PSIHOLOŠKE KRIZNE INTERVENCIJE

1. PSIHOLOŠKE KRIZNE INTERVENCIJE

2. Što su psihološke krizne intervencije? • Skup postupaka kojima se, nakon kriznogdogađaja, ljudima nastoji pomoći da lakše prebrode ono što su doživjeli. • Podrška radi ponovnog stjecanja osjećaja autonomije i kontrole nad životom čime se smanjuje osjećaj bespomoćnosti nakon kriznog događaja • Psihološka prva pomoć

3. KRIZNI DOGAĐAJ • Iznenadni i/ili rijedak događaj koji je izrazito uznemirujuć i stresan za većinu ljudi (gubitak kontrole nad vlastitm životom) • Uključuje prijetnju ili doživljaj gubitka osoba, stvari ili vrijednosti važnih za pojedinca ili/i skupinu • Ljudi imaju osjećaj da ga ne mogu sami svladati koristeći uobičajene mehanizme i strategije suočavanja sa stresom

4. KRIZA • Psihičko stanje uzrokovano kriznim događajem poslije kojeg uobičajeni mehanizmi suočavanja sa stresom ne pomažu • Uvijek je povezana s osjećajem gubitka kontrole pa je popraćena različitim stresnim ili traumatskim reakcijama • Vremenski je samoograničena ( 4 – 6 tjedana )

5. Krizni događaj K R I Z A Preplavljenost osjećajima Misaona smušenost Dezorganizacija ponašanja Proces razvoja krize

6. Najčešće reakcije u stanju krize • Stresne ili traumatske reakcije: • Na tjelesnom (fizičkom planu) • Na kognitivnom (misaonom) planu • Na emocionalnom planu • Na planu ponašanja

7. Stresni se događaji dešavaju svim ljudima svakodnevno Izbacuju ljude iz ravnoteže, ali ih je različitim strategijama moguće samostalno prevladati Ne djeluje jednakim intenzitetom na sve ljude (ovisno o procjeni pojedinca ) Traumatski su događaji rijetki i ne događaju se svima Izbacuje ljude iz ravnoteže, koju je izuzetno teško povratiti Dovodi do patnje većine ljudi (neovisno o strategijama suočavanja i prethodnom psihofizičkom stanju) RAZLIKE IZMEĐU STRESA I TRAUME

8. Ljudi se međusobno razlikuju po vrsti i intenzitetu reakcija na traumatski događaj • Za to su odgovorne tri skupine činitelja • 1. osobine pojedinca • 2. dimenzije traumatskog događaja • 3. osobine socijalnog okruženja

9. Emocionalne reakcije na traumatski događaj • Strah, panika • Samookrivljavanje • Ljutnja i agresivnost • Stid: radi bespomoćnosti i potrebe za pomoći • Tuga, potreba za plakanjem • Bezvoljnost • Nemoć

10. Kognitivne ( misaone ) reakcije na traumatski događaj • Rastresenost, zaboravljivost, nedostatak koncentracije • Postavljanje pitanja o smislu života • Često prisjećanje na događaj i potreba da se često priča o događaju • Promijenjena slika budućnosti • Briga za vlastitu sigurnost i sigurnost drugih osoba

11. Tjelesne reakcije na traumatski događaj • Problemi spavanja ( uspavljivanja, buđenja noću, ružni snovi, noćne more ) • Gubitak apetita ili prekomjerno uzimanje hrane • Mučnina i probavne smetnje • Glavobolja, trbobolja • Stalni umor i nezainteresiranost za okolinu

12. Reakcije na traumatski događaj na planu ponašanja • Regresivna ponašanja • Tik • Pretjerana ovisnost o odraslima • Gubitak interesa za igru i druženje • Agresivne, nervozna reakcije • Plakanje

13. Razrješenje krize Smanjena razina funkcioniranja Povratak na razinu funkcioniranja prije krize Poboljšana razina funkcioniranja (razvoj novih životnih vještina i znanja ) RAZRJEŠENJE KRIZE

14. OPĆI Smanjiti intenzitet stresa – traume Zaštita od dodatnih stresora Pomoć pri organiziranju i mobiliziranju snaga ( u sebi, u zajednici ) Stručna psihosocijalna podrška Ublažavanje budućih neprilagođenih ponašanja POSEBNI Izravan rad na specifičnom problemu Obnavljanje psihosocijalne prilagodbe okolini Razumijevanje uloge okolnih činitelja koji su doveli do krize Razumijevanje osobina ličnosti značajnih za razvoj krize “obogaćivanje” osobe novim strategijama za budućnost Ciljevi kriznih intervencija

15. Osobitosti kriznih intervencija • Vremenski su kratke i ograničene • Preventivni postupci kojima se ublažavaju posljedice kriznih događaja: uklanjanje/ smanjivanje znakova krize i uspostavljanje emocionalne ravnoteže • Provode se što prije nakon kriznog događaja jer su ljudi tada “najotvoreniji”za pružanje pomoći • Velika aktivnost i prilagodljivost pomagača • Mogu koristiti svima koji su uključeni u krizni događaj

17. Tko čini sustav za psihološke krizne intervencije? • Stručnjaci za mentalno zdravlje koji su prošli program osposobljavanja za pružanje psiholoških kriznih intervencija. • U slučaju kriznog događaja većih razmjera angažiraju se svi stručnjaci na području države – nacionalna mreža • Nacionalnu mrežu čine lokalni timovi • U slučaju kriznog događaja koji pogodi manje područje, angažira se lokalni tim

18. Koji je posao tima za krizne intervencije u školi? • Tim za krizne intervencije dolazi na mjesto događaja i pravodobnim psihološkim intervencijama ublažava psihološke posljedice kriznog događaja te ubrzava proces oporavka • Pruža edukaciju iz područja stresa, traume i kriznih intervencija

19. Krizne intervencije u Hrvatskoj • Počele se provoditi 1995. suradnjom Društva za psihološku pomoć, Ministarstava prosvjete i športa te rada i socijalne skrbi i UNICEF –a. • Projekt je nazvan KRIN s ciljem stvaranja mreže stručnjaka zaposlenih u različitim ustanovama i organizacijama diljem Hrvatske, osposobljenih za rad u području traumatske psihologije i kriznih intervencija

20. Za inicijativu, teoretsku i praktičnu potporu te sve edukacije na području psihologije stresa i traume i kriznih intervencija kao i osnivanje nacionalne mreže timova zaslužna je Prof. dr. Lidija Arambašić

21. Kada pozvati tim za krizne intervencije • Ako je u Vašoj ustanovi došlo do neuobičajeno teškog događaja, kao što je: • Nesreća u kojoj je netko ozbiljno ozlijeđen • Stradavanje sa smrtnim posljedicama ( samoubojstvo, ubojstvo, prometna nesreća ) • Katastrofa u kojoj je došlo do većih šteta i/ili ljudskih gubitaka

22. Kako pozvati Tim za krizne intervencije I. • Prikupite osnovne podatke o tome: • a) što se dogodilo • b) kada se dogodilo • c) gdje se dogodilo • d) tko je izravno, a tko neizravno uključen u događaj • e) u kakvom su stanju, kako reagiraju, gdje se nalaze ti ljudi • f) što je već učinjeno radi ublažavanja posljedica događaja

24. Što učiniti do dolaska Tima za krizne intervencije - neposredno • Biti uz učenike • Slušati s razumijevanjem • Poticati na međusobno druženje • Davati i ponavljati objašnjenja (koliko je potrebno) • Davati realistične informacije • Nastojati što prije djecu spojiti s roditeljima

25. Tim za krizne intervencijeima 107 članovaGrad Zagreb 37 • Kriznu intervenciju zatražiti od MZOS • Astrid Horvat, Odjel za nacionalne manjine, strategiju i programe, Strosmayerov trg 4 01 4594 384 • astrid.horvat@mzos.hr

26. Kako komunicirati s učenicima nakon kriznog događaja bez pomoći tima za KI • Što se prije vratiti uobičajenoj školskoj rutini, ali pažljivo i osjetljivo • Dati učenicima vremena za kognitivno ovladavanje događajem • Davati djeci konkretna i dobi primjerena objašnjenja • Jasno djeci reći da je normalno imati emocionalne reakcije na događaj

27. U slučaju smrti.... • Omogućiti učenicima sudjelovanje u ritualima opraštanja ( pogreb, misa, komemoracija, kutić sjećanja ) • Predložiti učenicima kako izraziti teške i bolne osjećaje u svezi s događajem ( crtanje, pisanje dnevnika, pisanje pisma, uz obvezatni razgovor o tome kako nastaviti dalje, kako pomoći jedan drugome, što smo iz svega naučili )

28. Kako pomoći sebi nakon teškog događaja... • Podijeliti osjećaje s bližnjima... • Sudjelovati u ritualima • Baviti se aktivnostima koje nas relaksiraju – šetnja prirodom, slušanje glazbe, bavljenje sportom, poslovi u domaćinstvu, ručni rad...) • Praćenje omiljenih TV emisija