John Rawls

1. John Rawls Teorija pravednosti

2. John Rawls (1921-2002) Američki filozof politike i etičar Profesor na Sveučilištu u Harvardu Posebno ga interesiraju normativna pitanja – pitanje pravednosti od 1995 popularan u Hrvatskoj (njegova filozofija se predaje na svim filozofskim studijima) Najvažnije Rawlsovodjeloje: Teorije pravednosti

3. Odlomci iz Teorije pravednosti • Kod pravednosti kao pravičnosti izvorni položaj jednakosti odgovara prirodnom stanju u tradicionalnoj teoriji društvenog ugovora. Izvorni položaj nije, dakako, mišljen kao aktualno povijesno stanje stvari, još manje kao primitivno stanje kulture. On je razumljen kao posve hipotetičko stanje označenom tako da vodi određenom shvaćanju pravednosti.

4. Među bitnim crtama toga stanja jest da nitko ne zna svoje mjesto u društvu, svoj klasni položaj ili društveno mjesto, niti itko zna svoju sudbinu u raspodjeli prirodnih darova i sposobnosti, svoju inteligenciju, snagu i slično. Pretpostavit ću, čak, da strane ne znaju svoja shvaćanja dobra niti psihička nagnuća. Načela se pravednosti izabiru iz vela neznanja. To osigurava da u izboru načela nitko ne bude pogodovan niti oštećen ishodom prirodnog slučaja ili slučajnošću društvenih okolnosti.

5. Kako su svi u sličnome položaju i nitko nije u stanju ustrojiti načela kako bi pogodovala njegovim posebnim uvjetima, načela su pravednosti ishod pravičnog sporazuma ili pogodbe. Jer, pod pretpostavkom okolnosti izvornoga položaja, simetrije odnosa svakoga sa svakim, ovo je prvotno stanje pravično među pojedincima kao moralnim osobama, to jest kao razumnim bićima s vlastitim ciljevima i, kako pretpostavljam, sposobnim za osjećaj pravednosti.

6. Pravednost je prva vrijednost društvenih ustanova, kao što je istina kod misaonih sustava. Bilo koja teorija, ma koliko bila elegantna i ekonomična, mora se odbaciti ako nije istinita; isto tako zakoni i ustanove ma koliko bili djelotvorni i dobro uređeni, ako nisu pravedni, moraju se reformirati ili napustiti. Čak ni dobrobit cijeloga društva ne može prevagnuti nad nepravednošću osobe koja je zasnovana na pravednosti.

7. Pravednost zato ne priznaje da se gubitak nečije slobode može opravdati većim dahom drugih ljudi. Ona ne dopušta opravdanje odricanja nametnutoga nekolicini većom pogodnošću koju uživaju mnogi. Zbog toga se u pravednom društvu polazi od toga da su slobode jednakih državljana utvrđene; prava zasnovana na pravednosti ne mogu biti predmetom političkog pregovaranja ili računa društvenih interesa.

8. Jedini razlog zbog kojeg možemo prihvatiti pogrešnu teoriju jest to da ne znamo bolju; analogno tome nepravda se može trpjeti samo ako je prijeko potrebno da bi se izbjegla još veća nepravda. Kako su istina i pravednost prve vrijednosti ljudskog djelovanja, one su neprijeporne.