno-prometnog planiranja
1.Definiranje problema i okvira planiranja– u ovoj fazi se utvrđuju ključni problemi, određuju ciljevi i ograničenja, određuju ulazni i izlazni podaci, vrijednosna mjerila te izbor kriterija odlučivanja. • 1.1 Ciljevi Cilj predstavlja opći okvir za izradu varijantnih prijedloga plana. Ciljevi moraju što vjernije odraziti potrebe ljudi promatranog područja u skladu s ciljevima društveno ekonomskog razvitka, a određuju se na temelju dosadašnjih razvojnih dostignuća i tendencija budućeg razvitka. • 1.2 Ograničenja Utvrđivanje ograničenja ima za cilj osigurati realnost planskih predviđanja i ostvarenja odabranih rješenja. Ograničenja mogu biti novčana, ekološka, prostorna... • 1.3 Ulazni podaci Ulazni podaci za jedan transportni sustav su potražnja za prijevozom robe i ljudi koja ovisi o veličini i sastavu stanovništva, namjeni površina, raspoloživosti različitih vidova prometa te kapacitetu i razmještaju prometne mreže, te o raspoloživosti novčanih sredstava. • 1.4 Izlazi Skup izlaznih podataka o veličini učinaka danog prometnog rješenja čine trajanje, kvaliteta i trošak prijevoza. Oni predstavljaju rezultat funkcija ulaznih podataka i svojstava sistema. Veličina i smjer izlaza određuju u kojoj su mjeri ispunjeni ciljevi sistema. • 1.5 Kriterij odlučivanja je postupak koji omogućuje planeru da pojedinačne vrijednosne mjere različitih izlaznih veličina te potrebnih financijskih sredstava za izgradnju i održavanje sustava pretvori u jedinstvenu mjeru vrijednosti sistema što omogućava utemeljen izbor optimalnog sistema.
POSTUPAK I METODE PREDVIĐANJA PRIJEVOZNE POTRAŽNJE • Cilj predviđanja prometne potražnje je prognoziranje vrijednosti o ukupnoj veličini, sastavu i načinu prijevoza ljudi i robe na prometnoj mreži u razdoblju za koji se izrađuje plan. Temeljna pretpostavka ove faze je da postoji uzročno-posljedična veza između prometne potražnje i društveno-ekonomskih obilježja promatranog područja. Pretpostavka modela potražnje je da se za neku ciljnu godinu (obično 20 godinu) može kvalitetno procijeniti stanje prometne potražnje na temelju sadašnjih uvjeta razvijenosti društva, postojeće namjene površina i postojeće prometne infrastrukture te predviđenog razvoja društva, budućih namjena površina i planirane prometne infrastrukture. • Obično se u procesu prometnog planiranja prijevozna potražnja opisuje brojem putovanja (što podrazumijeva broj putovanja pojedinih osoba obavljen bilo kojim prijevoznim sredstvom ili pješke). Broj putovanja vozila se iz tog podatka dobije dijeljenjem broja putovanja s faktorom okupiranostivozila koji predstavlja prosječni broj putnika koji se prevozi vozilom. • Svako putovanje se može opisati slijedećim obilježjima: • izborom da li da se putuje ili ne, • vremenom putovanja, • odredištem putovanja, • odabranim prijevoznim sredstvom i • izabranom rutom
Pri modeliranju, odnosno opisivanju navedenih obilježja putovanja mogu se primijeniti dva osnovna načina, prvi je opisivanje ovih obilježja istovremeno, a drugi pristup je da se pojedina obilježja opisuju uzastopno. Ako se biranje, odnosno modeliranje navedenih aktivnosti vezanih za putovanja rade istovremeno govori se o korištenju izravnih modela. Ako se modeliranje obilježja putovanja radi uzastopno govori se o slijednim modelima. • Podaci koji se koriste u tim modelima mogu biti zajedno grupirani te opisivati karakteristike pojedinih područja analiziranog prostora (zone) ili ti isti podaci mogu biti diskretizirani tako da opisuju svojstva kućanstava ili pojedinaca. Ako se koriste podaci koji opisuju nastajanje prometa na temelju karakteristika pojedinih zona rezultirajući modeli se nazivaju agregatnim, a ako se koriste podaci koje opisuju nastajanje putovanja za slična kućanstva ili osobe onda se modeli nazivaju dezagregatnim. • Iz ovih različitih pristupa u predviđanju prometne potražnje proizašle su 4 vrste modela: • Slijedni agregatni • Izravni agregatni • Slijedni dezagregatni • Izravni dezagregatni
Obuhvat planiranja PROSTORNI (uže i šire područje) VREMENSKI OBUHVAT (do 20 godina)
Podjela grada na zone sličnih aktivnosti Bez obzira koji će se modeli koristiti (slijedni, izravni,…agregatni) početak planiranja obuhvaća definiranje granica istraživanja i razdiobu područja na zone sličnih aktivnosti. Zatim se modeliraju slijedeća obilježja putovanja: stvaranje, razdioba, izbor prijevoznog sredstva te na kraju pripisivanje putovanja na mrežu prometnica.
Metode prometnog planiranja • Slijedni (agregatni, dezagregatni) • Izravni (agregatni, dezagregatni) Prikazi modeliranja pojedinih faza putovanja
Shematski prikaz postupka slijednog predviđanja prijevozne potražnje s definiranim pod modelima
Prikaz aktivnosti uključenih u postupak predviđanja prijevozne potražnje
Postupak je slijedeći: Prvo se osnovni set modela kalibrira za početnu godinu istraživanja (na temelju brojanja prometa i ankete domaćinstava te ostalih istraživanja), a zatim se on koristi za prognozu prijevozne potražnje po veličini i razdiobi među zonama, izboru prijevoznog sredstva te dodjeljivanju na mrežu prometnica za pretpostavljeno stanje namjene površina i društveno-gospodarskih obilježja u ciljnoj godini. • Svrha faze analize stvaranja putovanja je određivanje fzavisnosti između krajeva pojedinih putovanja nastalih ili privučenih u neke zone te saznanja o namjeni površina i ostalim obilježjima analizirane zone. Najčešće se koristi tehnika višestruke regresijske analize. • Svrha faze razdiobe putovanja je da razvije procedure kojima se može utvrditi razdioba putovanja između pojedinih zona. Najčešće se koristi tzv. gravitacijski model. • Svrha faze izbora prijevoznog sredstva je da razvije proceduru koja simulira način na koji se putnik odlučuje o izboru sredstva za putovanje od izvorišta do odredišta. Obično se koriste funkcije korisnosti ili nekorisnosti kojima se uspoređuje konkurentnost prijevoznih sredstava. • Svrha faze pripisivanja putovanja je simuliranje načina na koji putnici biraju konkretne dionice prometne mreže krećući se od izvorišta do odredišta,tj. utvrditi raspodjelu prometa na mreži prometnica.
AGREGATNI MODELI • Ovi modeli polaze od pretpostavke da izbor putovanja ovisi o varijablama zajedničkim za čitavu zonu. Stoga ovi modeli prikazuju samo međuzonske varijacije prometnih kretanja, a ne unutar zonske (zato treba biti oprezan kod izbora veličine zona jer unutar zonska kretanja mogu ponekad biti veća od kretanja između zona). • Općeniti zapis faze razdiobe putovanja agregatnog modela je slijedeći Tij= f(Di,Aj) gdje je Tij broj putovanja iz zone i u zonu j, Di društveno-ekonomsko obilježje izvorišne zone, Aj privlačnost odredišne zone (s obzirom na namjene površina)
SLIJEDNI AGREGATNI MODELI Ovim se modelima definira slijed faza u realizaciji putovanja: stvaranje, razdioba, načinska podjela i pripisivanje putovanja. Ovi se modeli zato nazivaju četverofaznim modelima. Obilježje slijednih modela je to što se u njima polazi od pretpostavke da funkcija kojom se opisuje stvaranje putovanja ne ovisi o ponudi (vrijeme putovanja na prometnicama, cijena, učestalost prijevoza) već isključivo o potražnji, odnosno obilježjima zone. Tek se u u fazi načinske podjele izbora prijevoznog sredstva i pripisivanja modelira utjecaj prijevozne ponude na izbor putovanja. Funkcija buduće potražnje se iskazuje kroz slijed funkcija koje odražavaju navedene faze. Ako Tijkr iskazuje veličinu putovanja iz zone i u zonu j s prijevoznim sredstvom k po putu r to u ovim modelima pretpostavlja da se prvo procijeni Ti, pa Tij, zatim Tijk te na kraju Tijkr. Svaka je faza predodređena rezultatom prethodne i svaka zahtijeva tvorbu matematičkih modela različite složenosti i stupnja pouzdanosti. Faze slijednog agregatnog modela
IZRAVNI AGREGATNI MODELI • Da bi se izbjegle slabosti slijednih agregatnih modela može se krenuti od pristupa da se buduća prijevozna potražnja procjenjuje jednim postupkom koji obuhvaća sve mogućnosti izbora odjedanput. Na taj način su nastali izravni modeli. • Ukratko ovaj postupak se može opisati kao istodobna procjena svih obilježja putovanja koja su povezana s glavnim komponentama putovanja: učestalost, doba dana, odredište, prijevozno sredstvo i put (ruta). • S obzirom na funkcionalne oblike ovih modela razlikujemo tri vrste modela: • Modeli izbora specifičnog prijevoznog sredstva • Modeli izbora apstraktnog prijevoznog sredstva • Modeli načinske podjele.
Ad A. Modeli izbora specifičnog prijevoznog sredstva • Ovim modelima se uzimaju u obzir samo ona prijevozna sredstva koja su tehnološki stvarno raspoloživa u postojećem prometnom sustavu. Prema ovim modelima je učešće putovanja , sa svrhom "n" između zona i i j prijevoznimsredstvom k funkcija razine prijevozne usluge Lijk , obilježja korisnika prijevozne usluge Si i Sj,te obilježja društveno ekonomskih aktivnosti u izvorišnoj i odredišnoj zoni Ai, Aj. Primjer modela je dan slijedećim izrazom: • Postoje različiti oblici ovih modela, a najčešće za ulazne podatke koriste slijedeća obilježja nosioca putovanja i putovanja: broj stanovnika zone, prihodi, troškovi putovanja određenim prijevoznim sredstvom, trajanje putovanja određenim prijevoznim sredstvom.
Ad B. Modeli izbora apstraktnog prijevoznog sredstva • Ovi modeli pružaju mogućnost uključenja budućih prijevoznih sredstava u model predviđanja prometne potražnje. Projekcija putovanja određenim prijevoznim sredstvom definirana je pomoću značajki prijevozne usluge što uključuje troškove putovanja najjeftinijim prijevoznim sredstvom, vrijeme putovanja između zona i i j prijevoznim sredstvom k, vrijeme putovanja najbržim prijevoznim sredstvom, učestalost putovanja između i i j sredstvom k te najveća učestalost putovanja nekim prijevoznim sredstvom. • Primjer modela: • je veličina prometa između i i j u oba smjera prijevoznim sredstvom k • a je konstanta • Pi, Pj stanovništvo zona • Yi, Yj dohodak po stanovniku • cijk su troškovi putovanja najjeftinijim prijevozom • tijk je vrijeme putovanja između zona i i j sredstvom k • t*ij je vrijeme putovanja najbržim prijevoznim sredstvom • fijk učestalost prijevoza • t*ij je učestalost prijevoza najučestalijim prijevoznim sredstvom AdC. Modeli načinske podjele • Ovi modeli uključuju dvije zasebne funkcije, jednu koja služi za predviđanje svih putovanja iz i u j i drugu koja služi za predviđanje učešća putovanja koja će koristiti određeno prijevozno sredstvo.
DEZAGREGATNI MODELI • Dezagregatni modeli su nastali kao posljedica težnje da se uklone nepovoljna obilježja agregatnih modela koji se temelje na varijablama koje opisuju obilježja čitavih zona. • Dezagregatnim modelima se opisuje proces prijevoza na temelju pojedinačnog izbora.Kod ovih modela se funkcija neovisnih varijabli kojima se opisuje neka pojava iskazuje pomoću vjerojatnosti. • Izbor ponašanja pojedinog putnika zasniva se na teoriji korisnosti, odnosno nekorisnosti tako da putnik bira varijantu koja maksimizira njegovu korist (uz neku vjerojatnost P), odnosno korištenjem funkcija nekorisnosti minimizira (npr. troškove putovanja). • To vodi do specifikacije neke funkcije korisnosti kojom se procjenjuje poželjnost neke varijante i obilježja Zi za donositelja odluke obilježja Kj što se može pisati kao: U=U(Zi, Kj) gdje je Zi vektor obilježja varijante i Kj vektor obilježja donositelja odluke j.
Primjer korištenja funkcije nekorisnosti ili troškova putovanja: n=1,..,N, m=1,..,M
SLIJEDNI DEZAGREGATNI MODELI • Prvi razvijeni slijedni dezagregatni modeli bili vezani uz donošenje o izboru načina putovanja. • Danas se koristi više metoda kojima se vjerojatnost načinske podjele izbora prijevoza procjenjuje na temelju pojedinačnog ponašanja putnika: • Diskriminacijska analiza • Logistička analiza • Vjerojatnosna analiza
Cesta Korisnici Osnovne komponente cestovnog prometnog sustava Intenzitet i struktura prometnog toka Vozila Uređaji za kontrolu prometa Uvjeti okoline
Osnovni parametri prometnog toka • Prometno opterećenje, intenzitet toka Q, q • Brzina - v • Gustoća - d
Prometno opterećenje • Prosječni godišnji dnevni promet (PGDP):ukupni broj vozila u jednoj godini podijeljen s brojem dana u godini • Prosječni dnevni promet (PDP):prosječni broj vozila izbrojen u vremenskom periodu većem od jednog dana, a manji od godine (broj vozila/broj dana) • Promet vršnog sata:najveći broj vozila za koji se ustanovi da prolazi presjekom traka ili ceste u 60 uzastopnih minuta
Primjena odnosa osnovnih parametara u modeliranju kvalitete toka
Volumen prometa i potražnja Volumen - opterećenje: Broj vozila koji prođe određenim presjekom u promatranom vremenskom intervalu Potražnja: Broj vozila koji žele proći određenim presjekom u promatranom vremenskom intervalu. Kapacitet: Maksimalni broj vozila koji može proći određenim presjekom u promatranom vremenskom periodu. Uzvodno “usko grlo” može se odraziti na volumen Ovisno o prometnoj situaciji volumen ne mora odgovarati potražnji. Nizvodni repovi (sporije kretanje = manji volumen)