Katarina Aladrović, znanstvena novakinja Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

1. Katarina Aladrović, znanstvena novakinja Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu INTEGRACIJA UČENIKA S POSEBNIM POTREBAMA U NASTAVU HRVATSKOGA JEZIKA 3. Međunarodni kongres studenata Rehabilitacije Zagreb, travanj 2008.

2. UČENIK S POSEBNIM POTREBAMA • svako dijete koje ime teškoće u učenju, potrebna mu je posebna odgojno-obrazovna podrška • ima opće i specifične potrebe, individualne crte ličnosti (psihologiji upitna?) • postoji važeća orijentacijska lista teškoća u razvoju (Pravilnik o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju)

3. LISTA TEŠKOĆA U RAZVOJU • Oštećenje vida • Oštećenje sluha • Govorni poremećaj • Tjelesni invaliditet • Mentalna retardacija • Poremećaji u ponašanju • Autizam • Postojanje više vrsta i stupnjeva teškoća u psihofizičkom razvoju

4. INTEGRACIJA DJECE S POSEBNIM POTREBAMA • u mnogim europskim državama od 1969. godine (Norveška), 1972. (Danska), 1976. (Engleska i Wels), 1971. (Italija), 1973. (Njemačka), 1975. (SAD) započinje integracija učenika s posebnim potrebama u redovnu nastavu • ta integracija propisuje se Zakonom o obrazovanju ili različitim preporukama • ideja jest – ostvarenje socijalnoga kontakta

5. INTEGRACIJA UČENIKA S POSEBNIM POTREBAMA • smještaj djece u posebne ustanove i razrede nastoji se izbjeći • u školama se počinju stvarati uvjeti koji bi omogućili smještaj takve djece u normalne razrede • U RH to se započinje ostvarivati 1980. godine, a Zakon o osnovnome školstvu iz 1990. g. pokazuje da se u RH poštuju suvremena stajališta u odnosu na učenike s posebnim potrebama

6. INTEGRACIJA UČENIKA S POSEBNIM POTREBAMA • postoji: potpuna i djelomična integracija • POTPUNA: primjerena djeci kojoj je uz primjerenu individualiziranu pomoć i rehabilitacijski program moguće osigurati napredovanje u zajedništvu s vršnjacima • DJELOMIČNA: djeca dio programa ostvaruju bez teškoća, a dio programa u kojima pokazuju velike nedostatke, ostvaruju u posebnim odgojno-obrazovnim skupinama

7. INTEGRACIJA UČENIKA S POSEBNIM POTREBAMA • suvremena osnovna škola pretpostavlja integraciju djece s posebnim potrebama • dokumenti: Nacionalna strategija jedinstvene politike za osobe s invaliditetom od 2003. do 2006.; Nacionalni plan aktivnosti za prava i interese djece 2006.-2012.) - niz mjera u području integracije: stručno usavršavanje učitelja, suradnja s civilnim sektorom, osuvremenjivanje NPiP-a, mobilne službe podrške, itd.

8. INTEGRACIJA UČENIKA S POSEBNIM POTREBAMA • Konvencija o pravima djeteta – potpun i dostojanstven život djece s posebnim obrazovnim potrebama • razredni odjeli – do tri učenika (28 djece – 1 učenika, 26 djece – 2 učenika, 24 djece – 3 učenika) • HNOS preporučuje izradbu Individualiziranih odgojno-obrazovnih programa • programi imaju: sadržaj, ciljeve, metode, rokove, vrjednovanje i osobe zadužene za provedbu

9. PRVI RAZRED– PRILAGOĐENI PROGRAM 1. razred: • Priprema za početno čitanje i pisanje (ispitivanje predznanja, senzomotorne vježbe, vizualna i akustična analiza rečenice na riječi, predvježba za čitanje, predvježba za pisanje, globalno čitanje, obrada pojedinoga glasa) • Početno čitanje i pisanje (količina i redsolijed ovise o učeniku)

10. ISTRAŽIVANJA U RH • u RH provedeno je nekoliko akcijskih istraživanja Prebeg-Vilke (1991), Stančić -Ljubešić (1994), Vicić - Mustać (1984., 1996.), Pavličević-Franić (2005) • ISTRAŽIVANJA POKAZUJU: a) učenici u usvajanju materinskoga jezika više vremena troše na učenje teorije jezika (lingvistička komp.), a puno manje na uporabu (komunikacijska komp.) b) učenicima s posebnim potrebama potreban je posebni pristup u usvajanju materinskoga jezika, osobito gramatike (apstraktna)

11. JEZIČNE KOMPETENCIJE • KOMPETENCIJA – sposobnost pojedinca da obavlja nekakav rad • 8 ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje: PRVA – komuniciranje na materinskome jeziku • JEZIČNE KOMPETENCIJE: lingvistička (teorijsko znanje) i komunikacijska (uporabno znanje)

12. CILJEVI I HIPOTEZE ISTRAŽIVANJA Ispitati postoji li statistički značajna razlika: a) u postignutim rezultatima između lingvističke i komunikacijske kompetencije b) između lingvističke i komunikacijske kompetencije općenito i s obzirom na pojedine sadržaje hrvatskoga jezika (veliko i malo slovo, glasovi, rečenice, tekst, rječnik, rečenični znakovi) c) u ocjenjivanju učenika iz hrvatskoga jezika d) u rezultatima s obzirom na sredinu u kojoj se učenici nalaze (seoska, mali grad, prigradska, veliki grad) e) u rezultatima s obzirom na postojanje/nepostojanje stručnoga suradnika u školi (defektologa, pedagoga, psihologa)

13. METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA • ISPITANICI – učenici 1. razreda 8 osnovnih škola u RH • u istraživanju zastupljeno 25 učenika s posebnim potrebama • ŠKOLE podijeljene na četiri kategorije: seoska (Brodski Drenovac, Gradac, Sulkovci); mali grad (Pleternica, Kutjevo, Brestovac); prigradska (Vidovci, Sveti Ivan Zelina, Sesvete); veliki grad (Zagreb)

14. INSTRUMENTI • test komunikacijske kompetencije (10 pitanja), moguće ostvariti 32 boda • test lingvističke kompetencije (10 pitanja), moguće ostvariti 32 boda METODE ISTRAŽIVANJA: T – test – utvrđivanje statističke značajnosti među uzorcima Analiza varijance – utvrđivanje statističke značajnosti između nekoliko uzoraka

15. REZULTATI Rezultati su podijeljeni prema ciljevima istraživanja i postavljenim hipotezama: • očekuje se statistički značajna razlika u između lingvističke i komunikacijske kompetencije općenito i s obzirom na pojedine sadržaje hrvatskoga jezika; • očekuje se statistički značajna razlika između škola koje imaju zaposlenu stručnu osobu i onih koje nemaju te u odnosu na sredinu; • očekuje se značajna razlika u odnosu na ocjene učitelja i dobivene ocjene prema rezultatima testa.

16. REZULTATI: opći

17. REZULTATI: glasovi

18. RAZLIKA: veliko i malo slovo

19. REZULTATI: rečenični znakovi

20. REZULTATI: rječnik

21. REZULTATI: rečenica

22. REZULTATI: tekst

23. REZULTATI: ocjene

24. REZULTATI: ocjene • t-test pokazuje vrijednost 0.23 što znači da ne postoji statistički značajna razlika između ocjena koje su dali učitelji i koje su učenici zaslužili testom • najviše je dovoljnih i dobrih ocjena koje učitelji zaključuju učenicima

25. REZULTATI S OBZIROM NA SREDINU

26. REZULTATI: sredina • F-test pokazuje rezultat 2,42 na testu komunikacijske kompetencije • F-test pokazuje rezultat 2,16 na testu lingvističke kompetencije • ne postoji statistički značajna razlika u odnosu na sredinu

27. REZULTATI: defektolog • defektologa imaju škola u velikome gradu i prigradske škole • postoji statistički značajna razlika u ukupnim rezultatima između maloga grada i velikoga grada (defektolog) – t=2,75

28. ZAKLJUČAK • potrebna je prilagodba programa, osposobljavanje kadrova, planiranje ciljeva, metoda, praćenje učenika i njegovih postignuća (traženje njegovih “jačih strana”) • u hrvatskome jeziku, osobito u 1.r., potrebno je poticati razvoj komunikacijske kompetencije • učitelj treba omogućiti svakom učeniku da bude uspješan, treba u nastavu unositi ciljeve humanističke edukacije i pozitivne psihologije • potrebno je: opremanje škola potrebnim didaktičkim i rehabilitacijskim sredstvima i pomagalima

29. ZAKLJUČAK • za uspjeh učenika s posebnim potrebama i njegovu uspješnu integraciju potrebna je povezanost subjekata koji posredno ili neposredno sudjeluju u nastavi: a) odgajatelji i učitelji, b) ravnatelji škola, c) ostali učenici i njihovi roditelji, d) njihovi roditelji, e) stručni suradnici: logopedi, defektolozi, pedagozi.

30. ZAKLJUČAK Uspješna integracija uključuje: • individualizaciju rada • primjerenost i prilagođenost nastavnoga programa • provođenje pricncipa zornosti, sistematičnosti i postpnosti u nastavnome procesu • povezivanje nastavnih sadržaja sa stvarnim situacijama (bliskim učenicima) • osiguravanje uvjeta za razvoje perceptivnih i motoričkih sposobnosti (osnove za razvoj spoznajnih funkcija i uspješnoga učenja) • motivacija i stimulacija učenja u radu

31. KRAJ HVALA NA POZORNOSTI!