Makroekonomija

1. Makroekonomija III Predavanje

2. Domaćinstva i preduzeća u kružnom toku – Dvosektorski model • U ovom kružnom toku ekonomske aktivnosti kao međuzavisna funkcioniraju dva tržišta: • tržište proizvoda i usluga, te • tržište faktora proizvodnje.

3. Agregatna potražnja (AD -Aggregate Demand) (1) • Agregatnu potražnju čini ukupna (agregatna) količina proizvoda/usluga koja će se kupiti pri datom općem nivou cijena uz pretpostavku ceteris paribus. • AD mjeri ukupnu realnu potrošnju svih subjekata u privredi (domaćinstava, preduzeća, vlade, i inostranstva) uz različite nivoe cijena. • Na nivo agregatne potražnje utiču razni faktori, i to: mjere ekonomske politike (koji su pod kontrolom domaćih nosilaca vlasti) i egzogeni - vanjski faktori (koji su izvan kontrole nosilaca ekonomske politike).

4. Agregatna potražnja (AD -Aggregate Demand) (2) • U mjere ekonomske politike spadaju promjene: • Monetarne politike • Fiskalne politike • Promjena tečaja i odnosa domaćih i inozemnih valuta • U egzogene faktore koje su izvan kontrole nosilaca ekonomske politike, spadaju: • kretanje cijena, • očekivanja (prognoze) ekonomskih subjekata i povjerenje u business, • rast inostrane proizvodnje, • demografske promjene, • nepredvidivi politički događaji.

5. Agregatna ponuda (AS - Aggregate Supply) • Agregatnu ponudu čini veličina proizvodnje u nacionalnoj privredi koje je nacionalni poslovni sektor voljan proizvesti i ponuditi pri datom nivou cijena u određenom razdoblju. • Agregatna ponuda zavisi od: • potencijalne proizvodnje i • nivoa troškova.

6. Makroekonomska ravnoteža (AS–AD model) • Makroekonomska ravnoteža ili ravnoteža narodne privrede ostvaruje se na presjeku krivulja agregatnne potražnje i agregatne ponude. • U tom se presjeku određuje ravnotežni domaći domaći proizvod i ravnotežni nivo cijena. • Promjenom agregatne ponude ili agragatne tražnje mijenjat će se položaj makroekonomske ravnoteže

7. Pojam i vrste nezaposlenosti (1) • Radnu snagu čine sve radno sposobne osobe (svi zaposleni i svi nezaposleni). • Nezaposlenima se smatraju svi oni koji nemaju posao, a žele raditi, jer aktivno traže posao i to uglavnom prijavljivanjem na berzu rada. • Nezaposlenost se mjeri stopom nezaposlenosti, koja predstavlja odnos broja nezaposlenih i ukupne radne snage.

8. Pojam i vrste nezaposlenosti (2) • Postoji nekoliko vrsta nezaposlenosti, i to: • frikciona (dobrovoljna) - nastaje kada radnici napuštaju stari, tražeći potom novi posao; • strukturna - nastaje usljed neravnoteže u strukturi ponude i tražnje za radnom snagom; • ciklična nezaposlenost – pojavljuje se kao rezultat odstupanja stvarne od potencijalne proizvodnje koje je posljedica cikličnih gibanja makroekonomije jedne zemlje.

9. Fiskalna politika (1) • Sredstvo (upravni akt, zakon) kojim država iskazuje svoje planirane prihode i rashode za određeno vrijeme (obično 1 godinu) naziva se budžet. • Ako su javni prihodi države jednaki njenim rashodima imamo budžetsku ravnotežu. • Odstupanja su dvojaka: budžetski suficit (budžetski višak), budžetski deficit(budžetski manjak). • Kada su nam datog perioda javni prihodi i izdaci jednaki imamo uravnoteženi budžet.

10. Fiskalna politika (2) • Stvarni (ili realni) budžet predstavlja stvarne prihode i rashode države. • Strukturni (ili aktivni) budžet definirimo kao veličinu budžetskih rashoda i prihoda koji bi postojali pri punoj zaposlenosti („budžet pri punoj zapsolenosti“). • Ciklični budžet je razlika između stvarnog i strukturnog budžeta. • Razlika između strukturnog i cikličnog budžeta jednaka je razlici između diskrecionih i automatskih stabilizazora.

11. Fiskalna politika (3) • Fiskalnu politiku možemo definirati kao svjesne promjene državnih prihoda i rashoda kojima je svrha ostvarivanje makroekonomskih ciljeva ekonomske politike: pune zaposlenosti, stabilnih cijena, zadovoljavajuće stope rasta i eksterne ravnoteže. • Fiskalna politika se sastoji od: • (1) politike javnih prihoda i • (2) politike javnih rashoda (javne potrošnje).

12. Fiskalna politika (4) • Postoje dvije vrste fiskalne politike: • ekspanzivna fiskalna politika – koristi se u vrijeme depresije /smanjenje poreza/ • restriktivna (kontrakcijska) fiskalna politika – koristi se u vrijeme ekspanzije /povećanje poreza/. • Ostvarivanje stabilizacionih i razvojnih ciljeva fiskalna politika ostvaruje na dva osnovna načina: • automatskim stabilizatorima i • diskrecionim mjerama fiskalne politike.

13. Automatski stabilizatori • Automatski stabilizatori su oni javni prihodi i rashodi koji služe za održavanje makroekonomske stabilnosti, bez posredovanja nosilaca ekonomske politike. • Označeni su «automatskim» jer djeluju trenutno i anticiklično bez posebno preduzimanih mjera od strane državih organa (vlade). • Najznačajniji automatski stabilizatori su: • progresivno oporezivanje profita i zarada preduzeća, • naknade za slučaj nezaposlenosti, socijalna pomoć i ostala transferna plaćanja.

14. Diskreciona fiskalna politika • Diskreciona fiskalna politika je ona u kojoj državamijenja porezne stope ili programe potrošnje kako bi neutralizirala poslovne cikluse. • Osnovne mjere diskrecione fiskalne politike su: • javni radovi • programi zapošljavanja u javnom sektoru • privremene promjene poreza na dohotke

15. Financiranje budžetskog deficita • Kada država ostvari budžetski deficit mora ga pokriti. načini pokrivanja - finansiranja državnog deficita (budžetske potrošnje) su: • povećanje poreza (najčešće povećavanje poreza na profite preduzeća i poreza na dohodak građana) • državni javni dug (zaduživanjem), • štampanje novca.

16. Potrošnja i štednja • Kao komponente raspoloživog dohotka pojavljuju se potrošnja i štednja. • Potrošnja je najznačajnija komponenta agregatne tražnje. • Štednja je neutrošeni dio raspoloživog dohotka, a izačunava se tako da se raspoloživi dohodak umanji za visinu potrošnje.

17. Lorencova kriva (1) • Nejednakosti u sticanju i raspodjeli dohotka se mogu mjeriti na različite načine, od kojih se najčešće koriste Lorencova kriva i, njoj pripadajući Gini koeficijent. • Lorencova krivapokazuje neravnomjernost raspodjele ukupnog dohotka društva među različitim grupama stanovništa, odnosno odnos između procenta stanovništva i procenta dohotka koji mu pripada.

18. Lorencova kriva (2)

19. Uloga i struktura investicija • Investicijama nazivamo ulaganja u proširenje ili obnovu proizvodnog potencijala, pretvaranje finansijskih sredstava u elemente realnog kapitala. • Bruto investicije su ukupna kapitalna ulaganja namjenjena zamjeni izrabaćenog fizičkog kapitala i proširenju postojećeg. • Neto investicije su namijenjene proširenju postojećeg fizičkog kapitala, a financiraju se iz akumulacije.

20. Izvor investicija • Izvor investicija je štednja. • Ukupnu štednju čine: lična štednja, bruto štednja preduzeća i štednja države, pa investicije i štednja moraju biti u ravnoteženi. • Ukupna štednja je jednaka nacionalnim investicijama (domaće bruto investicije i neto izvoz). • Investicije su određene veličinom prihoda, veličinom troškova i očekivanjima.