INVALIDNOST = UNIVERZALNA I NEIZBJEŽNA DIMENZIJA LJUDSKE RAZNOLIKOSTI

1. KONVECIJA UN O LJUDSKIM PRAVIMA OSOBA S INVALIDITETOMŠto predstavnici udruga Hrvatske trebaju znati?Marica Mirić, dipl.ing.Zorislav Bobuš, dr.med.Zajednica saveza osoba s invaliditetom HrvatskeDanica Eškić, Savez DMSH

2. INVALIDNOST = UNIVERZALNA I NEIZBJEŽNA DIMENZIJA LJUDSKE RAZNOLIKOSTI

3. Novi pristup invalidnosti kao LJUDSKOM PRAVU podrazumijeva 4 osnovna principa • Dostojanstva • Autonomije • Jednakosti • Solidarnosti

4. 1981. Međunarodna godina osoba s invaliditetom 1982. usvojen je Svjetski program akcije, koji po prvi put obuhvaća termin izjednačavanje mogućnosti 1983.-93. Desetljeće osoba s invaliditetom –brojen publikacije i važne studije MEĐUNARODNI DOKUMENTI KOJI SE ODNOSE NA OSOBE S INVALIDITETOM

5. UN STANDARDNA PRAVILA O IZJEDNAČAVANJU MOGUĆNOSTI OSOBA S INVALIDITETOM Generalna skupština UN usvojila ih 1993.

6. Jedanko sudjelovanje OSI je preduvjet Ciljna područja (pristupačnost, zapošljavanje, ...) Mjere primjene Mehanizmi za praćenje i nadgledanje provođenja Standardnih pravila STANDARDNA PRAVILA UN 4 operativne komponente

7. Tema svih Simpozija SOIH-a Brojni zaključci koji su pokrenuli nove snage u pokretu invalidnosti Osnovano Povjerenstvo Vlade RH za osobe s invaliditetom Usvojen prvi Nacionalni program Usvojena Nacionalna strategija za osobe s invaliditetom 2003.-2006. Lokalne strategije izrađene za dvadesetak gradova Projekti i programi SOIH, saveza i lokalnih udruga Agenda 22 se priprema za lokalne zajednice REZULTATI U PROVEDBI STANDARDNIH PRAVILA UN U RH

8. Za praćenje provedbe imenovani su posebni izvjestitelji 1984. Leandro Despouy 1994. Bengt Lindqvist 2002. Sheikha Hessa Standardna pravila kao običajno pravo nisu polučila željene efekte, nisu dovoljno promovirala i zaštitila ljudska prava OSI Neke odrednice zbog proteka vremena treba osuvremeniti Zaključeno je da treba “čvršći dokument” IZVJEŠĆE UN REPORTERA

9. WHO procjenjuje 10% svjetske populacija ili 600 mil. ljudi imaju neku vrstu invaliditeta Podaci popisa stanovništva 2001. u RH pokazuju vrlo slične statistike Dobro je poznato da su OSI suočene s brojnim barijerama koje ih spriječavaju za puno sudjelovanje u društva Postoji veliki rizik od diskriminacije, zlouporabe i siromaštva Neprepoznavanje (neznanje ili ignoriranje) putova za izjednačavanje mogućnosti spada u vrh nasilja nad ljudskim pravima ZAŠTO UN KONVENCIJA

10. Neuključivanje OSI je izazvalo brojana istraživanja koja se provode u cijelom svijetu i o tome postoje dokumenti koji pokazuju različite vrste zloupotreba, nasilja, siromaštva i ostalih nepoštivanja ljudskih prava u različitim često nepojmljivim formama Primjer iz RH: Skup o ženama – pokazao brojne primjere nasilja u obitelji, na radnom mjestu, u institucijama nad članicama udruga SOIH-a posebno prepoznat “nevidljivi” indirektni oblik nasilja

11. 1987. prvi prijedlog za Konvenciju – Italija i Švedska (za koji nije došlo do sporazuma među članicama) 2001. Meksički prijedlog za novu Konvenciju – odobren od strane Generalne skupštine UN Ad Hoc Odbor – osnovan u prosincu 2001. za holistički pristup izradi Konvencije

12. Radnu grupu čini • 12 OOSI • 27 predstavnika vlada • 1 predstavnika nacionalne organizacije za ljudska prava • Do sada održane sjednice: • 29.07.- 09.08. 2002. • 5.-16. siječnja 2004. • 24. svibnja - 04. lipnja 2004. • 22. kolovoza – 03. rujna 2004. • 23. siječnja – 04. veljače 2005. • 01.- 12. kolovoza 2005. • 16.01. – 03.02. 2006.

13. UN KONVENCIJA O ZAŠTITI I PROMOCIJI LJUDSKIH PRAVA I DIGNITETA OSI • Preambula- podsjećanje na osnovna ljudska prava i dokumente • Posebice na OSI i pravo na kontrolu i kreaciju vlastitog života, spriječavanje siromaštva, izjednačavanje mogućnosti te primjenu ICTS

14. KONVENCIJA NIJE SAMO OBVEZUJUĆI DOKUMENT ONA JE NAŠA BUDUĆNOST

15. USVOJEN ZAVRŠNI TEKST MEĐUNARODNE KONVENCIJE O ZAŠTITI PRAVA I DOSTOJANSTVA OSOBA S INVALIDITETOM- Na 8. sjednici održanoj 25. kolovoza 2006. godine, u sjedištu UN-a, New Yorku, nakon petogodišnjih pregovora, usvojio je konačni tekst Konvencije i poslao poruku, da žele dostojanstven život svima i da su sva ljudske bića jednaka.Time ovaj datum postaje povijesni značaj za UN i za osobe s invaliditetom cijelog svijeta.Tekst nacrta Konvencije uputiti će se na usvajanje Generalnoj skupštini UN-a od koje se očekuje njegovo usvajanje do 3. prosinca 2006. godine, Međunarodnog dana osoba s invaliditetom, kao najznačajnijeg datuma u ovom stoljeću za OSI, ali i za širu društvenu zajednicu.

16. Vlada RH podržat će usvajanje teksta Konvencije UN-a i zasigurno biti među prvim državama koje će ju prihvatiti, stavljajući na taj način u prvi plan ljudska prava OSI.Konvencija, naime, izričito zabranjuje diskriminaciju prema OSI u svim područjima života, uključujući građanska prava, pristup pravdi, pravo na obrazovanje, zdravstvene usluge te pristupačnost u prometu.Najveći posao za sve nas bit će upravo implementacija konvencije u svim tematskim područjima.Međunarodna konvencija o zaštiti i promicanju prava i dostojanstva OSI UN-a i akcijski plan Vijeća Europe za promicanje prava i potpunog sudjelovanja u društvu OSI:poboljšanje kvalitete života OSI u Europi 2006. – 2015 godine, čijoj promociji ću nazočiti u ST.Petersburgu od 21. do 22. rujna 2006. godine, bit će temelj za donošenje nove Nacionalne strategije jedinstvene politike za OSI od 2007. – 2015. godine.Predsjednica Vlade, ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti ipredsjednica Povjerenstva za osobe s invaliditetom Vlade RHJadranka Kosor, Dipl.Iur.

17. Radni sadržaj MEĐUNARODNE KONVENCIJE O PRAVIMA I DOSTOJANSTVU OSOBA S INVALIDITETOM nakon 7. zasjedanja Ad Hoc odbora Članak 1 - Svrha Članak 2 - Definicije Članak 3 - Opća načela Članak 4 – Opće obveze Članak 5 - Jednakost i nediskriminacija Članak 6 – Žene s invaliditetom Članak 7 – Djeca s teškoćama u razvoju

18. Članak 8 • - Podizanje razine svijesti • Članak 9 • - Pristupačnost • Članak 10 • - Pravo na život • Članak 11 • - Rizične situacije • Članak 12 • - Jednakost priznavanja pred zakonom • Članak 13 • - Pristup pravosuđu • Članak 14 • - Sloboda i sigurnost osobe

19. Članak 15 • - Sloboda od mučenja ili okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja • Članak 16 • Sloboda od izrabljivanja, nasilja i zlostavljanja • Članak 17 • - Zaštita osobnog integriteta • Članak 18 • - Sloboda kretanja i nacionalnosti • Članak 19 • - Neovisan život i uključenost u zajednicu • Članak 20 • -Osobna mobilnost

20. Članak 21 • - Sloboda izražavanja mišljenja te pristup informacijama • Članak 22 • - Poštivanje privatnosti • Članak 23 • - Poštivanje doma i obitelji • Članak 24 • Obrazovanje • Članak 25 • Zdravlje • Članak 26 • - Habilitacija i rehabilitacija • Članak 27 • - Rad i zapošljavanje

21. Članak 28 • - Primjereni životni standard i socijalna zaštita • Članak 29 • - Sudjelovanje u političkom i javnom životu • Članak 30 • - Sudjelovanje u kulturnom životu, rekreaciji, razonodi i športu • Članak 31 • Statistika i prikupljanje podataka • Članak 32 • Međunarodna suradnja • Članak 33 • - Nacionalna provedba i nadgledanje

22. Članak 7. Jednakost i nediskriminacija1. Države potpisnice priznaju kako su sve osobe jednake pred Zakonom te imaju pravo, bez bilo kakve diskriminacije, na jednaku zaštitu pred zakonom.2. Diskriminacija označava bilo kakovo razlikovanje, isključivanje ili ograničavanje čija je svrha ili učinak umanjiti ili onemogućiti priznavanje, uživanje ili ostvarivanje svih ljudskih prava i temeljnih sloboda od strane osoba s invaliditetom, na jednakoj osnovi.Članak 8. Pravo na život1. Države potpisnice potvrđuju prirođeno pravo na život svih osoba s invaliditetom te poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale njihovo uživanje toga prava.Članak 9. Jednako priznavanje kao osobe pred zakonom1. Priznavanje OSI kao osobe koje pred zakonom imaju jednako pravo kao i sve druge osobe - osiguravaju da OSI, koje imaju poteškoća s ostvarivanjem svojih prava, u razumijevanju, komunikaciji imaju pristup pomoći u izražavanju svojih odluka, izbora i sklonosti, kao sklapanje obvezujućih sporazuma,ugovora ili potpisivanje dokumenata te nastupanju u svojstvu svjedoka.- osiguravaju da OSI ne može proizvoljno oduzimati imovina

23. Članak 10. Sloboda i sigurnost OSI- OSI uživaju pravo na slobodu i sigurnost osobe, bez diskriminacije na osnovi invaliditeta.-- za OSI osigurava se da svako lišavanje slobode mora biti u skladu sa zakonom, ne smije se zasnivati na invaliditetu.Članak 11. Sloboda od mučenja ili okrutnog, nečovječnog postupanja- Države potpisnice poduzimaju sve učinkovite zakonodavne, administrativne, sudske, obrazovne mjere kojima sprečava izlaganje OSI mučenju ili okrutnom,nečovječnom ili ponižavajućem postupanju .Članak 12. Sloboda od nasilja i zloporabe- Države potpisnice poduzimaju sve mjere kojima se sprječava nasilje, ozljede ili zloporaba, zanemarivanje ili nemarno postupanje, zlostavljanje ili iskorištavanje, uključujući seksualno iskorištavanje, osiguravajući između ostaloga, potporu za OSI i njihove obitelji, za koje između ostalog osiguravaju da se svi sadržaji i programi kako javni tako i privatni u kojima se okupljaju OSI, odvojeno od drugih osoba, učinkovito prate,

24. Članak 14. Poštivanje privatnosti, doma i obitelji- OSI, uključujući i one koji žive u ustanovama,ne smiju biti podložne proizvoljnom i nezakonitom zadiranju u svoju privatnost te imaju pravo na zakonsku zaštitu protiv takovog zadiranja.- Države potpisnice ove Konvencije poduzimaju mjere kako bi zaštitile privatnost doma, obitelji, medicinskih zapisa OSI,osigura jednake mogućnosti da iskuse spolnost, imaju spolne i druge intimne odnose , da iskuse roditeljstvo, pravo svih muškaraca i žena da sklope brak , da osnuju obitelj, da odlučuju o broju djece, i kada će ih planirati, na jednakoj osnovi kao i druge osobe , pravo na starateljstvo, štićeništvo, skrbništvo i usvajanje djece.- U svrhu jamčenja ovih prava, države potpisnice osiguravaju pomoć invalidnim roditeljima u provedbi svojih odgovornosti vezanih uz odgoj djece.- Države potpisnice dužne su razvijati svijest i pružanje informacija s ciljem mijenjanja negativne percepcije i društvenih predrasuda prema seksualnosti, braku i roditeljstvu OSI.Članak 15. Živjeti samostalno i biti uključen u zajednicu- Države potpisnice ove Konvencije poduzimaju učinkovite i odgovarajuće mjere kako bi omogućile OSI da žive samostalno i budu u potpunosti uključene u zajednicu, omogućujući im sljedeće:same biraju svoje prebivalište i životne uvjete,da nisu obvezne živjeti u ustanovida imaju pristup cijelom nizu kućnih, rezidencijalnih i drugih usluga potpore u zajednici,te da odgovaraju njihovim potrebama

25. Članak 17. Obrazovanje- Države potpisnice priznaju pravo svih OSI na obrazovanje sve OSI mogu odabrati uključivo i dostojno obrazovanje u svojoj zajednici , pružanjem podrške, uključujući i specijalizaciju učitelja, školskih savjetnika, psihologa, dostupan nastavni plan.Članak 19. Pristupačnost- DRŽAVE POTPISNICE Konvencije dužne su poduzeti sve mjere kako bi indentificirale i uklonile prepreke te osigurale OSI pristup izgrađenom okružju, prijevozu, informacijama i komunikacijama, kako bi OSI osigurale sposobnost da žive neovisno i potpuno sudjeluju u svim aspektima života. Ove se mjere usredotočuju na:- izgradnju obnovu javnih objekata, cesta, škola, stambene objekte, medicinske prostorije, te javne prostorije , javni prijevoz, komunikacije i ostalo- promicanje obvezno razvoj i proizvodnju novih pomoćnih tehnologija za OSI- promicale univerzalni dizajn i međunarodnu suradnju u razvoju normi, smjernica i pomoćnih tehnologijaČlanak 20. Osobna pokretljivostDržave potpisnice poduzimaju učinkovite mjere kako bi osigurale slobodu kretanja za OSI s najvećom mogućom neovisnošću.- olakšati pristup OSI kvalitetnim pomagalima za kretanje,izobrazbom o vještinama kretanja,razvijanjem svijesti o pitanjima pokretljivosti OSI.

26. Članak 20 . Pravo na zdravlje i rehabilitacijuDržave potpisnice priznaju kako sve OSI imaju pravo na uživanje najvećeg mogućeg zdravstvenog standarda, bez diskriminacije na osnovi invalidnosti.Države potpisnice nastoje osigurati da to pravo ne bude uskraćeno niti jednoj osobi s invaliditetom te poduzimaju sve odgovarajuće mjere kako bi OSI osigurale pristup zdravstvenim i rehabilitacijskim uslugama.Države potpisnice posebno:- pružaju OSI isti opseg i standard zdravstvenih i rehabilitacijskih usluga koje pružaju ostalim građanima, uključujući spolne i reproduktivne zdravstvene usluge.- nastoje pružiti te zdravstvene i rehabilitacijske usluge koje su potrebne OSI upravo zbog njihove invalidnosti,- nastoje da se te zdravstvene i rehabilitacijske usluge nalaze što je bliže moguće zajednicama u kojima ti ljudi žive- pružaju programe i usluge kojima će se vršiti prevencija i zaštita od sekundarne invalidnosti, uključujući među djecom i starijim osobama- potiću razvoj dovoljnog broja zdravstvenih i rehabilitacijskih stručnjaka, uključujući i osobe s invaliditetom, koje pokrivaju sve neophodne discipline za zadovoljenje zdravstvenih i rehabilitacijskih potreba OSI, te osiguravaju da te osobe imaju odgovarajuću specijalizacijsku izobrazbu

27. Osiguravaju da se etički kodeks javne i privatne zdravstvene skrbi, koji promiče kvalitetnu skrb, otvorenost i poštivanje ljudskih prava, dostojanstva i autonomije OSI , primjenjuje na nacionalnoj razini, te osiguravaju zadovoljavajući nadzor nad uslugama i uvjetima javne i privatne zdravstvene skrbi te rehabilitacijskih prostorija i institucija- promiču uključenje OSI i njihovih organizacija u izradu zdravstvenog i rehabilitacijskog zakonodavstva i politike, kao i njihovo uključenje u planiranje, pružanje i evaluaciju zdravstvenih i rehabilitacijskih usluga.Članak 22. Pravo na radDržave potpisnice priznaju pravo OSI na rad, što uključuje i mogućnost zarađivanja za život od rada koju one slobodno izaberu ili prihvate, s ciljem promicanja jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema OSI, pri tome ih štiteći od siromaštva. Države potpisnice poduzimaju odgovarajuće korake kako bi jamčile i promicale ostvarenje ovog prava, uključujući slijedeće mjere:- poticanje poslodavca na zapošljavanje OSI putem afirmiranih programa djelovanja, poticaja i normi- osiguravaju razumne prilagodbe OSI na radnom mjestu i radnom okružju- osiguravaju da OSI imaju jednake mogućnosti zapošljavanja u javnom sektoru- promicanje priznavanja vještina, vrijednosti, sposobnosti i doprinosa OSI na radnom mjestu i tržištu rada, te suzbijanje stereotipa i predrasuda o OSI na radnom mjestu i tržištu rada

28. Članak 23. Socijalna sigurnost i odgovarajući životni standardDRŽAVE POTPISNICE PRIZNAJU PRAVO SVIH OSI na socijalnu sigurnost, uključujući socijalno osiguranje i uživanje tog prava bez diskriminacije na ostvarenje tog prava, uključujući slijedeće mjere:-osiguranje pristupa Osi potrebnim uslugama, sredstvima i drugim oblicima pomoći za potrebe u svezi invaliditeta- osiguranje pristupa programima socijalne sigurnosti i strategijama smanjenja siromaštva OSI, osobito ženama i djevojkama s invaliditetom i invaliditetom u svim takvim programima i strategijama- osiguranje pristupa osobama s teškim i mnogostrukim invaliditetom te njihovim obiteljima koje žive u siromaštvu, državnoj pomoći u pokrivanju troškova vezanih uz invalidnost (uključujući odgovarajuću izobrazbu, savjetovanje, financijsku pomoć i brigu o odmoru) koja ne bi trebala imati negativan učinak na njihov razvoj- osiguranje pristupa vladinim programima stambenog zbrinjavanja za OSI- osiguranje pristupa oslobađanju od plaćanja poreza, te poreznim olakšicama OSI s obzirom na njihova primanja- osiguranje da OSI imaju pristup životnom i zdravstvenom osiguranju bez diskriminacije na temelju invalidnosti- države potpisnice priznaju pravo svih OSI na odgovarajući životni standard kako za njih, tako i za njihove obitelji, uključujući odgovarajuću ishranu, odijevanje, stanovanje i pristup čistoj vodi, te pravo na kontinuirano poboljšanje životnih uvjeta, te se stoga obvezuju na poduzimanje odgovarajućih koraka kako bi se očuvalo i promicalo ostvarenje ovoga prava

29. Problemi tijekom usuglašavanja teksta • Konvencije • - zemlje članice UN različite • - različita prava osoba s invaliditetom • - teško usuglasiti tekst • - vrijeme donošenja • - pitanje potpisa od strane država ili ratificiranja određenih članaka

30. Usvajanje Konvencije od strane Generalne skupštine UN očekuje se krajem 2006. godine • Nakon što je zemlje članice potpišu i tek kad 20 zemalja ratificira cjelovit tekst Konvencije ona stupa na snagu • Očekuje se puna pravna valjanost od 2009. godine • Zadatak je udruga i saveza djelovanje na lokalnoj i državnoj razini u cilju promoviranja Konvencije

31. “Nepoznavanjem i nepoštivanjem ljudskih prava vršimo nasilje nad osobama s invaliditetom” “Uključimo se u donošenje i monitoring Konvencije – svi smo odgovorni” “KONVENCIJA = O NAMA UVIJEK S NAMA” OD SLOGANA DO REALNOSTI