240 likes | 410 Views
ZASTARA KAZNENOG PROGONA – ODABRANA PITANJA I PRIJEPORI. Prof.dr.sc. Davor derenčinović Pds iz kaznenopravnih znanosti. Svrha i opravdanje zastare. Apsolutne teorije o svrsi kažnjavanja protive se uvođenju zastare u KP – načelo apsolutne pravednosti nalaže bezuvjetno kažnjavanje
E N D
ZASTARA KAZNENOG PROGONA – ODABRANA PITANJA I PRIJEPORI Prof.dr.sc. Davor derenčinović Pds iz kaznenopravnih znanosti
Svrha i opravdanje zastare • Apsolutne teorije o svrsi kažnjavanja protive se uvođenju zastare u KP – načelo apsolutne pravednosti nalaže bezuvjetno kažnjavanje • Zastara se opravdava protekom vremena od počinjenja KD, zaboravom, prestankom potrebe kažnjavanja, teškoćama u dokazivanju i sl. • Zastara kaznenog progona u načelu ovisi o težini počinjenog kaznenog djela • Kaznena djela koja ne zastarijevaju – genocid, zločini protiv čovječnosti i ratni zločini
Nezastarijevanje tzv. ratnog profiterstva i KD počinjenih u doba pretvorbe i privatizacije • Ne zastarijevaju kaznena djela ratnog profiterstva, kao ni kaznena djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, počinjena u vrijeme Domovinskog rata i mirne reintegracije, ratnog stanja i neposredne ugroženosti neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države, propisana zakonom, ili ona koja ne zastarijevaju prema međunarodnom pravu. Imovinska korist, ostvarena tim djelima ili povezana s njima, oduzet će se. (članak 31. stavak 4. USTAVA RH) • Zakon o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije (NN, 57/2011)
Pravna priroda zastare • Materijalnopravni institut – vezanost uz kaznu, propisanost u kaznenom zakonu, gašenje kažnjivosti • Procesnopravni institut – institut procesne ekonomije, u slučaju zastare donosi se formalna presuda (kojom se optužba odbija) • Mješoviti institut – zastara objedinjuje materijalnopravne i procesnopravne elemente
Zastara kaznenog progona • Zastarni rokovi: • 40 god. za k. d. za koja se može izreći > 15 god. • 25 god. za k. d. za koja se može izreći > 10 god. • 20 god. za k. d. za koja se može izreći > 5 god. • 15 god. za k. d. za koja se može izreći > 3 god. • 10 god. za k. d. za koja se može izreći > 1 god. • 6 god. za ostala kaznena djela. • Ne zastarijevaju: genocid, zločin agresije, zločin protiv čovječnosti, ratni zločin i k.d. koja ne zastarijevaju po Ustavu ili međunarodnom pravu
Uvođenje jedinstvenog pojma zastare • Ne postoji više razlikovanje između relativne i apsolutne zastare • Prema KZ97 zastaru je prekidala svaka radnja nadležnog tijela poduzeta s ciljem kaznenog progona • Apsolutna zastara nastupila bi po proteku dvostrukog vremena relativne zastare • Teškoće u praksi u vezi utvrđivanja radnji koje prekidaju relativnu zastaru • Usp. članak 78. Njemačkog KZ koji propisuje radnje koje prekidaju zastaru • Jedinstveni pojam zastare olakšava utvrđivanje nastupa zastare, ali produljuje njezino nastupanje jer je ukinuta relativna zastara
Tijek zastare kaznenog progona • početak računanja: od počinjenja odnosno od nastupa posljedice • Mirovanje zastare – ne teče (po zakonu progon se ne može poduzeti ili nastaviti) -poseban slučaj mirovanja za određena k.d. na štetu djece (teče od punoljetnosti)
Posebna pitanja kod zastare kaznenog progona • Zastara kod produljenog kaznenog djela – nejedinstvena sudska praksa glede okolnosti da li se zastara računa za svaku radnju u sastavu produljenog KD zasebno ili se pak računa od posljednje poduzete radnje – zastara kaznenog progona kod produljenog KD kod kojeg radnja ne predstavlja samostalno KD– periodične činidbe i sl. • Zastara kod trajnog kaznenog djela – teče od prestanka protupravnog stanja (materijalno dovršenje kaznenog djela) • Zastara kod kaznenog djela stanja – teče od nastanka protupravnog stanja (npr. kod dvobračnosti) • Kod pravih kaznenih djela nečinjenjem zastara počinje teći od trenutka propuštanja poduzimanja dužne radnje, a kod nepravih od trenutka nastupanja posljedice (npr. kod ubojstva to će biti smrt žrtve)
Produljenje zastare u žalbenom postupku • ako je prije nastupa zastare donesena prvostupanjska presuda, zastara kaznenog progona automatski se produljuje za dvije godine (članak 81. stavak 3. KZ) • Rješenje je preuzeto iz švicarskog i njemačkog zakonodavstva • Ratio je osigurati dodatno vrijeme žalbenom sudu prije nastupanja zastare • Pitanje je da li takvo praktično pogodovanje žalbenog suda koje nastupanje zastare subjektivizira s obzirom na ažurnost prvostupanjskog suda dovodi u pitanje načelo pravne sigurnosti (odnosi li se uopće na odredbe o zastari načelo „lexcerta”?)
Zastara izvršenja kazne • Zastarni rokovi: • 40 god. kod izrečene kazne dugotrajnog zatvora • 25 god. kod izrečene kazne > 10 god. • 20 god. kod izrečene kazne > 5 god. • 15 god. kod izrečene kazne > 3 god. • 10 god. kod izrečene kazne > 1 god. • 6 god. za ostale izrečene kazne. • Ne zastarijeva izvršenje kazne za: genocid, zločin agresije, zločin protiv čovječnosti, ratni zločin i k.d. koja ne zastarijevaju po Ustavu ili međunarodnom pravu
Tijek zastare izvršenja kazne • početak računanja: od pravomoćnosti • Mirovanje zastare – ne teče (po zakonu progon se ne može poduzeti ili nastaviti) • Zastara ne teče za vrijeme izdržavanja kazne zatvora
Zastara izvršenja mjera • Sigurnosne mjere: kad protekne dvostruko vrijeme na koje su izrečene • Oduzimanje predmeta: 5 godina • Sigurnosne mjere izrečene doživotno i oduzimanje imovinske koristi ne zastarijevaju
Primjena rokova zastare • Procesni institut (tempus regit actum) ili materijalnopravni institut (lex mitius)? • Čl. 86. KZ: „Ako se prije nastupa zastare kaznenog progona ili zastare izvršenja kazne promijeni rok zastare, primijenit će se zastarni rokovi novog zakona.” • Ova odredba primjenjuje se samo ako zastara nije nastupila • Uzakonjivanje pravnog shvaćanja opće sjednice KO VSRH
Pravno shvaćanje opće sjednice KO VSRH „Ovaj članak se ne odnosi na situacije gdje je već nastupila zastara, jer tamo je tada nastupila i nekažnjivost djela pa počinitelj ima pravo na povjerenje u državu da ga više neće progoniti (npr. može uništiti dokazni materijal koji mu ide u prilog). No on nema pravo znati kako dugo može izbjegavati kazneni postupak, to više što on ni inače, zbog uvijek mogućeg prekida zastare, ne može znati kada će zastara nastupiti. Sukladno tome, ovaj članak valja primijeniti neovisno o tome produljuje li ili skraćuje novi zakon rok zastare za određeno kazneno djelo.” VSRH I Kž-256/83; Su-IV155/06
Nova sudska praksa „…kazneno djelo iz čl. 215. st. 4. KZRH bila zapriječena kazna zatvora u trajanju od jedne do deset godina zatvora, pa kako je za to djelo apsolutna zastara iz čl. 90. st. 1. OKZRH i čl. 91. st. 6. OKZRH nastupila protekom roka od dvanaest godina, to bi apsolutna zastara po starom zakonu nastupila istekom 5. svibnja 2013. Međutim, kako institut zastare ima i procesnopravni karakter, to se sukladno odredbi čl. 86. KZ/11 u pogledu računanja rokova zastare ima primijeniti novi zakon jer do trenutka stupanja na snagu KZ/11 (1. siječnja 2013.) za kazneno djelo iz čl. 215. st. 4. KZRH još nije nastupila zastara kaznenog progona iz čl. 81. st. 1. toč. 3. KZ/11. Nadalje, kako je prvostupanjska presuda donesena 28. veljače 2013. to se sukladno odredbi čl. 81. st. 3. KZ/11 zastara kaznenog progona produljuje za dvije godine i ona bi nastupila tek 5. svibnja 2015.“ VSRH I Kž 278/13-4
VSRH Kž-eun 2/14-5 „Naime, da bi se moglo utvrditi je li nastupila zastara za određeno kazneno djelo u državi izvršiteljici, potrebno je da postoji sudbenost za to kazneno djelo, dakle da se radi od dvostrukoj (dvojnoj) kažnjivosti između države tražiteljice i države izvršenja uhidbenog naloga, jer je zakonom predviđeni zastarni rok organski vezan za zapriječenu kaznu za određeno kazneno djelo. Dakle, zastara je vezana za kazneno materijalni dio kaznenog prava pa zato, neovisno o okolnosti što se radi o procesnoj nemogućnosti da se nakon proteka određenog vremena provede kazneni postupak ili izvrši kazna, zastara je sastavni dio pojma dvostruke kažnjivosti.”
Da li primjena produljenih rokova zastare predstavlja kršenje članka 7. EKLJP • Coeme i dr. protiv Belgije (2000) • „…ako se prema nacionalnom pravu odredbe o zastari smatraju procesnim normama naknadno produljenje zastarnih rokova u trenutku kad zastara još uvijek nije nastupila nije na štetu prava zaštićenih člankom 7. EKLJP.” • Međutim „…radilo bi se o povredi načela zabrane retroaktivnosti kada bi prema nacionalnom zakonodavstvu odredbe o zastari bile klasificirane kao supstantivne (materijalne).” • V. Mišljenje Venecijanske komisije povodom zahtjeva Ustavnog suda Gruzije iz 2009. godine: „…ništa ne ograničava pravo države da usvoji takva pravna pravila prema kojima istek zastare implicira supstantivna, a ne samo procesna prava u kojem slučaju produljenje zastare s retroaktivnim učinkom ne bi bilo dopušteno. „
Odlučno pitanje – pravna priroda zastare u hrvatskoj znanosti KP i sudskoj praksi • „…institut zastare u našem pozitivnom pravu tijesno je povezan sa svrhom kažnjavanja, pa su norme o zastari u našem krivičnom pravu proizašle upravo iz ciljeva i svrhe kažnjavanja…”, Gajšak D., Institut zastare u našem krivičnom pravu, Zagreb, 1977., str. 32. • “…pravo priznaje zastaru kao razlog koji ukida kaznu ne radi toga, što bi činjenica, da počinitelj nije kažnjen tečajem vremena, bilo po pravu priznana, nego radi toga, što s prestankom aktualnosti kazne i sama svrha kazne gine.“, Šilović J., Kazneno pravo, Zagreb, 1902. • „…zastara je primarno materijalnopravni institut s obzirom na to da je njegov materijalnopravni sadržaj u odnosu na procesni - causa efficiens (tvorni, proizvodni uzrok koji ne samo da po formuli principium influens esse in aliud određuje bitak nečega nego ga određuje na točno određeni način, tako da opstojnost toga drugoga u potpunosti ovisi o djelovanju prvoga).“, Cvitanović L., Aktualna problematika zastare u hrvatskom kaznenom zakonodavstvu, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, vol. 13, broj 2/2006, str. 505-521.
Pravna priroda zastare u hrvatskom KP • „…zastara je institut uveden iz razloga oportuniteta...gašenje kažnjivosti (materijalnopravna posljedica) odnosno nemogućnost kaznenog progona (procesna smetnja) po isteku zastare daje počinitelju „pravo na zastaru“, Zlatarić B., Krivično pravo – Opći dio, Zagreb, 1977. • Bojanić, Novoselec i dr. zastupaju stajalište da je zastara mješoviti institut • S obzirom na to, odredba od primjeni rokova zastare ne prolazi test članka 7. EKLJP
Zastara i dvostruka kažnjivost kod izvršenja EUN • Zakon o pravosudnoj suradnji s državama članicama EU • Isključenje provjere dvostruke kažnjivosti (članak 10. ZPSEU) – za kaznena djela s liste (32) • Zastara kaznenog progona ili izvršenja kazne po pravu države izvršenja kao jedna od osnova za obligatorno odbijanje izvršenja EUN (članak 20. stavak 2. ZPSEU)
Odluke VSRH • „Prema tome, unošenjem zastare kao mogućnosti obvezatnog odbijanja izvršenja europskog uhidbenog naloga u ZPSKS-EU, nije izmijenjen karakter instituta zastare i njegova vezanost za postojanje kaznenog djela i kazne, već je samo kod kaznenih djela kod kojih se primjenjuje načelo dvostruke kažnjivosti, postao osnova za obvezno, a ne fakultativno odbijanje izvršenja uhidbenog naloga.“, Kv-eun 2/14 od 8. siječnja 2014.
Pojam dvostruke kažnjivosti • Materijalnopravna pretpostavka za izvršavanje kaznene vlasti države • U ekstradicijsko pravo je identitet norme uveden radi načela reciprociteta • Horizontalni identitet tipa neprava (za razliku od obvezne primjene blažeg zakona kao vertikalnog identiteta tipa neprava) • Dvostruka kažnjivost inabstracto – okolnosti koje zasnivaju ili isključuju kažnjivost djela (npr. obilježja bića kaznenog djela, zablude, nužna obrana i sl.) • Dvostruka kažnjivost inconcreto - procesnopravne pretpostavke koje utječu na kažnjavanje počinitelja (npr. amnestija, zastara, dob počinitelja itd.) • Dvostruka kažnjivost iz članka 10. ZPSEU (i čl. 2. stavak 2. Okvirne odluke o EUN) podrazumijeva isključivo dvostruku kažnjivost inabstracto
Zaključak • U smislu relevantnih odredaba Okvirne odluke kao i ZPSEU, isključenje provjere dvostruke kažnjivosti znači isključivo to da kod kaznenih djela taksativno navedenih u članku 10. ZPSEU zamoljena država (država izvršenja) nema pravo odbiti zahtjev za predajom zbog toga što djelo na koje se zahtjev odnosi ne predstavlja kazneno djelo po njezinu zakonodavstvu. • To ne znači da mora automatski odobriti predaju okrivljenika za KD s liste – ne postoji obveza na predaju – to je uvijek unilateralna odluka suda države izvršenja • Međutim – ne smije odobriti predaju ako nema dvostruke kažnjivosti in concreto (npr. ako je nastupila zastara)