DJEČJI VRTIĆ “VEDRI DANI” ZAGREB, MAKANČEVA 11a

1. DJEČJI VRTIĆ “VEDRI DANI”ZAGREB, MAKANČEVA 11a ADAPTACIJA DJECE Dio rezultata ankete za roditelje i odgojitelje Zagreb, studeni 2006.

2. Statistika

3. BORAVAK RODITELJA U GRUPII DOB DJETETA

4. DUŽINA BORAVKA RODITELJA U GRUPI I DOB DJECE

5. Dužina boravka roditelja u grupi i dob djece • Roditelji djece u dobi od1–2 god.najčešće su boravili u grupi djece 6-10 dana, a više od 80%roditelja djece u dobi od 2-3 god. boravili su sa djetetom u grupi do 5 dana. • Najviše roditelja (oko 20-ak%) djece u dobi od 4-6 godina je boravilo u grupi sa djetetom duže od 10 dana. To možemo protumačiti na više načina: • djeca te dobi ulaze u odgojne grupe u kojima druga djeca već borave zajedno nekoliko godina i poznaju se, što kod dijela nove djece izaziva veliku tjeskobu i zahtijeva dužu podršku roditelja • Dio roditelja očekuje da dijete “razumno” prihvati rastanak, (jer su se “dogovorili”, jer je već “veliko”…!!) i nestrpljivi su - što kod djeteta pojačava strah i otpor.

6. Ponašanja djece početkom studenog • Radosno dolazi u vrtić • Priča o vrtiću • Igra se vrtića • Spominje djecu iz vrtića • Plače putem do vrtića • Plače pri rastanku • Dugo opraštanje • “ne da se doma” • Budi se noću, ružno sanja • Povraća • Doma ne priča o vrtiću • Počelo mokriti u krevet • Razdražljivo • Više od 1x bilo bolesno • Nešto drugo Prva četiri ponašanja karakteristična su za dijete koje je prošlo kroz proces adaptacije. Ostala ponašanja su karakteristična za djecu kod kojih proces adaptacije još nije završen. Posebno ponašanje je bolest djeteta, koja je rezultat oslabljenog imunološkog sustava i/ili stres uslijed separacije i adaptacije. VAŽNO: DJECA SU DOLAZILA

7. Ponašanja (od 1 – 15) i dob djeteta djeteta

8. Ponašanja djece • Podjednak broj djece pojedine dobi radosno dolazi u jaslice/vrtić • Priča o vrtiću: Najviše o vrtiću pričaju djeca stara 4-6 godina • Igra se vrtića: Proigravanje situacija - je zdrav način na koji djeca prorađuju svoje dobro ili loše iskustvo. To radi, prema podacima od roditelja, najviše djece u dobi od 2-3 godine, dok djeca stara od 1-2 god. uglavnom nemaju još taj oblik igre, pa ga ne koriste često. • Djeca svih dobi, po iskazu roditelja, spominju djecu iz vrtića. Kad “vidi” drugo dijete, zna mu ime, prepoznaje ga, govori o njemu – znači da je “završilo sa sobom” i smirilo se toliko da može doživjeti i druge. • Putem do vrtića plače najviše djece stare od 2-3 godine (72%) i 3-4 god (27%) Takav podatak je u skladu sa njihovim načinima “traženja”od roditelja da pomakne granice i “predomisli se”. Osobito je za ovu dob djece karakteristično cendranje. • Plaču pri rastanku najviše djeca u dobi od 2-3 god.(preko 50%) • “Neće ići doma kad dođe roditelj”, je ponašanje koje je najprisutnije kod djece od 4-6 godina. Djeca žele roditeljima pokazati kako su se snašli i uglavnom im pokazuju igračke i svoje uratke. • Dugo opraštanje: Interesantan je podatak da se najduže opraštaju najmlađi (1-2 god.) i najstariji (4-6 god.) • Najviše djece stare 2-3 god. se budi noću i ružno sanja. U toj dobi i inače djeca počinju sanjati i proživljavati u snu ono što im se događa danju, a što ne znaju verbalizirati, tako da je san njihov “izlaz” iz stresne situacije. • Niti jedno dijete, po iskazu roditelja, nepovraća zbog adaptacije na jaslice/vrtić. • Djeca od 2-4 godine najčešće ne pričaju doma o vrtiću. Najčešći način “dijeljenja” iskustva, u toj dobi, je proigravanje određene situacije, sanjanje, a manje verbaliziranje • Niti jedno dijete, prema iskazu roditelja, nije zbog adaptacije počelo mokriti u krevet • Djeca svih dobi su pokazivala razdražljivost, kao “simptom” procesa adaptacije. Promjena koju donose jaslice/vrtić, u načinu njege (jelo, spavanje, toaleta…), u odnosima… uz svu pažnju, stvara kod djece stanovitu nesigurnosti i sumnju u dotadašnje rituale i ponašanja, koja se ili potpuno napuštaju ili obogaćuju novim elementima. Razdražljivost karakterizira to vrijeme promjene. • Djeca svih dobi su bila više od 1x bolesna.

9. Proces adaptacije početkom studenog