160 likes | 929 Views
ŠIME STORIĆ. POLJUBIT ĆU JE. USKORO, MOŽDA. BILJEŠKA O PISCU. PROFESOR MATEMATIKE, A PIŠE?!!.
E N D
ŠIME STORIĆ POLJUBIT ĆU JE USKORO, MOŽDA
PROFESOR MATEMATIKE, A PIŠE?!! Našu je školu, 20 listopada 2008., posjetio književnik Šime Storić, inače profesor matematike. Svi smo se iznenadili toj vezi između lijepoga pisanja (književnosti) i matematike. Ono što nas je još iznenadilo jest to da je čak dva mjeseca bio u zatvoru zbog jedne knjige za odrasle, a mislili smo da se pisati uvijek moglo o svemu i svačemu – on nas je naučio da moramo paziti što pišemo. Rodio se 1943. godine u Čistoj Velikoj, nedaleko od Vodica. Osnovnu i prva dva razreda srednje škole završio je u Šibeniku, a druga dva razreda u Osijeku. Fakultet je završio u Zagrebu, gdje i danas živi. Napisao je svega sedam knjiga – tri za djecu, a četiri za odrasle.
Evo što nam je rekao o sebi. • Što vas je potaklo da postanete pisac? • Prva ozbiljna knjiga koju sam pročitao bio je roman Mate Lovraka Družba Pere Kvržice. Nas je bilo šest đaka – putnika i svi smo posudili nadimke iz Lovrakova romana. Moj je bio Milo Dijete. Lovraku sam se kasnije odužio, nakon 43 godine, kada sam dobio književnu nagradu koja nosi njegovo ime. • O čemu govori roman Poljubit ću je uskoro, možda? • Taj roman govori o problemu pretilosti kod tinejdžera. Taj se problem javlja kod glavnoga junaka onoga trenutka kada se on zaljubi i to u djevojčicu koja je mršava kao štap.
Zašto ste baš pisali o tom problemu – problemu debljine? • Radio sam u školama kao profesor matematike i u svakom razredu je bio barem po jedan učenik s tim problemom. Ovom sam ih knjigom htio utješiti i pomoći. Svaka duša nađe svoju srodnu dušu. • Temelji li se knjiga na vašem životu? • Svaki pisac sve izmisli, ali je zasigurno i sam nešto doživio. Taj je problem imao moj sinovac. Danas je to zgodan čovjek. Oženjen je i ima svoju djecu. • Kakav ste bili đak? • Bio sam odličan učenik, stoga su mi i dodijelili nadimak Milo Dijete. • Koji vam je bio najdraži predmet u školi? • Matematika. Taj sam predmet i predavao u školama. • Koja vam je najdraža vaša knjiga? • Mačka se uvijek dočeka na noge i za nju sam dobio nagradu Anto Gardaš. Ta je moja mačka imala dvije noge i ovim je romana pokazala svoju spretnost da se u svakoj situaciji dočeka na svojim nogama.
Jeste li pisali i poeziju? • Svi koji se bave pisanjem započeli su pisanjem pjesama – pa tako i ja. Napisao sam u svom životu samo jednu pjesmu i to u 2. razredu srednje škole. • Što je lakše pisati poeziju ili prozu? • Pjesma je stvar nadahnuća i može nastati u vrlo kratkom vremenu. Roman se stvara mjesecima, ako ne i godinama. Za roman zasigurno treba više vremena.
Koliko vam treba vremena da napišete jedan roman? • Neki to mogu za samo jedan mjesec. U Hrvatskoj to zasigurno može samo Miro Gavran. Meni za to treba jedna godina. Nešto napišem, pa izmijenim, dopunim. Ponekad radnja krene i sasvim drugim smjerom, nego što sam u početku zamislio. • Kako se dođe do naslova knjige? • Vrlo jednostavno. Pročitate kakav grafit, krilaticu – a njih po ulicama ima na tisuće. Inspiracija za naslov može biti u nekom trenutku, događaju, osobi … • Što biste nam rekli za kraj? • Ne bih vam ništa rekao, već bih vam postavio jedan logičan zadatak. • Broj 22 ima 11. • Broj 18 ima 9. • Broj 10 ima 5. • Broj 8 ima 4. • Broj 20 nema 10. Čega? • Rješenje nitko nije znao, pa nam ga je autor rekao. A vi – znate li ga?
Tema romana Vrijeme radnje Mjesto radnje Razgovarajmo
Filip majka Mirela baka Klara Mirna Žarko Livija Livijini roditelji Iva barba Ilija ODNOSI: Filip - majka - otac - baka - Žarko - Mušica - Mirna - Livija - barba Ilija LIKOVI – moralna karakterizacija
JEZIK I STIL - književni standardni jezik(Filip, Filipova majka, Livija, Livijini roditelji) • zavičajni govor: štokavsko narječje ikavski govor (baka Klara, barba Ilija, Žarko, Mušica, ….) Tehnike pripovijedanja: • pripovijedanje - u 1. osobi • opisivanje – dalmatinski krajolik • dijalozi • unutrašnji monolozi