Akutna upala vanjskog uha(AOE)

1. Akutna upala vanjskog uha(AOE) Matea Ćurčija, Dentalna medicina

2. Cilj: daju se preporuke za liječenje akutne upale vanjskog uha • Promicanje odgovarajućih antibiotika i ukazivanje na potrebu za odgovarajućim analgeticima • Ustroj studije:Američka akademija za otorinolaringologiju odabrala je razvojne skupine koje se dotiču polja otorinolaringologije • Ove smjernice temelje se na protokolu utemeljenom na dokazima

3. Skupina je napravila snažnu preporuku da: 1) upravljanje AOE-om treba uključiti procjenu boli i da kliničar treba preporučiti analgetik na temelju jačine boli • Date su i preporuke: 2) liječnici trebaju razlučiti difuzni AOE od ostalih uzroka boli uha, 3) procijeniti pacijenta a AOE-om u svezi s faktorima koji mogu izmijeniti tretman upale, koristiti lokalnu terapiju za početno liječenje difuznog, nekompliciranog AOE-a, sistemsku samo kada postoje indikacije, tj.kada se bolest proširi izvan kanala

4. 4) izbor antimikrobne terapija difuznog AOE treba temeljiti na učinkovitosti, niskoj incidenciji nuspojava, vjerojatnosti pridržavanja terapiji i troškovima 5) liječnici trebaju informirati pacijente kako će primijenjivati lokalne kapi 6) kad pacijent ima timpanostomijsku cijev ili perforaciju bubnjića, kliničar treba propisati netoksičnu lokalnu terapiju 7) ako pacijent ne reagira na početnu terapijsku opciju u roku od 48 do 72 sata, kliničar treba preispitati pacijenta za potvrdu dijagnoze difuznog AOE i isključiti druge uzroke bolesti.

5. Akutni otitis externa (AOE) se definira kao difuzna upala vanjskog uha koja može uključivati ​​ušku ili bubnjić.Dijagnoza difuznog AOE zahtijeva brzu pojavu (obično u roku od 48 sati) u proteklih tri tjedna od pojave simptoma • Znak difuznog AOE je osjetljivost tragusa i uške, koja je često intenzivna i nerazmjerna onome što bi se moglo očekivati ​​na temelju vizualnog pregleda.

6. Također poznat kao "plivačko uho" ili "tropsko uho:" • AOE je jedna od najčešćih infekcija koje susreću kliničari. • AOE je celulitis na koži ušnog kanala i subdermisa, s akutnom upalom i promjenjivom edem. • Gotovo svi (98%) AOE u Sjevernoj Americi su bakterijski. Najčešći uzročnici su Pseudomonas aeruginosa (20% do 60%) i Staphylococcus aureus (10% do 70%), često se javljaju kao polimikrobne infekcije. • Drugi patogeni su uglavnom gram negativni organizmi (osim od P. aeruginosa), koje uzrokuju ne više od 2% do 3% slučajeva • Gljivična uključenost je izrazito rijetka u osnovnoj AOE, ali može biti češća u kroničnom otitis externa ili nakon liječenja AOE lokalnim antibioticima, manje četo sustavnim

7. Uzroci AOE su multifaktorski: • Redovito čišćenje ušnog kanal uklanja cerumen, koji je važna prepreka za vlagu i infekcije. • Cerumen stvara nešto kiseliji pH koji inhibira infekciju (pogotovo sa P.aeruginosa) ali može biti promijenjen i zbog izloženosti vodi,ostatcima sapuna ili alkalnim kapima, te zbog agresivnog čišćenja. • Stanični debris zbog dermatoloških stanja također može potaknuti infekcije • Lokalna trauma iz pokušaja samočišćenja, ispiranja ili nošenja slušnih pomagala. • Ostali faktori, kao što su znojenje, alergije i stres također su uključeni u patogeneza AOE.

8. AOE je češći u područjima s toplijom klimom, povećanom vlažnošću ili povećanom izloženošću vodi za plivanje. • Većina, ali ne i sve studije su otkrili povezanost kakvoće vode (u smislu bakterijskog opterećenja) s rizikom od AOE. Uzročni organizmi su prisutni u većini bazena, međutim, čak i one koje su u skladu sa standardima kvalitete vode još uvijek mogu sadržavati AOE patogene. • Neki pojedinci su osjetljiviji na AOE na genetskoj osnovi (tip A krv skupina), a podvrste Pseudomonas koje uzrokuju AOE može se razlikovati od onih koje uzrokuju druge Pseudomonas infekcije.

9. Strategije za sprečavanje AOE su usmjerene na ograničavanje akumulacije vode i zadržavanja vlage u vanjskom zvukovodu te održavanje zdrave kožne barijere. Preporuke za sprečavanje AOE uključuju uklanjanje opstruirajućeg cerumena, upotreba kiselih kapi za uho neposredno prije kupanja, nakon kupanja, prije spavanja, korištenje sušila za kosu da se osuši ušni kanal,čepića za uši tijekom plivanja i izbjegavanje traume vanjskog slušnog kanala.

10. . Modificirajući čimbenici: Kliničari bi trebali procijeniti pacijenta s difuznom AOE, a ima čimbenike koji mogu utjecati na terapiju: netaknuti bubnjić, timpanostomijska cijev,dijabetes, imunokompromitirano stanje, prije radioterapije. • Dijagnoza difuznog AOE zahtijeva brzi napad sa znakovima i simptomima upale ušnog kanala. Simptomi uključuju: otalgiju (70%), svrbež (60%), ili punoću (22%) sa ili bez gubitka sluha ili bol u uhu tijekom žvakanja.

11. AOE može nalikovati na akutnu upale srednjeg uha zbog eritema koji uključuje bubnjić. Razlikovanje AOE iz AOM je važno jer potonji može zahtijevati sustavne antibiotike. • Sve što narušava epitel uha može uzrokovati invaziju bakterija koje uzrokuju difuzne AOE. Zajednički čimbenici za AOE su vlaga ili dugotrajno izlaganje vodi, dermatološki uvjeti (ekcem, seboreja, psorijaza), anatomske abnormalnosti (uski kanal,exostoses), trauma ili vanjski uređaji ( umetanje slušalica, korištenje slušnih pomagala) i otoreja uzrokovana bolešću srednjeg uha. AOE također može nastati kao posljedica opstrukcije stranim objektom,dermoidom ili lojnom cistom.

12. BOL: • Kliničar treba preporučiti analgetsko liječenje koje se temelji na težini boli. • Blaga do umjerena bol obično reagira na acetaminofen ili nesteroidne protuupalne lijekove. • Akutna analgezija i povremeno postupak u svezi sedacije može biti potrebno kako bi se ostvarili adekvatno čišćenje uha u bolesnika s teškim upalama i osjetljivošću kanala.

13. INICIJALNA TERAPIJA: • Kliničari bi trebali koristiti lokalne preparate za početnu terapiju difuznog, nekompliciranog AOE. • Sistemska antimikrobna terapija ne bi se trebala koristiti osim ako ne postoji proširenje izvan ušnog kanala ili prisutnost specifičnih čimbenika domaćina koji ukazuju na potrebu za sustavnom terapijom. • Štoviše, oralno primjenjivani antibiotici imati značajne negativne učinke koji uključuju osip, povraćanje, proljev, alergijske reakcije, izmijenjenu floru nazofarinksa i razvoj rezistencije. • Društvene posljedice uključuju izravan prijenos otpornih bakterijskih patogena u domovima i dječjim vrtićima. • Mnogi od oralnih antibiotika su neaktivne protiv P. aeruginosa i S. aureus, najčešćih uzročnika u slučajevima AOE.

14. ISHOD: Ako pacijent ne reagira na početne terapeutske mogućnost u roku od 48 do 72 sata, kliničar treba preispitati pacijenta za potvrdu dijagnoze difuznog AOE i isključiti druge uzroke bolesti. • Odgovarajuće liječenje nekompliciranog AOE bi trebalo slijediti simptome poboljšanje (otalgija, svrbež, punina) u roku od 48 do 72 sata. • Većina boli rješava se u roku od 4 do 7 dana. • Neuspjeh u početnom liječenju difuznog AOE može biti uzrokovan od strane opstruiranog uha,lošeg pridržavanja terapije,krive dijagnoze, mikrobioloških faktora, faktora domaćina ili kontaktne osjetljivosti na kapi.