E N D
Mozartova muzika, kao i Haydnova, predstavljaju prototip primere klasičnog stila. U to vreme kad je počeo komponovati, evropskom muzikom je dominirao stil galant: reakcija koja se razvila protiv velike zamršenosti baroka. Ali postepeno, zahvaljujući samom Mozartu, kontrapunktske složenosti iz kasnog baroka pojavljuju se još jednom, obuzdane i disciplinovane novim oblicima, i prilagođene novim estetskim zahtevima društvene sredine.
Mozart je bio svestrankompozitor, a napisao je muziku u svakomvažnijemžanru, uključujućisimfonije, opere, solo koncerta, kamernumuziku, uključujućigudačkekvarteteigudačkekvintete, iklavirskesonate. Ti oblicinisubilinovi, ali je Mozart unapredionjihovetehničkesofisticiranostiinjihoveosećajnedosege. On je gotovovlastoručnorazvioipopularisaoklasičniklavirskikoncert. Napisao je mnogoduhovnemuzike, uključujućiivelikemise, aliimnogeplesove, divertimenta, serenade, idrugeoblike lake zabave.
Mozart je uvek imao dar za prihvatanje i prilagođavanje vrednih karakteristika tuđe muzike. Njegova putovanja svakako su pomogla u stvaranju jedinstvenog kompozicijskog jezika. U Londonu, kao dete, on se sastao sa J.C. Bachom i čuo njegovu muziku. U Parizu, Mannheimu i Beču susreo se s mnogim drugim kompozicijskim uticajima, kao i avangardnim sposobnostima Mannheimskog orkestra. U Italiji je naišao na italijansku uvertiru i operu buffa, koje su duboko uticale na razvoj njegove vlastite muzičke prakse.
U LondonuiItalijigalantnistil bio je u usponu: jednostavna, laganamuzikauzobaveznuupotrebukadence, stavljanjenaglaskanatonik, dominant isubdominantneakorde do isključenjadrugihharmonija, simetričnefraze, ijasnoizraženimpodjelamamuzičkihstavaka. Neke od Mozartovihranihsimfonijasutalijanskeuvertire, s tri stavkakoji se nastavljajujedannadrugi, od kojihsumnogi u istomključu, sasporimsrednjimstavkom u relativnommolu. Drugaoponašajudjela J.C. Bacha, a drugapokazujujednostavnezaobljenebinarneoblikekoji se pojavljujuikoddrugihBečkihkompozitora.