Z AŠTITA POTROŠAČA U REPUBLICI HRVATSKOJ

1. ZAŠTITA POTROŠAČA U REPUBLICI HRVATSKOJ

2. Glavni ciljevi ovoga rada su: • Usporediti zaštitu potrošača Sjedinjenih Američkih Država i Europe. • Vidjeti gdje se u zaštiti potrošača nalazi Republika Hrvatska. • Istražiti što hrvatski potrošači misle o zaštiti svojih prava u nekim specifičnim segmentima potrošnje.

3. KONZUMERIZAM U SADPovijesni razvoj zaštite potrošača u SAD • “Muckraking” razdoblje 1905.-1920. • Informacijsko razdoblje 1927.-1939. • Razdoblje kontinuirane brige za potrošača 1951.-1960. • Moderni pokret za zaštitu potrošača 1962.-1980.

4. Moderni pokret za zaštitu potrošača1962.-1980. • 1962. godina, predsjednik J. F. Kennedy, Zakon o pravima potrošača • Četiri osnovna prava potrošača: - pravo na informaciju - pravo da se potrošačeva riječ čuje i uvažava - pravo na izbor - pravo na sigurnost • 1980. godine u SAD dolazi do deregulacije, pa je smanjen značaj konzumerizma (u tom je trenutku zaštita potrošača bila slabija nego prije).

5. KONZUMERIZAM U EUROPI • Nacionalne potrošačke legislative razvijaju se 60-ih i 70-ih godina. • Današnja legislativa zaštite potrošača razvijenija je u EU nego u SAD. • Područja koja su pokrivena: sigurnost proizvoda, pouzdanost proizvoda, neistinita i obmanjujuća ekonomska propaganda, akviziterska prodaja, povjerenje potrošača i poštivanje ugovora.

6. S obzirom na stupanj razvijenosti zaštite potrošača, europske se zemlje mogu podijeliti u tri grupe: 1. Visoki stupanj zaštite potrošača i razvijene organizacije za zaštitu potrošača: Nizozemska, Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Norveška, Švedska 2. Umjeren stupanj: Belgija, Italija, Španjolska 3. Niski stupanj: Grčka, Portugal, Švicarska

7. Institucionalizacija zaštite potrošača u Europi • Institucionalizacija je započela 1973. godine kada je na Europskoj komisiji utemeljena služba koja se bavi ekološkim pitanjima, problemima vezanim uz nuklearnu energiju i pitanjima zaštite potrošača. • Bivša Udruga za kontakt s potrošačima (CCC) transformirana je u Udrugu potrošača (CC), koju čini 20 predstavnika nacionalnih organizacija za zaštitu potrošača.

8. Opći direktorij politike zaštite potrošača utemeljen je 1992. godine sa sljedećim zadacima: • Razvoj politike potrošača na razini EU • Osiguranje interesa potrošača u vidu razmatranja drugih politika EU • Poboljšanje sigurnosti proizvoda i usluga namijenjenih potrošačima na jedinstvenom europskom tržištu itd.

9. Politika zaštite potrošača u EU u razdoblju 1996.-2000. • Unapređenje tržišne transparentnosti • Unapređenje tržišne transparentnosti i zaštite potrošača • Poticanje tržišne konkurencije • Zaštita potrošača • Aktiviranje potrošača • Pomoć zemljama izvan EU

10. ZAKONSKI ASPEKTI ZAŠTITE POTROŠAČA U REPUBLICI HRVATSKOJ • Republika Hrvatska još uvijek nema Zakon o zaštiti potrošača. • U svrhu zaštite potrošača primijenjuju se pojedini članci iz različitih hrvatskih zakona: - Zakon o trgovini - Zakon o tržišnoj inspekciji - Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja - Antimonopolski zakon - Zakon o telekomunikacijama - Zakon o javnom informiranju • Ovi su zakoni doneseni u razdoblju od 1995. do 1996. godine.

11. NEKI PRIMJERI POVREDE PRAVA POTROŠAČA U REPUBLICI HRVATSKOJ • Uvoz proizvoda bez deklaracije ili kontrole kvalitete (takvi se prodaju po nižim cijenama budući da se na iste ne plaća porez) • Svi oblici prijevare i obmane (različiti čajevi za gubitak suvišnih kilograma, različiti kućanski uređaji, “čarobne” krpe, “čudesne” četke, različiti medicinski uređaji) • Financijska prijevara 1993. i 1994. godine

12. Zakon o PDV (značajnim porastom cijena prehrambenih proizvoda bio je pogođen velik broj potrošača) • Uvoz farmaceutskih proizvoda koji se mogu kupiti bez recepta • Zaštita turista (u RH turisti su zaštićeni jedino općim zakonom i preko svoje turističke agencije) • Segment informiranja i medija

13. ŠTO HRVATSKI POTROŠAČI MISLE O ZAŠTITI POTROŠAČA • Glavni cilj je bio istražiti neke od koncepata zaštite potrošača u RH i ocijeniti zadovoljstvo potrošača. • Preliminarno istraživanje • Mediji i komunikacija, prehrambeni proizvodi, kućanski uređaji, financijsko tržište • Osobno ispitivanje • Kvotni uzorak (kontrolna varijabla: geografska lokacija stanovništva) • Anketni upitnik sastojao se od 33 pitanja koja su se odnosila na zaštitu potrošača, i 3 pitanja koja su se odnosila na socioekonomske čimbenike. • Uzorak: 380 osoba starijih od 18 godina (60% žena i 40% muškaraca) • Obrazovna struktura ispitanika: završena osnovna škola (14%), srednjoškolsko obrazovanje (46,8%), visoko obrazovanje (39,2%)

14. Hipoteze H1: Hrvatski potrošači ne osjećaju se sigurnima na tržištu i potrebna je organizacija koja bi ih štitila. H2: Postoji značajna razlika među čimbenicima koji utječu na izbor prehrambenih proizvoda i kućanskih uređaja.

15. Rezultati istraživanja • 62,1% Hrvata nije informirano o konceptu zaštite potrošača • 71,5% potrošača smatra da nisu zaštićeni na tržištu • 87,6% potrošača smatra da bi u tome pomogla nekakva organizacija za zaštitu potrošača • 56,6% potrošača su snažno uvjereni da bi najbolje rješenje bila nezavisna institucija • 35,6%potrošača smatra da bi kvazi-državna institucija bila prihvatljivija u ovom trenutku

16. prosječno vrijeme koje odrastao Hrvat provede pred malim ekranima je 2 sata i 45 minuta • 77,7% potrošača smatra da ima previše propagandnih poruka • 79,5% potrošača vjeruje da je sadržaj tih poruka na TV neistinit, dok 30,3% ih vjeruje isto za dnevni tisak • gotovo 90% ih smatra da bi buduća organizacija potrošača trebala provjeravati sve informacije i o rezultatima svojih spoznaja informirati potrošače

17. Rezultati istraživanja (nastavak) Tablica 1. Postoji li na hrvatskom tržištu dovoljno širok asortiman prehrambenih proizvoda / kućanskih uređaja?

18. Rezultati istraživanja (nastavak) • 36% potrošača prehrambenih proizvoda ulaže pritužbu na rok upotrebe i na kvalitetu ili na loš proizvod. Postotak istih pritužbi u slučaju tehničkih uređaja je 15,5%, pri čemu se većina odnosi na kvar i nemogućnost nalaženja rezervnih dijelova. • Većina potrošača podnosi svoje pritužbe trgovcima (92% za prehrambene proizvode i 76% za kućanske uređaje), mnogo manje se obraćaju proizvođačima, te je samo nekoliko kontakata ostvareno s tržišnim inspektorima.

19. Rezultati istraživanja (nastavak) • Gotovo 50% ispitanika nije bilo zadovoljno metodom rješavanja žalbe (kućanski uređaji), tj. 35,1% (prehrambeni proizvodi). • 7,1% žrtava financijske prijevare: većina ih se žalila, ali 93% ispitanika nije uspjelo povratiti svoj novac. • Ekologija: više od 50% ispitanika smatra da su ekološka obilježja proizvoda i njegova ambalaža važan dio njihovih kupovnih odluka. Ipak, potpuni nedostatak informacija.

20. Rezultati istraživanja (nastavak) Neki od aspekata koji bi trebali biti uključeni u buduće istraživanje: • farmaceutski proizvodi i kozmetika • akviziterska prodaja • nagradne igre • ekologija • turizam

21. ZAKLJUČAK • Zakon o zaštiti potrošača trebao bi biti donesen što prije. • Zakon bi trebao preuzeti sve korisne aspekte sličnih zakona razvijenih zemalja EU i Republike Slovenije, s naglaskom na informiranje, prehrambene proizvode, financijska tržišta i turizam.

22. Odluke bi se trebale donositi na razini polucentraliziranih organizacija potrošača. • Organizacije potrošača bi trebale funkcionirati na razini države, županijskim i općinskim razinama. • Glavni problem hrvatskih potrošača je neinformiranost (nužnost tiska koji bi redovito informirao potrošače o njihovim pravima i kako da ih iskažu). • Predstavnici organizacije za zaštitu potrošača bili bi članovi svih povjerenstava u kojima se donose odluke koje su od interesa za potrošača.