Slušajmo pjesnike: Arsen Dedić

1. Slušajmo pjesnike:Arsen Dedić U rodnom gradu Šibenikuzavršio je gimnaziju i srednju glazbenu školu. Odlazi u Zagreb. Studira pravo. Prekida, te 1959. godine upisuje se na Muzičku akademiju na kojoj diplomira u veljači 1964. godine. Otac je dvoje djece (Sandra i Matija) i suprug Gabi Novak.

2. Radio je razne poslove vezane uz glazbu Svirao u ansamblima popularne i jazz muzike. Objavljuje stihove. Prva zbirka stihova je Brod u boci Osnovno određenje mu je glazba Spajajući te dvije sklonosti: glazbenu u poetsku prirodno je stigao do vlastitog kantautorskog govora koji ga je najviše i obilježio.

3. KUĆAPORED MORA Raznesene valima i vjetromtu su tople ruševine ljetana rubu napuštenog morai jednog izgubljenog svijeta.Ničeg nema, ničeg nemaod tebe, od mene! Ostala je samo prazna kućamalo stvari ljetovanja našegna stolu novine još ležesa nekim datumima jula.

4. Naša ljubav sad se ruši kao pješčana kula. A još sam uvijek ovdjejoš zagledan u more,na vratima vile u kojoj tuga spava. A kiše su se slile u cvjetove agava i ljetu je kraj.

5. Od vremena poezije i mira ostala je samo prazna kućau noći okrenuta morusad čeka ljubavnike nove.Ničeg nema, ničeg nemaod tebe, od mene u njoj!

6. BIT ĆEŠ UVIJEK MOJA Bit ćeš uvijek mojaI dio moga snaBit ćeš uvijek mojaI tvoj ću biti ja Bit ćeš uvijek istaOnakva kakvu znamBit ćeš uvijek sa mnomI kada budem sam

7. Sve do jučer moja ljubavMoja tajna sad si tiAl' dugo prijateljstvoSačuvat ćemo mi Jer, uvijek bit ćeš mojaI misli moje znamBit će samo tvojeI drugoj kad ih dam I drugoj kad ih dam I drugoj kad ih dam

8. SVE ŠTO ZNAŠ O MENI Ono sve što znaš o meniTo je stvarno tako maloU dvije riječi sve bi staloKada pričala bi ti Ono sve što znaš o meniTo i drugi ljudi znajuŠto mi ruku samo dajuIl' na pozdrav mahnu tek

9. Ne znam da l' dan će doćiKad' ćemo sami ostatiKad' ćemo dugo pričatiJedno drugom sav, sav život svojJer ono sve što znaš o meniTo je samo stara pričaJa sam jedan od mladićaKoje viđaš svaki dan

10. Ne znam da l' dan će doćiKad' ćemo sami ostatiKad' ćemo dugo, dugo pričatiJedno drugom sav,sav život svoj • Jer ono sve što znaš o meniTo je samo stara pričaJa sam jedan od mladićaKoje viđaš svaki dan

11. VRAĆAM SE TU Ona duga putovanja,dani rasuti u snijegu;zar je srcu sve to trebalo da shvati?Ovo mi more više značiti će mi ljudi više dati. Oni gradovi daleki još se dalji danas čine, niti zvijezde nisu bile tako sjajne. Šume su pute svoje krile,a dvorci čuvali su tajnei od nas.

12. Vraćam se tu,da ti kažem – ovo sunce nek mi sja. Vraćam se tu,to su luke iz mog sna. Vraćam se tu,na toj zemlji gradim dom.Vraćam se tu,sve ću dijeliti sa njom.

13. Dok smo tražili svoj dio,dio svijeta, dio sreće,dok smo slijedili te ljubavi iz bajke,zvalo je more svake noćii blage oči moje majke.Možda pošli bismo dalje,da se ne vratimo nikad,ali dobro su nas čuvali ti lanci.Za toplu obalu djetinjstva bili smo vezani ko čamci, život sav.

14. Vraćam se tu,da ti kažem – ovo sunce nek mi sja.Vraćam se tu,to su luke iz mog sna. Vraćam se tu na toj zemlji gradim dom.Vraćam se tu,sve ću dijeliti sa njom.

15. OŠ LUČACSPLIT KNJIŽNICA: Mila Biočina SPLIT, prosinac 2011.

16. KAD BI SVI LJUDI NA SVIJETU

17. VRAĆAM SE TU One duga putovanja,dani rasuti u snijegu;zar je srcu sve to trebalo da shvatiOvo mi more više značiti će mi ljudi više dati. Oni gradovi daleki još se dalji danas čine.Niti zvijezde nisu bile tako sjajne. Šume su pute svoje skrile,a dvorci čuvali su tajnei od nas. Dok smo tražili svoj dio,dio svijeta, dio sreće,dok smo slijedili te ljubavi iz bajke,zvalo je more svake noćii blage oči moje majke. Možda pošli bismo dalje,da se ne vratimo nikad,ali dobro su nas čuvali ti lanci.Za toplu obalu djetinjstva bili smo vezani ko čamci, život sav. Vraćam se tu,da ti kažem – ovo sunce nek mi sja.Vraćam se tu,to su luke iz mog sna. Vraćam se tu,na toj zemlji gradim dom.Vraćam se tu,sve ću dijeliti sa njom. Vraćam se tu,da ti kažem – ovo sunce nek mi sja.Vraćam se tu,to su luke iz mog sna. Vraćam se tu,na toj zemlji gradim dom.Vraćam se tu,sve ću dijeliti sa njom.