Aristotel

1. Aristotel politika

2. Anthropos physei zoon politikonČovjek je po naravi društveno biće Ljudi su u biti društvena bića i samo u zajednici mogu doista biti ljudi... Živjeti kreposno i razumno može značiti samo živjeti dobro s drugim ljudima. • I dok Platon koncipira svoju državu u idealnomu, Aristotel u mogućemu.Čovjek ne mora imati pred očima samo najbolju državu, nego i moguću. • Nastanakdržave (poticaj udruživanju) ne vidi u sposobnosti ili slabosti pojedinaca, nego u čovjekovoj naravnoj težnji za zajednicom. • Naša je neizbježna dužnost sudjelovati u životu zajednice i snositi odgovornost za njene odluke. • Ali, zajednica nema neki svoj život. Ona postoji radi toga da ispuni svrhu svakog pojedinca, ne vlastite ciljeve. • Država prestaje biti državom kada prestane služiti svojim građanima.

3. ne samo živjeti nego živjeti dobro • Prirodan oblik društva razvija se iz obitelji - najosnovnijeg oblika ljudskog odnosa. Obitelj se sastoji od čvrstih odnosa između roditelja i djece, muža i žene, gospodara i roba. • Za zadovoljavanje većih potreba potreban je polis, grad-država jer tek se tu može ostvariti načelo autarkijeili samodostatnosti. • Čovjekov društveni razvoj postiže svoju svrhu kada postigne takav stupanj neovisnosti, da mu više ne treba nikakva pomoć izvana. Ljudska društva imaju ovu svrhu: zadovoljiti potrebe koje pojedinci ne mogu postići sami - nisu samodostatni. Društveni odnosi nastaju prije svega zato da ljudi mogu uopće živjeti, ali se razvijaju i mijenjaju zato da bi živjeli dobro.

4. Koje je uređenje najbolje? Proučavajući uređenja mnogih gradova-država Aristotel zaključuje o ispravnim i iskvarenim oblicima vlasti: • Monarhija bi bila idealno rješenje - ali samo ako je kralj dobrohotan i ima gotovo nadnaravne moći dobre prosudbe. • Aristotel zna da su u ovome svijetu takvi kraljevi rijetki i nepoznati. Monarsi će gotovo sigurno vladati u svoju korist i sve će se izvrgnuti u tiraniju. • Aristokracija bi možda mogla funkcionirati, ali teško da se može vjerovati malom broju vladara. Pretvorila bi se u oligarhiju koja donosi odluke koje služe njihovim ciljevima, a ne ciljevima cijele zajednice. • Ustavna republika je najbolji praktični oblik vladavine, u kojoj vlast dijele narod i neka vrsta elite - umjerena vlast naroda. • Demokracija nije najbolji oblik. To je država u kojoj je vlast u rukama siromašnih, koji se zalažu za svoje interese. Budućida nisu potpuno sposobni za praktičnu racionalnu mudrost, njihove odluke često će biti pogrešne. • Kao i Platon, užasavao se svjetine i prezirao političare koji "podilaze" masama.

5. Vladavina srednjeg staleža Od tri ispravna oblika vlasti, Aristotel načelno ne daje prednost nijednomu. Najostvarivija i najstabilnija je republika s ustavom (umjerena vlast naroda): Država je zajednica građana nekoga određenog ustava. • Konkretno ustrojstvo nije važno i razlikovat će se od polisa do polisa. Ali za dobrobit zajednice presudan je siguran srednji stalež, koji političkom procesu daje težinu i trajnost. • Što je za Aristotela taj "srednji stalež"? To je stalež srednje velikih zemljovlasnika, obično robovlasnika, koji nemaju novčanih briga i mogu se posvetiti konstruktivnom razmišljanju. • U taj stalež ne uključuje obrtnike i trgovce, koji su često bili nameti kao i on - doseljenici iz drugih gradova-država koji nemaju status građana. • Mislio je, kao i obično, na "sredinu", to jest na stalež koji se nalazi između krajnje imućnog i krajnje siromašnog.

7. stabilnost države Za nutarnji poredak države Aristotel navodi da treba sačuvati obitelj, kao i privatno vlasništvo: • obitelj je elementarnijanego selo, a ono nego država, pa stoga treba dati prednost obitelji kao prirodnom poretku društva, čak i ako je država bitno odgovorna za odgojmladeži. • Privatno vlasništvo mora postojati. Odbacuje zajednicu dobara (prema platonskom uzoru). • U unutrašnju strukturu društva Aristotel ubraja ropstvo, nejednakost uopće (npr. i između muža i žene) koji i njemu vrijede kao prirodno uređenje. • No, među slobodnim ljudima vrijedi jednakost.