Socijalni koncept i kontekst zdravlja

1. Socijalni koncept i kontekst zdravlja

2. Posebna sociologija: sociologija medicine/ sociologija zdravlja i bolesti/sociologija zdravstvene zaštite • na prvi pogled, sociologija zdravlja, bolesti, medicine, zdravstvene zaštite... djeluje kao kontradikcija u terminima • u modernim društvima, naime, opće je prihvaćeno da se proučavanjem zdravlja i liječenjem bolesti bave isključivo prirodne, biomedicinske znanosti • gotovo tijekom cijelog 20. st. smatralo se da se borba protiv bolesti dobiva u laboratoriju i bolnici • prevladava biomedicinski model koji bolest definira objektivno, u terminima prepoznavanja simptoma a zdravlje jednostavno kao izostanak simptoma; na tijelo se gleda kao na stroj koji se može popraviti, dio po dio

3. Kako biomedicinske znanosti percipiraju i određuju zbiljsku vrijednost socijalnih znanosti? • važnost socijalnih dimenzija zdravlja i bolesti je davno uočena (Hipokrat,4.st. p. n. e.; Paracelzus,16.st...) • unatoč tome, sadašnji pokušaji integriranja socijalnih znanosti u domenu biomedicinskih znanosti nailazi na teškoće i otpore • biomedicinske znanosti zdravlje/bolest i dalje primarno proučavaju kao fiziološki i individualni fenomen - socijalnim faktorima pridaje se sekundarni značaj

4. Integracija socijalnih i biomedicinskih znanosti • zahtjev/potreba za integracijom socijalnih i prirodnih znanosti često se retorički ističe ali se rijetko ostvaruje • jedan od rijetkih prirodnoznanstvenika koji je decidirano istaknuo tu potrebu bio je njemački fizičar Werner Heisenberg (1901.-1976.), dobitnik Nobelove nagrade (načelo neodređenosti: određivanje položaja i količine gibanja čestice, obvezatno sadrži određenu nepouzdanosti ili, drugim riječima, nemoguće je odrediti točan položaj i brzinu neke čestice; načelom neodređenosti je otpočela era probabilističkog pristupa kvantnoj fizici - postavljena je granica preciznosti eksperimenta )

5. Heisenberg (Fizika i filozofija) • “Zdravlje i bolest nisu zauvijek osiguran posjed egzaktne prirodne znanosti”. • Heisenberg je na ovaj način “bogohulno” proširio krug znanosti koje imaju što reći o zdravlju/bolesti • za ovog autora nema ni malo dvojbe: • stanje zdravlja/bolesti, i prijelaza jednog u drugo, predstavlja kompleksnu povezanost fiziološkog stanja, kulture i socijalnih institucija • Možemo li očekivati da će pojam zdravlja ikada biti potpuno razjašnjen?

6. Briga o vlastitom zdravlju je “prafenomen ljudskog bitka”(Gadamer) • teško je, bilo danas bilo u prošlosti, naći društvenu zajednicu u kojoj se nije adekvatno cijenila(biološka, vitalna) važnost zdravlja i to ne samo za biološki opstanak/reprodukciju date zajednice, već i za ispunjenje planova i zadataka iste zajedice u bilo kojoj domeni života (gospodarskoj, političkoj, kulturnoj...)(Malinowski, B.) • svako društvo, stoga, mobilizira kulturne/duhovne i materijalne resurse za zdrav život pojedinca/zajednice

7. Socijal-utopistička misao(snovi o boljem životu) pitanju zdravlja pridaje iznimnu važnost • “Stanje zdravlja, samo po sebi pruža osjećaj ugode(...) i mnogi ga Utopljani drže najvećim užitkom i gotovo ga svi priznaju temeljem i osnovom svih ostalih užitaka, jer jedino zdravlje može osigurati ugodan život kakav bi svatko poželio, a kad se ono naruši, nema više mjesta za koju drugu vrstu užitka.”(Thomas More, Utopija)

8. O važnosti zdravlja govori i Nova Atlantida(objavljena 1623.) Francisa Bacona • u svojoj Novoj Atlantidi, Bacon prikazuje kao uspjele i one izume što se dijelom još i danas očekuju, nagoviještava ih u zapanjujućoj anticipaciji • Nova Atlantida ima Salomonov dom u kojem se, među ostalim, nalazi i sanatorij u kojem se “iskušavaju razni novi lijekovi” • “Sve otrove i načine liječenja prokušavamo najprije na životinjama, i farmaceutski i kirurški.”

9. Kolokvijalni govor/jezik i vrijednosna supstancija zdravlja • U gipkoj slobodi svakodnevnog, kolokvijalnog govora(bitno različitog od znanstvenog jezika), koriste se brojne izreke koje svjedoče o vrijednosnoj supstanciji zdravlja: • ”Ako nemaš zdravlje, nemaš ništa” • “Zdravlje nije sve, ali bez zdravlja sve je ništa” • “Samo neka bude zdravlja, a ostalo će već nekako biti” – onima kojima ovo nije dovoljno, slijedi zloguka uzrečica: “Dao Bog da imao, pa nemao”. • “It’s health that is real wealth and not pieces of gold and silver.”Gandhi (1869.-1948.) • “Zdravlje je najveće blago” – na Orijentu se smatralo da je uvjet svekolikog bogatstva da se ono može skloniti, da, drugim riječima, apsolutno slijedi onoga tko ga posjeduje i njegovu sudbinu; to, dakako, može biti samo sam čovjek, odnosno njegovo zdravlje • “Dao Bog zdravlja” • “Nazdravlje”/“Živjeli” • “Pozdrav/pozdraviti” – dolazi od riječi zdrav

10. Vrijednosna supstancija zdravlja • pojam zdravlja/bolesti nikada nije neutralan • u svakom određenju zdravlja sadržan je pokušaj određenja”’dobrog života’ kao moralnog stanja stvari”(Turner) • pojam zdravlja obuhvaća pitanja o pravdi, jednakosti, solidarnosti: • pravo na zdravlje • pravo na zdravstvenu zaštitu • pravo na jednako zdrave uvjete života/rada (radnici Salonita) • govor o zdravlju uvijek je popraćen jakim izljevom emocija

11. Glavni zaključak dosadašnjih analiza: • Dok je moguće, i dopustivo, u udžbeniku biologije odnosno, općenito, sa stanovišta “čiste”, objektivne, empirijsko-eksperimentalne prirodne znanosti ili sa stanovišta modernog prirodnoznanstvenog i tehničkog mišljenja, pojam život/zdravlje upotrebljavati na vrijednosno-indiferentan način, sa moralno neutralnog stanovišta, u svakidašnjem životu, zdravlje predstavlja vrijednosnu kategoriju par excellence.

12. Koji razlozi u suvremenim uvjetima potenciraju interes za zdravlje? • medicina postaje ključna institucija socijalne kontrole (neki čak i cijepljenje smatraju pokušajem čipiranja ljudi u svrhu kontrole; teorija zavjere ili stvarnost!?) • medikalizacija – svaka pora čovjekovog života je podvrgnuta medicinskoj kontroli i intervenciji • iatrogeneze (štete koje nam nanose liječnici i sveukupni medicinski establišment) • pomiću se granice medicinskih intervencija: • kloniranje • transplantacija • eugenika • uvid u “mapu” gena...

13. Michael Moore- Bolesno(film “Sicko”,2007) • pokazuje kamo srlja zdravstveni sustav SAD-a, koji je već počeo prožimati i druge zdravstvene sustave, pa i hrvatski • privatizacija zdravstva najbolji je primjer da zdravlje zapravo postaje ekonomsko pitanje - birokratski sustav odlučuje da neki “život nije vrijedan življenja”- gotovo 50 milijuna Amerikanaca nema zdravstveno osiguranje • zdravstveni pokazatelji su loši, unatoč činjenici da je riječ o zemlji s najboljom medicinom na svijetu – gotovo 45.000 osoba svake godine umire samo zato što ne može dobiti primjerenu medicinsku skrb • zagovornici univerzalnog zdravstvenog osiguranja u SAD-u prokazivani su pobornicima komunističke propagande; Obamu se optužuje da uvodi socijalizam

14. Sveprisutnost interesa za pitanje zdravlja u suvremenom društvu • političari(reforma zdravstva koju predlaže Barack Obama nailazi na otpore u Kongresu u kojem far. ind. i privatna osiguranja, putem svojih lobista, nastoje spriječiti nužne promjene zdr. sustava) • ekonomisti • socijalni planeri • menadžeri • medicinski profesionalci • teolozi • laici

15. Letimičan pregled literature u kojoj je postulirano socijalno porijeklo koncepta zdravlja/bolesti/simptoma

16. Fleck Ludwick • zdravlje i bolest smatra “socijalnim konstruktima” ili “socijalnim proizvodima” što znači da su određenja zdravlja pod “snažnim utjecajem dominantnih vjerovanja i tradicije u određenom vremenu” • specifično stanje duha predstavlja “prvi i najpresudnijii faktor” koji određuje da li će neko stanje biti proglašeno bolesnim ili ne

17. Bloch(Princip nade) • zdravlje je socijalni produkt/konstrukt zato jer svako društvo postavlja zdravlje kao vlastitu “normu” • liječnik svakog pojedinog društva ne uspostavlja sveopće zdravlje već samo “obnavlja onu normalnost koja je svaki put socijalno uobičajena” • slijedi zaključak: ”nekog unaprijed danog, vazda jednakog zdravlja nema nigdje budući da je socijalno rješenje izlječenja uvijek različito”.

18. Ivan Illich(Medicinska Nemezis) • “Svaka kultura na svoj jedinstven način razvija i definira obrazac što je čovjek ili što je zdravlje”.

19. Gorz • Čovjekovo zdravlje i “pravila života koja to zdravlje odražavaju su posljedica kulture, što znači da su zdravlje (i bolest) uvijek i pitanje procjene, a procjena varira s obzirom na društveni/kulturni kontekst.

20. Schroeder • Označavanje zdravstvenog stanja je “socijalno određeno.” • Zdravstveni status je “unaprijed određen odnosom između pojedinca i ljudi s kojima je u interakciji.”

21. Lewis • “Kada ljudi, u šali ili ozbiljno, kažu da smo na određen način svi mi pomalo ludi, ili da neurotični ljudi daju, u velikoj mjeri, doprinos umjetnosti, ili da se zločin mora tretirati kao bolest i da se zatvorenici trebaju vratiti u bolnice, oni impliciraju socijalni koncept zdravlja.”

22. Kottow • “Zdravi pojedinac označen je zdravim ne u terminima vlastitih šansi preživljavanja, nego u terminima njegovog doprinosa preživljavanju društva čiji je on dio.”

23. Dubos • “Pravo mjerilo zdravlja i bolesti jest sposobnost pojedinca da egzistira na način koji može i sam prihvatiti, ali iznad svega važnije je da ga može prihvatiti i skupina kojoj pripada.”

24. Društvo određuje što je “zdravlje” • svako društvo podupire i reproducira (ali ne prigodno već konstitucionalno i općevažeće) upravo onu ideju/predodžbu zdravlja koja je u skladu sa njegovim aktualno važećim ekonomskim i političkim prioritetima • mogli bismo se, dakle, složiti s Nietzscheom koji kaže:”Zdravlje kao takvo ne postoji” • Nietzsche je imao nepovjerenje prema svakom jednoznačnom, pravolinijskom, optimističkom pojmu zdravlja

25. Evo nekoliko primjera koji to i potvrđuju: • u uvjetima teške borbe za opstanak u kojoj dominira ratovanje s neprijateljskim prirodnim (i)li društvenim silama, u kojima je ratovanje obrazac za život čitave zajednice, zdravlje je primarno određeno kao fizička snaga, jakost, jedrina • fizička snaga predstavlja osnovnu polugu održavanja zajednice i njezinog napretka zbog čega se upravo taj aspekt zdravlja “instinktivno kultivira”(Sparta)

26. u Ateni, dostojan svjetonazor podrazumijevao je “radije kratak život, pun djela i slave, nego dug život bez sadržaja”(grčki junak Ahilej ide u rat prije svega zato da bi stekao slavu) • Sokrat (u Kritonu): ne treba cijeniti “život” nego “dobar život” • u tom vremenu nastaje poznato načelo: • “Zdrav duh u zdravom tijelu”.

27. danas se u razvijenim društvima pod pojmom “dobar život” misli na: • “stjecanje dobara, trenutno zadovoljavanje osobnih potreba” (Brzezinski)

28. u vremenima u kojima je crkva predstavljala dominantnu društvenu instituciju, pod zdravljem se primarno podrazumijevala: • moralna, duhovna spiritualnost • duhovna ispravnost • izbavljenje/spas duše ali ne i tijela (po Evanđelju, Bog spašava duše, a ne tijela) • tijelo nije ništa drugo do li “tamnica ljudske duše” (flagelanti - članovi sekte u 13. i 14. st. u Europi koji su se javno bičevali kako bi iskupili svoje grijehe; flagellare: bičevati; Umberto Ecco: Ime ruže)

29. u razdoblju prvobitne akumulacije kapitala, ali i u daljnjim razvojnim fazama kapitalizma, zdravlje je primarno određeno • sposobnošću privređivanja • ekonomski sistem koji je favorizirao akumulaciju kapitala i sistem moći koji je zapovijedao akumulaciju ljudi bili su od 17. st. dva korelativna fenomena neodvojiva jedan od drugog • zbog potrebe tretiranja, kontroliranja i dirigiranja akumulacije ljudi nastaju nova područja/pitanja kao što su. • demografija • javno zdravlje • higijena • stanovanje • natalitetna politika... • “Tijelo nije samo organska tvorevina kojom smo uvedeni u carstvo animalia, ono je mjesto naših čulnih potreba i mjesto naše čulne djelatnosti. Posjedovanje tijela pretpostavka je za svaki ‘rad’ – bez-tjelesna duhovna bića ne mogu principijelno raditi”(Fink: Osnovni fenomeni ljudskog postojanja).

30. u nekim primitivnim kulturama, osobitost kulturalnih karakteristika dovela je do toga da se pod zdravljem podrazumijeva i tako nešto kao što je unakazivanje vlastitog tijela- znakovi na tijelu bili su “ulaznica” za određeno mjesto u onostranom svijetu • iako ljudi danas žive u modernoj fizičkoj okolini, u glavama nose jedan čudan asortiman duhovnih relikata iz gotovo svakog drugog doba, od primitivnih plemena vođenih tabuima do društva koje organizira let u svemir • jedna od posljedica te činjenice jest da suvremeni čovjek, jednako kao i nekoć primitivan, “dekorira” tijelo - tetovažom, piersingom ili stvaranjem ožiljaka • Sweetman(1999.) takvu sklonost modifikaciji tijela naziva svojevsnim “karnevalom znakova” koji danas predstavlja tek određeni životni stil

31. do radikalnog pomaka u određenju zdravlja dolazi sa shvaćanjem zdravlja (koje je uvijek određeno zdravljem tijela) kao “dobra” koje, zahvaljujući brzom razvoju medicinske tehnologije i farmaceutske industrije, počinje dobivati sve veću kupoprodajnu vrijednost • “transplantacijski turizam”- odlazak bogatih Europljanina u shopping organa od živih donatora u siromašne zemlje • zamjena dijelova ljudskog tijela laboratorijski stvorenim organima... • “Moderno bogatstvo nudi svojim vlasnicima sve šanse da dožive zrelo pozno doba. Sve do 20. st. bolesti se nisu obazirale na novčanike. Supruga financijskog kolosa u viktorijansko doba bila je gotovo isto izložena opasnostima porođaja kao i sluškinja u njenom domaćinstvu. Nadgrobni spomenici velikih ljudi otkrivaju koliko je puno njih umrlo mnogo prije vremena. Danas medicina može napraviti izuzetne stvari za ljude koji to mogu platiti. Nikada nije bio dublji jaz između lijekova koji su na raspolaganju bolesnima i onih lijekova koji su na raspolaganju većini siromašnih, čak i u zemljama sa razvijenim sistemom zdravstvene zaštite”(Bauman, Fluidni strah).

32. sa novim materijalnim pretpostavkama, suvremeni čovjek je u situaciji koja mu omogućava ispunjenje njegove stare/nove opsesije: vlastito tijelo/zdravlje “popraviti, usavršiti, načiniti od njega idealan objekt • zdravlje postaje novi fetiš kojem se klanja sve veći broj ljudi; fetišizacija zdravlja na dnevni red postavlja pitanje (a to je, ujedno, i pitanje za psihijatre): postoje li “neuroze zdravlja”(Nietzsche)

33. danas se u razvijenim zemljama neprimjerena količina pažnje pridaje “osobnoj” izgradnji zdravog tijela; tijelo/zdravlje postaje “projekt” koji se može ostvariti “pametnim ulaganjem” • prema izračunima B. Glassnera, u jednoj godini -1987- tjelesno osviješteni Amerikanci potrošili su: • 74 milijarde dolara za dijetnu hranu • 5 milijardi dolara na teretane • 2,7 milijardi na vitamine • 738 milijuna dolara na opremu za vježbanje • “vlasnik tijela” opsjednut je dostizanjem zdravlja i forme

34. U današnjem društvu “zdravlje “ i “forma” pogrešno se koriste kao sinonimi • iako se oba termina odnose na brigu o tijelu, na stanje koje želimo da naše tijelo dosegne i režim kojeg vlasnik tijela treba držati kako bi tu želju ispunio, svi režimi stjecanja forme nisu, međutim nužno “dobri za zdravlje”; ili: ono što čovjeku pomaže da ostane zdrav ne donosi nužno formu • zdravlje i forma pripadaju posve različitim diskursima i obraćaju se posve drugačijim interesima • gotovo možemo reći da, ako zdravlje znači “ne odstupiti od norme”, forma znači sposobnost da se probiju sve norme i premaše svi dosad ostvareni standardi(Bauman: Fluidni strah)

35. Lov na stjecanje forme, za razliku od brige za zdravlje, nema svoj prirodni cilj • u cjeloživotnom ganjanju forme nema vremena za predah • svaka proslava dosadašnjeg uspjeha tek je kratka stanka prije sljedećeg kruga teškog rada • tragači za formom sigurni su samo u to da još nisu dovoljno u formi i da se moraju i dalje truditi • ganjanje forme stanje je vječnog samopromatranja, samopredbacivanja i samopodcjenjivanja a time i stanje trajne tjeskobe • briga o zdravlju, protivno svojoj naravi, postaje slična ganjanju forme: nema joj kraja, neće nikad donijeti potpuno zadovoljstvo, nesigurna je u pogledu ispravnosti smjera kojim upravo ide a sve to stvara veliku količinu tjeskobe

36. Je li (samo)održanje zdravlja/života u svim kulturama krajnja svrha? • premda je kroz povijest pojam zdravlja dobivao različite vrijednosne sadržaje i značenja, u pravilu, očuvanje zdravlja/života ima središnju važnost • ali, ima i suprotnih primjera: događalo se da su pojedini ljudi “pa i čitave populacije, drastično reducirale vlastite vjerojatnosti preživljavanja kako bi omogućili reprodukciju sociokulturnih sistema kojima pripadaju”(Melotti).

37. Zdravlje/život = puko sredstvo za postizanje “viših”/transcendentnih ciljeva • Biološki, čovjek je “deserter života, a metafizički onaj koji umije kazati ne, koji, istina, izrasta iz života, ali život može ostaviti za sobom” ; čovjek je “asket života, vječni protestant protiv cijele gole zbilje”(Scheler) • Neki se ljudi u određenim okolnostima odriču vlastitog života da bi neku duhovnu vrijednost dozvali u život(Spranger) • Drugim riječima, postoje neki granični slučajevi kada se vlastito samoodržanje/zdravlje/život proglašava pukim sredstvom za jednu “višu” svrhu/istinu • Ilustracija: štrajk glađu radnika u splitskoj željezari – svrha je ostvariti pravo na rad i novčane naknade • I danas se ljudi ubijaju (po Camusovom mišljenju, “paradoksalno”) zbog ideja ili iluzija koje predstavljaju smisao njihovog života

38. Martirološka teorija istine - istinito je ono za što je netko spreman umrijeti • 11.09.2001. – ovaj događaj drastično je pokazao da jedna gotovo zaboravljena teorija istine(koja je bila tako prisna počecima naše tzv. zapadnokršćanske kulture) doživljava sablasni comeback: martirološka teorija istine • pojam dolazi od grčke/latinske riječi martyr=martys- svjedok; martiri – pov. kršć. onaj koji izabire smrt ne želeći se odreći vjerskih nazora; mučenik; onaj koji čini velike žrtve da bi promicao vlastite stavove ili načela; onaj tko prolazi kroz velike patnje; patnik • po martirološkoj teoriji, vrijedi: istinito je ono za što sam spreman umrijeti. • iako ova definicija, svakoga tko se smatra prosvijećenim tjera u očaj, neosporno je da ona postoji i danas, neosporno je da je vrlo utjecajna, uz to i življena u smrtonosnoj dosljednosti

39. Ontološke istine za koje (ni)je “vrijedilo” umrijeti • Giordano Bruno(1548.-1600.); osuđen zbog hereze; 1593. pod istragom je Papinske inkvizicije koja ga kao heretika spaljuje 1600.- suprotstavljao se kršćanskom shvaćanju Boga kao ličnosti i nečeg transcendentnog te stvara panteističku doktrinu po kojoj se sve sastoji od vječne i beskrajne supstance; Bog je, prema tome, istovjetan s prirodom: natura est deus in rebus • Galileo Galilei (1564. -1642.), zalažući se za Kopernikov sustav, također je došao u sukob s Crkvom (1616.) koja je njegovo djelo, “Dijalog o dva glavna svjetska sustava, ptolomejskom i kopernikanskom”, proglasila heretičkim • inkvizicija ga je prisilila da se odrekne svojega učenja - heliocentričnog sustav • Albert Camus u knjizi “Mit o Sizifu”, drži da je Galilei “dobro postupio”- iako je Galilei zastupao značajnu znanstvenu istinu, shvatio je da zbog te istine nije vrijedilo da ga spale pa se iste lako odrekao čim je ta znanstvena istina dovela njegov život u opasnost

40. (Zlo)upotreba tijela/života: način na koji su se nekada sklapali ugovori • “Da bi pobudio povjerenje u svoje obećanje kako će dug vratiti, da bi jamčio za ozbiljnost i svetost svog obećanja, da bi vraćanje duga nametnuo svojoj savjesti kao dužnost, obvezu – dužnik sklapa ugovor sa povjeriocem i na taj način se obvezuje da će u slučaju nevraćanja duga dati, zauzvrat, ono što još inače ‘posjeduje’, što je još u njegovoj vlasti, na primjer: svoje tijelo, ili svoju ženu, ili svoju slobodu, ili čak i život svoj (ili, u određenim religijskim uvjetima, čak svoje blaženstvo poslije smrti, spas svoje duše, napokon i spokoj u grobu: tako je bilo u Egiptu gdje dužnikov leš ni u grobu nije imao mira od povjerioca, - a baš među Egipćanima taj je mir mnogo vrijedio)”. (Nietzsche,Genealogija morala)

41. “A povjerilac je, prije svega, mogao dužnikovo tijelo izložiti svakojakim poniženjima i mučenjima, primjera radi: mogao je od njega odrezati dio srazmjeran veličini duga: - i, gledano s tog stanovišta, svuda su od najranijih vremena postojale točne, ponekad strahotne u svojoj iscrpnosti, pravne procjene pojedinih udova i tjelesnih dijelova. Smatram već napretkom, dokazom slobodnije, velikodušnije, rimskije pravne koncepcije kada je u Zakonik na dvanaest ploča unijeta odredba o tome kako je svejedno da li su povjerioci, u jednom takvom slučaju, odsjekli više ili manje:’si plus minusve secuerunt, ne fraude esto’(Ako su odsjekli više ili manje, neka to ne bude zločin’)”. Nietzsche, Genealogija morala • Lihvari i danas naplaćuju svoje dugove slijedeći iste “pravne” metode – odjecanjem pojedinog dijela tijela ili premlaćivanjem (česti motiv u filmovima o mafiji)

42. I danas neki ljudi dijelove svojeg tijela nude kao zalog da će ispuniti dano obećanje • odgovarajući opozicijskim kritičarima da podjela zemlje na dvije statističke regije(primorsku i kontinentalnu) nije učinjena da bi se bogatiji dijelovi odvojili od nerazvijenih, Zoran Milanović svečano je parafrazirao biblijski psalam: “Ako te zaboravim, Slavonijo, neka mi se osuši desna ruka”.

43. Zdravlje nije samo socijalni već i individualni konstrukt • Radikalni konstrukt individualnog zdravlja: • “Stoji do tvog cilja, tvog horizonta, tvojih snaga, tvojih nagona, tvojih zabluda i osobito do tvojih ideala i fantazama tvoje duše da se odredi što za samo tvoje tijelo treba značiti zdravlje.”(Nietzsche) • iako je obolio od vrlo teške bolesti (amiotrofička lateralna skleroza), fizičar Howking izjavljuje da se njegova bolest “nije pokazala kao ozbiljan hendikep”

44. Razlikujemo tri šira sektora znanja o zdravlju/bolesti • Profesionalno(ortodoksno, znanstveno, zapadno) • Alternativno (narodno, tradicionalno, komplementarno) • Laičko(popularno, neformalno) • Svi se ti raznorodni sektori znanja isprepliću, preklapaju • Laička vjerovanja mogu se definirati kao zdravorazumsko razumijevanje i osobno iskustvo koje je, u većoj ili manjoj mjeri, prožeto profesionalnom shvaćanjem

45. Otkud interes za laičke koncepcije zdravlja? • Taj se interes temelji na potrebi razumijevanja bitnog pitanja: zašto se ljudi - kada je zdravlje/bolest u pitanju - ponašaju na različite, pa i posve iracionalne, načine • (Potpuno je pogrešno misliti da se ljudi, kada obole, za pomoć obraćaju isključivo zdravstveno-zaštitnim profesionalcima)

46. Zdravlje kao subjektivno iskustvo • Kada se od običnog čovjeka zatraži da objasni što za njega predstavlja zdravlje, on, u pravilu, reagira zbunjeno i oklijevajući • U osnovi, takav čovjek drži da se nema što ispitivati, da je pojam zdravlja razumljiv sam po sebi, da je samo pitanje suvišno; neki će čak reći, i pomalo glupo: “Ne razmišljam o svom zdravlju; znam samo kada sam bolestan.” • “skrivenost zdravlja” (Gadamer) • (Razmislite o značenju fraze: “uzeti nešto/nekoga zdravo za gotovo”.)

47. Laičke konceptualizacije zdravlja • Zdravlje u vakuumu (izostanak bolesti; zdravlje ima neko značenje samo ako izostane bolest, i obratno; tek kada smo bolesni uviđamo da smo bili zdravi; odnos između pojmova/znakova “zdravlje” i “bolest” nije, međutim, simetričan, pa tako kada jesmo zdravi, ne uviđamo koliko nismo bolesni) • Zdravlje kao rezerva (brzi oporavak; u obitelji su svi zdravi...) • Zdravlje kao ponašanje (voditi brigu o sebi: vježbati, kontrolirati težinu, sve aktivnosti kojima se nastoji izbjeći bolest...) • Zdravlje kao fizičko zdravlje i vitalnost • Zdravlje kao psiho-socijalno blagostanje (mentalno zdravlje, veze sa drugim ljudima, duhovnost, sjedinjenost s bogom...) • Zdravlje kao funkcija- zdravlje kao sposobnost izvršavanja dužnosti/obveza

48. Utjecaj društva/kulture na određenje zdravlja je nedvojbeno • zdravlje nije naprosto prirodna, biološka pojava/činjenica već izraz socijalne organizacije, sociokulturni proizvod, artefakt socijalnih procesa • zdravlje je logički neovisno od bolesti što znači da se zdravlje ne smije proučavati kao antiteza, negacija bolesti (zdravlje nije stanje nekoga tko nema medicinsku dijagnozu) • zdravlje je socijalni pojam, “povijesno situiran”, društveno promjenjljiv, relativan, vrijednosni (aksiološki) koncept