INTERNALIZIRANI PROBLEMI MLADIH

1. INTERNALIZIRANI PROBLEMI MLADIH Dječja depresivnost Dječja anksioznost Socijalno povlačenje (+ tikovi, enureza, enkopreza i dr.) Suicidalnost Poremećaji hranjenja 2013./2014.

2. Depresivnost

3. Depresivnost i simptomi depresivnosti (1) • Depresivnost je emocionalno stanje karakterizirano osjećajima tuge, neraspoloženja, žalosti i utučenosti • Može se javiti u rasponu od blagih raspoloženja tuge do teškog depresivnog poremećaja, mogu trajati od nekoliko dana do nekoliko godina, mogu se javiti samostalno ili istovremeno sa simptomima drugih poremećaja te se mogu javiti kao reakcija na neki stresni događaj, ali i bez nekog vanjskog povoda • Depresivni simptomi se javljaju u životu gotovo svakog čovjeka (u bilo kojoj dobi) i predstavljaju najčešće normalnu reakciju na neke neugodne i stresne situacije

4. Depresivnost i simptomi depresivnosti (2) • Potrebno je razlikovati depresivnost na razini: • Simptoma, koje doživljavaju svi ljudi • Sindroma (kombinacija nekoliko simptoma), koje doživljava manji broj ljudi • Poremećaja (depresivni sindrom određenog trajanja, intenziteta i negativnih posljedica na svakodnevno funkcioniranje), koji doživljava mali postotak ljudi

5. DJEČJA DEPRESIVNOST – F92 (1) • Važna obilježja: • depresivno raspoloženje • emocionalno uzbuđenje • kombinacija agresivnosti, neodlučnosti i prkosa • Do 5% djece i 25 – 28% adolescenata ima depresivnu epizodu koja odgovara velikom depresivnom poremećaju kod odraslih • Do puberteta nema spolnih razlika, kasnije dvostruko učestalija u djevojaka i žena – ZAŠTO?

6. Djevojke doživljavaju općenito više stresa povezanog s tjelesnom maturacijom i svojom socijalnom ulogom žene  uloga estrogena (ranija pojava menstruacije povezana s većim brojem depresivnih simptoma) Nekoliko mogućih objašnjenja: • Hipoteza o različitim utjecajima hormonalnih promjena

7. Nekoliko mogućih objašnjenja: • Hipoteza o različitim utjecajima hormonalnih promjena • Hipoteza o većoj socijalnoj ranjivosti Djevojke su više socijalno orijentirane, ovisnije o pozitivnim socijalnim odnosima i osjetljivije na gubitke prijateljstava i drugih socijalnih interakcija  socijalna ranjivost za javljanje depresivnih simptoma veća nego u mladića

8. Od rane dobi djevojčicama i dječacima se daju različite povratne informacije  u slučaju neuspjeha, dječacima se kaže da se nisu dovoljno trudili, a djevojčicama da su krivo napravile, da ne mogu, da imaju slabije sposobnosti pa tako i kasnije zauzimaju pesimističan stav (depresivni kognitivni stil – neuspjeh se atribuira internalno, generalizirano i trajno, a uspjeh eksternalno, specifično i trenutno) Nekoliko mogućih objašnjenja: • Hipoteza o različitim utjecajima hormonalnih promjena • Hipoteza o većoj socijalnoj ranjivosti • Hipoteza o depresivnom kognitivnom stilu

9. U situacijama stresa djevojke su ovisnije, više se oslanjaju na podršku roditelja i vršnjaka i imaju ruminacijski stil suočavanja (opetovano razmišljaju o događaju ili svom ponašanju), dok mladići više koriste strategije kojima je cilj potisnuti misli o stresnom događaju pa su i njihove depresivne epizode kraće ULOGA SOCIJALIZACIJE! Nekoliko mogućih objašnjenja: • Hipoteza o različitim utjecajima hormonalnih promjena • Hipoteza o većoj socijalnoj ranjivosti • Hipoteza o depresivnom kognitivnom stilu • Hipoteza o stilu suočavanja

10. DJEČJA DEPRESIVNOST – F92 (2) KLINIČKA SLIKA (1) • Razlikujemo veliku depresivnu epizodu, distimiju, ciklotimiju i bipolarni poremećaj tipa I. • Osnovni simptomi su neraspoloženje, razdražljivost i nezainteresiranost • rano djetinjstvo – nametljivo ponašanje, izbjegavanje odlaska u školu, anksioznost, tjelesne smetnje (bol u trbuhu, glavobolja) • adolescencija – povlačenje, gubitak energije, osjećaj bezvrijednosti i krivnje, oscilacije tjelesne težine, suicidalna razmišljanja

11. DJEČJA DEPRESIVNOST – F92 (3) KLINIČKA SLIKA (2) • Lošija prognoza ukoliko bolest počne ranije, dulje traje, a ima obilježja velike depresivne epizode ili bipolarnog poremećaja • U usporedbi s ostalim psihološkim poremećajima depresivnost pokazuje najveći kontinuitet od djetinjstva do odrasle dobi, ali samo 20-30% djece dobiva adekvatnu psihološku pomoć  prevencija! • Broj identificirane depresivne djece je značajno manji od broja pogrešno dijagnosticiranih ili onih koji uopće nisu prepoznati kao djeca s problemima

12. DJEČJA DEPRESIVNOST – F92 (3) • Djeca i adolescenti nisu uvijek sposobni dati do znanja odraslima kako se osjećaju • Odrasli koji se brinu o djetetu nisu uvijek sposobni prepoznati depresivnost na temelju ponašanja djeteta i adolescenta • Simptomi depresivnosti imaju drugačije pojavne oblike kod djece nego kod odraslih • Poremećajima raspoloženja su često pridruženi drugi psihijatrijski poremećaji, koji mogu otežati ili maskirati depresivne simptome  komorbidnost je u psihopatologiji djetinjstva i adolescencije izrazito česta (40-70% depresivne djece!) – najčešće s anksioznim poremećajima, poremećajima ponašanja, smetnjama učenja te autističnim spektrom poremećaja KLINIČKA SLIKA (2) • Lošija prognoza ukoliko bolest počne ranije, dulje traje, a ima obilježja velike depresivne epizode ili bipolarnog poremećaja • U usporedbi s ostalim psihološkim poremećajima depresivnost pokazuje najveći kontinuitet od djetinjstva do odrasle dobi, ali samo 20-30% djece dobiva adekvatnu psihološku pomoć  prevencija! • Broj identificirane depresivne djece je značajno manji od broja pogrešno dijagnosticiranih ili onih koji uopće nisu prepoznati kao djeca s problemima

13. DJEČJA DEPRESIVNOST – F92 (2) ETIOLOGIJA Biološka objašnjenja Psihosocijalna objašnjenja • Naslijeđe (genetika) • djeca imaju više srodnika s depresivnim poremećajem • djeca roditelja s DP 2x češće obolijevaju • Biokemijski čimbenici • Roditeljski odgoj (depresivni roditelj  prenošenje sniženog raspoloženja na djecu i/ili nemogućnost roditelja da prihvati djetetove emocije i reagira na njih  depresivnost djeteta) • Psihološki čimbenici (nisko samopoštovanje, ponašajni problemi, prethodna anksioznost i/ili depresivnost, raniji pokušaji suicida, stresni i traumatski događaji) • Socijalni čimbenici • slabije socijalne vještine (niska samoprocjena sposobnosti, oskudne vještine suočavanja sa stresom, konflikti s roditeljima) • slaba socijalna podrška obitelji i prijatelja • Tjelesni čimbenici (tjelesna bolest, procjena vlastitog zdravlja slabijim, smanjena aktivnost) • Akademski čimbenici (nezadovoljstvo šk. uspjehom, izostajanje iz škole)

14. Anksioznost

15. DJEČJA ANKSIOZNOST – F93 (1) • Razlikujemo anksioznost zbog odvajanja (separacijska a.), fobični strah, socijalnu tjeskobu, opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP) te generalizirani anksiozni poremećaj (GAP) • Učestalost oko 4% • Separacijska a. se javlja u ranom djetinjstvu, a ostali su oblici češći u školskoj dobi • U dječjoj dobi podjednako kod djevojčica i dječaka, a u adolescenciji više kod djevojaka

16. DJEČJA ANKSIOZNOST – F93 (2) KLINIČKA SLIKA (1) • Prevladavaju zabrinutost, uznemirenost i napetost • Javljaju se strahovi od ljudi, izlazaka, odlaska u školu i drugih društvenih situacija • Česte tjelesne manifestacije straha • Simptomi vezani za pojedine oblike dječje anksioznosti: • Separacijski strah – ustrašenost do panike nastaje pri odvajanju od roditelja • OKP – opsesije (nametajuće i ponavljajuće misli) i kompulzije (obrasci ponašanja koje dijete ponavlja kako bi izbjeglo neki negativni ishod i zaustavilo opsesije) • GAP – anksioznost i zabrinutost zbog budućih događaja • Fobije – socijalna (školska) i specifične

17. DJEČJA ANKSIOZNOST – F93 (3) KLINIČKA SLIKA (2) • Lošija prognoza ukoliko bolest počne ranije, dulje traje, ne liječi se i dolazi u komorbiditetu (najčešće s poremećajima raspoloženja, poremećajima ponašanja i smetnjama učenja, a pratilac je i drugih psihičkih i tjelesnih bolesti, osobito onih koji uzrokuju stigmatizaciju, kao što su mucanje, tikovi, mokrenje u krevet, tjelesna obilježja i druge “različitosti”) • 1/3 djece s anksioznim poremećajem ima psihičke smetnje u odrasloj dobi (a u polovine od njih će se javiti neki anksiozni poremećaj)

18. DJEČJA ANKSIOZNOST – F93 (4) ETIOLOGIJA Biološka objašnjenja Psihosocijalna objašnjenja • Naslijeđe (genetika) • Djeca srodnika s a. poremećajem • djeca majki s paničnim poremećajem • Veća konkordantnost za specifične dječje fobije u jednojajčanih nego u dvojajčanih blizanaca • Prezaštitnički roditeljski odgoj (i anksioznost roditelja utječe na pojavu istih simptoma u djece) • Poremećen odnos roditelja • Traumatski događaji i stres

19. Suicidalnost

20. Kakav je trend počinjenja samoubojstva u proteklih 10 godina? DOBNA SKUPINA 10-19

21. Kakav je trend počinjenja samoubojstva u proteklih 10 godina? DOBNA SKUPINA 20-29

22. Kod mladih ljudi koji su izvršili samoubojstvo visoka učestalost poremećaja ličnosti, no pokazuje se da je sa samoubojstvom povezan i anksiozni poremećaj, opsesivno-kompulzivni poremećaj te poremećaji hranjenjai neki oblici ovisnosti • Najvažnije rizike nose školski problemi, suicidalnost u obiteljskoj anamnezi, loša komunikacija roditelja i djeteta te stresni i traumatski životni događaji

23. Koji su znakovi upozorenja? (1) • promjena u navikama spavanja i prehrane • povlačenje od prijatelja, obitelji i iz uobičajenih aktivnosti • nasilno ponašanje, bježanje od kuće • zlouporaba droga i alkohola • neuobičajeno zapuštanje tjelesnog izgleda • izražene promjene ličnosti (npr. nagle promjene raspoloženja, iznenadna povučenost ili razdražljivost) • poteškoće s koncentracijom, stalni osjećaj dosade ili nagli pad školskog uspjeha • učestale pritužbe na tjelesne poteškoće koje su povezane s psihičkim stanjima kao npr. glavobolja, bolovi u želucu, zamor i slično • gubitak interesa za aktivnosti koje su ih ranije veselile • razdražljivost kad ih se pohvali ili nagradi

24. Koji su znakovi upozorenja? (2) Adolescent koji planira samoubojstvo također može: • govoriti da je loša osoba ili imati osjećaj da je «truo» iznutra • davati izjave kao npr.: «Vrlo brzo više nikome neću biti problem», «Sve je besmisleno», ili «Više se nećemo vidjeti», «Da bar nisam živ» • pokloniti sve svoje omiljene stvari ili ih uništiti • postati euforičan nakon dugog razdoblja potištenosti • pokazivati psihotične znakove – halucinirati ili imati bizarne misli • pisati pjesme ili sastave o smrti

25. Koji mladi su pod većim rizikom za pokušaj samoubojstva? • impulzivniji • povučeniji • agresivniji • perfekcionisti Dodatni rizik: • samoubojstvo nekog s kim se mogu identificirati, a to su vršnjaci • veća dostupnost sredstava kojim si mogu oduzeti život (oružje u kući – bombe, puške, revolveri, kao i lijekovi za smirenje)

26. Djelotvorni programi u praksi • Kognitivno upravljanje depresijom • Rješavanje problema • Vještine obiteljske interakcije • Razvoj socijalni vještina adolescenta Fokus djelovanja je na razvijanje pozitivnih samouputa i unutarnjeg monologa adolescenta. Najčešći su sljedeći obrasci kognitivnih distorzija: neopravdana generalizacija, pretjerivanje, donošenje zaključaka temeljem nepotpunih ili iskrivljenih informacija. Predstavnici kognitivne terapije smatraju da se na ovakav način mogu izmijeniti osjećaj bespomoćnosti, besmislenosti, nisko samopoštovanje.

27. Djelotvorni programi u praksi • Kognitivno upravljanje depresijom • Rješavanje problema • Vještine obiteljske interakcije • Razvoj socijalni vještina adolescenta Visoko rizični adolescenti suočeni sa nizom stresnih situacija i poteškoća u svakodnevnom životu (posebice škola tj. školsko postignuće). Aktivni pristup rješavanju problema uključuje valjano definiranje problema, stvaranje većeg broja mogućih načina njegovog rješavanja, primjenu najpovoljnijeg, korištenje posljedica u promjeni ponašanja

28. Djelotvorni programi u praksi • Kognitivno upravljanje depresijom • Rješavanje problema • Vještine obiteljske interakcije • Razvoj socijalni vještina adolescenta Težište je na pozitivnoj kontroli adolescenata, te pozitivnom potkrepljivanju poželjnih ponašanja. Komunikacijske vještine su također značajan dio ovog dijela programa.

29. Djelotvorni programi u praksi Vrlo često je negativna slika o samome sebi posljedica nedovoljno razvijenih socijalnih vještina koje otežavaju adolescentu stvaranje i održavanje mreže prijatelja. Stoga je važno razvijati niz socijalnih vještina koje će olakšati adolescentu stvaranje dobre mreže prijatelja. • Kognitivno upravljanje depresijom • Rješavanje problema • Vještine obiteljske interakcije • Razvoj socijalnih vještina adolescenta

30. Poremećaji hranjenja Anorexia nervosa Bulimia nervosa Poremećaj prejedanja

31. ANOREXIA NERVOSA • 0.5-1% djevojaka; 90-95% žene; javlja se najčešće između 12. i 25. godine • češća u zapadnoj kulturi (zapadna Europa, SAD Kanada, Japan, Australija) – uz bulimiju 5-15% bez potpune simptomatologije • prisutna u različitim socijalnim klasama • karakterizira ju pojačan strah od debljine, poremećaj tjelesnog samopoimanja, pojačan gubitak težine, odbijanje postizanja minimalne normalne tjelesne težine, odsustvo menstruacije, ekscesivno vježbanje

32. BULIMIA NERVOSA • 1-3% mladih žena, između 12. i 25. godine (prosječno 18 g.), muškarci rjeđe pogođeni • češća u zapadnoj kulturi, različite socijalne klase • karakteriziraju ju opetovane epizode prežderavanja (nemogućnost da se ono zaustavi), svijest da je taj obrazac prehrane nenormalan, strah od nemogućnosti prestanka jedenja, depresivno raspoloženje nakon prežderavanja, preokupacija hranom i stalno određenje da treba biti mršav

33. Uzroci poremećaja hranjenja • Rizični čimbenici • INDIVIDUALNI • OBITELJSKI • SOCIO-KULTURNI • Crte ličnosti: • Potreba za samokontrolom • Perfekcionizam (pogreška je triger za AN) • Nisko samopoštovanje • Nezadovoljstvo tijelom • Nisko samopoštovanje (izgrađeno isključivo na tjelesnom izgledu) • Prethodi gubitku tjelesne težine • Snižava se izgladnjivanjem, no čak ni normalizacija tjelesne težine ne dovodi do promjene samopoštovanja u pozitivnom smjeru • Visoka samokritičnost, osjećaj neadekvatnosti na osobnom i socijalnom planu • Provođenje dijete • Pretilost - čimbenik rizika za razvoj BN i BED • Teškoće hranjenja u ranoj dobi • Somatska oboljenja (dijabetes tipa I; neuroendokrine smetnje)

34. Prisutnost poremećaja hranjenja u pojedinog člana obitelji Pretilost u obitelji – rizik za razvoj BN i BED Roditeljski stavovi prema hranjenju, izgledu, dijetama Prisutnost psihičkog poremećaja člana obitelji Uzroci poremećaja hranjenja • Rizični čimbenici • INDIVIDUALNI • OBITELJSKI • SOCIO-KULTURNI

35. Socijalni pritisak na mršavost Mršavost kao simbol kompetencije, samokontrole, uspjeha, ljepote i atraktivnosti – ideal vitkosti Pro-Ana i Pro-Mia stranice Utjecaj vršnjaka – kod BN snažniji je pritisak vršnjaka na mršavost, često prijatelji potiču na dijetu; pritisak vršnjaka na mršavost-prediktor razvoja nezadovoljstva tijelom, dijetnih i bulimičnih ponašanja i negativnih emocija Uzroci poremećaja hranjenja • Rizični čimbenici • INDIVIDUALNI • OBITELJSKI • SOCIO-KULTURNI

36. Zaštitni činitelji • Individualni • visoko samopoštovanje • zdrav odnos prema hrani • tjelesna aktivnost • Obiteljski • ne pridavanje prevelike pozornosti značenju izgleda tijela i tjelesne težine • neprovođenje dijete od strane članova obitelji • topla obiteljska atmosfera • Okolinski • prevencija

37. Mogućnosti liječenja poremećaja hranjenja • Najučinkovitiji holistički pristup liječenju, integrativan i multidisciplinaran • Medicinsko rješavanje prisutnih komplikacija pothranjenosti i postupnog tjelesnog oporavka • Prepoznavanje i rješavanje simptoma poremećenog jedenja kognitivno – bihevioralnim pristupom • Liječenje pridruženih psihijatrijskih simptoma raznim oblicima psihoterapije uz eventualnu farmakoterapiju

38. LITERATURA Begić, D. (2011). Psihopatologija. Zagreb: Medicinska naklada. (str. 371 – 377) Garner, D.M. (1993). Eating disorders. In: A.S. Bellack i M. Hersen (ur.), Psychopathology in Adulthood (str. 319-336). New York: Allyn and Bacon. Jurčić, Z. (2004). Razvojna dimenzija anoreksije i bulimije nervoze. Medix, 52, 40-45 Vulić-Prtorić, A. (2004). Depresivnost u djece i adolescenata. Jastrebarsko: Naklada Slap. (str. 1-76, 109-162)