Download
1 / 16
160 likes | 361 Views
Informacijski sustavi u odlučivanju. Definicija informacijskog sustava.
E N D
Definicija informacijskog sustava • Informacijski sustav se može odrediti kao strukturirani, međusobno povezani kompleks ljudi, strojeva, procedura, predviđen za generiranje kontinuiranog toka odgovarajućih informacija, prikupljenih iz unutarnjih i vanjskih izvora poduzeća, za uporabu istih, kao baze pri donošenju poslovnih odluka. • Informacijski sustav prikuplja, pohranjuje, čuva, obrađuje i isporučuje informacije važne za organizaciju i društvo, tako da budu dostupne i upotrebljive za svakog tko se želi njima koristiti, uključujući poslovodstvo, klijente, osoblje i ostale. Informacijski sustav aktivni je društveni sustav koji se može, ali ne mora, koristiti informacijskom tehnologijom.
Struktura informacijskog sustava Kako bi uspješno obavljao zadatke i ostvarivao ciljeve informacijski sustav ima odgovarajuću konceptualnu strukturu koju čine: - hardware – materijalna osnovica koju tvore informacijske tehnologije, npr. elektronička računala, radne stanice, modemi, fizičke linije, kablovi. - software – nematerijalni elementi u obliku programskih rješenja i paketa, rutina ili metoda na kojima se temelji primjena hardvera. - lifeware – informacijski djelatnici, ljudi koji rade s informacijskim tehnologijama kao profesionalni informatičari ili kao korisnici sustava. - orgware – organizacijski sustavi, metode i načini povezivanja prethodnih triju komponenti u skladnu, funkcionalnu cjelinu. - netware – komunikacijsko povezivanje elemenata sustava u skladnu cjelinu u obliku informatičke mreže. - dataware – koncepcija i organizacija baze (skladišta) podataka i svih raspoloživih informacijskih resursa U uspješnom informacijskom sustavu svi navedeni elementi trebali bi biti međusobno usklađeni, a kvaliteta informacijskog sustava mjeri se kvalitetom njegove najslabije komponente.
Definicije odlučivanja • P. Sikavica (1999) je na sljedeći način sistematizirao brojne definicije odlučivanja: • a) autori Koontz i Weirich[odlučivanje definiraju kao izabiranje smjera odnosno načina djelovanja između više inačica, te u vezu s odlučivanjem dovode i davanje odgovora na sljedeća pitanja: • Gdje se neki posao mora obaviti (mjesto)? • Kada se određeni posao mora obaviti (vrijeme)? • Kako se taj posao mora obaviti (način)? • Tko će obaviti taj posao? • b) autori Gordon, Mondy, Sharplin i Premeaux odlučivanje određuju kao proces stvaranja i procjenjivanja inačica, kao i proces izbora između više inačica. Prema njima odlučivanje je najvažniji dio menadžerskog posla.
Definicije odlučivanja f) J. R. Schermerhorn Jr. Odlučivanje određuje kao proces odabira boljeg i željenog djelovanja iz seta inačica. g) D. Gorupić odlučivanje definira kao izbor između više mogućih rješenja nekog problema, odnosno izbor između različitih mogućnosti ponašanja. h) I. Perko – Šeparović razlikuje odlučivanje u užem i širem smislu. Pod odlučivanjem u užem smislu misli na izbor između dvije ili više inačica, dok pod odlučivanjem u širem smislu podrazumjeva cjeloukupni proces rješavanja problema. i) Z. Baračkai odlučivanje vidi kao kao proces rješavanja problema, onaj tko odlučuje mora vidjeti problem Kroz navedene definicije možemo uočiti da svi autori u odlučivanju vide izbor između više opcija, stoga u konačnici Sikavica odlučivanje definira kao proces izbora između dvije ili više mogućnosti rješavanja nekog problema.
Analitički stil odlučivanja: Uživanje u rješavanju problema Želja za najboljim odgovorom Uspješna kontrola Koristi se velika količina podataka Različitost Inovativnost Konceptualni stil odlučivanja : Orijentirana prema uspjehu Kreativna Humanizam/umjetnost Inicijator novih ideja Futurističko razmišljanje Izvršni stil odlučivanja: Očekuje rezultate Agresivna priroda Brza reakcija Teži pravilima Intuitivnost po prirodi Verbalno izražavanje Behavioristički stil odlučivanja: Podržavanje Veoma uvjerljiv Dobra komunikacija Preferira sastanke Teži limitiranim podacima za analizu Stilovi odlučivanja
Informacijski sustavi i faze odlučivanja • Inteligencija (prikupljanje i vrednovanje informacija) • Dizajn (projektiranje, definiranje i oblikovanje opcija) • Izbor (izbor optimalne opcije) • Implementacija
Inteligencija (prikupljanje informacija) • Primarni zahtjev potpore odlučivanja u fazi inteligencije je sposobnost skeniranja vanjskih i unutarnjih izvora informacija za mogućnosti i probleme i interpretirati što se skeniranjem otkrije. U fazi inteligencije: • traže se izvori informacija • skupljaju se potrebne informacije za donošenje odluke • procjenjuje se njihova vrijednost. • Tehnologije potpore odlučivanja mogu biti od velike pomoći. Npr. glavna svrha sustava za potporu izvršnom menadžmentu EIS-a je poduprijeti fazu inteligencije neprestanim nadgledanjem i povezivanjem vanjskih i unutarnjih informacija, traženjem ranih znakova problema i mogućnosti. Slično tome, kopanje podataka (koje može obuhvaćati ekspertne sisteme i neuronske mreže) i on-line analitičko procesuiranje također podupiru fazu inteligencije.
Dizajn (oblikovanje opcija) • Faza dizajna uključuje stvaranje alternativnih pravaca akcije, diskutiranje o kriterijima izbora i njihovoj relativnoj važnosti i prognoziranje budućih posljedica koje proizlaze iz korištenja različitih alternativa. Neke od ovih aktivnosti mogu koristiti standardne modele koje osigurava DSS (kao što su financijski model i model prognoziranja). Stvaranje alternativa za strukturirane probleme može se osigurati korištenjem standardnih ili specijalnih modela. Ipak, stvaranje alternativa za kompleksne probleme zahtjeva potpora ljudskih i softverskih potencijala kao što su projektanti, metoda “brainstorming“ili ekspertni sustav.
Dizajn (oblikovanje opcija) U fazi dizajna (oblikovanja opcija): • formuliraju se mogući smjerovi daljnjih aktivnosti • nakon toga se analiziraju i procjenjuju opcije u skladu s ciljem odnosno strategijom poduzeća.
Izbor opcije (alternative) Donositelj odluke odnosno menadžer konačno izabire onu opciju za koju smatra da je najpovoljnija (optimalna) za poduzeće. Pri izboru opcije treba ocijeniti sve prethodno postavljene opcije i odabrati onu koja najbolje ispunjava menadžerske ciljeve. Obično je to opcija koja donosi najveće dobiti uz najmanje troškove, a koja nije u sukobu s osnovnim ciljevima poslovnog sustava. Npr. ispitivanjem tržišta možda će biti odabrana opcija preoblikovanja proizvoda i pokušaja povećanja prodaje proizvoda pod drugim nazivom.
Implementacija • U “Princu“, Machiavelli lukavo bilježi prije više od 400 godina da “ništa nije bilo teže provesti, niti se više sumnjalo u uspjeh istog, niti se s ičim bilo teže nositi nego sa iniciranjem novog poretka“. Implementacija predloženog rješenja problema je, u stvari, inicijacija novog poretka stvari ili uvod u promjenu. Naravno, promjenom treba upravljati. Očekivanjima korisnika treba upravljati kao sa dijelom promjenjenog menedžmenta. • Definicija implementacije je u neku ruku komplicirana jer je implementacija dugačak proces sa nejasnim granicama. Pojednostavljeno, implementacija znači stavljanje predloženog rješenja u pogon. Mnogi implementaciji srodni problemi kao što su opiranje promjeni, stupanj potpore od strane viših menedžera i treniranje korisnika, važni su u radu sa sustavima za potporu vrhovnom menadžmentu (Management Support Systems).
