370 likes | 773 Views
Mediji i njihov utjecaj u društvu. Neki primjeri medija. Što su to mediji?.
E N D
Mediji i njihov utjecaj u društvu
Što su to mediji? Mediji su kompleksni pojam koji označava sustave javnog informiranja, koji služe za raspršivanje (diseminaciju) vijesti i audio-vizualnihsadržaja u svrhu informiranja, obrazovanja i zabave najširih slojeva stanovništva. Već dugo vremena mediji nisu samo posrednici koji prenose neki sadržaj, već su zapravo oformili vlastitu socijalnu sredinu i postali dio našeg vlastitog prirodno-umjetnog okruženja. Oni su prijatelji, neprijatelji, obožavani, omraženi... o njima pričamo kao da su ljudi, dajemo im nadimke; oni nas uznemiravaju, ljute, prema njima smo pristojni... Od njih očekujemo jako puno, prenose nam neko znanje, predstavljaju zabavu.
Vrste medija Medije možemo podijeliti u dvije grupe: • po načinu prenošenja informacija • po vrsti informacije koju nam prenose
Mediji po načinu prenošenjainformacija Po toj podjeli razlikujemo nekoliko glavnih podjela kao što su: • radio • televizija • novine,časopisi i druge tiskovine • internet
RADIO - danas je star oko 80 godina! Počeo je s velikim uzbuđenjem, groznicom i ogromnim očekivanjima.Kao sredstvo komunikacije, radio ima povijesni značaj. U Hrvatskoj danas ima manji broj nacionalnih, ali i veliki broj lokalni radio postaja (oko 130). Broj radio-prijemnika u kućanstvima dostigao je gotovo razinu saturacije (90%), a i u automobilima je sve prisutniji (68% kućanstava posjeduje automobil). Približno oko 60% populacije redoviti su slušatelji radiopostaja
Putem radija u svakom trenutku možemo dobiti razne informacije,preko korisnih informacija(npr.stanje na cestama,vrijeme,političke situacije…) do raznih zabavnih informacija.Radio kao medij je jedan od najdostupnijih uz novine. U 2002. godini, u ukupnoj populaciji od 10 do 74 godine starosti najslušaniji je HRVATSKI RADIO 1 - s oko 240.000 slušatelja dnevno. Slijedi ga NARODNI RADIO - s oko 203.000 slušatelja, te OTVORENI RADIO - s oko 163.000 slušatelja. Još 6 radiopostaja ima preko 50.000 slušatelja dnevno. Već i sam podatak o broju slušatelja prvi je pokazatelj o općem ugledu neke radiopostaje.
TELEVIZIJA-njena povijest je nešto bolje utemeljena u našim osobnim sjećanjima (barem onih malo starijih). Prva je slika poslana iz Njemačke još 1952. godine. Dakle, televizija je prevalila pola stoljeća. Tada se emitirala tek koji sat na dan a danas je popunila svih 24 sata . Televizija je bila i ostala područje kontraverzi; ponekad ju se hvali kao “prozor u svijet”, a ponekad je zlo, koje “sistematski laže o svemu što se zaista zbiva u stvarnom svijetu”. Bezbroj studija je napisano o direktnim i indirektnim posljedicama izloženosti televizijskom programu. Nedvojbeno, prednost televizije je u vizualnoj prezentaciji (slika, riječ, glazba, atmosfera...).
U Hrvatskoj je televizija svakako najjači medij danas.TV prijemnik je zaista gotovo najzastupljeniji industrijski proizvod u kućanstvima Hrvatske (98%) ; 96% kućanstva ima prijemnik u boji, u 23% postoji više od jednog prijemnika u kućanstvu; videorekorder se pridružuje u 56% kućanstava; satelitsku antenu ima 30% kućanstava, dok je kabelska televizija prisutna tek u oko 18% kućanstava. Televizija kao medij donosi nam sve informacije koje nas zanimaju,od političkih vijesti do sportskih,glazbenih novosti pa sve do nepotrebnih informacija o poznatima koje htjeli mi to priznati ili ne zabavljaju cijelo pučanstvo.Jedna od mane televizije kao medija je u tome što nam nisu dostupne informacije u svakom trenutku već samo za vrijeme informativnih emisija.
Na temelju ankete iz 2002. Godine čak 87% građana(starosne dobi od 10 do 74 god.) svakodnevno prati televizijski program.Većina provodi dnevno i do 3,5 sata pred televizijom.Najviše se gledao HTV 1,zatim HTV 2,a onda tek NOVA TV i HTV3(RTL još tada nije postajao u Hrvatskoj) Prosječna gledanost televizije značajno se razlikuje i prema dijelovima dana. U 2002. godini vrh gledanosti nalazio se između 19.00 i 21.00 sat. Podaci pokazuju da HTV1 ima dva vrha gledanosti i to oko 12.00 i oko 19.30 sati, dok su HTV2, HTV3 i NOVA TV imali samo jedan vrh gledanosti oko 21.00 sat. Analiza gledanosti po danima u tjednu pokazuje da su HTV1 i HTV3 imale najveći doseg nedjeljom, dok su HTV2 i NOVA TV veći doseg postizale u radnim danima.
Analizom ukupnog gledateljstva (share) televizijskih postaja najveći dio kolača pripada HTV 1 (više od ½), potom HTV 2 (oko ¼ ), dok su HTV 3 i NOVA TV izjednačeni. Sve ostale TV postaje koje se mogu gledati u RH imaju zanemariv udio.
Dnevnici, časopisi i ostala tiskovinetakođer predstavljaju bitne karike u današnjem medijskom spletu Hrvatske. Osnovna obilježja tiskovina su masovnost, fleksibilnost, jeftinost ali i visok stupanj selektivnosti, mogućnost specijalizacije, te dulji” životni vijek” takvog proizvoda (mogućnost ponovnog čitanja). I dok danas već imamo prilično mnoštvo raznih “naslova” u segmentu tiskovina, njihove naklade često nisu zadovoljavajuće. • Novine su poslije radija najdostupniji medij i jedan od najkorištenijih medija.One donose razne informacije koje se tiču svakodnevnih informacija,ali se najčešće zadržava na ozbiljnijim informacijama(npr.stanje u državi, različita nedjela…)U njima možemo naći i sportske novosti te novosti o poznatima ali te informacije su jako sažete.
Po istraživanu iz 2005.godinenajčitanija dnevna novina u Hrvatskoj je Jutarnji list, koji je tek nedavno pretekao dugo vremena najtiražniji Večernji list. Daleko iza tih dviju dnevnih novina je Slobodna Dalmacija, a za njom kaska Novi list. Slijede dnevnik 24 sata, zatim Glas Istre, Sportske novosti, Glas Slavonije te – Vjesnik. Po istraživanju iz 2005.godine dnevne novine ne čita oko 20%ljudi. Iako po novi istraživanjima dnevnik 24 satau 2006.godini je doživio veliki rast te sada konkurira Jutarnjem i Večernjem listu,te u 2006.godini počinje izlaziti i nova dnevna novina Metro.
Magazini i časopisi u Hrvatskoj Najčitaniji hrvatski magazin je Glorija, koji čita 14 posto nacije. Gloriji su se najviše približili Auto klub i Globus, s po šest posto čitatelja. Slijedi Story s pet posto čitatelja. Za oko tri posto čitatelja izborili su se Klik, Cosmopolitan i Arena. Nešto preko dva posto čitatelja imaju Mila, Nacional i Tena, a manje od dva posto Bug, OK, TV Story i Vita. Ispod jedan posto čitatelja imaju Feral i Moja sudbina.Usporedimo li čitatelje mlađe dobi i one starije od 65 godina, već na prvi pogled su vidljive razlike – mladi najviše čitaju: Auto klub, Klik, Story, Cosmopolitan, Glorija. U skupini od 35 do 44 godine najčitanija je Glorija, pa Auto klub, Tena i Nacional. Ova skupina najmanje čita OK i Klik. Stariji od 65 godina najviše čitaju Gloriju, a zatim Globus i Arenu. Uopće ne čitaju OK, Bug niti Cosmopolitan. Na kraju, istraživanje je pokazalo i to da gotovo 36 posto Hrvata uopće ne čita časopise
Časopisi i magazini su mediji zabavnog karaktera koje se najviše bave poznatima, te prikazivanjima raznih manifestacija s jedne strane, a s druge strane pitanjima i problemima običnih ljudi. Časopisi i magazini su više mediji koje čita mlađa i stara populacija.
Internet Posebno dobro odražava ukupni razvoj u svijetu medija (od pohrane medija, preko transmisije medija i dalje do interakrivnog medija). Unatrag svega nekoliko godina svjedoci smo strahovitih promjena u načinu na koji se koristi, a može se očekivati još više. Internet omogućava neviđeno ako razumijemo “umjetnost “ elektroničke intrige. Premda razvoj interneta u Hrvatskoj ide sporije no što bi mi to željeli, svjedoci smo vrijednih pomaka. S početkom 2003., godine u 34% kućanstava nalazilo se PC/računalo a oko 26% ih je opremljeno priključkom za internet. Gledano na ukupnu populaciju (10 do 74 g.) njih oko 18% se tada koristilo internetom. Ipak, ohrabruje najnoviji podatak prema kojem je ove jeseni došlo do rasta opremljenosti kućanstava trajnim dobrima, pa tako sada 48% kućanstava ima računalo (prijenosno – 7% i stolno – 46%) i oko 35% ima osiguran pristup na Internet.
Korištenost Interneta u 2005. godini kod naših se građana (starijih od 15 godina) ustalila na razini od oko 35%. Očekivalo se i veći rast ali umjesto ubrzane revolucije imamo sporiju evoluciju! Promatrano u usporedbi s nekim zemljama iz okruženja ili Centralne i Istočne Europe i naša razina korištenja Interneta bi trebala biti i bolja. Tako, na primjer, penetracija u Austriji je 57%, Estoniji 51%, Sloveniji-preko 50%, Italiji 45%, Slovačkoj 41%, Češkoj 35%. Iza nas su pak Poljska, Latvija, Litva – 31%, Srbija i CG -28%, Mađarska.. Šta se tiče interneta ono je medij koji nam na najbrži način donosi novosti iz svijeta.Internet ima jako široki spektar informacija te većina informacija na internetu su vrlo detaljne.Internet je najnoviji medij i on još za sada ima utjecaj samo na mali broj stanovništva ali s vremenom će Internet biti jedno od glavnih sredstava informacija.
Letci trgovačkih lanaca – medij širokog dosega? Posebne promocijske akcije i ugodna kupovina važni su faktori pri odabiru trgovine. Trgovci zato žele utjecati na kupčev odabir trgovine u kojoj će obavljati kupnju. Trgovci također znaju da je udio impulzivnih kupnji vrlo visok pa je stoga moguće da komuniciranje lecima bitno utječe na odluku o kupnji proizvoda. Naime, kupci pored proizvoda na akciji, često u svoju kupovnu košaricu stavljaju i druge proizvode koji nisu bili na akciji što je dodatni cilj trgovaca. Na prvi pogled moguće je primijetiti veliki broj izdanih letaka što govori da je tržišno komuniciranje lecima jedno od najmoćnijih alata kojemu je svrha upliv u potrošačevu kupovnu odluku. Temeljitijom analizom tržišnih strategija oglašavanja i unapređenja prodaje, trgovci, ali i proizvođači i distributeri preko letaka lako saznaju kakav je način komuniciranja s potrošačima. Na toj se osnovi može govoriti o čitavom nizu strategija kojima se služe tržišni subjekti pa je tako moguće odrediti i ulogu letaka kao komunikacijskog kanala između trgovca, proizvođača i dobavljača.
Mediji po vrsti informacija koje prenose: • Što se tiče medija po vrsti informacija mogli bi informacije podijeliti u • nekoliko većih skupina: • dnevne informacije • političke novosti • sportske vijesti • vijesti iz kulture • vijesti o poznatima • ostalo
Pod dnevne informacije podrazumijevaju se vijesti od prethodnog dana,najčešće donose informacije iz crne kronike,vijesti vezane uz državu,ali i važnije svjetske vijesti…Te dnevne novosti donose svi mediji,a najviše su zastupljeni u svim televizijskim i radijskim vijestima te dnevnicima,te možemo ih naći i u dnevnim novinama. (npr.vijesti o štrajkovima,prosvjedima,uhićenje Glavaša te ostale aktualne vijesti) Političke informacije su informacije koje govore o vijestima iz države i o vijestima iz svijeta koje su vezane za politiku.U takvim vijestima koje su vezane uz državu govori se o odlukama Sabora,te o važnim političkim događajima(npr.kada ćemo ući u Europsku uniju?,koje uvjete moramo ispuniti prije ulaska,ili spor oko granice sa Slovenijom) dok vijesti iz svijeta se odnose na vijesti iz Iraka ili testiranja iz Sjeverne Koreje…takve vrste informacija donose također svi mediji, od radija,televizije do novina i interneta.
Sportske vijesti su vijesti koje donose različite sportske informacije iz različitih sportova.Donose vijesti sa različitih natjecanja(npr.europskog i svjetskog prvenstva,iz različitih nacionalnih natjecanja…). Sportske novosti odnose se ne samo na rezultate naših natjecatelja već i na rezultate ostalih svjetskih natjecatelja. Te informacije možemo naći u dnevnim novinama gdje nisu detaljne,ali zato postaje posebne dnevne novine koje se bave samo temom sporta. Također zastupljene su u posebnim informativnim sportskim emisijama. Najbrže sportske informacije možemo dobiti na internetu gdje su i vrlo detaljno razrađene. Vijesti iz kulture su zapravo od svih vrsta informacija najslabije zastupljene.Govore o važnim kulturnim događajima(npr.od izložba slika do koncerata…) i objavljivanja novih djela te njihovih recenzija. Kulturne vijesti možemo naći u svim medijima ali su jako slabo zastupljene(npr.u novinama tek jedna strana,na televiziji jedna emisija tjedno…)
Vijesti o poznatima ili o tzv.celebritys su vijesti koje zapravo ulaze u intimu svake javne poznate osobe.Iznose vijesti o njima,njihovim bližnjima i njihovim životima.Te vijesti su uglavnom “prljavi veš” svakog od tih zvijezda.Takve vijesti se najčešće čitaju u “žutom” tisku, tj. u raznim časopisima i magazinima ili u zabavnim emisijama na televiziji,te ljudi priznali ili ne vole čitat takve stvari. Pod ostalim vijestima se odnose vijesti o vremenu,vijesti o povijesnim događajima,vijesti o izvučenim loto brojevima…
MEDIJI I DRUŠTVO Svakako najvažnije pitanje je utjecaja medija na društvo. Dominantna paradigma bila je teorija ograničenih efekata koja započinje Lazarsfeldovim istraživanja o utjecaju radija 1930-tih godina. Osnovna postavka ove paradigme jest da je efekt medija u kratkom roku ograničen i određen selektivnošću publike i inter-personalnim odnosima. Fokus interesa bio je na istraživanju sposobnosti masovnih medija ( u to doba tisak, radio,film)da utječu na odluke ljudi. Utjecaj medija istraživao se u kontekstu izbornih ili marketinških kampanja koje su bile usmjerene na izazivanje određene akcije npr. glasovanja za određenu opciju ili kupovinu određenih proizvoda. Efekt medija koji se proučavao usmjeren je na određenu aktivnost i kratkoročan je te usmjeren na određenu akciju. Dobiveni rezultati potvrdili su hipotezu da je utjecaj medija ograničen i to na primarne društvene grupe. Iz ovih istraživanja proizašla je teza da se društvena grupa pojavljuje i kao izvor informacija i kao selektor.
Pokazali su ovim istraživanjem da masovni mediji ne mogu lako homogenizirati mase te da različite političke ili marketinške kampanje ne mogu proizvesti velike promjene u mišljenjima , stavovima i akcijama(Katz 1987). Međutim ova su istraživanja ipak potvrdila da mediji « povećavaju interes, fiksiraju stavove i informiraju birače « (Seaton 1992:259, Peruško 1999:75). Kasnije se ta teorija razdvojila na teoriju zadovoljavanja potreba i istraživanje difuzije inovacija .Prema prvoj pretpostavci ljudi koriste medije da se zabave i informiraju, dok difuzija inovacija bavi se društvenim mrežama te načinima i zakonitostima prenošenja utjecaja, moći i informacija. Predstavnici Frankfurtske škole (Adorno, Horkheimer, Marcuse) došli su do zaključka o negativnom utjecaju medija , oni ih koncipiraju kao glavne agente procesa skrivene zamjene značenja osnovnih vrijednosti poput slobode. Ova paranoidna teorija promjene je ujedino i njihovo objašnjenje totalitarizma . Katz(1987)svrstava alternativne paradigme u tri pravca koje se od dominantne paradigme razlikuju po svojem stavu o medijskim efektima i po empirijskim istraživanjima koja provode.
Osnovna zajednička osobina im je da medijima pripisuju veći utjecaj nego dominantna paradigma. Institucionalna paradigma promatra ulogu medija kao prenosioca informacija o političkom sustavu , zamjeraju dominantnoj paradigmi da zanemaruje ulogu kao informativnog kanala u političkom prostoru. Mediji prema njima publiku usmjeravaju o čemu da misli. Polazište kritičke paradigme je da mediji formiraju polazište za mišljenja ljudi odnosno da mediji određuju « ono što ne mislimo i o čemu ne mislimo». Kritička analiza bavi se pitanjima kontrole i pristancima na nju u području posredovane komunikacije, odnosima između ekonomskih snaga , političkog odlučivanja i ideološkog oblikovanja. Teorije o medijskoj hegemoniji , koje su naziv dobile po Gramscijevu terminu za vladajuću ideologiju , polaze s pozicija postojanja masovnog društva koji uništava referentne grupe i time ostavlja pojedinca na milost i nemilost medijima. Suvremeni autori pronalaze se u okviru kulturnih studija čiji pristup teži interpretaciji i razumijevanju , ne zadržava se samo na analizi same poruke već obraća pažnju na kulturalno okruženje u kojem ona dobiva društveno, povijesno i individualno značenje.
Stuart Hall smatra da se ideološka konceptualizacija medija pokazuje preko funkcije medija u području društvene konstrukcije značenja , a koja je uvijek povezana s odnosima moći u društvu. Marshal McLuhan zastupa tezu da je medij široko poznata poruka koja se posredovanjem novih tehnologija širi između svih stanovnika Zemlje. Niz iznesenih teorija pokazuje koliko je pogled na medije još uvijek kontradiktoran te da se o utjecaju svakog od njih još uvijek razmišlja . Mediji kao vid zabave i oblik iskorištavanja slobodnog vremena , prenositelj informacija, odgojitelj ili vrsni manipulator ? Pitanje medija ostaje uvijek aktualno, a teorije o njihovom djelovanju i učinku i dalje su proturječne.
ZAKLJUČAK Anthony Giddens opisujući svoju naciju- državi spominje medije kao jedne od najvećih sadržaja današnjice i naravno u pravu je . Pitanje medija je uvijek aktualno promatrano sa bilo kojeg aspekta. Pitanje medija u tranziciji nije samo pitanje slobode medija već se koristi i kao mjerilo uspješne tranzicije. Briga za njihov nezavisni status vezana je uz važnost koju oni imaju u funkcioniranju svake djelotvorne demokracije. Osnovno obilježje bivših socijalističkih sustava očitovalo se upravo u nefunkcioniranju civilnog društva kao sfere odvojene od utjecaja države. Pitanje utjecaja medija na pojedinca objašnjavan je mnogobrojnim teorijama koji su išle od njihova minimalnog učinka ili utjecaja kao sredstva zabave do prenositelja onoga o čemu trebamo misliti do održavatelja statusa quo odnosno onoga o čemu ne mislimo. Upravo zbog toga bitna je njihova uloga u tranzicijskim procesima jer pomoću medija i pojedinci mogu saznati što vlast koju su birali «čini» , a mediji na taj način mogu djelovati kao svojevrstan korektiv vlasti.
Dakako da je pitanje kontrole medija puno šire i da u modernom svijetu uloga medija postaje u najmanju ruku upitna. Ipak pod pretpostavkom demokratske opcije u svim tranzicijskim zemljama trebaju se stvoriti uvjeti da svi zainteresirani politički akteri ( društvene i političke grupe i pojedinci) mogu sudjelovati. Mediji masovne komunikacije jedni su od dominantnih kanala kojim društvo međusobno razmjenjuje ideje te postiže saznanja o zajedničkoj stvarnosti. Mediji u suvremenom društvu djeluju kao zamjena antičkom forumu . Glavni problem u tranzicijskim zemljama bila je isključivo vertikalna uloga medija u funkciji prenošenja informacija od strane vlasti, dok bi danas ta uloga trebala biti sve više horizontalna kao posrednika između političkih i društvenih aktera, pri čemu je takva uloga medija nužna i obavezna.