200 likes | 316 Views
Adamićevo školovanje. Hrvoje Per č i ć & Paola Ra đ a. U Adamićevu životopisu koji je u Splitu potpisao Francesco Danese, Adamićev zet, nabrajaju se djela zbog kojih njegov tast zaslužuje da mu se dodijeli plemstvo. Adamićevu veoma bogatom ocu Šimunu pripisuje se napismenost.
E N D
Adamićevo školovanje Hrvoje Perčić & Paola Rađa
U Adamićevu životopisu koji je u Splitu potpisao Francesco Danese, Adamićev zet, nabrajaju se djela zbog kojih njegov tast zaslužuje da mu se dodijeli plemstvo. • Adamićevu veoma bogatom ocu Šimunu pripisuje se napismenost.
Kao neku vrstu kompenzacije. Otac je svom sinu Andriji htio dati najbolj odgoj prethodno se raspitivajući o osobi kojoj ga je htio povjeriti. • Adamićev prijatelj I odgojitelj bio je Ivan Antun Šintić iz grada Krka, budući krčki biskup, svojedobni student na riječkoj isusovačkoj Akademiji.
Tadašnji student morao je biti dobar učitelj I odgojitelj. To se može zaključiti ne samo sudeći po uspjesima učenika, nego I po karijeri učitelja.
Adamić je vjerojatno pohađao I gradsku školu koja je otvorena 1765. U kojoj se nastava održavala na njemačkom jeziku, a učilo se još čitati I pisati talijanski I latinski te aritmetkia. • Ako su imali želje I sklonosti učenici su mogli učiti I glazbu.
Ivan Antun Šintić pripremao je Andriju Ljudevita još kao dječaka od svojih deset ili dvanaest godina za nastavak školovanja na dobroj I uglednoj školi. • Trebalo ga je pripremit za praktičan život trgovca I poslovnog čovjeka, koji bi imao naslijediti već tada veliki obiteljski imetak.
To što su se učitelj I učenik za svojega druženja sprijateljili znači da mladi Šintić tek desetak godina stariji od svog štićenika, zasigurno nije bio previše krut učitelj I da je svojim pristupom odgoju znao pridobiti malog Andriju. • Buduće Adamićvo, vrlo uspješno školovanje na elitnoj školi u prijestolnici, na kojoj su školovani I carski pitomci, potvrđuje I ambicije njegova oca I učiteljsku sposobnost Ivana Antuna Šintića.
Samo jedan pouzdan izvor potvrđuje da je Adamić nakon prvih riječkih pouka doista nastavio školovanje I pohađao elitnu pijarističku školu HAPUTSCHULE u Josefstadtu u predgrađu Beča, nakon koje su se mogle upisai sveučilišne studije ili posvetit vojnoj karijeri.
To je tiskani popis učenika nagrađenih nakon završenog ljetnog tečaja 1782., u kojem su navedeni svi nagrađeni polaznici. • Andreas Adamich svrstan je među učenike četvrtog I viših razreda. Ne zna se koji je razred tada pohađao, no bio je očito pri kraju školovanja.
Pijaristi su crkveni red koji se isključivo bavio odgojem mladeži koji su u svom obrazovnom sustavu nudili I znanja korisna u svjetovnom životu. • Vremena nisu bila sklona razvitku školstva – turski ratovi, kuga, nasllijedni ratovi toliko su zaokupili sve državne snage da se nije stiglo do brige u školstvu.
Tek je carica Marija Terezija uvela promjene I red u potpuno zapušteno osnovno školstvo. Josip II. uveo je 1781. obvezno školovanje • Pijaristi su posebnu pažnju posvećivali poduci u kraspoisu I umjeću crtanja I slikanja. Učila se I arhitektura, vojna I civilna, opća povijest, filozofija,prirodno pravo I fizika.
Kako su se u doba Adamićeva školovanja priređivali svečani pohodi kočijama na dvor, koji su završavali poklonstvanim ceremonijama – dvorskim audijencijama možda bi se upravo time mogao obajsniti “mit” o audijenciji maldog Adamića kod samog cara Jospia II. o cemu postoje bar dvije verzije.
1. verzija • Prema prvoj, njegov otac izazvao je sumnju naglo poraslim imetkom I razvijenim velikim poslovima s duhanom te je optužen da je pronašao blago na svom posjedu na Zagradu I zajedno sa svojom ženom bačen u crikvenički kaštel gdje su oboje podvrgnuti strogoj istrazi.
2.verzija • Druga verzija priče govori da su oko 1785. Njegovi roditelji uhićeni pod optužbom da su našli blaga na svom imanju u Martinšćici I da su državi utajili njezin dio te su stoga bili zatočeni u crikveničkom kaštelu. • Priča kaže da je Andrija u to vrijeme pohađao pijaristički kolegij I da je uspio kod Jospia II. postići o slobađanje svojim roditelja.
Školovanje nakon škole • Adamić je I nakon završene škole ostao jošnekoliko godina boraviti u Beču, naukujući u banci Frauer-Fels da bi se usavršio u financijskim I novčarskim poslovima. • Iako se nakon povratka odmah uključio u očeve dobro uhodane poslove I zajedno sa njim počeo voditi zajedničko poduzeće Sinome Adamich e Figlio.
Zanimanje za bankarske I trgovačke poslove bio mi je očito jače, a znanja koja je steko u Beču pokazuje I njegov zanimljivi eleborat o mogućem osnivanju riječke banke. Unatoč velikoj ambiciji ipak nije uspio osigurati podršku svom projektu.
Bankunijeosnovao, no zato mu je znanjecrtanja, kojega je stekao na školi, omogućilodaradi kao građevinskikancelistpunodesetljeće. • Iako je trgovatizapočeovrlorano, sredinom 1780-ih nakonpovratka u Rijeku,vlastitim se trgovačkim I poduzetničkimposlovimaposveposvetiotek 1799 I razviouspješnutrgovačku I poduzetničkukarijeru.
Školovanje tog pučkog sina očito je bilo izvrsno pa mu je osim poznavanja više jezika te elitni vještina poput mačevanja I plesanja pružilo I mogućnost proboja u visoke dvorske I poslovne krugove te dobivanje velikih katkad I monopolističkih poslova koje je sklapao s ministarstvima I vladama raznih država.