Aristotel

1. Aristotel Dr. sc. Anđelko Milardović

2. Struktura predavanja • Bilješka o Aristotelu • Aristotel on-line • Corpus aristetolicum • Aristotelova etika • Aristotel ‘Politika’ – raščlamba • Knjiga prva • Knjiga druga • Knjiga treća • Knjiga četvrta • Knjiga peta • Knjiga šesta • Knjiga sedma • Knjiga osma

3. Bilješka o Aristotelu • Aristotel (384.-324. pr. Krista) • Rođen u Stagiri • 20 godina bio Platonov učenik u njegovoj Akademiji • Oko 324. pr. K. pozvan za učitelja Aleksandru Velikom • U Ateni je osnovao svoju peripatetsku školu • Od njegovih sačuvanih spisa sastavljen je corpus aristetolicum: • knjige o logici (nazvane Organon (oruđe)) • prirodoznanstvena djela • metafizika • etički spisi • knjige o estetici

4. Aristotel on-line http://www.filozofija.net/ http://free-zg.t-com.hr/uu-hr/aristotel.htm http://www.philo.de/Philosophie-Seiten/personen/aristoteles.shtml http://www.nyu.edu/pages/linguistics/courses/v610051/aristote.html http://www.utm.edu/research/iep/a/aristotl.htm http://www.philosophypages.com/ph/aris.htm http://www.wsu.edu:8080/~dee/GREECE/ARIST.HTM

5. Aristotelova etika • Njegova etika za objekt ima područje ljudske prakse kao djelovanja utemeljenog na odluci • Svako biće po naravi teži prema sebi svojstvenom dobru u kojem pronalazi svoje dovršenje • Ljudsko dobro je djelatnost duše prema razumu • U njoj kao konačni cilj svoje težnje čovjek pronalazi eudaimoniju (blaženstvo), koje je neovisno o vanjskim okolnostima • Da bi specifično dobro suše bolje odredio Aristotel razlikuje dijanoetičke i etičke kreposti

6. Aristotelova etika • Dijanoetičke kreposti • U čistom su djelovanju samog uma • Aristotel razlikuje teorijski i praktični um • Među njima je za etičko djelovanje odlučujuća samo razboritost • Etičke kreposti • Čovjek ih već zatječe • Posredovane su poretkom u društvu i državi (polis) • Svoju valjanost primaju od tradicije i općeg suglasja (npr. promišljenost, velikodušnost) • Uvježbavanje postojećih vrednota u polisu je bitni dio moralnog formiranja

7. Aristotel “Politika”Hrvatska sveučilišna naklada, 1992.Raščlamba: dr. sc. Anđelko Milardović, studeni, 2005.

8. Knjiga prva • Započinje definicijom polisa/grada kao oblika društvenosti utemeljenog na zajedništvu čija je svrha neko dobro • Najviše zajedništvo koje sadržava ostale oblike zajedništva što počiva na dobru Aristotel naziva državom ili državnim zajedništvom 1252a (5) • Definicija pod utjecajem etike s naglaskom na dobru ‘bilo ono zbiljsko ili prividno’ • Riječ je o teleološkom motrištu • Zajedništvo se ovdje može odrediti kao ‘bivanje udvoje’ tj. odnos ‘vladajuće i vladano’ čija je svrha opstanak 1252a (30) • Vladajuće je po naravi gospodareće, a vladano robujuće

9. Knjiga prva • Prvi tip zajedništva je selo/naselina izniklo od jednog doma sastavljeno od istomišljenika. Po Aristotelu je to obitelj (istomišljenici), srodnici 1252(20) • Već spomenuti grad nastaje iz nekoliko sela, kao tip zajedništva ‘potpune samodostatnosti’ • Nastao je ‘poradi pukog življenja’ i opstoji ‘poradi dobra življenja’ 1252b (27) • Aristotel grad određuje kao oblik društvenosti a čovjeka u gradu kao ‘društvenu životinju’ 1253a (5), (10) • Onaj tko je izdvojen iz društvenosti (cjeline) i koji se ponaša samodostatno po Aristotelu je ‘Bog ili životinja’ 1253a (29)

10. Knjiga prva • Podrijetlo zajedništva i društvenosti Aristotel vidi u porivu za zajedništvom: ‘Po naravi dakle postoji poriv u svima za takvim zajedništvom’ 1253a (29, 30) • Ako je čovjek odvojen od zakona i pravde onda je on po Aristotelu ‘najgori od svih’ • Aristotel razlikuje pravdu od pravednosti • ‘pravednost je dočim društvena. Jer pravda je poredak državnog zajedništva, a pravednost je prosudba pravednoga’ 1253a (35) • Grad se sastoji od domaćinstava. Domaćinstvo se temelji na gospodarstvu, ekonomiji. Oikos – nomos ili zakonitosti upravljanja kućom • Aristotel govori o savršenom domaćinstvu, koje se sastoji od ‘robova i slobodnjaka’

11. Knjiga prva • Rob je onaj koji po naravi ne pripada sebi nego drugome. Njegova bit je pripadnost drugome • Pripadnost drugome stavlja ga u poziciju vladanoga (onim kojim se vlada) • Rob i slobodnjak određuju se po kreposti i nevaljalosti • Prema tomu ‘jedno mora biti vladano, a drugo vladati…’ 1255b (4, 5) • Rob je dio imovine 1256a • U dijelu o ekonomiji Aristotel govori o umijeću stjecanja novca i razmjeni – trgovina • Novac je nastao poradi ‘nužnosti razmjene’ 1257b • Prva knjiga završava nakanom istraživanja najboljeg državnog poretka 1260 (20)

12. Knjiga druga • Počinje s nakanom istraživanja najboljeg državnog poretka • Na jednom mjestu državu određuje kao ‘neko mnoštvo..’ 1261a (20) • Ona ne nastaje od ‘sličnika’ kao obitelj 1261a (22) • U 1263b (35) Aristotel ponavlja određenje države kao mnoštva, a kaže kako ‘treba je odgojem činiti zajedničkom i jednom’ • Odgoj bi trebao voditi skladu države • Glede blaženstva dijelova i cjeline u državi Aristotel kaže: ‘Ali nemoguće je da cjelina biva blaženom ako svi njezini dijelovi ili većina ili neki od njih ne posjeduju blaženstvo’ 1264b (15) • Glede imutka građana i njegova uređivanja zakonima , zakonodavac je u položaju osobe kojoj ‘nije dostatno izjednačavati imutke, nego treba težiti sredini’ 1266b (25) • Država se treba urediti prema unutra i prema van

13. Knjiga treća • Postavlja temeljno pitanje iz filozofije politike: ‘Što je napokon država?’ 1274b (35) • Aristotel razlikuje državnika, zakonodavca i državni poredak: ‘ Vidimo kako je sav posao državnika i zakonodavca oko države, dok je državni poredak nekakav raspored stanovnika države’ 1274b (35) • Država kao složevina sastavljena od dijelova • Istraživanje država Aristotel započinje istraživanjem dijelova, dakle od građana tj. ‘prvo treba istražiti o građaninu. Jer država je neko mnoštvo građana’ 1275a • Tko je građanin? Aristotel uviđa spor glede određenja građana oko kojeg se spori • Građanin u pučkoj vladi nije i onaj ‘u vladavini malobrojnih’ 1275a (5)

14. Knjiga treća • Građanin se ne postaje po stanu, jer negdje stanuje • Čime se određuje građanin? Aristotel: ‘Sudioništvom u sudstvu i vlasti’ 1275a (25). To su oni koji sudjeluju: ‘Dakle, kao građane određujemo one koji u tome sudjeluju. To bi dakle bila odredba gotovo najprikladnija za sve one koji se nazivaju građanima.’ 1275a (33-35) • Građanin se razlikuje prema državnom poretku: ‘ tako je i građanin nužno drugačiji prema svakom pojedinom državnom poretku’ 1275b (5) • Aristotelovo određenje građana s obzirom na sudioništvo najviše odgovara pučkoj vladavini tj. ‘najviše je to u pučkoj vladavini, dok u drugima može biti, ali i ne mora. U nekim porecima ne postoji puk, i ne govori se o skupštini, nego o savjetima…’ 1275b (5-10)

15. Knjiga treća • Na upit tko je građanin i što je država odgovor pronalazimo u 1275b (20). Aristotel: ‘Jer onaj tko ima moć sudjelovati u savjetodavnoj i sudbenoj vlasti, toga ga nazivamo građaninom dotične države, a državu mnoštvo takvih sposobno za samodostatan život, jednostavno rečeno’. • Drugo određenje građana moguće je po roditeljskom podrijetlu jer potječe od građana • Glede državnih poredaka Aristotel kaže da se neki državni poreci ‘oslanjaju na silu, a ne na zajedničku korist’ • Državni poredak obično je izložen u Ustavu. Aristotel: ‘Ako stoji takav način, bjelodano je kako najčešće treba reći da je država ista obzirom na Ustav’ 1276b (10)

16. Knjiga treća • Slijedi razmatranje o kreposti građana državljana • Jedna od kreposti građana-državljana je spas zajedništva: ‘Isto tako i građanima, iako su oni različiti, posao im je spas zajedništva, a zajedništvo je državni poredak. Zbog toga i krepost građana mora biti prema državnom poretku’ 1276b (30) • Više je državnih poredak. Aristotel govori o više kreposti građana, državljana. Ističe onu savršenu. Savršena krepost je dobar čovjek: ‘A dobar čovjek, kažemo, biva prema jednoj kreposti, onoj savršenoj’ 1276b (34) • O najboljem državnom poretku Aristotel kaže kako krepost (dobra) građanina i dobra čovjeka nije ista kreposti vladatelja. Pa se otriva da je prava krepost građanina i vladatelja ‘uzmoći lijepo i vladati i biti vladan’ • Vladavina ‘pri kojoj se vlada jednakima po rodu i slobodama. Takvu naime nazivamo ustavnom vladavinom, koju treba vladatelj naučiti tako da bude vladanik …‘1277b (10)

17. Knjiga treća • Aristotel tvrdi da ‘ne može dobro vladati onaj kojim se dobro ne vlada’ • U odnosu na državu državni poredak je raspored u državi svih ostalih vlasti, a najviše one glavne 1278b (10) • U pučkim vladavinama ili pukovladama (demokracijama) glavni je puk, u manjinskim – manjina. Prema tomu ‘kažemo kako je tima i državni poredak različit’ 1278b (15) • Poradi čega je nastala država i koliko je oblika vladavine? • Ispravnim državnim porecima Aristotel smatra one ‘koji uzimaju u obzir zajednički probitak…’ 1278b (20) • Ako pak vode računa samo o probitku vladatelja po Aristotelu su pogrešni. Zapravo, samosilnički. • Aristotel određuje državu kao zajednicu slobodnih ljudi • Koliko je državnih poredaka? Koji su među njima ispravni?

18. Knjiga treća • Bit državnog poretka je državna uprava. Poredak i uprava za Aristotela imaju isto značenje • Državna uprava kao i suveren može biti: • Jedan • Manjina • Većina • Aristotel na jednom mjestu kaže ‘kada pak jedan ili manjina ili većina vladaju na zajednički probitak, takvi su državni poreci nužno ispravni; dočim oni koji su na zasebničku korist, bilo jednoga ili manjine, bilo većine, ti su zastrane’ 1279a (25-30)

19. Knjiga treća • Tipologija poredaka i njihove zastrane: • Jednovladu u ime zajedničke koristi Aristotel naziva kraljevstvom (basileia) • Vlast manjine naziva ‘vladavinom najboljih’ (aristokracija) • Vlast mnoštva (većine) kada vlada na zajedničku korist – ustavna vladavina (politea) • Zastrane spomenutih oblika vladavine su: • Samosilništvo (turannis) za kraljevstvo • Vladavina malobrojnih (oligarchia) za vladavinu najboljih • Pučka vladavina za ustavnu vladavinu (demokratia) • Samosilništvo smjera koristi samovladama • Vladavina malobrojnih na korist bogataša • Pučka vladavina na korist siromaha, dočim zajedništvu na korist nije nijedna od njih 1279a (30, 35, 40), 1279b (5, 10)

20. Knjiga treća • Karakteristike pobrojanih poredaka tj. ‘što je svaki pobrojani poredak’ • Aristotel se dalje pita: ‘koje odredbe postavljaju vladavine malobrojnih i pučke vladavine, i što je pravednina u jednome i drugome poretku’ 1280a (10) • Samosilništvo – jednovlada ili gospodstvo jednoga nad državnim zajedništvom • Vladavina malobrojnih – vlast u poretku drže imućnici • Pučka vladavina – vladavina neimućnika 1279b (15) • Pravedno = jednako, koje i jest, ali ne svima, nego samo nejednakima • Nejednako = čini se pravednim, pa i jest ali ne svima, nego samo nejednakima • Ljudi se nisu udružili u državu samo poradi življenja, nego prije poradi dobra življenja 1280a (30, 35)

21. Knjiga treća • U 1281a Aristotel dopunjava prethodno određenje države: ‘Država je zajedništvo rodova i sela u savršeno i samodostatno životu. To je pak, kako kazasmo, blaženo i lijepo življenje’ 1281a • Državno zajedništvo nije poradi pukog suživljenja već biva radi lijepih činidbi 1281a (5) • Glede navika o državi i filozofiji države Aristotel raspravlja u 1282b (15,20): ‘budući je pak u svim znanostima u umijećima svrha dobro, najveće je i najviše u najglavnijoj od svih, a ta je nauk o državi • Dobro države je ono pravedno, koje je opet na zajedničku korist • Uređivanje države na zajedničku korist teško ide poradi neobaziranja ljudi na istu. Aristotel: ‘ali se u državama tako ne događa, jer se ljudi ne obaziru na korist zajedničke države, već se ostarcizmom služe u stranačke svrhe

22. Knjiga treća • Dakle, u izopačenim državnim porecima, jasno je kako je takvo što zasebično korisno i pravedno, samo je isto tako bjelodano da to nije i naprosto pravedno’ 1284b (20) • U tipologiji državnih poredaka kraljevstvo je po Aristotelu ‘jedan od ispravnih državnih poredaka’ 1284b (20) • Aristotel dalje istražuje ‘je li korisnije da vlada ‘najbolji muž ili da vladaju najbolji zakoni?’ • Tipovi kraljevstava 1285a • Kraljevstvo iz junačkog doba po pristanku podanika s ograničenim ovlastima – kralj kao vojskovođa i sudac • Barbarsko-nasljedna samosilnička vladavina u skladu sa zakonom • Izborno samosilništvo • Kraljevstvo gdje jedan vlada svime

23. Knjiga treća • Vladateljima kaže da se trebaju pridržavati sveopćeg načela • Državama bi bilo bolje izabrati vladavinu najboljih (aristokracija) nego kraljevstvo 1286b (5) • Aristotelova tranzicija poredaka: • Kraljevina -> ustav (nastalo mnogo sličnih po kreposti) • Ustav -> vladavine malobrojnih • Vladavina malobrojnih -> samosilnička vladavina • Samosilnička vladavina -> pučka vladavina 1286b (10-15) • U razmatranju tipova vladateljstva Aristotel kaže da je najbolje i najpravednije kad vlada zakon, ‘stoga je pravedno da ništa više ne vladaju nego što se s njima vlada. I to redomice i naizmjence. A to je već zakon. Jer red je zakon i bolje je izabrati da zakon vlada negoli jedan između građana, i prema istome razlogu, iako bi bilo bolje da neki vladaju, ipak te treba postaviti kao zakonočuvare i službenike zakona.’ 1286b (20)

24. Knjiga treća • Vladavina zakona = vladavina Boga i uma • Glede vladatelja i zakona: ‘jer dobro sudi svaki vladatelj odgojen na zakonu.’ 1286b (25) • Knjigu treću završava nakanom kazivanja ‘o najboiljem državnom poretku, kojim načinom po naravi nastaje i kako se zasniva.’ 1288b (5)

25. Knjiga četvrta • Otvara pitanje najboljeg državnog poretka i znanosti koja bi ga trebala istražiti 1288b (25) • Aristotel kaže da ‘dobar zakonodavac i istinski državnik ne smije smetnuti s uma ni naprosto najbolji poredak ni najbolji po danim okolnostima…’ 1288b (25) • Skreće pozornost na potrebu spoznaje poretka koji bi najviše odgovarao svim državama. I dalje: ‘ne treba razmotriti samo najbolji poredak, nego i mogući, te slično i onaj lakše ostvariv i zajedničkiji svima.’ 1288b (40) • Zatim slijedi druga definicija državnog poretka: ‘naime državama je državni poredak raspored (sustava) uprave, kojim se načinom raspodjeljuje, i što je vrhovništvo u državi, te što je svrha svake pojedine zajednice.’ 1289a (15)

26. Knjiga četvrta • O odnosu zakona i načela državnog poretka Aristotel ovako zbori: ‘zakoni su dočim odvojeni od samih načela državnog poretka, prema njima trebaju vladatelji vladati i štititi od njihovih prekršitelja.’ 1288b (20) • U četvrtoj knjizi Aristotel potvrđuje tri prethodno istaknuta dobra poretka, tj. ‘tri ispravna oblika državnog poretka: kraljevina, vladavina najboljih i ustavna vladavina, te na tri njihove zastrane: samosilništvo, vladavina malobrojnih, pučka vladavina • Slijedi prikaz ustavne vladavine: • Ustavna vladavina kao ‘pučka vladavina’ (1290a (20)) • Za pučku vladavinu Aristotel kaže da postoji ‘kad su slobodnjaci vrhovna vlast, a vladavina nekolicine kad su to bogataši…’ 1290b

27. Knjiga četvrta • Država se po Aristotelu sastoji od mnogih dijelova. Nju tvore ovi staleži (1291a) • Ratari • Rukotvorci (umjetnici) • Trgovci • Najamnici • Ratnici • Robovi • Imućnici • Upravitelji državnih poslova …’jer bez vladatelja ne može bivati država. Mora dakle biti onih koji su uzmožni vladati i služiti državi u tim službama, bilo neprekidno, bilo redimice..’ 1291a (35) • Savjetnici • Suci

28. Knjiga četvrta • Glede pučke vladavine, ona je zastrana od ustavne vladavine • U 1289b (10) Aristotel kaže…’najgora je pučka vladavina, koja je opet od najgorih najbolja.’ • No, čini se, ima više oblika pučke vladavine: • Prema jednakosti • Pučka vladavina prema jednakosti – ne smiju premašivati niti neimućni, niti imućni, te da nijedni nemaju vrhovništvo nad drugima, nego da su slični i jedni i drugi • Nju resi: a) sloboda; b) jednakost; c) puk kao većina; d) odluke većine • Takav je poredak nužno pučka vladavina 1291b (30,35)

29. Knjiga četvrta • Prema imutku • Službe se u vlasti podjeljuju dohodarinama; ‘svatko sa stanovitim imutkom sudjeluje u vlasti; onaj tko izgubi imutak – ne sudjeluje 1292a • Participacija građana i vladavina zakona • ‘treći je oblik pučke vladavine u kojem sudjeluju svi građani koji su besprijekorna podrijetla, a vlada sam zakon.’ 1292a • Građani i zakon • ‘u četvrtom obliku pučke vladavine svakomu je dopušteno sudjelovati u vlasti, samo ako je građanin, ali i tu vlada zakon.’ 1292a (5) • Vrhovništvo pripada mnoštvu • ‘u petome obliku pučke vladavine sve ostalo je isto, samo što vrhovništvo pripada mnoštvu, a ne zakonu.’ 1292a (5)

30. Knjiga četvrta • Poredak kojeg Aristotel određuje kao ‘vladavina najboljih’ (aristokracija) sastavljen je prema krepostima • Poredak kojega u 1290a (20) Aristotel naziva ustavna vladavina (politeia) jasnije određenje dobiva u 1293b (35). Aristotel: ‘jer ustavna vladavina općenito rečeno mješavina je vladavina manjine i pučke vladavine • Vladavinom manjine ili malobrojnih (oligarchia) Aristotel naziva vladavinom u kojoj se vlast podjeljuje: • Dohodarinama (imutkom) sudjelovanjem u državnoj upravi • Visokim dohodarinama kada se stječu visoki položaj u državi • Nasljeđivanjem oca • Ne zakonima već vladateljima 1292b

31. Knjiga četvrta • Samosilništvo je od svih oblika državnih poredaka ‘najmanje državni poredak’ • Oblici samosilništva • Izborno jednovladarstvo/samovladarstvo • Vladari/vladateljstvo ne prema zakonu nego ‘prema vlastitoj ćudi’ • Vladateljstvo kada vladar vlada svima i sličnicima i boljima od sebe na svoju korist, a ne na korist svojih podanika, te stoga protiv njihove volje 1295a (20) • Život države je ustav u kojemu su istaknute kreposti države: ‘a te iste odredbe kreposti i opačine moraju biti i za državu i njezin ustav, jer je ustav život države’ 1295b • Aristotel je najbliži poretku koji se temelji na krepostima - aristokracija

32. Knjiga peta • Aristotel započinje opisom nastanaka pojedinih vladavina i poredaka 1301a (30) • Podrijetlo pučke vladavine – u jednakosti • Podrijetlo manjinske vladavine – u nejednakosti prema imutku • Pravednost i nepravednost mogu biti uzrokom buna i okreta državnih poredaka: ‘počela su ti, dakle, tako reći, i sama izvorišta buna, ono što ih potiče da se bune. Stoga i promjene bivaju dvostruko’ 1301b • Promjene uslijed buna: • Protiv državnog poretka – iz pučke vladavine u vladavinu manjine • Ne protiv državnog poretka – postojeće ustrojstvo pretpostavljaju drugima, i samo ga žele preuzeti u svoje ruke, bilo ono manjinska vladavina ili jednovlada

33. Knjiga peta • Aristotel se bavi dalje istraživanjem početaka i uzroka buna, razloge koji potiču ljude na bunu • Općenit uzrok bunama: jer jedni se bune poneseni jednakošću, kad smatraju kako im je gore, i ako su jednaki s onima koji imaju više; drugi su pak gonjeni nejednakošću i nadmoćnošću kad pretpostavljaju kako, iako su nejednaki, ipak nemaju više, nego jednako ili manje (što kao zahtjev može biti pravedno, a može biti i nepravedno) • Naime, oni što su potčinjeni bune se kako bi bili jednaki, dok oni što su jednaki (bune se) kako bi bili viši. 1302a (30) • Uzroci pobuna mogu još biti: zbog dobitaka, zbog gubitaka, časti, pravednosti, svađe, zazora, obijesti, porasta moći

34. Knjiga peta • Slijedi opis povijesnih primjera pobuna i promjene državnih poredaka 1302b i 1304b • Državni se poreci mijenjaju 1304b (10): • Pomoću nasilja • Pomoću obmane • Državni se poreci čuvaju: • Ne protuzakonitim činidbama • Ne vjerovanjem smicalicama • Vjerovanjem strahu podanika • Sprječavanjem svađa i buna među značajnicima s pomoću zakona • odgoj • Glede odgoja u ulozi čuvanja državnog poretka Aristotel: ‘jer nikakve koristi ni od najkorisnijih zakona uz koje pristaju svi građani, ne budu li mladi privikavali i odgajali u duhu državnog poretka… 1310a (12,15)

35. Knjiga šesta • Zbori o načinu ustrojavanja pučkog državnog poretka po načelu pravde i slobode • ‘osnova pučkog državnog poretka je sloboda’ 1317a (40) • Tome smjera svaka pučka vladavina 1317b • U pučkoj vladavini pravedno je ono što je prema broju postavljeno, ‘a ne prema dostojanstvu’ • Mnoštvu pripada vrhovništvo po broju • Obilježje pučkog državnog poretka je izbor tj. ‘živjeti kako tko hoće’ 1317b (10) • Za sve službe u vlasti biraju se svi između svih; svi vladaju svima pojedinima i svaki pojedini naizmjence svima

36. Knjiga šesta • Ždrijebom se izabiru položaji u vlasti • Za upravne položaje ne zahtjeva se nikakva dohodarina 1317b (17, 20) • Nitko ne može dvaput imati isti položaj • Službe su u vlasti kratkotrajne • Sudačke dužnosti obavljaju svi • Skupština ima vrhovnu ovlast nad svim stvarima ili nad najvećima

37. Knjiga šesta • Obilježja pučke vladavine u odnosu na aristokratsku i oligarhijsku su: • Prostoća podrijetla • Siromaštvo • Neobrazovanost • pravednost • Glede pravednosti Aristotel ovako zbori: ‘jer zagovornici pučke vladavine kažu kako je pravedno ono što odobri većina..’ 1317b (15) • Slijedi opis ustroja državnih službi

38. Knjiga sedma • Počinje pitanjem: ‘o najboljem državnom poretku tko želi provesti prikladno istraživanje treba odrediti prvo koji je život najdostojniji izbora’ 1323a • Slijedi razmatranje o blaženstvu, kreposti, sreći i razboritosti pojedinca i države • Blažena je ‘država koja je najbolja i djeluje lijepo’ 1323b (30) • Krepost i razboritost utjelovljuju ljepotu čovjeka i države. Aristotel: ‘i nema lijepa djela, ni u čovjeku, ni u državi, bez kreposti i razboritosti’ 1323b (30-35) • O hrabrosti, pravednosti, razboritosti i umjerenosti Aristotel piše u kontekstu etičkih obilježja države: ‘jer hrabrost neke države, te pravednost i razboritost (ili umjerenost) imaju istu moć i oblik kakvu ima svaki pojedini među ljudima koji se naziva (hrabrim) pravednim i razboritim, umjerenim’ 1323b (30-36)

39. Knjiga sedma • Koji je najbolji život pojedincu i državi? Aristotel odgovara: ‘onaj s krepošću što je toliko opskrbljena izvanjskim dobrima te može sudjelovati u činima koji su prema kreposti’ 1324a • Što je bjelodano glede najboljeg državnog poretka? • Aristotel kaže. ‘kako mora biti najbolji onaj državni poredak što je uređen tako da u njem svatko najbolje čini i živi blaženo’ 1324a (25). Ovo je određenje najbliže Platonovoj pravednoj državi • Dopunska definicija države: ‘država je, naime, zajedništvo sličnih poradi najboljeg mogućeg života. I budući je blaženstvo najbolje , a ono je djelatnost i savršena primjerena krepost…jasno je kako je to uzrok što postoje (mnoge) vrste država i više različitih državnih poredaka’ 1328a (35,40)

40. Knjiga sedma • Različiti državni poreci nastaju zbog sudioništva i ne sudioništva svih u svima. Aristotel: ‘jer, kao što rekosmo, mogu i svi sudjelovati u svim stvarima, te ne svi u svima, nego neki u nekima. Otuda, naime, i nastaju različiti državni poreci’ 1328b (25) • Najbolji državni poredak je ‘onaj pri kojem bi država bila najblaženija, dok je ranije rečeno kako je blaženstvo nemoguće bez kreposti…’ 1328b (30) • U 1332a (5,7) Aristotel se pita ‘što je blaženstvo?’ • Blaženstvo je djelatnost i savršena upotreba kreposti…’ • Glede valjanosti države Aristotel kaže da je potonja (ista) valjana ‘kad su valjani građani koji sudjeluju u državnom poretku’ 1332a (35)

41. Knjiga sedma • Kako čovjek postaje valjan? Odgojem. Aristotel: ‘preostala je zadaća odgoja.jer jedna stvari ljudi uče navikavajući se, a druge slušajući.’ 1332b (10) • I vladatelj i vladari moraju biti dobri muževi, pa se zakonodavac treba pobrinuti da oni postanu dobri muževi, te kojim načinima, i da utvrdi što je svrha najboljeg života.’ 1332b (15,16) • Svršetak sedme knjige završava se pitanjem kakav treba biti odgoj

42. Knjiga osma • Bavi se odgojnim programom • Zakonodavac treba najveću pozornost pokloniti odgoju mladeži, jer u državama gdje to izostane, škodi se državnom poretku. Treba odgajati u skladu sa svakom pojedinom državom 1337a (15) • Državni poreci imaju svoje običaje: ‘jer svaki pojedini državni poredak ima svoje običaje, koji su izvorno zasnovali dotični poredak i dalje ga održavaju, kao što pučansko (ćudoređe) održava pučku vladavinu, a ono manjinske vladavine – vlast nekolicine i uvijek: što su bolji dotični običaji, to su uzrokom boljeg državnog poretka’ 1337a (15)

43. Knjiga osma • Odgoj u državi ‘mora biti jedan i isti za sve, i briga o tome mora biti zajednička a ne zasebnička…’ 1337a (25) • Odgoj mora biti uređen zakonom ‘te da on treba biti zajednički, posve je jasno’ 1337a (35) • Pri kraju knjige Aristotel raspravlja o predmetima koji bi se trebali proučavati u odgoju (pjevanje, sviranje, tjelovježba, pjesništvo itd. • Zaključak osme knjige i rasprave o odgoju: ‘bjelodano je dakle kako treba postaviti tri odredbenice u odgoju: sredinu, ono što je moguće, i ono koje dolikuje’ 1342a (30)