Polazak u prvi razred

1. Polazak u prvi razred

2. Polazak u prvi razred S polaskom se u prvi razred djeca nalaze u novoj situaciji: trebaju se snaći u novoj skupini – među vršnjacima. Uspješno uključivanje u razred utječe na cjelokupno školovanje i prilagođavanje djeteta.

3. Polazak u prvi razred • Djeca u prvom razredu trebaju savladati duže odvajanje od roditelja, što je osobito teško djeci koja nisu pohađala vrtić (i među onima koja su ga pohađala ima djece koja su se teško odvajala od roditelja). • Poteškoća je, za dosta djece, i dugo sjedenje – skoro čitav sat. To nije teško samo u prvim tjednima, već tijekom ukupnog školovanja.

4. Polazak u prvi razred • Polaskom u školu djeca ulaze u sredinu u kojoj trebaju iskušavati i razvijati brojne sposobnosti. • Polaskom se u školu djeca trebaju samostalno snalaziti u brojnim situacijama u kojima su im pomagali roditelji.

5. Prvi susret sa školom Već kod prvog ulaska u školu, pozdravljanja s roditeljima i prelaskom u učionicu možemo primijetiti vrlo različita ponašanja djece: neka ulaze nasmijana, radosna, neka izgledaju radoznalo, puna očekivanja, neka su zbunjena, neka djeca izgledaju ravnodušno. Kod neke djece opažamo i strah, i odbojnost, ima tu i suza, poneko dijete se grčevito drži roditelja i odbija ući.

6. Je li dijete spremno za polazak u prvi razred? • Dobro pripremljeno dijete ima na početku pozitivan stav prema školi koji treba podržavati – jer sretna djeca uče lakše. • Ako i sami nemate baš najsretnija sjećanja povezana sa školom, pouzdajte se u promjene u školama i opustite se. • Ohrabrite dijete – školu prikažite kao mjesto na kojem se može uživati i radovati, gdje se može zadovoljiti radoznalost i žeđ za znanjem.

7. Spremnost za školu Iako mnogi kažu da bi škola ,u stvari, trebala biti zrela za djecu, a ne djeca za školu, možemo reći da škola pred djecu postavlja zahtjeve koji traže određenu zrelost. Danas govorimo u o spremnosti za polazak u školu – ona znači tjelesnu, emocionalnu, intelektualnu i socijalnu zrelost djeteta. Svi ovi uvjeti spremnosti nisu jednaki kod djeteta i o tim razlikama trebaju voditi računa i roditelji i učitelji.

8. Spremnost za školu Emocionalna zrelost Tjelesna zrelost Intelektualna zrelost Socijalna zrelost

9. Tjelesna zrelost Tjelesnu zrelost djeteta, pri pregledu za prvi razred, ispituje liječnik.Dijete treba biti u stanju izdržati nove tjelesne napore: nositi torbu, duže pješačiti, sjediti u klupi, stoga treba imati razvijenu tjelesnu muskulaturu. Za pisanje mu je potrebna usklađenost (koordinacija) velikoga broja mišića nadlaktice, podlaktice i šake. Također se ispituju vid i sluh.

10. Intelektualna zrelost Intelektualna zrelost obuhvaća razvoj govora i jezika, mogućnost koncentracije (šestogodišnjak bi se trebao moći koncentrirati 15 do 20 minuta), razvijenost opažanja i pamćenja itd.

11. Emocionalna zrelost Dovoljna emocionalna zrelost djeteta za polazak u prvi razred znači da je spremno odgoditi svoje potrebe, da može razumjeti da ne uspijeva u svemu i odmah, te da zbog neuspjeha neće odustati, ili optuživati samo sebe, već uložiti pojačani napor.

12. Socijalna zrelost Socijalna zrelost znači, na primjer, da se dijete može odvojiti od obitelji i prilagoditi skupini vršnjaka. Ono treba biti u stanju prihvatiti sustav vrijednosti u svojoj okolini, sklapati i održavati prijateljske odnose s vršnjacima.

13. Spremnost za polazak u školu Je li dijete spremno za školu? • Može se ukratko reći: ako se može koncentrirati (usredotočiti) na priču ili na samostalan rad (na primjer crtanje) i odgoditi vlastite želje – to su dobri preduvjeti za školovanje. • Ako dijete može ispričati maštovitu priču, točno prepričati priču – to su također dobri preduvjeti za školovanje. • Nije nužno da zna čitati i pisati – ako je dovoljno spremno, savladat će to u prvom razredu.

14. Što trebaju učiniti roditelji? • Ako se dijete ne privikava lako razredu i nije steklo prijatelje, to je normalno – neka djeca trebaju više vremena da bi se navikla na školsku svakodnevnicu. Ako se brinete zbog toga, obratite se s povjerenjem učiteljici --možda već promjena mjesta sjedenja ili mali razgovor ohrabrenja mogu pomoći. Ako to ne pomaže, obratite se psihologu ili pedagogu. • Iako će Vaše dijete najčešće pričati s oduševljenjem o školi, moguća su i razočaranja i frustracije. Saslušajte dijete pažljivo i s razumijevanjem.

15. Što trebaju učiniti roditelji? • Također potražite pomoć ako dijete ima dugotrajne poteškoće u koncentraciji i praćenju nastave. Kod neke djece one nestaju, dok se kod druge radi o teškoćama koncentracije s ili bez hiperaktivnosti. • Neka djeca imaju velike poteškoće sa savladavanjem slova – ponekad se radi o poteškoćama čitanja i pisanja pa je potrebna logopedska pomoć. • Kod svih je poteškoća bitno da roditelj postupa sabrano i ne optužuje dijete upravo kad ono treba puno podrške i razumijevanja.

16. Što trebaju učiniti roditelji? • Stvarati realan pogled na djetetove sposobnosti – nitko ne može u svim aktivnostima postizati dobre rezultate. • Prihvatiti dijete takvo kakvo jest – ne pokušavati preko djeteta ostvarivati svoje želje i ambicije. Ako u obitelji ima i starije djece, ne tražiti od djeteta da ih, ni u čemu, dostigne, ako su njegovi talenti drugačiji, niti tražiti da «nadmaši» braću i sestre.

17. Što trebaju učiniti roditelji? • Naučiti gledati stvari očima djeteta – nešto što smatramo «sitnicom»: svađa s prijateljem, nesnalaženje u razredu ili drugo, može biti doživljaj koji je njemu emocionalno najbitniji. • Sudjelovati u školskom životu djeteta – dolaskom u školu, sudjelovanjem u radu škole, slušanjem onoga što dijete govori o doživljajima u školi. • Surađivati s učiteljem / učiteljicom – učitelji i roditelji trebaju biti suradnici, zajednički ostvarivati obrazovne i odgojne zadatke.

18. Zadaće • Kada djeca počnu pisati zadaće, mnogi se roditelji vide u ulozi pomagača i kontrolora. To nije nužno – sama su djeca u osnovi odgovorna za svoje zadaće. U prvom razredu djeca trebaju potporu, ali ne takvu u kojoj će roditelji preuzeti rad. • Ako je moguće, pratite dijete kod zadataka čitanja kod kuće jer mu je potreban slušatelj. • Posvetite se djetetu, podržite i pohvalite napor – to će ga motivirati.

19. Zadaće • Nakon nekog vremena prvašići mogu sami raditi zadaće – budite u blizini ako žele postaviti pitanja. • Ponudite se da ćete pogledati zadaću – mnoga djeca se tome raduju i mogu opuštenija očekivati sljedeći školski dan. • Domaći rad ne bi trebao trajati duže od pola sata. • Pripazite da se dijete po dolasku iz škole odmori.

20. Čitanje Potičite čitanje! Za poticanje čitanja važna su ova obilježja života u roditeljskom domu: • pažnja i vrijednost koju odrasli pridaju pismenosti i kulturi • vrijeme koje odrasli kao modeli provode u čitanju • mnoštvo materijala za čitanje u kući • mnoštvo aktivnosti i igara u kojima su osnova govorni i pisani jezik • pristupačnost materijala za čitanje djetetu

21. Čitanje Mišljenje američke Komisije za čitanje: "Roditelji igraju ulogu neprocjenjivog značaja u stvaranju temelja za učenje čitanja. Roditelji neformalno podučavaju djecu o čitanju i pisanju čitajući im naglas, diskutirajući s njima o pričama i doživljajima, ohrabrujući ih da nauče slova i riječi te učeći ih o svijetu oko njih. Ovakvo postupanje priprema djecu za uspješno čitanje." iz Dževdet Hadžiselimović:SPREMNOST ZA UČENJE ČITANJA

22. Što trebaju učiniti učitelji? • Roditelje koji sami ne dolaze u školu nazvati, pozvati pismeno –zamoliti da dođu. • Kod djece uočiti ono što je dobro, pozitivno, u čemu su uspješna i o tomu također obavještavati roditelje pa i kad je potrebno govoriti o onome što ne mogu, reći i ono što mogu, što je pozitivno. • Uključiti roditelje u pripremanje i održavanjerazrednih proslava, priredbi, izleta...

23. Što trebaju učiniti učitelji? • Uspostaviti komunikaciju s roditeljima što prije, na samom početku školske godine. • Upoznati se s obiteljisvakoga učenika. • Održavati komunikaciju tijekom cijele godine – roditeljskim sastancima, informacijama, telefonskim razgovorima, neformalnim kontaktima, pismima... • Uključitiroditelje što više u rad odjela – zajedničkim radionicama za djecu i roditelje, predstavljanjem roditelja i njihovih zanimanja – oni također mogu djecu podučiti.

24. I još malo odgojnih savjeta...

25. Deset savjeta za odgoj u obitelji (vrijede i tada, kada sve ne ide tako, kako bismo željeli) 1. Bezuvjetno voljeti dijete • Ljubav, toplina i sigurnost su osnovne potrebe, kao i potreba za hranom i tekućinom. Roditelji ne smiju po volji djetetu uskraćivati ljubav, a zatim prema potrebi i raspoloženju udjeljivati. Pružanje ljubavi ne smije biti ovisno o uspjehu ili poželjnom ponašanju. Samo tada dijete može osjećati sigurnost i povjerenje bez kojih i ne postoji zdrav razvoj.

26. Deset savjeta za odgoj u obitelji (vrijede i tada, kada sve ne ide tako, kako bismo željeli) 2. Vjerovati u dijete • Vjerovati da dijete ima puno dara u različitim zanimljivim područjima i pomoći mu da ih ostvari. Ohrabriti ga da samo nalazi rješenje za različite probleme i da samostalno misli.

27. Deset savjeta za odgoj u obitelji (vrijede i tada, kada sve ne ide tako, kako bismo željeli) 3. Pružati otpor • Djeca cijene kada im se postavljaju granice, jer im one pružaju oslonac. Tko ne poznaje granice, ne može se nikada osjećati slobodnim. Roditelji moraju reći djetetu što smatraju dobrim, a što pogrešnim. I to tada dosljedno zastupati koliko je to god moguće.

28. Deset savjeta za odgoj u obitelji (vrijede i tada, kada sve ne ide tako, kako bismo željeli) 4. Ne glumiti slogu • Djeci koristi spoznaja da i voljeni roditelji često imaju različita mišljenja, želje i strahove; da nisu uvijek istog mišljenja, već da ponekad moraju naći kompromise.

29. Deset savjeta za odgoj u obitelji (vrijede i tada, kada sve ne ide tako, kako bismo željeli) 5. Poticati aktivnosti • Dobar obiteljski život ne znači da svi uvijek rade nešto zajedno. Kada djeca imaju svoj vlastiti hobi, dobivaju iskustvo o uspjehu i neuspjehu. Uče kako podnijeti razočaranje i uživati u zadovoljenju potrebe.

30. Deset savjeta za odgoj u obitelji (vrijede i tada, kada sve ne ide tako, kako bismo željeli) 6. Pobrinuti se za sebe • Tko zapušta svoje vlastite potrebe ne čini uslugu djeci – na kraju krajeva ona ne žele živjeti s nezadovoljnim roditeljima. Majka i otac ne trebaju prestati biti par. Dijete tada nije opterećeno time da je jedina osoba koju majka i otac vole.

31. Deset savjeta za odgoj u obitelji (vrijede i tada, kada sve ne ide tako, kako bismo željeli) 7. Poštivati ritam i rituale • Oni daju oslonac i orijentaciju, strukturiraju svakodnevnicu. Stvorite dobar obiteljski identitet: “U našoj je obitelji to tako!”

32. Deset savjeta za odgoj u obitelji (vrijede i tada, kada sve ne ide tako, kako bismo željeli) 8. Stvorite bliskost • Djeca iz obitelji u kojima postoji i vrijeme za maženje i razgovor nisu samo stabilnija i zdravija , već i inteligentnija nego djeca koja nisu doživjela takvu bliskost.

33. Deset savjeta za odgoj u obitelji (vrijede i tada, kada sve ne ide tako, kako bismo željeli) 9. Ne glumiti “najboljeg prijatelja” • Djeca vole majku i oca kao roditelje – ne kao najbolje prijatelje. Prijatelje će radije pronaći među vršnjacima.

34. Deset savjeta za odgoj u obitelji (vrijede i tada, kada sve ne ide tako, kako bismo željeli) 10. Otvoriti dom • Stabilan, pouzdan krug prijatelja je izvrsno rasterećenje od svakodnevnice i obiteljskih odnosa. I to za cijelu obitelj. Djeca uz to uče kako se stječu i njeguju prijateljstva. Prema: Die zehn besten Erziehungstipps (2003.) www.eltern.de

35. Literatura: • Bastašić, Z. (1990.), Lutka ima i srce i pamet, Zagreb, Školska knjiga • Čudina-Obradović, M. (1995.), Igrom do čitanja, Zagreb, Školska knjiga • Hadžiselimović, Dž. (1984.), Otkrivanje poremećaja u čitanju, Zagreb, Školska knjiga • Hitrec, G. (1991.), Kako pripremiti dijete za školu, Zagreb, Školska knjiga • Maleš, D.; Stričević, I. (1992.), Druženje djece i odraslih, Zagreb, Školska knjiga • Miljević – Riđički, R.; Miljković, D.; Pavličević – Franić, D.; Rijavec, M.; Vizek – Vidović, V.; Vlahović – Štetić, V.; Zarevski, P. (2000.), Učitelji za učitelje: primjeri provedbe načela Aktivne/efikasne škole, Zagreb, IEP • Sekulić – Majurec, A.,Kako od prvaša učiniti đaka – veseljaka?, Zrno 6-7, god. V., kolovoz – rujan 1994.

36. Linkovi: • www.eltern.de • www.elternforfamily.de • www.school.discovery.com Crteži: -Corel clipart Animacije: • www.4yeo.com • www.aaaclipart.com

37. Preporučena literatura • Bastašić, Z. (1990.), Lutka ima i srce i pamet, Zagreb, Školska knjiga • Čudina-Obradović, M. (1995.), Igrom do čitanja, Zagreb, Školska knjiga • Diamond, M. i Hopson, J. (2002.), Čarobno drveće uma: Kako razviti inteligenciju, kreativnost i zdrave emocije vašeg djeteta od rođenja do adolescencije, Zagreb, Ostvarenje • Hicela, I. (2000.), Mogu više i bolje: radni listovi, Split, Marjantisak • Hitrec, G. (1991.), Kako pripremiti dijete za školu?, Zagreb, Školska knjiga • Kraljević-Kolbas, N., Emocionalna zrelost za školu, mojHThinet / Živjeti bolje / Obitelj • Kraljević-Kolbas, N., Kad je dijete zrelo za školu, mojHThinet / Živjeti bolje / Obitelj • Maleš, D.; Stričević, I. (1992.), Druženje djece i odraslih, Zagreb, Školska knjiga • Nikolić, S. (2002.), Svijet dječje psihe : medicinske osnove dječje psihologije, Zagreb, Prosvjeta • Sekulić – Majurec, A.,Kako od prvaša učiniti đaka – veseljaka?, Zrno 6-7, god. V., kolovoz – rujan 1994. • www.eltern.de • www.elternforfamily.de • www.school.discovery.com