Socijalna kognicija Mi i naš socijalni svijet

1. Socijalna kognicijaMi i naš socijalni svijet Marina Ajduković 2014

2. Socijalna kognicija • Socijalna kognicija proučava načine na koje ljudi misle o sebi i socijalnom svijetu, ili, točnije, kako ljudi odabiru, tumače, pamte i koriste socijalne informacije u prosuđivanju, odlučivanju i ponašanju. • Naše ponašanje, misli i osjećaji mogu biti pod utjecajem faktora kojih nismo ni svjesni.

3. Nesvjesni procesi Freud • nesvjesno je rezultat potiskivanja sadržaja iz svijesti jer su previše prijeteći Moderna shvaćanja • nema potrebe za aktivnim potiskivanjem • struktura naših kognitivnih i afektivnih sustava je takva da jednostavno nemamo introspektivni pristup mnogim procesima, te ih stoga često nismo u stanju kontrolirati

4. Oblici socijalne kognicije Automatski procesi • procesi koji se odvijaju a da ih nismo svjesni, ne uključuju namjeru, ne mogu se kontrolirati, u smislu da ih zaustavimo kad jednom započnu i vrlo su efikasni, tj. zahtijevaju malo kognitivnog kapaciteta (u njega se ne ulaže napor) i mogu se odvijati istovremeno s drugim procesima Kontrolirana socijalna kognicija • procesi koji se izvode svjesno i s namjerom, može ih se kontrolirati i motriti, i zahtijevaju značajan napor, utoliko da ih se može omesti ukoliko je kognitivni kapacitet ograničen

5. Automatski procesi • Spoznaja da je mnogo naših prosudbi, doživljaja i ponašanja rezultat automatskih procesa i pod utjecajem faktora kojih nismo ni svjesni, činila se vrlo provokativnom i istraživači su se u početku usmjerili na dokazivanje da se to zaista događa • Ljudi koriste mentalne prečace kako bi smanjili količinu informacijakoje primaju iz okoline

6. Organizacija svijeta u sheme Sheme djeluju kao filteri, ne propuštajući informacije koje nisu u skladu s njima. Uz iznimku izrazitih odstupanja koja je teško previdjeti, skloni smo primijetiti samo one informacije koje odgovaraju našim shemama.

7. Automatsko mišljenje • Automatsko mišljenje se odvija po shemama odnosno spoznajnim strukturiranim cjelinama koje ljudi stvaraju kako bi organizirali svoje znanje o socijalnom svijetu vezano uz neku temu ili područje. • Iako mogu dovesti do pogrešaka (npr. u slučaju stereotipa) sheme su važne za organiziranje i uvođenje smisla u svijet koji nas okružuje • Sheme su individualno i kulturalno specifične. • Sheme se mogu održati i nakon što su se pokazale netočnima • Efekt ustrajanosti – vjerovanje ljudi o sebi i socijalnom svijetu i nakon što je dokaz u prilog tim uvjerenjima opovrgnut

8. Kako kognitivni procesi mogu postati automatski Model samoaktivacije (auto-motiv model) -  automatske reakcije stječemo iskustvom -  ako reagiramo na isti način svaki put kad se sretnemo s nekim objektom, stvorit će se jaka asocijativna veza između objekta i reakcije i reakcija će se javiti automatski kad god se ponovo sretnemo s tim objektom - neke od takvih reakcija mogu biti univerzalne, a mnoge su individualno specifične jer su i naša iskustva jedinstvena - pokazalo su da takve naučene automatske reakcije imaju ključnu ulogu u čovjekovom donošenju odluka

9. Organizacija svijeta u sheme • Dostupnost: lakoća kojom neka shema može biti dozvana u misli • neke sheme mogu biti trajno dostupne u našoj svijesti, a neke mogu postati dostupne putem udešavanja • Udešavanje: proces kojim nedavna iskustvadovode do toga da nam neke sheme, osobine ili pojmoviprije padnu na pamet

10. Organizacija svijeta u sheme Sheme također utječu na naše ponašanje u odnosu s drugim ljudima. Primjer za to je pristrano provjeravanje hipoteza. Najzanimljivija posljedica je samoispunjavajuće proročanstvo, prema kojem se naše sheme ostvaruju zbog nesvjesnog postupanja prema drugima na način koji ih navodi da se ponašaju u skladu s našim shemama.

11. Samoispunjavajuće proračanstvo • Fenomen samoispunjavajućeg proročanstva je identificiran u različitim populacijama, u vezi različitih očekivanja, uključujući sheme mladih o tome kakva je njihov partner/partnerica za izlazak, sheme majki o tome kakve su prerano rođenoj bebe, očekivanja sudaca o krivnji optuženog … • Samoispunjavajuće proročanstvo se odnosi na situaciju u kojoj: • ljudi imaju očekivanje o tome kakva je druga osoba • … to utječe na njihovo ponašanje prema toj osobi • … što izaziva da se ta osoba ponaša u skladu s početnim očekivanjem te tako pridonosi tome da se ta očekivanja pokažu istinita

12. Samoispunjavajuće proračanstvo • Mnoga istraživanja su pokazala da samoispunjavajuća proročanstva nisu rezultata namjernog pokušaja ljudi da potvrde svoje sheme. Ona se događaju nenamjerno i nesvjesno. • Čak i kad se ljudi pokušavaju prema drugima odnositi na pravdan, nepristrani način, njihova shematska očekivanja mogu nesvjesno utjecati na njihovo ponašanje, što za uzvrat mijenja ponašanja osobe s kojom su interakciji. • Kad su ljudi nečim ometeni (npr. stresom) još je vjerojatnije da će se ponašati u skladu sa svojim shemama i očekivanjima. Pitanje: • Komentirajte značaj ovog fenomena za ponašanje stručnjaka u javnoj upravi? • A za ponašanje stranaka u sukobu?

13. Mentalni prečaci ili heuristike Osim shema, ljudi se automatski koriste i heuristikama u prosuđivanju, koje im pomažu da se nose s velikom količinom socijalnih informacija s kojima se susreću. Iako su heuristike korisne, one mogu dovesti i do pogrešnih zaključaka!

14. Heuristike u prosuđivanju • Heuristika dostupnost – ljudi donose svoje prosudbe temeljem lakoće kojom se mogu nečega dosjetiti – pokazalo se da liječnici koriste heuristiku dostupnost kad postavljaju dijagnoze – njihove su dijagnoze pod utjecajem lakoće s kojom se mogu sjetiti različitih bolesti. • Heuristika reprezentativnosti. Ljudi kad pokušavaju nešto kategorizirati prosuđuju koliko je to slično njihovoj predodžbi o tipičnim slučaju. • Heuristika pomaka s uporišta – mentalni prečac kojim ljudi koriste neki broj ili znak (ponašajni) kao polaznu točku i zatim se nedovoljno pomaknu od tog uporišta. • Korištenje pristranog uzorka – stvaranje generalizacija iz uzorka informacija za koje se zna da su pristrane ili netipične.

15. Primjer heuristike u prosuđivanju • U istraživanju stavova prema primateljima socijalne pomoći ljudi su trebali prvo pročitati slučaj majke koja živi na socijalnoj pomoći i koja je neodgovorna i vodi isprazan život. Jednoj grupi je rečeno da je to tipičan slučaj, a drugoj da je to vrlo netipičan slučaj • Sudionici koji su mislili da je ona tipičan slučaj su bili negativni u svojim s stavovima prema primateljima socijalne pomoći • Ljudi su imali uporišnu točku “ova je osoba tipična/ nije tipična” u odnosu na koju su trebali prilagoditi svoju prosudbu (… ona nije tipična pa temeljem toga ne bih trebala generalizirati dojma o svim majkama primateljicama pomoći)

16. Primjer heuristike u prosuđivanju

17. Kognitivni lijenčina ili motivirani taktičar Kognitivna lijenčina • ljudi se u zaključivanju koriste “heuristikama”ili “prečicama”, tj. brzim i ekonomičnim načinima zaključivanja koji mogu biti uspješni, ali često mogu dovesti i do ozbiljnih pogrešaka • ljudi se odupiru ponovnom razmatranju činjenica • oslanjaju se na svoja očekivanja i sheme, a ponekad se oslanjaju i na nedijagnostičke osobne informacije Motivirani taktičar • javit će se kad osoba raspolaže s dovoljno vremena i kognitivnog kapaciteta, te kad je motivirana željom za postizanja nekog osobnog cilja → model samoregulacije ponašanja

18. Kontrolirano mišeljenje • Svrha je omogućiti provjeru i biti protuteža automatskom mišljenju • Zahtjeva mentalnu energiju – ljudi imaju kapacitet da misle svjesno i kontrolirano samo o jednoj stvari u nekom trenutku – automatsko mišljenje se pri tome može javljati spontano u “pozadini” • Za kontrolirano mišljenje moramo imati dovoljno vremena i energije • Kad je ulog nizak i nije nam osobito važna ispravnost naše odluke ili prosudbe puštamo naše “automatsko mišljenje” i ne trudimo se da ga provjerimo ili ispravimo • No što kad je ulog visok…? • Pomoći osobi da sagleda situaciju s drugog stajališta

19. Atribucijske teorije i razumijevanje socijalne stvarnosti • Atribucijske teorije (i teorije atribucije) opisuju procesa kojim ljudi objašnjavaju uzroke vlastitog ponašanja ili ponašanja drugih ljudi. • Ljudi interpretiraju ponašanje (svoje i tuđe) u terminima njegovog uzroka i te interpretacije imaju značajnu ulogu u reakcijama na to ponašanje. • Smatra se da kauzalne atribucije imaju centralnu ulogu u ljudskom ponašanju. Na njima se osniva čovjekovo razumijevanje uzročno-posljedične strukture svijeta i zbog toga su one važne determinante njegove interakcije s tim svijetom. • Prilikom atribuiranja ljudi nisu uvijek objektivni, već su skloni različitim pristranostima

20. Osnovna atribucijska greška • Ljudi su skloni precjenjivanju stupnja u kojem je ponašanje određeno unutarnjim, dispozicijskim faktorima i podcjenjivanju uloge situacijskih faktora. • Ljudi su u tome vrlo ustrajni. Zbog čega je to tako? • Ljudima su često informacije o situacijskim uzrocima nepoznate i stoga im ih je teško protumačiti. • Ono što je vidljivo je sama osoba i njezino ponašanje. • Ljudi su ti koji su perceptivno istaknuti, na njih se obraća pozornost, a ne situacija u kojoj se nalaze.

21. Osnovna atribucijska greška • Atribucijski proces u dva korakajavlja se kad analiziramo ponašanje drugih ljudi • najčešće automatski formiramo internalnu atribuciju; • zatim možemo svjesno izabrati da se upustimo u namjeran, drugi korak ovog procesa, u kojem razmišljamo o mogućim situacijskim razlozima za ponašanje; • nakon toga, možemo promijeniti svoju početnu internalnu atribucijuuzimajući u obzir situacijske uzroke.

22. Atribucijski proces u dva koraka

23. Razlika izvođač - promatrač • Razlika izvođač - promatrač je je sklonost da se ponašanje drugih ljudi vidi kao dispozicijski uvjetovano, a svoje ponašanje situacijskim faktorima. • Čovjek bolje uočava ponašanje drugih ljudi nego situaciju u kojoj se nalaze, no bolje uočava situaciju u kojoj se sam nalazi nego vlastito ponašanje. • Istodobno izvođači imaju više informacija o sebi, distinktivnosti i konzistenciji svog ponašanja nego promatrači. • Neko netipično ponašanje izvođača u određenoj situaciji, promatrač, koji ga dovoljno ne poznaje, može shvatiti kao tipično za tu osobu i kao takvog ga «etiketirati». • Primjer za to mogu biti izjave: «Udario sam ga zato što me isprovocirao» i «Udario si ga jer si ti agresivna osoba» oslikavaju ovu razliku.

24. Atribucije u vlastitu korist • Kod atribucija u vlastitu korist proces je drugačiji nego kod osnovne atribucijsku pogrešku. • Pri objašnjenju vlastitog uspjeha ljudi pridaju često zaslugu unutarnjim, dispozicijskim uzrocima. Nasuprot tome, pri objašnjavanju svog neuspjeha češće optužuju vanjske, situacijske uzroke. • Razlozi: • Ljudi stvaraju atribucije u vlastitu korist je nastojanje da se zadrži ili podigne razina samopoštovanja. • Tzv. strategiju samopredstavljanja- osoba se želi pokazati u što boljem svjetlu, okrivljujući vanjske faktore za neki neuspjeh ili slično. • Fenomen dostupnost informacija na relaciji izvođač/promatrač .

25. Doprinos atribucijskih teorija razumijevanju socijalne stvarnosti Jedna od najpoznatijih atribucijskih teorija je Bernarda Weinera kojije razvio trodimenzionalni model klasifikacijemogućih uzroka : • Lokus: odnosi se na lociranje uzroka nekog ponašanja internalno ili eksternalno od osobe • Stabilnost: odnosi se na vremensku prirodu uzroka, varirajući od stabilne (nepromjenjive) do nestabilne (promjenjive) • Temeljna važnost ove dimenzije je u povezanosti s očekivanjima uspjeha i neuspjeha u budućnosti. Stabilnost može biti povezana s afektivnim reakcijama kao što su «bespomoćnost», kada je neuspjeh atribuiran internalnim i stabilnim uzrocima • Podložnost kontroli: odnosi se na stupanj voljnog utjecaja koji se može pripisati uzroku, od »nije podložno kontroli« do »podložno je kontroli«. • Temeljna je hipoteza ako je osobni neuspjeh uzrokovan uzrokom koji je percipiran kontrolabilnim od drugih, onda je izazvana ljutnja. Ako je negativan ishod za druge ljude uzrokovan nekontrolabilnim faktorima, tada se javlja žaljenje. Ukoliko je npr. uzrok problema percipiran kao „kontrolabilan“ od osobe koja je u stanju neke potrebe (npr. alkoholizam), povećava se mogućnost uskraćivanja pomoći toj osobi.

26. Moguće je razvijati vještinu rasuđivanja!

27. Unapređivanje ljudskog mišljenja • Često više vjerujemo svojim prosudbama nego što bismo trebali. Kako bismo poboljšali vještinu rasuđivanja, moramo se probiti krozprepreku pretjerane sigurnostii učiniti ljude svjesnijima ograničenosti njihovih kognitivnih sposobnosti. • sagledavanje situacije s drugog stajališta • trening rasuđivanja • sustavna edukacija iz metodologije znanstvenog istraživanja i statistike

28. Unapređivanje ljudskog mišljenja

29. Literatura • Aronson, E., Wilson, T.D. i Akert, R.M. (2005) Socijalna psihologija. Zagreb: Mate. • Hewstone, M. i Fincham, F. (2003) Atribucijski pristup i istraživanja: osnovna pitanja i područje primjene. U: Hewstone, M. i Stroebe, W. (ur.) Socijalna psihologija - europske perspektive. Jastrebarsko: Naklada Slap, 159-193.