Seksualna orijentacija

1. Seksualna orijentacija

2. Definicija seksualne orijentacije • Seksualna orijentacija => emocionalna, romantična ili seksualna privlačnost prema osobama istog i/ili drugog spola • Odnosi se i na identitet temeljen na privlačnosti prema osobama istog i/ili suprotnog spola, povezanim ponašanjima i pripadnosti zajednici osoba koje dijele takvu privlačnost • Javlja se u rasponu od isključive homoseksualnosti do isključive heteroseksualnosti i uključuje različite oblike biseksualnosti (AmericanPsychologicalAssociation, 1998) • Procjenjuje je se da je 4-17% populacije homoseksualne orijentacije (Gonsionorek i Weinrich, 1991, prema Green i Herek, 1999)

3. Kriteriji za određenje seksualne orijentacije • Remafedi (1987) navodi 4 kriterija za definiranje vlastite seksualne orijentacije: • Samo-definiranje/označavanje (self-labeling) • Seksualna privlačnost • Uzbuđenje na erotski podražaj • Stvarno seksualno ponašanje • svaki od ovih kriterija se može protezati na kontinuumu od potpuno usmjerenog na suprotni spol do potpuno usmjerenog na isti spol

4. Razlikovanje koncepata • Seksualna orijentacija se razlikuje od ostalih komponenti spola i roda, uključujući: • biološki spol (anatomske, fiziološke i genetske karakteristike povezane s bivanjem muškom ili ženskom osobom), • rodni identitet (psihološki osjećaj bivanja muškarcem ili ženom) i • rodne uloge (kulturalne norme koje definiraju feminina i maskulina ponašanja) • U ranim psihologijskim teorijama o rodu su se rodne uloge smatrale manifestacijom seksualnosti (npr. muška homoseksualnost znači biti feminin) (Staintnon Rogers i Staintnon Rogers, 2001)

5. Seksualna orijentacija u DSM-u • 1952. – homoseksualnost klasificirana kao devijantan oblik ljudske seksualnosti (odražava fiksaciju u ranom stadiju psihoseksualnog razvoja) u prvom izdanju Dijagnostičkog i statističkog priručnika mentalnih poremećaja (DSM) Američkog psihijatrijskog udruženja (isto u DSM-II iz 1968.) • 1973. - homoseksualnost je uklonjena iz DSM-a tijekom stvaranja nove verzije DSM-a • 1975.- APA podržala uklanjanje homoseksualnosti kao poremećaja iz DSM-III • 1980. - uvedena ego-distona homoseksualnost u DSM-III odnosi na one homoseksualne osobe koje žele osobe istog spola, ali im takav osjećaj stvara trajan izvor neugode, distresa te stoga žele postati heteroseksualne • 1987. - izbačena ego-distona homoseksualnost iz DSM-III-R i zamijenjena kategorijom „nespecifičan seksualni poremećaj” koji se dodjeljivao osobama koje pokazuju „trajno protivljenje, neprihvaćanje i neugodu zbog vlastite seksualne orijentacije” • homoseksualnost je normalna varijanta seksualne orijentacije

6. Biološka objašnjenja homoseksualne orijentacije Prenatalna izloženost hormonima djevojčice koje su prenatalno bile izložene izrazito visokim razinama testosterona imaju veću vjerojatnost biti lezbijke u odrasloj dobi (Money, Scheartz i Lewis, 1984) Struktura mozga kod gej muškaraca je dio anteriornog hipotalamusa (dio mozga koji kontrolira seksualno ponašanje) ima anatomski oblik koji se obično pronalazi kod žena, a ne kod heteroseksualnih muškaraca (LeVay, 1991) Nasljednost istraživanje homoseksualnih muškaraca i njihove braće (jednojajčani i dvojajčani blizance te usvojena braća): 53% jednojajčanih braće blizanaca je bilo homoseksualno za razliku od 22% dvojajčanih braće blizanaca i 11% braće koja nisu u krvnom srodstvu - geni imaju važnu ulogu u određivanju seksualne orijentacije (Bailey i Pillard, 1991)

7. Kritike bioloških objašnjenja Kritike zaključka istraživanja o genetskom objašnjenju gotovo polovica braće jednojajčanih blizanaca je bilo heteroseksualno iako dijele ne samo iste gene, nego i prenatalne uvjete i obiteljsko okružje sa svojom braćom (Bryne i Parsons, 1993) Kritike dihotomnog shvaćanje seksualne orijentacije budući da se većina ljudi nalazi na seksualnom kontinuumu prema različitim kriterijima definiranja seksualne orijentacije, previše je pojednostavljeno kategorizirati osobe kao homoseksualne ili heteroseksualne (Hersch, 1993) Kritike shvaćanja seksualne orijentacije kao fiksne, nepromjenjive Istraživanja heteroseksualnih žena koje su postale lezbijke (Golden, 1987) i lezbijki koje su postale heteroseksualne (Bart, 1993) ukazuju na fluidnost i fleksibilnost seksualne orijentacije (prema Kitzinger i Wilkinson, 1997)

8. Mišljenje APA-e o uzorcima seksualne orijentacije Ne postoji konsenzus među znanstvenicima/cama o točnom razlogu zbog kojeg osoba razvija heteroseksualnu, biseksualnu, gej ili lezbijsku orijentaciju. Iako su mnoga istraživanja ispitala moguće genetske, hormonalne, razvojne, socijalne i kulturalne utjecaje na seksualnu orijentaciju, niti jedan nalaz ne omogućuje znanstvenicima/cama da zaključe da je seksualna orijentacija određena nekim određenim faktorom ili faktorima. Mnogi smatraju da priroda i odgoj oboje igraju kompleksne uloge, a većina osoba nema osjećaj izbora svoje seksualne orijentacije.

9. Model razvoja lezbijskog/gej identiteta kroz faze Modeli procesa coming outa kod lezbijski i gejeva počeli su se razvijati od 1970-ih. Coming out (“izlazak iz ormara”) = proces otkrivanja i prihvaćanja vlastite homo/biseksualnosti te otkrivanja vlastite homo/biseksualnosti užoj i široj okolini Modeli razvoja lezbijskog i gej identiteta uglavnom obuhvaćaju sljedeće faze: Identificiranje sebe kao lezbijke/geja Davanje značenja toj samo-definiciji Komuniciranje tog identiteta drugim lezbijkama i gejevima i široj (heteroseksualnoj) okolini Rezultat razvoja identiteta: da osoba bude što više otvorena u vezi svoje seksualne orijentacije u različitim okruženjima (Atkinson i sur., 1979; Maylon, 1982; DeMonteflores i Schultz, 1978) Kritika: model ne uzima u obzir fluidnost seksualnih identiteta niti nelinearne procese tog razvoja (Brown, 1995)

10. Razvoj biseksualnog identiteta Razvoj biseksualnog identiteta nije konceptualiziran kao linearan proces s fiksnim ishodom već kao kompleksan proces otvorenog kraja Twining (1983) smatra da se razvoj biseksualnog identiteta ne može gledati kroz faze nego kroz zadatke koji se moraju riješiti 4 problema s kojim se biseksualne žene suočavaju u coming out procesu: Samoprihvaćanje Izlaženje na kraj s društvenom homofobijom Razvijanje mreže podrške Odluka o tome kome će otkriti seksualnu orijentaciju Suočavanje sa zabrinutošću o otkrivanju seksualne orijentacije u profesionalnom okruženju Weinberg i sur. (1994) – na temelju istraživanja predlažu model faza razvoja biseksualnog identiteta Inicijalna konfuzija Pronalaženje i prihvaćanje naziva/ samodefinicija Prihvaćanje identiteta Kontinuirana nesigurnost (povezana s nedostatkom društvene potvrde i vidljivosti biseksualnih identiteta)

11. Kakvu poruku o homoseksualnosti šalju mediji?

12. Razvoj seksualnog identiteta kod mladih LGBosoba • Razvoj i oblikovanje seksualnog identiteta koji uključuje percepciju sebe kao seksualnog bića je proces: • postajanja aktivnim u seksualnom ponašanju (započinjanja seksualnog ponašanja), • oblikovanja stavova o seksualnim iskustvima i seksualnosti i • snalaženja u socijalnim, emocionalnim i fizičkim izazovima seksualnog ponašanja (Graber, Brooks-Gunn i Galen, 1998). • Istraživanje na 35000 učenika/ca (12.-18 godina) (Remafedi i sur., 1992) • Manji broj se definira isključivo kao lezbijke ili gejevi (1.1% kao lezbijka/gej; 0.9% kao biseksualna osoba; 11% nesigurno), veći broj navodi da su doživjeli istospolna iskustva, privlačnost ili fantazije: • iskustva s homoseksualnim seksualnim aktivnostima imalo od 1% isp. u dobi od 12 godina do 3% isp. u dobi od 18 godina - 27% tih isp. se definiralo kao LGB • privlačnost prema istom spolu osjeća oko 3% ispitanika/ca – no tek 5% tih učenika/ca se definiralo kao LGB • 30% mladih koji su imali istospolne fantazije se definiralo kao LGB

13. Specifični problemi mladih LGBosoba • Neke mlade LGB osobe boje se razviti bliska prijateljstava s osobama istog spola kako okolina ne bi te osjećaje pogrešno interpretirala kao romantične interese (Savin-Williams, 1994) • Teže ostvariti romantičnu vezu/„dating“ s osobama istog • imaju manje prilika za ostvarivanje veza i spojeve s osobama koje ih najviše privlače (Feiring, 1996) • slabija dostupnost partnera/ice s kojima mogu ući u vezu: • mlade LGB osobe se često još ne definiraju kao homo/biseksualne ili nisu spremne drugima reći i pokazati da su LGB • mnogi adolescenti/ce još uvijek propituju svoje osjećaje tako da im pozitivni osjećaju vezani uz romantičnu istospolnu vezu mogu biti popraćeni osjećajima krivnje i/ili zbunjenosti (Savin-Williams, 1994) • LGB adolescenti/ce često idu na spojeve ili su u vezama s osobama suprotnog spola • heteroseksualne veze im mogu služiti da sakriju homo/biseksualnu orijentaciju od ostalih (Savin-Williams, 1990, 1994; D'Augelli, 1991) • dio LGB adolescenata/ica se upušta i u heteroseksulne seksualne odnose (Savin-Williams, 1990, 1994; D'Augelli, 1991)

14. Reakcije roditelja na coming out mlade LGB osobe • U istraživanju mladih LGB osoba se pokazalo da je samo 11% tih adolescenata/ica doživjelo pozitivne reakcije roditelja nakon što su im rekli da su homo/biseksualni (D'Augelli i Hershberger, 1993) • Preko trećine adolescenata/ica je bilo verbalno napadnuto od strane člana/ice obitelji zbog seksualne orijentacije, a 10% je bilo fizički napadnuto od strane člana/ice obitelji zbog seksualne orijentacije (Pilkington i D'Augelli, 1995) • Izrazito negativne reakcije obitelji, koje uključuju zlostavljanje, zanemarivanje ili odbacivanje, mogu rezultirati time da adolescenti/ce budu izbačeni iz obiteljskog doma te emocionalnim i zdravstvenim rizicima (Rotheram-Borus , Hunter i Rosario, 1994; Savin-Williams, 1990)

15. Reakcije okoline na mlade osobe homoseksualne orijentacije • Homofobno zadirkivanje je često dugotrajno, sustavno i vrše ga skupine učenika/ca (Rivers, 2001) • Američko istraživanje: 81% mladih LGB osoba je izjavilo da je bilo verbalno zlostavljano, 38% da im se prijetilo fizičkim napadom, a 15% da je bilo fizički napadnuto (D’Augelli, 2002) • kod žrtava je veći rizik od suicidalnih ideacija, depresije i izolacije (Elliot i Kilpatrick, 1994) • Istraživanje u irskim školama (O’Higgins-Norman, 2009): • Homoseksualnost se smatra devijacijom od normalne seksualnosti, koja je uvijek heteroseksualna • Škola prihvaća homofobno vršnjačko uznemiravanje kao normalni dio školskog života i mnogi učitelji/ce ne rade ništa po tom pitanju • Pozitivna školska klima i potpora roditelja su zaštitni faktori protiv depresije i zlouporabe droga kod LGB učenika/ca i onih koji propituju svoju seksualnu orijentaciju (Espelage i sur., 2008)

16. LGB osobe srednje dobi Istraživanja razvoja odraslih osoba su gotovo u potpunosti usmjerena na heteroseksualne osobe (žene: biološki sat, majčinstvo, brigao obitelji; muškarci: profesionalna uloga) Lezbijke i gejevi nemaju modele po kojima bi koncipirali svoj život niti koji bi im pomogli razumjeti normativne krize koje doživljavaju – no to nudi i više mogućnosti za kreiranje individualnih normi i uloga (Brown, 1989) Dodatne varijable u modelima razvoja odrasle osobe: Coming out kao razvojni događaj Integriranje seksualne orijentacije u šire razvojne teme Stvaranje vlastitih normi i očekivanja o redoslijedu razvojnih događaja ili razdoblja Uklapanje vlastitog jedinstvenog života u razvojni tijek života značajnih drugih osoba (roditelja, djece, partnera/ice) (KiImmel i Sang, 1995)

17. Istospolni parovi Podjela kućanskih poslova Muški gej parovi - u prvoj godini veze partneri dijele gotovo sve poslove, a kasnije dođe do podjele poslova prema partnerovim vještinama i radnom vremenu i opterećenju na poslu (McWhirter i Mattison, 1984) Lezbijski parovi – u svim fazama veze dijele kućanske poslove ravnopravno (Schwartz, 1983; Kurdek, 1993) – lezbijskim parovima je etika ravnopravnosti važnija nego gej i heteroseksualnim parovima (Bell i Weinberg, 1978; Peplau i Cochran, 1990) Raspodjela moći i konflikti i njihovo razrješenje Partner/ica s višom plaćom ima više osobne moći u odlučivanju o financijama kod muških gej parova te kod heteroseksualnih vjenčanih i nevjenčanih parova, no ne i kod lezbijskih parova (Blumstein i Schwartz, 1983) Identična su područja u kojima se javljaju konflikti kod gej i lezbijskih parova: financije, stil vožnje, osjećaji/seks, pretjerano kritiziranje i kućanski poslovi (Kurdek, 1992) Gej i lezbijski parovi koriste iste strategije rješavanja konflikta unutar veze: pozitivno rješavanje problema, povlačenje, popuštanje i negativno rješavanje problema (Kurdek, 1991)

18. Istospolni parovi Seksualno ponašanje Muški gej parovi – u početnim godinama veze su više seksualno aktivni nego lezbijski parovi te heteroseksualni vjenčani i nevjenčani parovi (Schwartz, 1983) Nakon 10 godina veze, gej parovi imaju rjeđe seksualne odnose od heteroseksualnih vjenčanih parova, i često unutar gej para postoji eksplicitni dogovor o seksualnoj aktivnosti izvan veze (Blasband i Peplau, 1985; Harry, 1984) Lezbijski parovi imaju seksualne odnose rjeđe od svih ostalih vrsta parova (Blumstein i Schwartz, 1983) Zadovoljstvo vezom Nema razlike u zadovoljstvu vezom u lezbijskim i gej parovima (Duffy i Rusbult, 1986; Kurdek, 1991) Korelati zadovoljstva vezom su jednaki za lezbijske, gej i heteroseksualne parove: npr. osjećaj ravnopravne moći i kontrole, postojanje barem jednog emocionalno ekspresivnog partnera/ice u vezi, percpecija da postoji puno privlačnih aspekata veze i malo alternativna vezi, važnost privrženosti i zajedničko donošenje odluka (Blumstein i Schwartz, 1983; Duffy i Rusbult, 1986; Kurdek i Smitt, 1986)

19. LGB obitelji

20. Lezbijke i gejevi kao roditelji • Uvjerenje da lezbijke i gejevi nisu dobri roditelji nema empirijsko utemeljenje • Lezbijke i heteroseksualne žene se značajno ne razlikuju u mentalnom zdravlju i u pristupu odgajanju djece (Bos i sur., 2004; Parks, 1998; Siegnthaler i Bigner, 2000) • Lezbijke u lezbijskim parovima koje imaju djecu većinom ravnopravno dijele kućanske poslove i ostale obiteljske obaveze te su zadovoljne vezom (Bos i sur., 2004; Brewawaeys i sur., 1997; Johnson i O’Connor, 2002) • Gej očevi dijele brigu oko djece uglavnom ravnopravno i zadovoljni su vezom (Johnson i O’Connor, 2002; McPherson, 1993) • Vrlo malo lezbijki i gej očeva koristi fizičko kažnjavanje djece (udarac dlanom) kao tehniku discipliniranja (za razliku od većine roditelja u SAD-u) – već koriste pozitivne tehnike poput razgovaranja, argumentiranja (reasoning ) (Johnson i O’Connor, 2002) • U istraživanjima se nije pronašlo da su majke lezbijke i gej očevi neprikladni kao roditelji (Armesto, 2002; Barret i Robinson, 1990, Bos i sur., 2003; Patterson, 1997; Patterson i Chan, 1996; Tasker i Golombek, 1997) • Zaključak: lezbijke i gejevi kao roditelji pružaju jednako podržavajuće obiteljsko okruženje za djecu kao heteroseksualni roditelji

21. Djeca lezbijki i gejeva • Istraživanja razvojaseksualnog identiteta: rodnog identiteta, rodnih uloga i seksualne orijentacije • Rodni identitet • razvoj rodnog identiteta prati očekivani obrazac kod djece djeca u dobi od 5 do 14 godina (Green, 1978; Green i sur., 1986; Kirkpatrick i sur., 1981) • Ponašanje vezano uz rodnu ulogu • u rasponu tipičnom za konvencionalne rodne uloge - po pitanju preferencija igračaka, aktivnosti, interesa i profesionalnih odabira (Brewaeys i sur., 1997; Golombok i sur., 1983; Patterson, 1994) • Seksualna orijentacija • u većini istraživanja su djeca majki lezbijki i gej očeva heteroseksualne orijentacije (Bailey i sur., 1995; Bozzet, 1980, 1987, 1989; Golombok i Tasker, 1996)

22. Djeca lezbijki i gejeva • Istraživanja ostalih aspekata osobnog razvoja • Istraživanja ne ukazuju da značajne razlike između djece majki koje su lezbijke i koje su heteroseksualne na sljedećim varijablama: • separacija-individuacija, psihijatrijska procjena, problemi u ponašanju, osobnost, samopoimanje, lokus kontrole, moralno rasuđivanje, školska prilagodba, inteligencija (Steckel, 1985, 1987; Golombok i sur., 1983, 1997; Kirkpatrick i sur., 1981; Brewaeys i sur., 1997; Patterson, 1994; Gottman, 1990; Rees, 1979; Green i sur., 1986) • Jedna razlika: djeca lezbijki su imala više simptoma stresa, no također višu ukupnu psihološku dobrobit (Patterson, 1994)

23. Djeca lezbijki i gejeva • Istraživanja odnosa s osobama iz okoline • Odnosi s vršnjacima • tipičan obrazac razvoja vršnjačkih odnosa, npr. djeci školske dobi najbolji prijatelji su istog spola (Golombok i sur., 1983; Patterson, 1994) • kvaliteta odnosa s vršnjacima je dobra (Golombok i sur., 1983) • Uznemiravanje od strane vršnjaka • Iako su neka djeca opisala da su se susrela s homofobnim izjavama vršnjaka (Gartell i sur., 2005), kada se mlade osobe pitalo o uznemiravanju u djetinjstvu, oni čije su majke razvedene lezbijke se ne razlikuju u doživljenom uznemiravanju/viktimizaciji nego djeca razvedenih heteroseksualnih majki (Tasker i Golombok, 1995, 1997) • Odnosi s roditeljima – pozitivno opisan odnos roditelja i djeteta u istraživanjima djece gej očeva i majki lezbijki (Harris i Turner, 1985/86) • Mlade osobe čije su majke razvedene lezbijke otvorenije komuniciraju sa svojom majkom i njenom sadašnjom partnericom nego djeca razvedenih heteroseksualnih roditelja (Tasker i Golombok, 1997)

24. Homofobija/heteroseksizam • Homofobija i homonegativnost su pojmovi kojima se najčešće obuhvaćaju sve društvene predrasude prema LGB osobama • To su negativni stavovi i uvjerenja heteroseksualne većine prema homoseksualnosti i homoseksualcima (Greene i Herek, 1999) • Homofobija se također definira kao averzija i iracionalan strah heteroseksualaca od homoseksualnosti (McDonald, 1976) • Heteroseksizam – ideološki sustav koji negira, omalovažava i stigmatizira ne-heteroseksualne oblike ponašanja, identitet, odnose i zajednicu (Herek, 1995) • Kulturalni heteroseksizam – rašireni nedostatak pravne zaštite od diskriminacije LGB osoba prilikom zapošljavanja, stanovanja (housing), usluga; nedostatak pravnog prepoznavanja istospolnih veza i njihovih obitelji, pravno kažnjavanje homoseksualnih odnosa • Psihološki heteroseksizam – individualna manifestacija kulturalnog heteroseksizma • Očituje se osjećajima osobnog gađenja, hostilnosti ili osude homoseksualnosti ili lezbijki i gej muškaraca – izražava se kroz ponašanja – primjerice mnoge LGBT osobe su doživjele verbalne napade, uznemiravanje, diskriminaciju ili fizičko nasilje zbog svoje seksualne orijentacije (Berril, 1992; Gross i Aurands, 1992; Herek, 1993 itd.)

25. Stres manjine, nasilje i diskriminacija • Stres manjine je stres povezan s društveno pripisanim podređenim statusom i onemogućenim pristupom legitimnim društvenim i ekonomskim prilikama na temelju pripadanja određenoj društvenoj kategoriji (Brooks, 1981) • npr. na temelju rase, nacionalnosti, seksualne orijentacije • Podređeni status pripisan manjinama dovodi do veće količine stresnih događaja (npr. uznemiravanja, diskriminacije, nasilja, straha od nasilja itd.), koja dalje vode ka smanjenom samopouzdanju i osjećaju sigurnosti te fiziološkim i psihološkim iskustvom stresa

26. Model stresa manjine • Meyerov model stresa manjine vezanog uz seksualnu orijentaciju (2003) • Stresori mogu biti: • Distalni tj. objektivni poput doživljenog nasilja i diskriminacije • Proksimalni tj. više subjektivni poput skrivanja seksualne orijentacije zbog straha od negativnih posljedica, internalizirane homofobije (internaliziranih društvenih negativnih stavova prema LGB) i sl. • Postojanje stresora negativno je povezano s mentalnim zdravljem • Otvorenost u vezi seksualne orijentacije je pozitivno povezana s mentalnim zdravljem (Lewis i sur., 2001) • Socijalna potpora i osjećaj povezanosti s osobama koje su na sličan način stigmatizirane može imati pozitivan efekt na mentalno zdravlje i ublažiti osjećaj stresa (Crocker i Major, 1989)

27. Hrvatski kontekst Istraživanje provedeno na 202 LGB osobe u Hrvatskoj 2005. godine (Pikić i Jugović, 2006) Doživljeno nasilje (distalni stresor) zbog seksualne orijentacije ima snažan negativan efekt na mentalno zdravlje Skrivanje seksualne orijentacije (proksimalni stresor) negativno djeluje na osobno samopoštovanje Pripadnost LGB zajednici je pozitivno povezana s indikatorima psihološke dobrobiti => Osobe koje su više uključene u LGB zajednicu imaju više samopoštovanje i zadovoljstvo životom te nižu depresivnost pripadnost LGB zajednici može biti izvor potpore, ponosa, dijeljenja sličnih iskustava

28. Doživljeno nasilje, diskriminacija i uznemiravanje zbog seksualne orijentacije od 2002. do 2005. godine (Pikić i Jugović, 2006) • Najveći broj osoba je doživio jedan incident nasilja (14,7% od ukupnog uzorka), zatim četiri (7,6%), te po dva i tri incidenta nasilja (6,6%)