Fonetska i fonološka analiza erdeljskog bajaškog dijalekta i hrvatskog jezika

1. Darjan Horvat (Graz) Institut für Slawistik der Karl-Franzens-Universität Graz darjan.horvat@edu.uni-graz.at Fonetska i fonološka analiza erdeljskog bajaškog dijalekta i hrvatskog jezika 2. Workshop Graz, 12.06.2013

2. Sadržaj • Uvod • Samoglasnici • Polusamoglasnici • Prozodijski sustav • Suglasnici • Posuđenice • Zaključak • Literatura

3. Uvod • Analiza fonetskih i fonoloških sustava erdeljskog bajaškog dijalekta te hrvatskog jezika uključuje: • Usporedbu broja fonema • Njihovu fonetsku različitost (način i mjesto artikulacije) • Varijante fonema • Razdiobu (fonemske skupine)

4. Samoglasnici • Erdeljski posjeduje 9 samoglasnika: a [a], ă[ǝ], î[ɨ], e [e], ę[ɛ], i [i], o [o], ǫ[ɔ] • U hrvatskom jeziku postoje pet standardnih (univerzalnih) i dva izvedena samoglasnika: a [a], i[i], e [e], u [u], o[o]+ ie [͜ie] i r [r̥]

5. Najvećuspecifičnost u sustavusamoglasnika erdeljskog dijalekta predstavlja postojanje sljedećih glasova: ă[ǝ], î [ɨ], ǫ [ɔ], ę [ɛ]

6. Samoglasnik ă [ǝ] • Srednjeg reda, srednjeg stupnja otvorenosti te nelabijalan • Sličan engleskom e(r) u father ʽotacʼ, odnosno mother ʽmajkaʼ ili francuskom nijemom e u me • Može stajati u sve tri pozicije u riječi, npr. ăsta ʽovaj’, băjaš ʽRom, čovjekʼ ilijarbăʽtravaʼ

7. Samoglasnik î [ɨ] • Srednjeg reda, zatvoren i nelabijalan • Izgovor mu je sličan glasu ǎ [ǝ], no ipak dalje iza i zatvorenije, nešto kao spoj između i i u. • Dolazi u sve tri pozicije u riječi: îsʽsuʼ, kînvaʽnekoćʼ, zîʽdanʼ

8. Samoglasnikǫ [ɔ] • Stražnjegreda, otvorenijioderdeljskog, ali i odhrvatskogsamoglasnikaotelabijalan • Ostvaruje se: • Namjestima gdje u standardnom rumunjskom, ali i u ludarskom muntenskom stoji diftong oa [o̭a], npr. pǫrtă umjesto rumunjski poartăʽ(on)nosiʼ • Na mjestima gdje tog diftonga u standardu rumunjskog nema, npr. papirǫšilje ʽdokumentiʼ • Na mjestima gdjestoje diftonzi au [aw] (ǫuzit naspram auzit ʽčuoʼ) i ua [wa] (lǫt naspram luat ʽuzeoʼ)

9. Zatvoreno o [ọ] • Zatvorenije od hrvatskog, ali i erdeljskog samoglasnika o. • Položaj mu je jezika prema nepcu stražnji te je labijalan. • Dolazi u sve tri pozicije u riječi: kọpil ʽdijeteʼ, slobọd ʽbiti slobodan, dopušteno jeʼ i tęškọ ʽteško’.

10. Samoglasnik ę [ɛ] • Otvoreniji od erdeljskog vokala e, položaj mu je jezika prema tvrdom nepcu središnji te je nelabijalan. • Realizira se na mjestima: • gdje u standardnom rumunjskom stoji diftong ea [ḙa], npr. avę naspram avea ʽimao jeʼ • gdje tog diftonga u standardnom rumunjskom nema, npr. ęj naspram a(n)iʽgodineʼ • u posuđenicama iz lokalnog hrvatskog idioma, npr. dęvet ili dęset

11. Zatvoreno e [ẹ] • Položaj prema tvrdom nepcu je središnji te je labijalan. • Dolazi u sva tri položaja u riječi (rjeđe u inicijalnoj ‒ najčešće kod posuđenica). • Najčešće dolazi u nenaglašenom slogu i to s najvećom učestalošću na kraju riječi, npr. arẹ ʽimaʼ.

12. Polusamoglasnici • Erdeljski fonetski sustav posjeduje i dva jedinstvena poluglasa: j [i̭] i u [w] • Oba su glasa zatvorena, s time da je [i̭] prema položaju nastanka prednji i nelabijalni, dok je [w] stražnji i labijalni. • Tvore diftonge i triftonge

13. Prozodijski sustav • Erdeljski – ekspiratorni, dinamički naglasak, naglašeni slog određen samo silinom (jačinom) • Hrvatski – melodični, zvučni (akustički) naglasak, unutar naglašenog sloga, osim siline,razlikuje kretanje tona (dizanje i spuštanje) i trajanje (dužina i kračina) sloga

14. Akcent kod posuđenica • Zagreb ‒ Zagréb • Palovec ‒ Palovéc • Subotica ‒ Subotíca • Josip ‒ Josíp

15. Suglasnici • U erdeljskom dijalektu postoji 24 suglasnika: [b], [p], [d], [t], [g], [k], [v], [f], [z], [s], [ʒ], [ʐ], [ʃ], [ɕ], [dʐ], [tɕ], [ts], [h], [m], [n], [ň], [l], [lʾ], [r]. Grafički po istom sustavu glase: b, p, d, t, g, k, v, f, z, s, ž, ź, š, ś, đ, ć, c, h, m, n, nj, l, lj, r. • Hrvatski razlikuje 25: [b], [p], [d], [t], [g], [k], [v], [f], [z], [s], [ʒ], [ʃ], [ʒ́], [ǯ], [tɕ], [ʧ], [ts], [x], [m], [n], [ń], [l], [ĺ], [r], [j]. Grafički: b, p, d, t, g, k, v, f, z, s, ž, š, đ, dž, ć, č, c, h, m, n, nj, l, lj, r, j.

16. Suglasnik[v] • Iako u oba jezika labiodentalan, u hrvatskom je sonant i zvučni polusamoglasnik, a u erdeljskom nesonant te zvučni frikativ. • Formira se u sve tri pozicije u riječi, a u finalnoj vrlo često kao f, primjerice mljuf umjesto mljuv ʽmojʼ.

17. Suglasniciź [ʐ] i ś [ɕ] • Palatalni frikativi, nešto mekši od hrvatskih suglasnika ž [ʒ]iš [ʃ]. • Specifičnost erdeljskog dijalekta, npr. źęmẹnj ʽblizanci’ ili śinjiʽtko’

18. Suglasnik ć [tɕ] • Palatalna bezvučna afrikata, npr. ješć(i̭) ʽjesi’ • Nešto mekša nego slična u hrvatskom, ali i od slivenika u lokalnim kajkavskim govorima u kojima je došlo do jednačenja ć [ʨ] i č [ʧ] te nastanka mekšeg, stridentnijeg ćʼ.

19. Suglasnik đ [dʐ] • Palatalna, ali za razliku od antecedentnog glasa, zvučna afrikata, npr. viđala ʽvid, pogled’ • Nešto mekša nego ona u hrvatskom jeziku.

20. Suglasnicinj [ň]i lj [l̕] • Suglasnik nj [ň] je dentalni palatalizirani nazal, mekši od hrvatskog nj [ń], npr. njime ʽnitko’. • Realizira se u početnoj, središnjoj i završnoj poziciji u riječi. • Suglasnik lj [l̕] je palatalizirani zvučni lateral, palatalniji od hrvatskog parnjaka lj [ĺ], npr. lji ʽim, ih’. • Ostvaruje se u sva tri položaja u riječi.

21. Suglasnik h [h] • Velarni bezvučni frikativ • Može stajati na sva tri mjesta u riječi, s time da se na kraju realizira jedino u posuđenicama iz hrvatskog, npr. povrh, odraslihi sl. • Vrlo se često ostvaruje protetički na pozicijama gdje nije etimološki opravdano ili gdje takav glas ne postoji u standardnom rumunjskom, npr. hunđi ʽgdje’ (u stand. rum. unde), hastmă ʽastma’ (u stand. rum. astmă)

22. Posuđenice • Sve veći utjecaj hrvatskog standardnog jezika, ali i lokalnog kajkavskog idioma • Većina se uklapa u fonološku i morfološku strukturu erdeljskog, no postoje i slučajevi gdje se preuzima čitava strana riječ

23. Zaključak • Erdeljski posjeduje bogatiji vokalni sustav te dva jedinstvena polusamoglasnika pomoću kojih se tvore diftonzi i triftonzi. • Erdeljski ima dva jedinstvena suglasnika koji nisu dio standarda hrvatskog jezika • Razlike u naglasnom sustavu • Posuđenice najčešće fonološki adaptirane prema erdeljskom sustavu

24. Literatura • Eugenija Barić, Mijo Lončarić, Dragica Malić, Slavko, Pavešić, Mirko, Peti, Vesna Zečević, Marija Znika 20054. Hrvatska gramatika. Zagreb. • Lončarić 1996: Lončarić Mijo. Kajkavsko narječje. Zagreb • Klein 1972: Horst G. Klein. Einführung in die rumänische Sprache, Tübingen. • Radosavljević 2010: Radosavljević, Petar. Jezik Roma Bajaša na teritoriju Republike Hrvatske. Doktorska disertacija. Zagreb. • Stjepko Težak, Stjepan Babić 2005. Gramatika hrvatskoga jezika. Priručnik za osnovno jezično obrazovanje. Zagreb. • Tošović 1988: Tošović, Branko. Ruska gramatika u poređenju sa srpskohrvatskom. Sarajevo. • Sikimić 2005: Sikimić, Biljana. Banjaši u Srbiji. In: Sikimić, Biljana (ur.). Banjaši na Balkanu: Identitet etničke zajednice. Beograd. S. 249‒275. • Blažeka 2003: Blažeka, Đuro. Govor Svetog Martina ‒ najsjevernijeg mjesta u Hrvatskoj. In: Nosić, Milan (ur.). Riječ. Rijeka. S. 9‒18. • Blažeka 2007: Blažeka Đuro. Međimurski interdijalekt. In: Brozović Rončević, Dunja (ur.). Rasprave instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 33. Zagreb. 1‒18.