Politički poziv i nova demokratizacija Hrvatske 2009/10.

1. Politički poziv i nova demokratizacija Hrvatske 2009/10.

2. Politika kao poziv? • Weber u svom tekstu “Politika kao poziv” navodi važne odlike političara: strast, osjećaj odgovornosti i mjera. • Strast u smislu predavanja nekoj ‘stvari’. Međutim to nam nije dovoljno budući da trebamo i odgovornost. Ova se opet zasniva na mjeri koja je za Webera ključna psihološka odlika političara. Posrijedi je“određena distanca prema ljudima i stvarima” ali reklo bi se i prema samom sebi. • Weber zaključuje da je ukupnost politike kombinacija strasti i neophodne distanciranosti...

3. Politika kao poziv u SDP-u • Weber kaže da političari treba da strasno služe ‘stvari’, a zapravo “nekim nacionalnim, ili čovječanskim, ili kulturnim... ciljevima... “. • “Dužnosnicu SDP-a slušatelji radio emisije podučavali načelima socijaldemokracije” • Kad je riječ o mjeri, neznani politički aktivist SDP-a kaže: Ja političar?! Ne, ne... ja to samo onako... . • Iako Weber preporuča distanciranje (mjeru) ovo je svakako pretjerano ‘distanciranje od samoga sebe’.

4. Strukturni problem? • Javljaju se mišljenja da ovo nije problem pojedinih partija nego se radi o «preobrazbi modaliteta djelovanja vlasti». Političari su sve skloniji izbjegavanju reformi jer se boje prezahtjevnih građana koji su skloniji status quou. • Na ovaj je način politika sve više postaje 'nemoguće zanimanje'. Zaključuje se da se «moć političkoga da institucionalizira društveno potkopava» (Rosanvallon). • Impotencija je naime sistemskog karaktera, a ne posljedica nedostatka političkog vodstva.

5. Konačni pad? • “Promatrače sa Zapada zabrinjava što liberalna demokracija ne trpi samo političke poraze nego što je isto tako u intelektualnom povlačenju“... Poluslobodne zemlje... izgledaju manje uvjerene da je liberalizam staza budućnosti (The Economist January 16th 2010.). • Demokracije je dostigla svoje teritorijalne mogućnosti širenja.

6. Je li problem samo u dosizanju prostorne granice? • Osim teritorijalnih granica, dolaze u pitanje i njena unutarnja logika. • Otvoreno je i pitanje je li liberalna demokracija jedini tip demokracija kako je bilo najavljeno prije dvadesetak godine padom komunizma i u “Kraju povijesti... Francisa Fukuyame.

7. Ima li smisla biti ljevica? Desnica? • Stranke su nekad mobilizirale milijune na temeljnim načelima ljevice odnosno desnice (stav prema kapitalizmu, religiji, znanosti, ljudskoj prirodi, narodnoj suverenosti... ). • Uslijed prije navedenih transformacija ‘moderne’, lijevo i desno “postale su riječi u potrazi za vlastitim identitetom” (Furedi) • Ulrich Beck na istom tragu kaže da je “kavez prazan”, odnosno ‘lav nije u kavezu’ (Pronalaženje političkoga).

8. Svi u centar! • Svi se guraju u tzv. centar! Posljedica? Apolitičnost, budući da nestaje osnova za politički sukob. • Argument ‘nema alternative’ (fatalističko shvaćanju globalizacije) • Razloge tomu neki traže u slabljenju poveznica s određenim geografskim prostorom, liberalizaciji ekonomiji... • Furedi ih traži u događajima kao što su Drugi svjetski rat, slom komunizma i tzv. kulturalni ratovima 90-tih.

9. Novo društvo? • U sferi društva javile su nove skupine koje ‘rentiraju’ na ‘politici priznanja’ i traže svoja prava u javnosti. • Novo ‘civilno društvo’ nije više ono što su vidjeli liberali u 18. stoljeću koji su ga suprotstavljali državi tj. javnoj sferi. • ‘Mrežno društvo’ je mišljeno da dokine stanje u kojem se država postavljala iznad društva. Ona bi sad trebala biti samo dio ‘horizontalne reprezentacije’

10. Stvarnost ‘novog društva’ • Novo društvo se vodi tzv. kozmopolitskom demokracijom u sklopu koncepta ‘globalnog civilnog društva’. • Političke elite uglavnom pozdravljaju njegovo djelovanje ili su u bliskoj vezi. To čine jer i same postupno gube vezu s ‘bazom’. • Zajednički neprijatelj im je ‘populizam’ koji pripisuju “ljudima i pokretima koji nisu usvojili shvaćanja koje politička elita smatra ispravnim” (Furedi).

11. Mržnja demokracije?! • To je donedavno zbunjujući naslov knjige Jacquesa Rancierea koja upućuje na spor oko značenja demokracije. • On smatra da nakon trijumfa (predstavničke) demokracije dolazimo u stadij postdemokracije koja počiva na pokušaju ‘demokratske aristokracije’ (Manin) da vlada bez naroda; odnosno bez politike. • Odgovor se traži u teoriji ‘dvostrukog mjesta’. Naime, sve manje (demokratski) čovjek pristaje biti samo student, radnik, seljak nego u isto vrijeme nastoji se uspostaviti kao politički (aktivni) građanin.

12. Tko je tzv. demokratski čovjek? Priča iz davnine... • Platon u Državi: “danomice.. ugađa požudi koja mu dolazi: sad je pijan i omamljen od svirke, a sad opet pije vodu i mršavi; sad opet vježba tijelo, a kadšto besposličari... a sad kao da se bavi filozofijom; a često želi biti državnik, skače gore na govornicu te govori i radi što god.. nema nikakva reda ni dužnosti; on zove takav život slatkim, slobodnim i blaženim... • Kritika se nastavila do danas. Ortega y Gasset u Pobuni masa (1930) kaže : taj čovjek.. želi izobilje bez tragičnih ograničenja.... svoj moralni i intelektualni kapacitet uzima «kao dobar i potpun i zdravo za gotovo» ... samozadovoljan je što navodi «na odlučnost da nikoga ne sluša i da svoje stavove nikad ne dovodi u sumnju... « (97). I naposljetku treća odlika, ... svuda se miješa, natura svoje mediokritetsko mišljenje...

13. Priča iz Hrvatske: “Ruke su nam vezane!” • Studenti FF-a i FPZ traže da se vlast dijelom preda plenumima (‘sva vlast plenumima’). • Druga skupina (seljaci), pokreće tzv. 'seljačku bunu‘ da im vlada isplati poticaje. • Sindikati javnog sektora prikupljaju više od 800 000 potpisa za referendum o vladinom prijedlogu izmjene ZOR-a. • Ujavnosti se dakle aktualizira zahtjev za (novom) demokratizacijom koja bi običnim građanima omogućila utjecaj na oblikovanje politike. Zašto je tako? Možda odgovor treba tražiti u onome što kažu neki gradski zastupnici SDP-a: “Ruke su nam vezane!”

14. Kritika ‘našeg’ demokratskog čovjeka • Prikaz akcija u Varšavskoj ulici u Jutarnjem listu: ... još jedna talibanska diverzija na projekt Cvjetni trg... samoreklameri iz folklornih udruga... uspjeli su za svoje manipulacije pridobiti manje skupine umirovljenika i ponekog besposličara.. . • “Tomislav Horvatinčić i dalje uporno troši svoj novac.. u borbi s anonimnom urbanistkinjom, vječnim studentom, ridikuloznim ‘zelembaćem’ i njihovim suborcima na barikadama destrukcije... . • “Njihovi se mentori njima koriste... kao s plastičnim rukavicama za točenje benzina na.. crpkama. Jednokratno ih upotrijebiš i.. baciš u košaru za otpatke. Kao što i zaslužuju” (23.1. 2010.).

15. Vrijeme (demokratskog) nepovjerenja • Živimo u ‘doba nepovjerenja’ (Rosanvallon), ali nepovjerenje više uglavnom nema liberalno obličje. Nikoga, izgleda, više ne zadovoljava sprječavanje ‘koncentracije moći’, posebice one javne, čime bi se zaštitio pojedinac od zloporaba koje dolaze od političke vlasti. • Drugi je tip nepovjerenja na djelu, demokratsko nepovjerenje koje se javlja u tri obličja: moć nadzora, oblici prevencije i provjera prosudbi. • Tri tipa artikulacije nepovjerenja Rosanvallon naziva tri protumoći odnosno protudemokracija.

16. Protudemokracija • Nije suprotstavljena demokraciji nego je “oblik demokracije koji ojačava izbornu demokraciju, kao neka vrsta oslonca... Ili demokracija indirektnih moći koje su raspršene u društvu. • Ukratko svojevrsna dopuna liberalnoj demokraciji koja u bitnome obezvređuje oštro suprotstavljanje liberalna/izravna demokracija. • Zapravo je na djelu mješoviti poredak.