Politička akademija “Novo društvo” – 2010. Program “Politička ekonomija za političare ”

1. Politička akademija “Novo društvo” – 2010. Program “Politička ekonomija za političare” Rast, razvoj i globalna ekonomija Kristijan Kotarski, Mag. pol FPZG Supetar, 24. - 26. rujna 2010.

2. UVOD • Usprkos tome što međunarodni odnosi i međunarodna trgovina postoje stoljećima, teorija međunarodnog razvoja kao zaseban korpus ideja na scenu je stupila tek u prošlom stoljeću • Česte su tvrdnje da su teorija i praksa razvoja tehnokratski oblikovane pod utjecajem prevladavajuće modernističke (bihevioralne) paradigme nakon Drugog svjetskog rata • Kroz većinu 20. stoljeća korpus ideja obuhvaćao je: politički i ekonomski liberalizam s naglaskom na slobodna tržišta, socijalnu evoluciju u hijerarhijski ustrojenoj okolini, marksističke kritike klasnog društva i imperijalizma, antikolonijalizam i pravo na samoodređenje • Kristalizacija pojma međunarodni ili globalni razvoj počinje tek nakon Drugog svjetskog rata kao reakcija na potrebu obnove i izgradnje poslijeratnog svijeta, početak Hladnog rata i transformaciju kolonijalizma u globalizaciju koja se manifestira slobodnijim protokom kapitala, roba i usluga (izgradnja brettonwoodskih institucija)

3. Ekonomski rast predstavlja porast u outputu neke ekonomije, ali on nije dovoljan za poboljšanje životnog standarda stanovništva jer je važna i kvaliteta, a ne samo kvantiteta • Ekonomski razvoj može se pratiti preko UNDP-a koji objavljuje HDI (indeks ljudskog razvoja) koji agregira stopu pismenosti, očekivanu životnu dob i dohodak prema paritetu kupovne moći • Dva suprotstavljena pristupa razvoju su misionarski model i Oxfam model • Prvi model transplantira obrasce razvijenih zemalja u zemlje u razvoju i podložan je problemima (željezni trokut kod isporuke američke pomoći u žitu i slučaj “Turkana” • Drugi model rekonceptualizira razvojnu pomoć i fokusira se na dugoročni razvoj koji počiva na bottom-up pristupu

4. Iako i danas nema univerzalno prihvaćene definicije međunarodnog ili globalnog razvoja on se najčešće koristi u holističkom i interdisciplinarnom kontekstu ljudskog razvoja pod čime se primarno podrazumijeva kvaliteta života (međunarodna pomoć, okoliš, ljudska prava, ekonomija, zdravstvo, obrazovanje, infrastruktura i ravnopravnost spolova) • Ekonomski razvoj odnosi se na kombinirane procese kapitalne akumulacije, rastućeg BDP per capita, podizanje razine vještina koju posjeduje stanovništvo, transfer tehnologije te ostale povezane ekonomske i socijalne promjene • Centralni koncept razvoja je akumulacija kapitala koja pomiče granicu proizvodnih mogućnosti • Niske razine dohotka sprečavaju štednju i ulaganja, usporavaju rast (akumulaciju) kapitala i onemogućavaju rast produktivnosti

5. Ekonomski rast predstavlja porast u outputu neke ekonomije, ali on nije dovoljan za poboljšanje životnog standarda stanovništva jer je važna i kvaliteta, a ne samo kvantiteta • Ekonomski rast može biti praćen povećanjem nezaposlenosti, nejednakosti u raspodjeli dohotka, obespravljivanjem radništva, isključiv i neukorijenjen u kulturnu sredinu – “ekonomija kapanja” (trickle-down economics) pokazala je svoje nedostatke u razvijenim i zemljama u razvoju ukoliko se nisu implementirale reforme koje su jačale vještine, samopouzdanje i razinu osvještenosti lokalne zajednice

8. TEORIJE MEĐUNARODNOG RAZVOJA/ POVIJEST RAZVOJA OD 1945. - 1980. • Nakon Drugog svjetskog rata želja dekoloniziranih zemalja za samostalnim putem bila je sve izrazitija pa su na temelju takvog slijeda događaja nastala dva različita gledišta spram prepreka na putu prema razvoju: 1. Modernizacijska teorija 2. Strukturalistička teorija • Strukturalistička teorija (teorija ovisnosti) je razvijena 1950-ih na temelju analize trgovine između Sjevera i Juga koju je izradila UN-ova Ekonomska Komisija za Latinsku Ameriku pod vodstvom Ralfa Prebischa te su osnovne prepreke identificirane u kolonijalnoj prošlosti i razlikama u strukturi proizvodnje i razmjene Sjevera i Juga • Prebisch-Singerova teza predviđa konzistentnu dugoročnu tendenciju opadanja cijene primarnih proizvoda uz paralelno poskupljenje industrijskih proizvoda, jer cijene sirovina rastu sporije iz dva razloga: 1. Intenzivna konkurencija između proizvođača primarnih proizvoda 2. S porastom dohotka smanjuje se potražnja primarnih dobara (Engelov zakon)

9. S vremenom je prema viđenju teoretičara ovisnosti Jug morao “trčati da bi stajao na mjestu” pa se jaz između Sjevera i Juga sve više povećavao • Pristaše teorije ukazuju na nužnost reforme postojećeg sustava te bi razvoj zahtijevao orijentaciju spram proizvodnje industrijskih dobara i smanjivanje ovisnosti o trgovini sa Sjeverom • Bivši brazilski predsjednik Fernando Henrique Cardoso naveo je nekoliko zajedničkih točaka različitim strukturalističkim pristupima: 1. Financijska i tehnološka penetracija zemalja na periferiji i polu-periferiji od strane razvijenih kapitalističkih centara

10. 2. Nastanak neuravnotežene ekonomske strukture unutar zemalja na periferiji i polu-periferiji kao i u odnosu njih i samih centara 3. Ograničenje samo-induciranog i održivog rasta na periferiji 4. Uspostava pojedinih oblika klasnih odnosa kao zapreke ekonomskom rastu i razvoju • Država bi prema mišljenju autora poput Franka (1971.), Wallersteina (1975.), Amin (1976.), Baran (1976.) trebala biti katalizator promjene s ciljem podržavanja politike supstitucije uvoza

11. Modernizacijska teorija razvijena je u SAD-u 1950-ih u kontekstu ideološkog sukoba između dvije supersile te je bazirana na biheviorizmu, vjerovanju da znanstveno ispitivanje može odrediti sastojke uspješnog razvoja Sjevera koje je moguće primijeniti na Jugu • Identificirala je linearan put prema razvoj, od tradicionalnog (agrarnog) prema modernom (industrijskom) društvu s glavnom idejom da se ekonomski rast odvija u fazama • Prepreke ekonomskog razvoju identificirane su u domaćim faktorima: administrativna neefikasnost, slabi pravni sistemi, nedovoljna mobilizacija ekonomskih resursa

12. Modernizacijska teorija teži usvajanju institucija i politika koje su zapadne zemlje dovele do postojećeg stupnja razvoja (privatno vlasništvo, poštivanje i provedba ugovornih obveza na temelju djelovanja efikasnog pravosuđa, pravo intelektualnog vlasništva, nezavisne središnje banke, poreza na dohodak itd.) • Pristaše ove teorije smatraju da “imperijalne strukture” i “kolonijalna prošlost” ne igraju gotovo nikakvu ulogu stvaranju uvjeta za ekonomski rast • Stoga rješenja treba tražiti u domaćim nastojanjima za provođenjem reformi koje bi naišle na dobar odjek kod investitorske zajednice – ekonomski rast temeljen na izvozu

13. POLITIKA RAZVOJA OD 1980-ih • Ako je do početka 1980-ih država dominirala koordinacijom razvojnih projekata u zemljama u razvoju od 1980-ih na djelu je afirmacija tržišnih ideja • Potreba zemalja Juga za financiranjem osnovnih potreba bila je toliko izražena da su kreditori mogli bez previše otpora nametnuti neoliberalne ideje dok je pregovaračka moć zemalja u razvoju bila gotovo ravna nuli • G-7 je odlučio da MMF dobije ekskluzivnu ulogu prilikom upravljanja nad dugovima zemalja Juga, a Svjetska banka je dobila ekskluzivnu ulogu u koncipiranju razvojne politike

14. Zamisao se temeljila na pretpostavci da zemlje u razvoju pate od nelikvidnosti koja može prerasti u nesolventnost pa stoga moraju provesti strukturne reforme koje su uključivale privatizaciju, liberalizaciju i deregulaciju • Nakon pada Berlinskog zida ove dvije financijske institucije percipirane su kao isključivi vlasnici znanja o ekonomskom razvoju, pa je značenje strukturnih faktora znatno smanjena • Neoliberalne politike našle su svoj odjek u Washingtonskom konsenzusu (WC) koji se temelji na uvjerenju da je globalna ekonomska integracija putem slobodne trgovine najefektivniji način za promicanje rasta i da će on “preliti” na sve društvene skupine

15. Cilj se odnosio na stvaranje ekonomskog konteksta koji bi omogućio ekonomski rast, a to prema mišljenju WC-a ne bi bilo moguće bez stabilizacije cijena i smanjivanja javne potrošnje, smanjenja količine novca u opticaju manjom potrošnjom i povećanjem kamatnih stopa, strukturnih reformi (privatizacija, liberalizacija trgovine, financija i ulaganja), ekonomskog rasta temeljenog na izvozu koji je moguć zbog priljeva stranog kapitala i transfera tehnologije i dobrog upravljanja (good governance) uz veliki naglasak na vladavini prava i zaštiti vlasničkih prava • Dužnička kriza 1980-ih omogućila je MMF i Svjetskoj banci uspostavu laboratorija strukturnih reformi u svim pogođenim zemljama i nametanje univerzalnog modela reformi svim zemljama suočenima s problemom duga, ali njihovi problemi nisu bili isti

16. Zemlje Latinske Amerike imale su visoke stope inflacije, niske stope štednje i deficite tekućeg računa bilance plaćanja dok zemlje jugoistočne Azije nisu imale takvih problema • Afričke zemlje imale su dugove prema vjerovnicima javnog sektora (na bilateralnoj ili multilateralnoj osnovi), dok su latinoameričke zemlje imale dugove prema privatnim bankama • Krajem 1980-ih počele su se javljati prve sumnje da neoliberalni model ne donosi obećani ekonomski rast te da je štetan u socijalnom i ekonomskom smislu • Svjetske financijske institucije odgovorile su na kriticizam ograničenom podrškom za programe poput mikro-kredita i stvaranjem mreže socijalne sigurnosti

17. I dok su MMF i Svjetska banka donekle modificirale svoje pozicije, ishod Urugvajske runde pregovora reflektirao je interese najbogatijih zemalja za koje su zaštita intelektualnog vlasništva i trgovina uslugama • U to vrijeme najuočljivija je privatizacija globalnog upravljanja (korporativni interesi krili su se iza plašta javnog upravljanja) • Npr. korporativno sponzorstvo raznim konferencijama UN-a poput United Nations Conference on Environment and Development, koja je dala zeleno svjetlo samoregulaciji transnacionalnih korporacija, korporativno oblikovanje agende u sklopu WTO-a vidljivo u zaštiti prava intelektualnog vlasništva i proliferaciji bilateralnih trgovinskih aranžmana • Krajem 1990-ih postalo je evidentno da politika Washingtonskog konsenzusa nije održiva i da više ne vrijedi argument o prekratkom vremenu njegove primjene te da raste nejednakost unutar i između zemalja

18. 1. Ekonomski rast bio je niži nego što se očekivalo, a ujedno je bio i niže kvalitete (ekološke katastrofe i sl.) – u Africi dohodak per capita konstantno opada 2. Zaduženost – situacija se dodatno pogoršala porastom nominalnog iznosa duga u odnosu na prihode od izvoza • Ukupan dug zemalja u razvoju povećao se s 1.3 na 2.2 bilijuna dolara godišnje, dok je udio iznosa potrebnog za godišnje saniranje dužničkih obaveza u ukupnim prihodima od izvoza porastao s 19.6 na 22.3% (od 1991. do 1999.) 3. Ukupan dug zemalja u razvoju povećao se s 1.3 na 2.2 bilijuna dolara godišnje, dok je udio iznosa potrebnog za godišnje saniranje dužničkih obaveza u ukupnim prihodima od izvoza porastao s 19.6 na 22.3% (od 1991. do 1999.)

19. 4. Službena pomoć i donori – kvaliteta, kvantiteta i distribucija pomoći bila je razočaravajuća • Sredinom 1990-ih transferi radnika na privremenom radu u inozemstvu premašili su službenu pomoć zemljama u razvoju • Usprkos obećanju iz 1969. sredinom 1990-ih udio pomoći za zemlje u razvoju u BNP-u razvijenih zemalja smanjio se s 0.33 na 0.22% • U smislu kvalitete pomoć je često bila vezana uz kupovinu dobara i usluga razvijenih zemalja, pa je 1997. tehnička suradnja činila 40% bilateralne službene pomoći • Oprostom duga smanjila se službena pomoć zemljama u razvoju, a povećanje nakon 2001. godine treba gledati u sklopu rata protiv terorizma

21. 5. Izravna strana ulaganja – iako se udio Juga povećao od 1990-ih i narastao od 18% 1990. na 28% 2001. godine, kvaliteta tih ulaganja bila je razočaravajuća (non-tradable sektor) • Službena pomoć 2002. iznosila je 56 milijardi $, a izravna strana ulaganja 240 milijardi $ • Koncentracija izravnih stranih ulaganja - 49 zemalja Juga primilo je samo 2% izravnih stranih ulaganja namijenjenih Jugu ili 0.5% globalni izravnih stranih ulaganja • Izravna strana ulaganja pored toga su malo doprinosila stvaranju kapitala u zemljama Juga • Kvaliteta može biti upitna, ako se uzmu npr. loši radni uvjeti za 43 milijuna radnika u azijskim zonama namijenjenima izvozu

23. 6. Privatni tokovi kapitala – najčešće se radilo o porfolio investicijama s kratkoročnom perspektivom i visokim stupnjem volatilnosti (Azijska financijska kriza) Izvor: Ravenhill, 2007

24. Post-washingtonski konsenzus • Kao reakcija na učestale kritike washingtonskog konsenzusa rodio se post-washingtonski konsenzus (PWC) koji se za razliku od svog prethodnika ne fokusira isključivo na ekonomski rast, već i na ravnomjernu raspodjelu njegovih dobiti • PWC ne koristi univerzalni model, već propagira razvoj nacionalno usmjerenih strategija u čijoj izradi treba sudjelovati civilno društvo • Uvjeti vezani uz zajmove trebaju biti nakalemljeni na procese, a ne politike, te se poseban naglasak stavlja na upravljanje procesom i njegove aktere

25. PWC naglašava partnerstvo između donatora i primatelja, a to se reflektira u National Poverty Reduction Strategy Paper (PRSP) – premda se deklarira partnerstvo međunarodne financijske institucije i dalje mogu nametnuti uvjete • Npr. PRSP za Nikaragvu je prije bio dostupan u Washingtonu nego u Managui – intelektualna hegemonija međunarodnih financijskih institucija i dalje utječe na policy-debate i način definiranja razvojnih problema • Dakle, upravljanje i “vlasništvo” nad njom ne nalazi se u zemljama u razvoju, već u Washingtonu

26. PREDUVJETI ZA RAZVOJ 1. Uključivanje zemalja Juga u procese odlučivanja na globalnoj razini i jačanje njihovih resursa (pravnih i tehničkih) s ciljem efektivnog zastupanja njihovih interesa 2. Otvaranje tržišta razvijenih zemalja zemljama u razvoju i ukidanje protekcionističkih praksi razvijenih 3. Otpis duga za najsiromašnije 4. Ekonomski rast čije koristi se ravnomjerno raspodjeljuju 5. Međunarodna pomoć koja podržava kvalitetne projekte s ciljem smanjenja siromaštva