270 likes | 406 Views
Radionica “Uloga odgojno-obrazovnih ustanova u promoviranju zdravih stilova života i spolno-odgovornog ponašanja, MZOS, Zagreb, 24. studeni 2011. ZAŠTO I KAKVA SEKSUALNA EDUKACIJA NAM JE POTREBNA U HR ŠKOLAMA? Prof. dr. sc. Aleksandar Štulhofer
E N D
Radionica “Uloga odgojno-obrazovnih ustanova u promoviranju zdravih stilova života i spolno-odgovornog ponašanja, MZOS, Zagreb, 24. studeni 2011. ZAŠTO I KAKVA SEKSUALNA EDUKACIJA NAM JE POTREBNA U HR ŠKOLAMA? Prof. dr. sc. Aleksandar Štulhofer Katedra za seksologiju, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Povijest seksualne edukacije (SE) • Početak XX. stoljeća: društvena i moralna higijena • Razdoblje između dva svjetska rata (seksualna prilagodba braku i obitelji) • Švedska 1956. – SE u školi (uključuje i komponentu spolne/rodne ravnopravnosti) • SAD 1964. - Sex Information and Education Council of the United States (SIECUS)
Kratki historijat SE u Hrvatskoj • Prve debate (Thaler, 1918.; Hrvatska njiva): dvije pozicije (znanstvena vs. moralistička perspektiva) u raspravi o SE i njezinom mjestu u formalnom obrazovanju; prva naglašava zdravstveni aspekt i ulogu liječnika, a druga moralni razvoj (književnost, umjetnost, teologija i filozofija). Nema utjecaja na obrazovnu politiku tog vremena. • 1960.-1970te – Marijan Košiček: Spolni odgoj (1965.) po prvi put predstavlja ideju cjelovite SE, po uzoru na švedski program; Spolni odgoj: Priručnik za nastavnike (1973.) – nacionalna inicijativa nije zaživjela • 1980te – skupina ginekologinja i specijalistkinja školske medicine: planiranje obitelji i rodna ravnopravnost • 1990te – MemoAIDS i TeenSTAR
Nedavni događaji... • Siječanj 2005.; 1. komisija MZOS – komisija za SE • Početak 2006.: 2. komisija MZOS – komisija za Zdravstveni odgoj • Dva programa: GROZD i Forum za slobodu odgoja • Prosinac 2008.: na temelju rezultata pilot programa, MZOS označava kraj inicijative (“zdravstveni odgoj je u hrvatskim školama jednako prisutan kao i u EU”)
Potreba? • Objektivna potreba • epidemiološka situacija (Chlamydia t. = 7.3% M & 5.3% Ž; Božičević i sur., 2011.) • pitanje jednakosti spolova • pitanje tolerancije • prevencija seksualnog nasilja • unaprjeđivanje kulture intimnih odnosa • Subjektivna potreba • mladi • roditelji • javno mnijenje
Što mladi žele? Rezultati nacionalnog istraživanja(Modrić i sur., 2001.; Revija za sociologiju) • Konceptualni okvir: UNESCO program “Međunarodne smjernice za seksualnu edukaciju” (2009.) • Nacionalno istraživanje 2010., izvorno posvećeno rizicima HIV-a, na probabilističkom uzorku mladih u dobi od 18 do 25 godina (N = 1,005) • Mjerenje: 11 tema izvedenih iz UNESCO-vih tematskih cjelina (ocjene: od 1 = “nevažno” do 4 = “izrazito važno”)
1. Seksualnost kao pozitivna vrijednost 2. Spolno prenosive bolesti i zaštita 3. Društvo, mediji i seksualnost 4. Seksualno uznemiravanje i zlostavljanje u adolescentskim vezama 5. Spolna anatomija i ljudsko seksualno funkcioniranje 6. Seksualna aktivnost 7. Emocionalno vezivanje, partnerstvo i brak 8. Trudnoća i roditeljstvo 9. Spolna i rodna ravnopravnost 10. Seksualne različitosti (Seksualna orijentacija, homo-seksualnost, transseksualnost, diskriminacija, prava istospolnih parova…) 11. Religija i seksualnost (Odnos različitih religija prema seksualnosti, moralnost i seksualnost, katolički pogled na seksualnost…)
Rezultati • Većina sudionika (83,8%) smatra kako „seksualni odgoj i edukaciju“ treba uvesti u hrvatske škole • Kao idealna osoba za izvođenje programa označen je liječnik/ca (36,9%), odnosno vršnjak-edukator (23%) • Niti jedna od 11 ponuđenih tema cjelovite seksualne edukacije nije označena nevažnom • Ukupna prosječna ocjena za svih 11 tema = 3.26 (max. = 4) • Tri najvažnije teme: Spolno prenosive bolesti i zaštita, Seksualno uznemiravanje i zlostavljanje, Trudnoća i roditeljstvo...
Nast. • Premda su utvrđene spolne razlike u prihvaćanju nekih tema, rangiranje tri najprihvaćenije, odnosno tri najmanje prihvaćene tematske jedinice nije spolno specifično • Izrazito religiozni i nereligiozni sudionici vrlo se malo razlikuju u procjeni važnosti i rangiranju ponuđenih tema!
Ponuda: četiri modela SE • INFORMATIVNI programi • PREVENCIJSKI (HIV/AIDS) programi • APSTINENCIJSKI programi • Programi CJELOVITE SE
Što činicjelovitu (comprehensive) SE? • Znanstveno provjerene informacije, predočene na razumljiv i primjeren način; • Promjena stavova i vrijednosti vezanih uz seksualnost (usvajanje pozitivnih stavova; razumijevanje društvenih pritisaka...); • Usvajanje interpersonalnih vještina (komunikacija, dogovaranje, samostalno odlučivanje); • Usvajanje bihevioralnih vještina (odgađanje seksualnog odgoja, uporaba kontracepcije...); • Promjena ponašanja (odgovorno ponašanje kao navika).
Što programeSEčini uspješnim? • Kako definiramo uspješnost? • Informiranost • Odgovorno ponašanje • Autonomnost, snošljivost, ravnopravnost, intimnost...
Što programeSEčini uspješnim? • Djelotvornu SE obilježava usredotočenost na manji broj specifičnih bihevioralnih ciljeva; • Dominanta poruka je pozitivna (zastrašivanje nije djelotvoran pristup; • Intervencije su uspješnije u populaciji adolescenata koji još nisu koitalno aktivni; • Djelotvorna SE temelji se na empirijski provjerenim teorijskim modelima ponašanja; • Djelotvornu SE provode selektirani i dobro educirani nastavnici;
Nast. • Djelotvornu SE obilježava uporaba različitih nastavnih metoda (aktivno učenje); • Ciljevi, nastavne metode i materijali dobno su specifični; • Informacije su znanstveno provjerene, razumljive i primjerene;
Nast. • Djelotvorna SE uključuje razmatranje društvenih pritisaka vezanih uz seksualnost (od vršnjačkih normi do pornografije); • Djelotvorni programi potiču usvajanje stavova i vjerovanja koji osnažuju samopoštovanje i podupiru odgovorno ponašanje; • Djelotvorni programi zahtijevaju određeni broj sati (minimalno 12) koncentriranih u kraćem vremenskom razdoblju.
(Ne)djelotvornost apstinencijskih programa • Programi koji inzistiraju na apstinenciji NISU djelotvorni (Underhill i sur., 2007, 2009; Kantor i sur., 2008; Trenholm i sur., 2007; ****; Collins i sur., 2002; ); • Od čega se sastoji ta nedjelotvornost? • Programi koji uz odgađanje ulaska u seksualne odnose govore i o načinima zaštite (odgovorno seksualno ponašanje) pokazali su se djelotvornim i u razvijenim zemljama i u zemljama u razvoju (Underhill i sur., 2007; Poobalan i sur., 2009)
Ako apstinencijski programi nisu efikasni, zašto onda i dalje govorimo o njima?
Uobičajene kritike SE • Seksualna edukacija potiče rastakanje tradicionalnih (nacionalnih) vrijednosti; • Seksualna edukacija potiče seksualnu aktivnost; • Jedino su roditelji u stanju pružiti svojoj djeci odgovarajuću seksualnu edukaciju.
Prijedlog buduće procedure uvođenja SE u Hrvatskoj • 1. korak: javna rasprava + informiranje i senzibilizacija • 2. korak: eksperimentalni program • 3. korak: evaluacijsko istraživanje • 4. korak: odluka i provedba • 5. korak: kontinuirana evaluacija i dorada
Koji program izabrati? • Inoviranje ili preuzimanje i adaptacija? • UNESCO konceptualni okvir: International Guidelines on Sexuality Education (UNESCO, 2009.) • Osnovne i srednje škole • 6 tematskih jedinica: (1) odnosi i veze, (2) vrijednosti, stavovi i vještine, (3) kultura, društvo i zakoni, (4) ljudski razvoj, (5) seksualno ponašanje i (6) seksualno i reproduktivno zdravlje • Dobno prilagođeni sadržaji (4 dobne skupine: ≤8, 9-12, 12-15, 15-18+) • Popis tema unutar svake od šest tema – različito za svaku dobnu skupinu
Nast. • SZO konceptualni okvir:Standards forSexuality Educationin Europe (SZO Europa, 2010.) • Osam temskih jedinica: (1) ljudski razvoj, (2) reprodukcija, (3) seksualnost, (4) emocije, (5) veze i životni stilovi, (6) seksualno zdravlje, (7) seksualna prava, (8) društveni i kulturni utjecaji na seksualnost • Šest dobnih skupina: 0-4, 4-6, 6-9, 9-12, 12-15, 15+ • Popis dobno prilagođenih tema unutar svake tematske jedinice...