ANALIZA FINANSIJSKOG POLOŽAJA PREDUZEĆA

1. 1 ANALIZA FINANSIJSKOG POLOŽAJA PREDUZEĆA

2. Finansijski položaj preduzeća je uslovljen: obimom i strukturom sredstava i izvora koji su prikazani u bilansu stanja. Analizu finansijskog položaja preduzeća moguće je vršiti: primjenom racio brojeva ili primjenom metode presijecanja bilansa. ANALIZA FINANSIJSKOG POLOŽAJA

3. Analiza finansijskog položaja preduzeća se zasniva na: analizi sastava sredstava i kapitala i komparaciji njihovih odnosa sa aspekta: raspoloživosti, vremenske vezanosti i vlasništva. ANALIZA FINANSIJSKOG POLOŽAJA PRIMJENOM RACIO BROJEVA

4. Analiza sastava sredstava bavi se analizom obima, strukture i dinamike poslovnih sredstava Zadatak joj je da izvede konstatacije o odnosu izmedju stalnih i tekućih sredstava, u statici i dinamici, i iskaže sud o normali tih odnosa U slučajevima kada visoko učešće stalnih sredstava u poslovnim sredstvima prati visoko učešće sopstvenog kapitala u strukturi pasive mali je rizik ostvarenja dobitka, povoljan je finansijski položaj preduzeća. Kada bi takvo preduzeće bilo finansirano visokim pozajmljenim kapitalom imalo bi visoke troškove finansiranja i visoki finansijski i poslovni rizik ANALIZA STRUKTURE SREDSTAVA

5. Za izvodjenje suda o finansijskom položaju preduzeća neophodno je sagledati i strukturu kapitala Finansijski položaj preduzeća determiniše struktura izvora fiansiranja preduzeća (struktura kapitala) posmatrana sa vlasničkog i vremenskog aspekta. Kapital posmatran sa vlasničkog aspekta dijeli se na sopstveni ipozajmljeni. Struktura kapitala posmatra se preko pokazatelja sigurnosti, samostalnosti i zaduženosti, čija je sadržina prikazana u prethodnim izlaganjima. ANALIZA STRUKTURE KAPITALA

6. Sopstveni izvori čine preduzeće finansijski nezavisnim i samostalnim. Poslovanje pomoću sopstvenog kapitala pretpostavka je uspješnosti poslovanja. Pozajmljeni kapital predstavlja tudje vlasništvo, koje se mora povjeriocu vratiti uz odgovarajuću kamatu U principu manji stepen zaduženosti izraz je veće finansijske sigurnosti i samostalnosti. Struktura odnosa izmeđju sopstvenog i tudjeg kapitala znatno je uslovljena poslovnim rizikom. ANALIZA STRUKTURE KAPITALA

7. Visoki organski sastav sredstava, koji uzrokuje visoke fiksne troškove amortizacije i visoke cijene kapitala u periodu inflacije čine neophodnim jačanje učešća sopstvenog u strukturi ukupnog kapitala, radi smanjenja prisutnog rizika za ostvarenje pozitivnog finansijskog rezultata. Pri visokoj rentabilnosti i likvidnosti logično je pomjeranje strukture ka pozajmljenom kapitalu i obratno. Optimalnom se može smatrati onastruktura odnosa izmedju sopstvenog i tudjeg kapitala koja zadovoljava principe rentabilnosti, likvidnosti i sigurnosti. ANALIZA STRUKTURE KAPITALA

8. Oblikovanju vlasničke strukture samo prema principu rentabilnosti suprostavlja se interes koji preferiraju princip likvidnosti - sposobnosti preduzeća da pozajmljenim kapital vrati o roku, a sopstvenim kapitalom pokrije rizik poslovanja sa gubitkom - princip sigurnosti. Na finansijsku strukturu utiče struktura sopstvenog kapitala i vlasnička struktura preduzeća. U inokosnom preduzeću sopstveni kapital čini jedinstvenu cjelinu i on pripada vlasniku. U pogledu vlasničke strukture pasiva bilansa stanja inokosnog preduzeća je jedinstvena. - Poslovi se, uglavnom, finansiraju iz sopstvenog kapitala. ANALIZA STRUKTURE KAPITALA

9. U društvima lica situacija je slična inokosnim preduzećima s tom razlikom što se umjesto inokosnog kapitala pojavljuju ortački ulozi koji zbog više ortaka mogu biti veći. Društvo kapitala imaju razvijenu strukturu kapitala u pasivi. U okviru akcijskog kapitala, pored osnivačkih udjela pojavljuju se kursne razlike prodatih akcija, rezerve i neraspodijeljeni dobitak. Pozajmljeni kapital u društvima kapitala je pretežno dugoročan. Njegov obim je u funkciji dugoročnih potreba prikazanih u aktivi. ANALIZA STRUKTURE KAPITALA

10. Interes za pozajmljivanje stranog kapitala postoji kada je stopa ukamaćivanja ukupnog kapitala veća od kamate koja se plaća na pozajmljeni kapital. Stanje indiferentnosti za pozajmljivanje kapitala nastaje kada se izjednače tržišne i stvarne kamate. Interes za pribavljanje stranog kapitala prestaje kada je kamata, koja se plaća na pozajmljeni kapital, veća od stope ukamaćenja ukupnog kapitala i stope ukamaćenja sopstvenog kapitala. Prilikom komponovanja finansijske strukture treba imati u vidu rizik privredjivanja. ANALIZA STRUKTURE KAPITALA

11. Taj rizik može biti poslovni i finansijski. Poslovni rizik se odnosi na prisutnu neizvjesnost u pogledu budućih prinosa (dobitaka) na ukupna poslovna ulaganja. Finansijski rizik se odnosi na troškove finansiranja i mogućnost njihovog pokrića. Sposobnost plaćanja pretpostavlja adekvatnu strukturu pasive po ročnosti, koja se ogleda u odnosu izmedju dugoročnih i kratkoročnih izvora finansiranja, koje definišu vertikalna pravila finansiranja, prema kojima je likvidnost obezbijeđena kada su dugoročne potrebe finansirane dugoročnim kapitalom a kratkoročne kratkoročnim. To znači da održavanje finansijske ravnoteže pretpostavlja uskladjivanje potreba kapitala sa mogućnostima njihovog pokrića. ANALIZA STRUKTURE KAPITALA

12. Stepen ravnoteže odnosa između segmenata aktive i pasive bilansa stanja izraz je stepena finansijske ravnoteže koja može biti: dugoročna i kratkoročna. Sud o dugoročnoj finansijskoj ravnoteži izvodi se na osnovu analize dugoročno vezanih sredstava, neto tekućih sredstava i strukture kapitala -(strukture pasive bilansa stanja); on se zasniva na pravilima finansiranja koja pretenduju da utvrde optimalne odnose izmedju pozicija aktive i pasive bilansa stanja. KOMPARACIJA SEGMENATA AKTIVE I PASIVE

13. Pravila koja se bave pitanjem odnosa izmedju pozicija aktive i pasive nazivaju se horizontalnim pravilima finansiranja, pravila koja su usmjerena na optimizaciju strukture pasive sa aspekta vlasništva i ročnosti vertikalnim pravilima finansiranja. Prema pravilima finansiranja struktura sredstava treba da bude u harmoniji sa izvorima finansiranja. U principu, dugoročnim izvorima treba da se finansiraju dugoročno angažovana stalna i tekuća sredstva, a kratkoročnim izvorima kratkoročno angažovana sredstva. KOMPARACIJA SEGMENATA AKTIVE I PASIVE

14. Analiza dugoročne finansijske ravnoteže vrši se na osnovu bilansa stanja čije se pozicije klasifikuju prema principu funkcionalnosti - sigurnosti. Prema njemu, pozicije aktive se prikazuju prema redoslijedu rastuće likvidnosti, a pasive prema opadajućoj ročnosti. Finansijska ravnoteža na dugi rok obezbijedjena je kada su dugoročno angažovana sredstva na izvršenju zadatka preduzeća finansirana dugoročnim izvorima. KOMPARACIJA SEGMENATA AKTIVE I PASIVE

15. Izvlačenjem pozicija dugoročnih izvora i dugoročnih sredstava iz bilansa i njihovim kompariranjem sagledava se stepen pokrića dugoročnih sredstava dugoročnim izvorima, kako to pokazuje slijedeći pregled: KOMPARACIJA SEGMENATA AKTIVE I PASIVE

16. Dugoročna finansijska ravnoteža je obezbijedjena ukoliko je stepen pokrića jednak ili veći od jedan (100%) Ukoliko je taj stepen manji; nema ravnoteže, likvidnost je ugrožena. Nedostatak dugoročnih izvora pokriva se kratkoročnim. Problem likvidnosti uzrokovan time moguće je prevladati bržom imobilizaciom kratkoročnih sredstava od roka dospijeća obaveza. Stepen pokrića treba ospervirati s aspekta statike i dinamike. KOMPARACIJA SEGMENATA AKTIVE I PASIVE

17. Analiza dugoročne flnansijske ravnoteže vrši se i posmatranjem stanja neto tekućih sredstava koja čine onaj njihov dio koji je finansiran dugoročnim izvorima (sopstvenim i pozajmljenim). Neto tekući fond čini dio dugoročnih izvora kojima se finansiraju neto tekuća sredstva. Finansijska ravnoteža se sagledava iz odnosa neto tekućog fonda i stalnih zaliha kojima se obezbjedjuje kontinuitet proizvodnje. To se čini na osnovu sljedećeg pregleda: KOMPARACIJA SEGMENATA AKTIVE I PASIVE

18. Ukoliko je neto tekući fond jednak stalnim zalihama ili veći od njih obezbijedjena je dugoročna finansijska ravnoteža, a time i uslovi za održavanje likvidnosti. Ukoliko je neto tekući fond manji od stalnih zaliha nije obezbijedjena dugoročna finansijska ravnoteža, ugrožena je likvidnost (dio zaliha se finansira kratkoročnim izvorima na koje se plaćaju kamate). KOMPARACIJA SEGMENATA AKTIVE I PASIVE

19. Kratkoročna finansijska ravnoteža izražava se kroz likvidnost. Likvidnost znači sposobnost preduzeća da u roku isplati dospjele obaveze. U stručnoj literaturi se razlikuje: Statička i dinamička, apsolutna, strukturna, dispozitivna i nedovoljna likvidnost odnosno nelikvidnost. KOMPARACIJA SEGMENATA AKTIVE I PASIVE

20. Likvidnost u Statičkom smislu podrazumijeva platežnu sposobnost preduzeća da na odredjeni dan izmiri dospjele obaveze likvidnim sredstvima. Likvidnost u dinamičkom smislu podrazumijeva sposobnost preduzeća da u svakom trenutku izmiri dospjele obaveze. Apsolutna likvidnost podrazumijeva posjedovanje viška priliva i raspolaganja rezervama sredstava plaćanja koja su dovoljna za izmirenje obaveza u statici i dinamici. KOMPARACIJA SEGMENATA AKTIVE I PASIVE

21. Strukturna likvidnost počiva na strukturi aktive bilansa koja je u mogućnosti da obezbijedi izmirenje dospjelih obaveza raspoloživom gotovi­nom, rezervama sredstava plaćanja i brzim unovčenjem djelova imovine. Dispozitivna likvidnost je poželjna likvidnost, neophodna za izmirenje dospjelih obaveza. Nelikvidnost označava situaciju u kojoj su raspoloživa sredstva plaćanja ispod iznosa dospjelih obaveza preduzeća. Posljedice nelikvidnosti su okončanje preduzetničke aktivnosti preduzeća. KOMPARACIJA SEGMENATA AKTIVE I PASIVE

22. Različiti oblici imovine preduzeća imaju različitu platežnu sposobnost. Imovina veće platežne sposobnosti ima za pretpostavku veći stepen likvidnosti i obratno. Likvidnost pojedinih djelova imovine zavisi od: broja faza kroz koje moraju proći da bi dobili novčani oblik, vremena koje je potrebno da prodje da bi se pojedini djelovi imovine pretvorili u novac, stepena sigurnosti da će se pojedini djelovi imovine pretvoriti u novac. KOMPARACIJA SEGMENATA AKTIVE I PASIVE

23. Manji broj faza, kraće vrijeme i veći stepen sigurnosti imaju za pretpostavku veći stepen likvidnosti, pojedinih djelova imovine. Novac je jedini likvidni oblik imovine kojim se može neposredno udovoljiti obavezama plaćanja. Sa pojmom likvidnosti komplementaran je pojam solventnosti, koji označava sposobnost preduzeća da svojom imovinom (pretvorenom u likvidacionu masu), plati dugove (obaveze), bez obzira na rok njihovogdospijeća. KOMPARACIJA SEGMENATA AKTIVE I PASIVE

24. Pokazatelj solventnosti se dobija iz odnosa između poslovnih sredstava i dugova. S = Ps/D, gdje je S = solventnost, Ps-poslovna sredstva, a D = dugovi. Kada je vrijednost poslovnih sredstava veća od vrijednosti dugova - obaveza preduzeće je solventno, i obratno. Analiza likvidnosti vrši se na bazi bilansa likvidnosti koji se sastavlja na bazi bilansa KOMPARACIJA SEGMENATA AKTIVE I PASIVE

25. Stanja čije se pozicije u aktivi grupisu prema platežnoj sposobnosti, a obaveze u pasivi prema vremenu dospijeća, kako to pokazuje slijedeći pregled; KOMPARACIJA SEGMENATA AKTIVE I PASIVE

26. Horizontalnom komparacijom odnosa izmedju segmenata aktive i pasive bilansa likvidnosti izračunavaju se racio brojevi na bazi kojih se vrši analiza likvidnosti, od kojih su reprezentativni: racio momentalne likvidnosti, racio likvidnosti na rok i racio ukupne likvidnosti. KOMPARACIJA SEGMENATA AKTIVE I PASIVE

27. Pokazatelj momentalne likvidnosti se dobija iz odnosa novčanih sredstava u stalnom obliku i kratkoročnih obaveza. L1 = novčana sredstva u stalnom obliku/kratkoročne obaveze Novčana sredstva u svom čistom platežnom obliku nalaze se u blagajni ili žiro računu. Ako je koeficijent momentalne likvidnosti jednak ili viši od 1, preduzeće je likvidno i, obratno, ako je koeficijent momentalne likvidnosti manji od 1 preduzeće je nelikvidno. KOMPARACIJA SEGMENATA AKTIVE I PASIVE

28. Pokazatej likvidnosti na rok dobija se iz odnosa stalnog i prelaznih oblika novca i kratkoročnih obaveza. L2 = stalni i prelazni oblici novca/kratkoročne obaveze. Brojitelj ovog obrasca sadrži osim stalnog oblika novca i prelazne oblike kao što su hartije od vrijednosti i potraživanja. Vrijeme njihove unovčivosti je kratkoročno. Racio ovog pokazatelja 1:1 smatra se zadovoljavajućim. treba ga prihvatiti sa izvjesnom dozom opreznosti zbog njegovog statičkog karaktera, neizvjesnosti naplate potraživanja i moguće pojave vanrednih rashoda. KOMPARACIJA SEGMENATA AKTIVE I PASIVE

29. Radi realnog sagledavanja likvidnosti preporučljivo je izvršiti grupisanje potraživanja prema rokovima dospijeća za naplatu. Pokazatelj ukupne likvidnosti se dobija komparacijom ukupnih tekućih sredstava (robnih i novčanih) sa ukupnim kratkoročnim obavezama: L3 = tekuća sredstva/kratkoročne obaveze Pokazatelj ukupne likvidnosti pokazuje sa koliko je tekućih sredstava pokriven svaki dinar kratkoročnih obaveza. KOMPARACIJA SEGMENATA AKTIVE I PASIVE

30. Odnos izmedju tekućih sredstava i kratkoročnih obaveza izražen sa 2:1 uzima se kao tradicionalno normalan. Njega, medjutim, treba prihvatiti sa opreznošću s obzirom da na ovaj pokazatelj djeluje više opštih i specifičnih faktora kao što su: vrsta i veličina preduzeća, obim poslovne aktivnosti, struktura tekućih sredstava, uslovi kreditiranja, efikasnost naplate potraživanja i isplate obaveza. KOMPARACIJA SEGMENATA AKTIVE I PASIVE

31. Kvalitet ovog pokazatelja posebno zavisi od strukture tekućih sredstava i koeficijenta njihovog obrta. Veće učešće novčanih sredstava i veći koeficijent obrta tekućih sredstava čine pokazatelj ukupne likvidnosti kvalitetnijim. Analizu likvidnosti treba završiti prikazom perspektivne likvidnosti čiji pokazatelj u brojniku treba da sadrži iznos novčanih sredstava koja će se prikupiti u toku perioda za koji se utvrdjuje likvidnost, a u imeniocu iznos obaveza koje će tokom perioda dospjeti za plaćanje. Njihovom komparacijom utvrdjuje se perspektivna likvidnost za dati period. KOMPARACIJA SEGMENATA AKTIVE I PASIVE

32. Sud o perspektivnoj likvidnosti dobijen na osnovu ovog pokazatelja treba "potkrijepiti" analizom priliva i odliva novčanih tokova, koja se vrši na bazi metoda toka gotovine (Cash Flow) i metode toka kapitala (Funds Flow). Cash Flow metoda se zasnivana veličini neto novčanog toka, koji predstavlja razliku izmedju bruto primanja i izdavanja ostvarenih u posljednjoj godini. U onim slučajevima kada su novčana primanja veća od odliva - keš flou veličina je pozitivna i preduzeće je likvidno, a u slučajevima kada su poslovni izdaci veći od primanja iz prometa keš flou veličina je negativna a preduzeće je nelikvidno. KOMPARACIJA SEGMENATA AKTIVE I PASIVE

33. Cilj keš flou analize je usmjeren na utvrdjivanje primanja koja preduzeće može da upotrijebi za vraćanje zajmova, povećanje korišćenja kapaciteta, proširenu reprodukciju - bez potrebe angažovanja pozajmljenog kapitala. Ta mogućnost je veća ukoliko je veći iznos viška primanja nad tekućim izdavanjima, otuda i zaključak da je keš flou "tendencijski indikator finansijske nezavisnosti i Stabilnosti i značajan pokazatelj likvidnosti". Iskazna moć keš flou kao pokazatelja likvidnosti, medjutim, sužena je. Na osnovu keš flou veličine ne može se suditi da li preduzeće faktički raspolaže efektivnim sredstvima plaćanja na duži ili kraći rok. KOMPARACIJA SEGMENATA AKTIVE I PASIVE

34. Keš flou veličina potiče iz područja učinaka i prometa, po osnovu internog finansiranja i izražava samo jedan tok. Na likvidnost preduzeća, medjutim, utiču svi finansijski tokovi koji tangiraju tekuću imovinu. Radi izvodjenja pouzdanog suda o likvidnosti na osnovu keš flou veličine treba sačiniti pregled o upotrebi viška sredstava i obavezama plaćanja po ročnosti. KOMPARACIJA SEGMENATA AKTIVE I PASIVE

35. Metoda analize likvidnosti pod nazivom račun toka kapitala (Funds Flow) obuhvata sve finansijske transakcije koje utiču na promjenu tekućih sredstava preduzeća, i to; transakcije koje tangiraju novčana primanja i izdavanja koje nastaju po osnovu procesa stvaranja učinaka i njihove prodaje, i poslove financiranja, definansiranja, investiranja i dezinvestiranja koji tangiraju likvidnost preduzeća na dugi rok. Finansiranje obuhvata povećanje po osnovu internih i eksternih izvora, a definansiranje smanjenje kapitala po osnovu isplate dividenti vlasnicima i ortacima, vraćanja pozajmljenog kapitala i pokriće gubitka (koji direktno smanjuje sopstveni kapital odnosno vrijednost firme). KOMPARACIJA SEGMENATA AKTIVE I PASIVE

36. Investiranje se svodi na ulaganje kapitala u poslovna sredstva (stalna i tekuća), a dezinvestiranje na transformaciju imovine u likvidna sredstva, putem prodaje. Prikazivanjem svih finansijskih transakcija u računu toka kapitala obezbjedjuju se informacije o porijeklu i upotrebi sredstava - o uzrocima ipovećanja i smanjenja likvidnosti. Likvidnost poboljšavaju pozitivni Funds Flow-u iznosi (finansiranje i dezinvestiranje), a pogoršavaju negativni tokovi kapitala (investiranje i definansiranje). KOMPARACIJA SEGMENATA AKTIVE I PASIVE

37. Finansijsko Stanje preduzeća može biti dobro i loše; dobro je kada su obezbijedjeni: normalna konstitucija sredstava i izvora; kojima se obezbjedjuje uspješno izvršavanje zadataka, dugoročna i kratkoročna finansijska ravnoteža, održanje (reprodukcija) supstance sredstava i rast (sopstvenog) kapitala preduzeća, a slabo kada preduzeće ne raspolaže dovoljnim sredstvima za izvršenje zadatka, kada ima veliki stepen zaduženosti i nije poslovno nezavisno, kada nije u mogućnosti da povjeriocima blagovremeno obezbijedi povraćaj potraživanja, kada ostvareni poslovni rezultat ne obezbjedjuje održanje imovine i rast kapitala. KOMPARACIJA SEGMENATA AKTIVE I PASIVE

38. Presijecanje bilansa predstavlja jednu od metoda analize bilansa. počiva na slijedećim premisama: 1) Bilans je izraz ekonomske cjeline i samostalnosti preduzeća, koja se ogleda kroz obuhvat njegovim aktivnostima svih faza procesa reprodukcije i u ravnoteži između aktive i pasive bilansa stanja koji predstavlja dvostranu sliku jedne iste stvari (kapital i imovina) 2) Klasifikacija pozicije bilansa vrši se prema funkcionalnom principu - u aktivi bilansa se prikazuje imovina po funkciji a u pasivi kapital – izvori prema namjeni. PRESIJECANJE BILNASA

39. 3) Pasiva, u svom namjenskom dijelu, opredjeljuje, kvantitativno i kvalitativno, način ulaganja kapitala u konkretne oblike imovine prikazane u aktivi. 4) Neravnoteža u odnosima izmedju aktive i pasive (i njihovih djelova) izraz je poremećaja koji su nastali pri korišćenju imovine U tom cilju bilans se horizontalno presijeca na sastavne djelove. Djelovi bilansa koji se dobijaju njegovim horizontalnim presijecanjem predstavljaju podbilanse. Podbilansi obuhvataiu pojedine segmente pasive i aktive - kapitala i imovine. Izmedju aktive i pasive pojedinih podbilansa treba da postoji odnos ravnoteže. PRESIJECANJE BILNASA

40. 5) U slučaju neravnoteže saldo u djelovima presječenog bilansa označava odnose medjufinansiranja koji nastaju izmedju pojedinih podbilansa u okviru preduzeća. Stepen neravnoteže izmedju aktive i pasive pojedinih podbilansa (saldo) predstavlja mjerilo za ocjenu opšte finansijske situacije preduzeća. Pošto pasiva prikazuje namjenu kapitala, a aktiva upotrebu imovine Višak aktive nad pasivom znači da je odnosni podbilans finansiran kapital drugih podbilansa. Manjak aktive nad pasivom označava Nedostatak kapitala za izvršenje zadatka koji prekriva posmatrani podbilans. PRESIJECANJE BILNASA

41. Pomoću metode presijecanja bilansa analizira se i međusobno finansiranje izmedju preduzeća - komparacijom povjerilačko-dužničkih odnosa, kako onih koji imaju normalan tako i onih koji imaju nenormalan karakter, koji se prikazuju u podbilansima - podbilansu tekućih sredstava i podbilansu spontanih odnosa. Presijecanjem bilansa mogu se obavljati i druge analize koje se odnose na pojedine segmente bilansa. PRESIJECANJE BILNASA

42. Formiranju podbilansa prethodi grupisanje pozicija bilansa - aktivnih prema funkciji, a pasivnih prema namjeni. Nakon grupisanja pozicija bilansa, posao formiranja podbilansa predstavlja tehničku operaciju unošenja aktivnih i pasivnih Horizontalnim presijecanjem bilansa stanja mogu se formirati slijedeći podbilansi: Podbilans stalnih sredstava i njihovih izvora, Podbilans tekućih sredstava i njihovih izvora, Podbilans posebnih sredstava i njihovih izvora, i Podbilans spontanih odnosa. PRESIJECANJE BILNASA

43. Svaki podbilans ima svoju aktivu i pasivu. Prva tri podbilansa imaju karakter podbilansa normalnih odnosa. Nivo njihove imovine odredjen je kvantitativno i kvalitativno, namjenski usmjerenim izvorima kapitala. Stanje i kretanje imovine pojedinih podbilansa ocjenjuje se prema stanju i kretanju kapitala koji se prikazuje u pasivi, Svako odstupanje imovine u odnosu na kapital - izvore kvalifikuje se finansijskom nedisciplinom, kao nenamjensko korišćenje sredstava, koje ima svoje uzroke i posljedice (pozitivne i negativne). PRESIJECANJE BILNASA

44. Broj podbilansa koji se formira opredjeljuju ciljevi analize, mogućnosti posmatranja djelova aktive i pasive i dubina analitičkog postupka. U okviru podbilansa stalnih sredstava moguće je formirati subpodbilans aktivnih stalnih sredstava i subpodbilans stalnih sredstava u izgradnji; u okviru podbilansa posebnih sredstava - subpodbilans sredstava rezervi, subpodbilans ostalih namjena. PRESIJECANJE BILNASA

45. Kod podbilansa spontanih odnosa ne postoji zakonitost odnosa izmedju aktive i pasive, spontani izvori u pasivi ne predodredjuju namjenu pozicija aktive. Ovaj podbilans prikazuje odnose medjukreditiranja izmedju poslovnih partnera. Na strani aktive ovog podbilansa prikazuje se obim prikraćenosti preduzeću sredstvima, a u pasivi kvantitet prikraćivanja poslovnih partnera u sredstvima od strane analiziranog preduzeća. Ravnoteža u podbilansu spontanih odnosa ukazala bi da je preduzeće prikraćeno u sredstvima za isti iznos za koji je prikraćivalo druga preduzeća. Kvantitet podbilansa spontanih odnosa izraz je obima nenormalno konstituisanih finansijskih odnosa izmedju preduzeća i poslovnih partnera, izraz je problema koji nastaju u domenu naplate i isplate obaveza. PRESIJECANJE BILNASA

46. Analizu finansijskog položaja preduzeća primjenom metode presijecanja bilansa moguće je vršiti na osnovu pregleda koji slijedi ANALIZA FINANSIJSKOG POLOŽAJA

47. Pregled pokazuje kada se podbilans javlja u ulozi finansiranog, a kada u ulozi finansijera. Podbilans je finansiran kada je njegova imovina (aktiva) veća od kapitala (pasive), a finansijer je kada mu je kapital (pasiva) veći od imovine (aktive) Analizu finansijskog stanja treba da prati komparativna (vremenska i prostorna) analiza. Da bi takvu analizu izvršili potrebno je sačiniti seriju pregleda finansijskog, Stanja, koji se odnosi na prethodni period i srodna preduzeća. ANALIZA FINANSIJSKOG POLOŽAJA

48. O podobnosti primjene metode presijecanja bilansa za analizu finansijske situacije preduzeća vođena je polemika. Ukazivano je na ograničene mogućnosti njenje primjene ili joj se primjena osporava. Pri tome su navođene dvije vrste argumenata - materijalne i formalne prirode ANALIZA FINANSIJSKOG POLOŽAJA

49. Ako se pojedini podbilansi posmatraju u dinamici, u kretanju, moguće je konstatovati: porast zbira podbilansa, smanjenje zbira podbilansa, porast aktive i smanjenje pasive u podbilansu i porast pasive i smanjenje aktive u podbilansu. ANALIZA DINAMIKE PODBILANSA

50. Porast odnosno smanjenje zbira podbilansa može biti za aktivu i pasivu jednakomjerno, da aktiva "raste" odnosno "pada" više od pasive, i da pasiva "raste" odnosno "pada" više od aktive. U nekim slučajevima aktiva i pasiva podbilansa pokazuju divergentna kretanja: porast aktive i smanjenje pasive ili porast pasive i smanjenje aktive. Analiza dinamike podbilansa izvodi konstatacije o nastalim promjenama na podbilansima i njihovim reperkusijama na poslovanje preduzeća. Zbog različitih zakonitosti koje vladaju izmedju pasive i aktive kod podbilansa normalnih i spontanih odnosa, promjene koje nastaju na njima u dinamici manifestuju se na različit način, ANALIZA DINAMIKE PODBILANSA